Trojica članova Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske izvela su 14. rujna 1941. diverziju na telefonskim postrojenjima Glavne pošte u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Točno u 12:30 odjeknulo je nekoliko detonacija, od čega su pukla sva stakla na zgradi pa je kroz prozore odletjela veća količina papira i spisa. Ranjeno je osam vojnika te nekoliko redarstvenika, od kojih je jedan poginuo.

Tom diverzijom prekinute su telefonske veze njemačke Vrhovne komande s vojnim štabovima u SSSR-u, Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj i Beogradu. Potpuno je uništen sustav međugradskih telefonskih veza i teško oštećena gradska automatska centrala. Njemačke vlasti i PTT uprava morali su instalirati nove uređaje za međugradske veze, a gradska telefonska centrala popravljana je sedam mjeseci. Osim ozbiljnih logističkih posljedica, diverzija je imala i velik moralni učinak.

Ova diverzija je organizirana i izvedena na inicijativu CK SKH i njenog sekretara Rade Končara osobno. Za izvršenja ove diverzije angažirano je nekoliko zagrebačkih ilegalaca; Blaž Mesarić, Antun Biber, Vojo Kovačević i Ante Milković (posljednja dvojica su uhapšeni neposredno pred eksploziju) i grupa iz Glavne pošte; Josip Čuljat, Slavko Markon, Vilim Galjer, Nada Galjer.