MJESTO KULINARSKIH ZANOSA: ‘Kad je moj otac 1995. pokretao prvi seoski turizam, smatrali su ga ludim’

Autor:

Riana Petanjek

Iako bez prestiža i bez popularnih chefova, u Grešnoj gorici, nekadašnjoj vikend kleti s pogledom na Veliki Tabor i mjestu zabranjene ljubavi Veronike Desinić i grofa Fridrika, uvijek se traži mjesto više, dolaze im čak i autobusi s Amerikancima, a Matija Podboj otkriva kako je izgledao trnoviti put njegova oca koji je prije 27 godina sve to pokrenuo

Bajkovita terasa okružena zelenilom i pitoresknim zagorskim brežuljcima podno srednjovjekovnog dvorca Veliki Tabor, uz najbolje zagorske štrukle koje možete pronaći izvan “bakine kuhinje”, djeluje kao da ste stvarno zalutali u neku romantičnu priču iz davnina. Dok upijate sunce, okuse i mirise tog skrivenog i čarobnog zelenog kutka Hrvatskog zagorja, zapitate se zašto ta regija zapravo još uvijek čeka svojih pet minuta slave koju zaslužuje.

No američki turisti koji tijekom svog kratkog boravka u našoj zemlji iz udaljenih destinacija u prepunim autobusima potegnu do zvijezde današnje priče Grešne gorice, ne bi se složili s mojom ocjenom. Njima takva zagorska mjesta već imaju dovoljno dobru priču da ih stave visoko na vrh želja prilikom upoznavanja Hrvatske. A ne bi se složili ni mnogi zagrebački gosti koji moraju poprilično unaprijed rezervirati svoj stol za sunčani nedjeljni ručak. No što se zagorske priče tiče, uspjeh neodoljivog mjesta na kojem se griješi već stoljećima – nekad davno u formi ljubavnih zanosa, a danas u formi kalorija koje se tu zaboravljaju i ne trebaju brojati – više je iznimka nego pravilo. Najbolji pokazatelji pozitivnih promjena ipak su brojni strani turisti, koji ne dolaze samo zbog kvalitetne, ukusne i jeftine domaće hrane, nego cijene i tamošnju prirodu, povijest, dvorce, kao i brojne termalne izvore. Kako je šarmantna Grešna gorica sve to uspješno spojila na jednom mjestu, za Gastro and Wine otkrio je Matija Podboj, mlađa generacija poduzetne obitelji koja je tu pokrenula prvi registrirani hrvatski seoski turizam. Iako su Matiji samo 32 godine, ima jasan cilj i ideje o budućnosti imanja:

“Nije mi, iskreno, nakon srednje škole ništa drugo ni bilo u planu osim već dobro uhodanog posla Grešne gorice, da radimo svakoga dana na tome da budemo bolji i gostima ponudimo još kvalitetniju uslugu makar to možda značilo smanjivanje kapaciteta koji imamo sad. Da tijekom ovakvih sunčanih vikenda imamo 2000 slobodnih mjesta, vjerojatno bismo ih sve popunili, telefon zvoni svakih pet minuta, no mjesta za ovaj vikend, konkretno, više nema. Iako zvuči impresivno za tako malo mjesto usred ničega, nije nam cilj još veći broj ljudi, nego još zadovoljniji gosti.”

Matija Podboj pripada mlađoj generaciji poduzetne obitelji koja je u Grešnoj gorici pokrenula prvi registrirani hrvatski seoski turizam. FOTO: Riana Petanjek

Matija Podboj objasnio je kako je uopće došlo do pokretanja seoskog turizma na samom rubu Hrvatske, s obzirom na to da ih od Slovenije dijeli svega koji kilometar:

“Već 1995. krenuli su radovi i ideja mog oca Damira polako se počela pretvarati u stvarnost, a ’96. smo službeno postali prvi registrirani seoski turizam u Hrvatskoj. Iako su oca, iskreno, u tom tmurnom poslijeratnim razdoblju svi smatrali ludim i nije baš nikome bilo jasno što on to točno misli raditi i tko bi uopće tu mogao dolaziti. Veliki Tabor je u tom periodu bio zapušten i ni sjena dvorca koji danas imate priliku vidjeti, da ne govorimo o tome da nije postojala ni priča etno sela Kumrovec ili rodne kuće Josipa Broza Tita. Drugim riječima, nije bilo sadržaja koji bi turiste privukao u ovaj zabačeni dio Hrvatske. No uz tatinu ideju i ogromnu želju, kao i veliku podršku ostatka obitelji, evo nas danas tu. Bez prestiža, bez popularnih chefova, a stvarno se uvijek traži mjesto više. No, vjerujte mi, put je često bio jako težak. Posebno u tim počecima, kada je bilo teško uopće zamisliti da bismo mogli doći do trenutne situacije. Veliki vjetar u leđa dala nam je u prvim godinama Turistička zajednica grada Zagreba, pa su od tada do danas vikend-gosti iz Zagreba ključan dio naše priče.“

Na adresu Grešne gorice već su nekoliko puta stigle nagrade za pripremu štrukli i bučnica, a svi hvale i njihova jela od divljači, juhu od vrganja iz okolnih šuma i slasnu štrudlu od jabuka. FOTO: Riana Petanjek

Iako bi logičan zaključak bio da se radi o rodnoj kući obitelji Podboj, povijest imanja ipak je nešto drugačija. Obitelj je rodom iz Desinića i rodna kuća uistinu jest u blizini današnjeg seoskog turizma, no ovu je kuću obitelj kupila nakon odštete u prometnoj nesreći kao skromnu vikend klet s pogledom na dvorac.

Grešna gorica odmah po dolasku osvaja ugođajem; zelenilom vinograda i livada koji okružuju imanje, pogledom na bajkoviti dvorac, drvenim klupama i starim predmetima iz seoskog života… Tako je stara bačva koja je nekoć čuvala 7000 litara vina danas preuređena u kutak za goste koji je hit među najmlađim gostima i stvara ugođaj Tolkienovih fantazija. Kad se svemu doda i 15-ak različitih domaćih životinja koje najmlađi mogu hraniti ili – recimo, pijetla Juru – i držati u naručju, jasno je zašto je Grešna gorica mjesto za sve generacije.

‘Nikome 1995. nije bilo jasno što točno moj otac misli raditi i tko bi uopće tu mogao dolaziti. Veliki Tabor je u tom periodu bio zapušten’, kaže Podboj

Više od 20 godina stvarani ugođaj suptilno oživljava i priču o zabranjenoj ljubavi Veronike Desinić i grofa Fridrika. Prema legendi, brežuljak je bio tajno sastajalište mladih ljubavnika pa zato i nosi naziv Grešna gorica. Legendu o Veroniki i Fridriku najbolje ćete doživjeti u dvorcu Veliki Tabor iznad imanja, u čije je zidine, prema legendi, lijepa Veronika zazidana.

Srednjovjekovne legende i povijest plemićke obitelji Ratkay koja je živjela u dvorcu, savršeno su utopljeni u gastronomsku ponudu domaće hrane koja stiže iz lokalnih sela. Naime, sve namirnice koje se koriste u kuhinji restorana nabavljaju se u krugu od desetak kilometara. Geslo „domaće je domaće“ tu dobiva punu potvrdu; naresci, sir i vrhnje, kukuruzni kruh, purica s mlincima, štrukli… sve dolazi iz okolnih sela i kuća. Tako da seoski turizam Grešna gorica ne hrani samo obitelj vlasnika, nego pomaže i budžetu nekoliko okolnih obitelji od kojih stiže zapravo sve što se nađe na stolu.

Odmah po dolasku Grešna gorica osvaja ugođajem; zelenilom vinograda i livada koji okružuju imanje, drvenim klupama i starim predmetima iz seoskog života i brojnim životinjama. FOTO: Riana Petanjek

No da su, uz odabir namirnica, za uspjeh restorana ključna i majstorstva chefova kuhinje, najbolje pokazuju nagrade za pripremu štrukli i bučnica koje su nekoliko puta stigle na adresu Grešne gorica. Svi hvale i njihova jela od divljači i juhu od vrganja iz okolnih šuma, uz slasnu štrudlu od jabuka.

Matija Podboj u tom smislu je istaknuo: „Vjerujemo u staru rimsku poslovicu koja stoji na našoj web stranici i kaže: Da bi upoznao jedan narod i njegov kraj, sjedni za njegov stol, probaj njegovu hranu i pij njegovo vino, tada ćeš upoznati kakav je to kraj i kakvi su to ljudi.“

‘Da imamo i 2000 mjesta, za sunčanih vikenda sve bismo ih popunili, telefon zvoni svakih pet minuta, a mi radimo na tome da budemo još bolji’

Da bi tako veliki seoski turizam funkcionirao, brine se desetak stalnih zaposlenika, dok u sezoni taj broj naraste i do 25. Iako cijele godine uveseljavaju goste, ljeto je svakako najposjećenije i najdinamičnije razdoblje. U krugu od samo nekoliko kilometra, osim fascinantnog dvorca, imate priliku posjetiti novi preuređeni muzej koji izlaže djela našeg poznatog umjetnika Antuna Augustinčića ili Titovu rodnu kuću, a možete uživati i u termalnim vodama i sa zagorske i sa slovenske strane.

Sve u svemu, izlet u bajkovito Zagorje zvuči idealno za lijepu i šarenu jesen.

Reporterka i avanturistica Riana Petanjek do Grešne gorice došla je uživajući u vožnji zagorskim cestama na svom motoru. FOTO: Riana Petanjek

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.