Prva automobilistička utrka za Prvenstvo Hrvatske i Slavonije održana je 8. rujna 1912. godine na relaciji Zagreb – Varaždin – Zagreb. Start je bio u današnjoj Jurišićevoj, tada Puževoj ulici, a točna ruta utrke bila je: Zagreb – Podsused – Bistra – Sv. Križ – Začretje – Veternica – Lepoglava – Ivanec – Jurketinec – Vidovec – Varaždin – Novi Marof – Sv. Ivan Zelina – Sesvete – Zagreb. Ruta je bila dugačka 177 kilometara, a u njoj je sudjelovalo osam domaćih vozača, sve redom grofovi, baruni, gradonačelnik, poslovnjaci koji su većinom vozili Opele od 18 do 30 KS. Bio je tu i jedan Mercedes s 28 KS, te dva Bock-Holländera s po 24 KS.

Zanimljivo je napomenuti kako je pobijedio zagrebački gradonačelnik Vjekoslav Heinzel u automobilu marke Opel, s 24 KS, koji je trku odvozio sa svojom suprugom, suvozačicom. Tada se dogodila i prva automobilska nesreća kad je jedan od vozača, svojim “trkaćim” automobilom završio u rijeci Krapini iz koje su ga neozlijeđenog izvukli uz pomoć konja.

Veliki uspon hrvatski automotociklizam doživio je 1926. godine kada je u Samoboru održana prva međunarodna utrka. Pratile su je dvije tisuće gledatelja. Bila je to kružna cestovna utrka na relaciji Plješivica – Samobor – Plješivica, na stazi dugoj 43 km. Nastupili su uz domaće i natjecatelji iz Austrije i Njemačke. Medalje, tj. lovorove vijence odnijeli su automobilisti Viktor Barišić, Radovan Savatić i Josip Vitković, a „lovorom“ se okitio i motociklist Nikola Krušnjek.

Usko povezan s automobilizmom razvijao se i motociklizam. Motoutrke su se održavale u Zagrebu na konjičkom trkalištu na Črnomercu, a kasnije je Klub izgradio i motociklističko trkalište „Miramare“ koje je otvoreno 1932. godine.