Nobelov komitet je u slučaju Ive Andrića obrazložio da jugoslovenski pisac dobija priznanje za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tijekom povijesti svoje zemlje. U obrazloženje Nobelovog komiteta se navode i analizira nekoliko Andrićevih djela: “Na Drini ćuprija”, “Gospođica”, “Travnička Hronika” – koje inače mnogi nazivaju “Bosanska trilogija”. Dakle, Andrić nije dobio Nobelovu nagradu za konkretno djelo već za opus.

“Ukratko, šta vrijedi imati mnogo i biti nešto, kad čovjek ne može da se oslobodi straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u riječima, ni nesigurnosti u postupcima, kad gorka i neumitna a nevidljiva bijeda prati čovjeka u stopu, a taj ljepši bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo priviđenje.” (Travnička hronika)