MIRNA ZIDARIĆ: ‘Otužno je što se sportske TV voditeljice smatra samo ukrasom’

Mirna Zidarić, prepoznatljivo lice HTV-a, već je 28 godina u sportskom novinarstvu, učila je od Milke Babović, izvještavala s Olimpijskih igara, a za Tempo govori o tretmanu sportskih TV voditeljica koje se promatra kroz prizmu njihova izgleda

Nedavno je na svom Facebook profilu podijelila negodovanje kao dio svog svjetonazora, životnog i poslovnog creda. Pet uspješnih žena, sportskih novinarki sudjelovalo je na nedavno održanom Sunset Sports Media Festival u Zadru, mediji su događaj pratili i prenosili, da bi ispod glavne fotografije u dnevnom listu izašao naslov „Ljepota sporta“, bez dodatnog potpisa.

„Naravno da me to uzrujalo. Na okupu je bilo pet žena, profesionalno renomiranih, koje su s nekim razlogom bile na tom događaju, i onda su kolege ocijenile njih ne potpisati imenom i prezimenom, nego ih samo ocijeniti ‘ljepotom sporta’. U kolegijalnom smislu to mi je otužno i neprihvatljivo i na to sam morala reagirati“, kaže mi Mirna Zidarić, poznata HRT-ova sportska novinarka i urednica, u ugodnom razgovoru uz kavu.

„Dokle god kolege ovako budu tretirali sportske novinarke, ne smatrajući ih vrijednima ni potpisa, osim jedne, iako su na svim meridijanima pokazale i dokazale ravnopravnost, gledatelji i suradnici ih pozorno slušaju, poštuju i vjeruju u ono što govore, a ne samo gledaju jer ‘ljepota’, naša borba ne smije prestati“, napisala je Mirna na Facebooku.

Fotografija iz Zadra na kojoj su Diletta Leotta, Kate Abdo, Amanda Guerra, Zdenka Zrilić i Mirna Zidarić. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Festival je okupio poznata svjetska i domaća imena sportskog novinarstva, a u sklopu bogatog programa održao se i panel ‘’The Game Changers, leading women in sports’’ te su na fotografiji, upravo onoj koja je izazvala negodovanje Mirne Zidarić, uz nju bile talijanska novinarska zvijezda Diletta Leotta, Zdenka Zrilić, vlasnica tvrtke Sport Event te dvije top američke sportske novinarke Amanda Guerra i Kate Abdo. Pomalo ironično je da je panel trebao pokazati da žene ravnopravno stoje s muškim kolegama u sportskom novinarstvu.

„A onda nam nitko ne navede ime i prezime, tko smo i što radimo, nego nas ocijene ljepotom sporta. Na fotografiji je pet žena i predstavljene su kao neki ukras u ovom poslu. Smatra se, valjda, da moramo biti sretne što nam se kaže da smo lijepe i da nam se objavi slika. Mislim da je to neprihvatljivo i da se na to treba reagirati. Ako nitko neće reagirati, riskiramo da se nastavi s tom praksom. Imam svoje ime i prezime, karijeru koja traje već sada 28 godina, nigdje se ne guram i ne namećem, predano radim, i onda kada je već netko odlučio objaviti sliku, neka se potpiše i ime. Kad sam imala 18 godina i bila model, tako zarađujući za vrijeme studija, bilo mi je jasno da nisi bitna ti kao osoba, već ono što nosiš na sebi ili proizvod koji reklamiraš. Sada u ovim godinama i s ovim profesionalnim integritetom ne dopuštam da me se tako tretira“, navodi Mirna tihim, odlučnim glasom.

‘Naravno da me je to uzrujalo. Na okupu je bilo pet žena, profesionalno renomiranih, a onda su ih kolege odlučile ocijeniti samo kao ‘ljepotu sporta’’

Nevjerojatno je, dodaje s blagom ironijom, da su to afirmirane novinarke koje vode najuglednije sportske emisije, imaju milijune pratitelja na društvenim mrežama i nikada ne nastupaju s pozicije nekog objekta, nego se predstavljaju znanjem i napornim radom.

„Respektabilno zarađuju i cijenjene su u svijetu sportskog novinarstva. Primjerice, Kate Abdo, voditeljica na CBS-u, vodi emisije Lige prvaka te pokriva široki spektar, između ostalog je voditeljica na ždrijebu Svjetskog nogometnog prvenstva. Više od toga ne postoji u ovom poslu. Objaviti njezinu sliku i ne napisati ime i prezime jako je neprofesionalno. Zbog medijske higijene trebalo je reagirati i nije mi žao što sam to napisala“, kaže Mirna.

Rodila se, kaže, u doba kada je urednica sportske redakcije na HRT-u, odnosno nekadašnjoj Televiziji Zagreb, bila legendarna Milka Babović.

„Bilo je normalno da žena bude urednica sporta. Evo, sada živimo u vremenima kada se sve te tekovine, koje su prije 40 godina bile normalne, od prava na izbor žene da sa svojim tijelom radi što hoće, do nekih drugih stvari propituju, pa smo sada došli u situaciju da sam ja trenutno jedina žena u sportskoj redakciji HRT-a. Ima još jedna kolegica koja je na neke druge poslove raspoređena, vidjet ćemo hoće li se vratiti, pa je to sada tako“, kaže Mirna.

S Mićom Dušanovićem, jednim od najpoznatijih televizijskih sportskih komentatora. FOTO: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Svoj posao obožava, ali će ga opisati i krvavim i zahtjevnim. Mladi ljudi, kaže, često imaju krivu predodžbu, misle da ako radiš ‘’Dnevnik’’, dođeš u šest popodne, našminkaš se, obučeš i to je to. Međutim, to je posao od rane zore, novinar prati sve aspekte i spreman je reagirati u sekundi jer se puno toga događa u zadnji čas, kaže Mirna. „Nema praznika, subota, nedjelja, ljeta su zauzeta velikim natjecanjima, ljudi imaju različite predodžbe, čak i kad su početku ambiciozni, vidjevši koliko je to odricanja, brzo odustanu“.

Kao iskusna novinarka, prezenterica i urednica dan ranije sve pripremi, naruči, dogovara s TV centrima, kontaktira sa sportašima, koordinira više akcija, pripremi 15 minuta materijala, a svede se na sedam. I unatoč pripremi, dnevna informativna emisija vrvi promjenama, stvari se događaju iz vedra neba i traže brzu reakciju.

Mirna Zidarić diplomirala je pravo u Zagrebu 1994. i taman u to vrijeme kada je rat jenjavao bila je velika audicija na programu Z3. Naime, 1989. pokrenut je Z3, eksperimentalni program trećeg kanala nekadašnje Televizije Zagreb, na kojem su brojna poznata lica započela svoju televizijsku karijeru, a 1991. Z3 je prešao pod okrilje HRT-a pod imenom HTV3.

Mirna je već rodila prvog sina i rekla sama sebi: moraš probati. Cijeli život se bavila sportom, trenirala je košarku u Lokomotivi i skijanje, a ljubav prema sportskom novinarstvu planula je 1987., za vrijeme Univerzijade. „Imala sam 17 godina i bila sam ataše, potpuno oduševljena tom atmosferom, sportašima iz cijeloga svijeta koji su stigli u Zagreb. Osjetila sam, želim se baviti tim poslom, ne želim raditi u nekoj odvjetničkoj kancelariji ili sudnici. Željela sam otići na Olimpijske igre kao novinarka, kada već nisam uspjela kao sportašica. Krenula sam. Bili smo mladi, bio je tu Vela, Cvijanović, Lacko, došlo nas je šest, sedam u sportsku redakciju, krenuli smo se kaliti i učiti“, prisjeća se Mirna. Imali su, kaže, privilegiju učiti od legendi. „Tada su u redakciji bila iskusna imena, Božo Sušec, Boris Mutić, Slavko Cvitković, Mićo Dušanović, Milka Babović je tada već otišla u mirovinu, ali je i dalje radila“, kaže Mirna.

‘Živimo u vremenima kada se sve te neke tekovine propituju pa smo sada došli u situaciju da sam trenutno jedina žena u sportskoj redakciji HRT-a’

Veliku želju i izazov posebno je predstavljao odlazak na Olimpijske igre, prvo u Atenu, potom u Peking, pa u London, srce ko kuća, smije se. „Sjećam se kada sam prvi put došla na ulaz olimpijskog sela i baš u tom trenutku izlazi muška odbojkaška reprezentacija Italije. Osjećala sam se kao Alisa u zemlji čudesa, sve neki ogromni ljudi, svi nasmijani, vedri, veseli i Talijani k’o Talijani obučeni s mnogo stila. Glavni aspekt sporta, kao važnog segmenta života, taj je da svi daju sve od sebe. I onaj tko je najviše trenirao i maksimalno se dao, u većini slučajeva pobjeđuje. To je, rekla bih, gotovo najpravedniji sustav koji čovjek može složiti. Okružuje nas mnogo negative sa svih strana, nije ni sport lišen toga, ali ružnih stvari ima u najmanjoj mjeri usporedi li se s drugim aspektima. Primjerice, igra se Wimbledon, imamo vrhunskog Đokovića koji gubi dva nula u setovima, u četvrtfinalu protiv mladog Talijana Sinnera. I on, u dva ključna poena, psihički slomi protivnika da ovaj do kraja meča ne uspije naći načina kako se izvući iz te centrifuge u koju ga je uvukao i prekinuo njegov odličan ulazak u meč. Ista stvar je i s Nadalom. Kroz dvije, tri ključne lopte razlikuju se vrhunski sportaši od prosječnih. To je čarolija sporta. Jednog milimetri dijele od konačnog trijumfa, drugi vrhunski uspijeva pronaći u sebi neki dodatni atom snage i dobiti poen, kada je suparnik mislio da je već na pragu pobjede. Dok jedan propušta vodstvo, drugi preokreće u trenu i sve pretvara u trijumf. I zato je sport senzacionalan“, govori Mirna.

Pritom je svaki segment bitan, od prehrane i spavanja do rada, sve mora biti posloženo, cijeli mozaik. „Nema umjetničkog doživljaja ili osobne procjene nekog žirija, nego imaš egzaktne brojke. I to je ono što ljude motivira. To je svojevremeno i Ante Kostelić govorio, zna se kad si krenuo, kada završio i tko je najbrži. Postoje taktike i zamke, ali opet je rezultat koji pokazuje štoperica egzaktan i to je ta motivirajuća strana sporta“, smatra Mirna. Činjenica da, uz naporan trud i rad, na velikoj sportskoj pozornici svijetu možeš pokazati da si bolji ili ravnopravan s najvećima, naprosto je oduševljava, i u konačnici, motivira.

Kao bivša sportašica Mirna je predana poslu i, ponavlja, imala je privilegiju učiti od najboljih. „Milka Babović je bila genijalna. Odrastala sam slušajući i gledajući način na koji ona radi. Bila je jako stroga, potpuno ravnopravna na tom ekranu s muškim kolegama, velikanima. I TV Zagreb je, u odnosu na ostale TV centre bivše zemlje, bio najbolji. Milka je bila toliko velika da je bila i prva sportska urednica u Europi“, kaže Mirna. Milka Babović prva je sportska reporterka u Hrvatskoj, osnivačica sportske redakcije televizije i njezina prva urednica te ujedno prva sportska urednica u cijeloj Euroviziji. U mirovini je za ‘’TV Kalendar’’ radila dragocjene stvari, imala je svoju bogatu arhivu, surađivala je u zabavnoj emisiji ‘’Ples sa zvijezdama’’, do svoje 90. godine bila je aktivna i nevjerojatno vitalna osoba, reći će Mirna. Je li ova nedavna reakcija na neki način trag razmišljanja koji joj je davno utkala iskusna mentorica, komentiram usput.

‘Milka Babović je bila genijalna. Bila je jako stroga, na malom ekranu potpuno ravnopravna muškim kolegama, velikanima’

„Da, genijalna mi je Milkina priča o tome kako bi najviše mrzila, kada bi izašla iz studija, da joj netko kaže, ‘joj, jako si lijepo izgledala’. To je bilo najgore što je mogla čuti, govorila je. Toliko si radila, pripremala se da nešto ozbiljno kažeš, analiziraš, komentiraš, prezentiraš, a oni komentiraju kako si izgledala. Istina, televizija je vizualni medij, Milka je uvijek bila uredna, ali nikad joj izgled nije bio primarna stvar. Sadržaj pa tek onda pakiranje, to je oduvijek i moje uvjerenje. Nažalost, danas se puno toga svodi na ambalažu“, otvoreno će Mirna.

Jasno je da je televizija vizualni medij i nitko to ne osporava. „Primjerice, za vrijeme korone program je išao, a šminka nije radila jer nije bilo bliskih kontakata. I mi smo svi sami sebe šminkali. I te smo tehnike svladali, rijetki su primijetili razliku“, prasnula je u smijeh.

Nikada neće zaboraviti prva javljanja, obuzela ju je velika trema, ali ako poštuješ ovaj posao i gledatelje ‘’trema nikad ne nestane jer svjestan si svih posljedica koje i najmanja greška nosi, a posebice u ono doba kada uđeš u redakciju nakon odrađenog posla, a one stare, iskusne ‘zvijeri’ te gledaju: ‘slušaaaj, moglo je bolje’“. Nasmijala se. Učeći od najboljih, usvojila je da se priča gradi na sadržaju. Dok te samo gledaju, to kratko traje, prolazno je, naglašava Mirna. „Evo, tko se sjeća kako je Milka izgledala kad je bila mlada? Pamte je kao stručnu osobu, profesionalca, imala je svoju bogatu arhivu, nekada nije bilo Googlea. Eno, još je neki ormar ostao iza Miće Dušanovića, sve je krcato papirima i bilješkama. Izrezivali su članke, slagali tekice. Sjećam se, Vela je imao komentatorske tekice, sve u bojama, to izgleda poput nekih dječjih bilješki, prepuno informacija. Marko Šapit je to usvojio od Vele, Vela od Bože… Te komentatorske teke pravi su mali dragulji“, kaže Mirna.

Tenis je jedan od sportova za koje se Mirna Zidarić specijalizirala, na fotografiji je s Mariom Ančićem, nekada jednim od najboljih tenisača svijeta. Marko Lukunic/PIXSELL

Ona svojedobno nije imala priliku postati sportski komentator iako ju je to zanimalo, sve su pozicije u to doba bile pokrivne, no našla je svoju nišu kroz sportske emisije i izvještaje u kojima se etablirala.

„Zahtjevno je to, trebaš biti stručan, poznavati psihologiju dotičnog sporta, prepoznati što se događa na terenu, razumjeti taktičke zamisli i imati sve informacije i na koncu se lijepo izražavati, da ne iritiraš gledatelje“, tumači. Za sebe će reći da u radu bira temeljit, teži put. Pokriva tenis, košarku i skijanje, ali i sve ostalo što treba. Uređuje i vodi emisije iz studija, javljanja, priloge s raznih prvenstava, a najviše voli program uživo. Pritom obožava raditi ‘’dugometražne’’ teniske i trenutačno, nažalost, rijetke košarkaške emisije.

Sportaši su joj inspiracija u poslu, baš zato što dokazuju da se trud i rad isplate. I kad nekoga zbog ozljede nema jednu sezonu, već narednu može uzeti najveći trofej. Motivira je to što sport svaki dan daje novu šansu, uvijek postoji novo natjecanje, s novim izazovima i uvijek su tu strast, želja i vjera da će sve na koncu biti dobro. Za svoj posao svaki dan puno čita, prati, informira se i onda to u pravom trenutku iskoristiti. Mladim kolegama iskreno upućuje jednu osnovnu, ali konstruktivnu zamjerku: „Vrlo se često u sportskim rubrikama ponavljaju iste izlizane fraze. Ne volim banalizaciju na nivou Barakude, Kauboji i Vatreni, a posebice kada se u dvije minute ponovi nekoliko puta. Iznimno je korisno mnogo čitati, obogatiti vokabular i nadograđivati izričaj. Čitajte, čitajte i čitajte“.

Sve ove godine uspijevala je posložiti privatni i poslovni život, ne miješajući to dvoje. Suprug Zoran uspješan je arhitekt, a njegov brat, glumac Ranko Zidarić, jako je duhovit; je li to u obitelji, dobacujem usput. „Suprug je još duhovitiji. To je specifičan humor, ironija na najjače, a takvi su nam i sinovi. Igraju se riječima, sjećam se kad sam upoznala muža, on je izbacio neku foru da sam ja pomislila: čuj, ako se ovaj sada šali, onda je genije, a ako misli ozbiljno, bježim glavom bez obzira. Sva sreća da se šalio…’’

Je li teško imati suprugu novinarku? „Kao da je meni s njim lako, privatni poduzetnik, kreativni umjetnik najvišeg ranga, radi bez prestanka, ali dvoje ljudi mora se prepoznati i na toj duhovnoj razini i međusobno podupirati. A kad odmaramo, onda stvarno odmaramo, sve to uvijek uz veliku dozu humora“.

Komentiraj