Nakon četiri i pol godine mandata u Zagrebu, u trenutku priprema za povratak u Beograd razgovarali smo s Mirom Nikolić, veleposlanicom Srbije u Hrvatskoj. Mira Nikolić predstavnik je diplomatske škole bivše jugoslavenske države, a 1990. godinu dočekala je na dužnosti prvog tajnika jugoslavenske diplomatske misije pri UN-u u New Yorku. Tada je u New Yorku sudjelovala i u pregovorima o Konvenciji o radnicima migrantima, Deklaraciji o pravima manjina i Deklaraciji o pravu na razvoj. Kasnije je bila i diplomatska savjetnica pri misiji UN-a u Ženevi. Trenutačna diplomatska dužnost u Hrvatskoj, najviša po rangu u njenoj diplomatskoj karijeri uoči umirovljenja, bila je i najzahtjevnija zbog činjenice što je rođena u Karlovcu, a i najveći dio svog obrazovanja stekla je u Hrvatskoj. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Karlovcu, a prve dvije godine studija politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, da bi kasnije diplomirala u Beogradu. U ministarstvu vanjskih poslova obavljala je razne dužnosti. Bila je pomoćnica saveznog ministra za izbjeglice i humanitarnu pomoć i šefica Direkcije za ljudska prava i životnu sredinu u ministarstvu vanjskih poslova, što je bio rang pomoćnika ministra.

NACIONAL: Parlamentarni izbori u Srbiji bili su planirani 26. travnja ove godine, ali ih je epidemija koronavirusa odgodila. Hoće li se održati 21. lipnja kako se sada najavljuje s obzirom na činjenicu da je donedavno bio na snazi i policijski sat, zabrana izlaska građana iz njihovih domova?

Epidemija koronavirusa je bila glavni razlog za odlaganje parlamentarnih izbora. Ne razumijem zašto se Srbija toliko izdvaja u pojedinim medijima zbog uvođenja izvanrednog stanja i zabrane kretanja, kada je to praksa koju su pratile i pojedine članice EU-a i zemlje regije. Srbija je u borbi protiv koronavirusa pratila sugestije Svjetske zdravstvene organizacije i najbolju praksu različitih zemalja. Sve mjere bile su prilagođene i činjenici da se u veoma kratkom roku od izbijanja epidemije u Srbiju vratilo više od 70.000 građana. Podsjećam da je Ustavni sud Srbije odbacio inicijative za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti Odluke o proglašenju izvanrednog stanja te odbio kao neosnovane ustavne žalbe jer je utvrdio da nema povreda prava zajamčenih Ustavom. Epidemija je bila nešto novo i neočekivano za sve nas, za cijelu međunarodnu zajednicu s još nesagledivim posljedicama u ekonomskom, društvenom, pa ako hoćete i u geopolitičkom smislu. Ukratko, mjere koje je uvela Srbija bile su tailor-made i ograničenog roka trajanja i doprinijele su povoljnoj epidemiološkoj situaciji danas. Srbiji je i dalje zdravlje građana na prvom mjestu i nastavlja biti oprezna, a izbori 21. lipnja ovisit će o toj situaciji.

NACIONAL: Mislite li da su izbori i izborne kampanje usporavale suradnju između Hrvatske i Srbije?

Činjenica je da su utjecale na zaustavljanje razgovora unutar nekih radnih grupa koji su intenzivirani poslije posjete predsjednika Vučića Hrvatskoj. Od sredine 2019. evidentan je zastoj, prije svega zbog priprema za predsjedničke izbore u Hrvatskoj, a zatim i epidemije korone. Očekujem da bi dvije vlade s novim punim izbornim legitimitetom mogle bitno unaprijediti odnose, da ćemo ući u jedno razdoblje kada ćemo moći nastaviti rješavanje i otvorenih pitanja.

NACIONAL: Dragan Đilas, nekadašnji predsjednik Demokratske stranke, a danas novoosnovane oporbene Stranke slobode i pravde, najavljuje bojkot izbora i zahtijeva da se odgode na jesen. Ako ga podrže i druge oporbene stranke, mogu li zbog toga izbori biti ponovo odgođeni?

Ne vjerujem da će doći do novog odgađanja izbora. Dio opozicijskih stranaka okupljenih u Savezu za Srbiju najavljuje bojkot izbora odavno. Ali činjenica je da se njihova snaga i puni politički legitimitet mogu ocijeniti tek na izborima. Druge opozicijske stranke, parlamentarne i izvanparlamentarne, najavile su sudjelovanje na izborima. Snižavanje cenzusa na 3% predstavlja korak naprijed u jačanju parlamentarne demokracije. Smatram da bojkot nije put za rješavanje problema s kojima se Srbija suočava. O tome su se jasno izjasnili i predstavnici EU-a, kao i nekih država. Situacija u Srbiji je od prošloga tjedna normalizirana, mjere su relaksirane, a granica je otvorena. Srbija slijedi praksu drugih zemalja koje se polako otvaraju. Citirala bih i razloge koje sam čula u vezi s održavanjem izbora u Hrvatskoj tijekom ljeta, a to je upozorenje na drugi mogući val epidemije na jesen, što bi bila situacija koja bi zahtijevala ponovno odgađanje već odgođenih izbora.

‘Srbija je pokazala spremnost da se suoči sa zločinima koje su počinili njeni državljani, što pokazuje i presuda za zločine na Ovčari iz 2018. Tada je potvrđena kazna od po 20 godina zatvora četvorici optuženika’

NACIONAL: Iako postoji međudržavni sporazum o pravima nacionalnih manjina, hrvatska nacionalna manjina ne može direktno izabrati svog predstavnika u Narodnu skupštinu Srbije. S druge strane, srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ima zajamčena tri zastupnička mjesta u Saboru. Kada se može očekivati da napokon i Hrvati u Srbiji imaju svog izravno izabranog manjinskog predstavnika u srpskom parlamentu?

Podsjetila bih da prava nacionalnih manjina u Srbiji nisu na isti način regulirana kao u Hrvatskoj jer su načini zaštite nastali u drugačijim okolnostima. U Srbiji je zakonima osigurana zastupljenost manjina u predstavničkim tijelima smanjenjem izbornog cenzusa. Zašto je Demokratski savez Hrvata do sada odlučivao da će ići preko lista drugih stranaka ne znam. No dobro je da će sudjelovati na ovim izborima.

NACIONAL: Demokratski savez Hrvata išao je preko izbornih lista drugih srpskih stranaka jer njihov predstavnik ne bi dobio dovoljno glasova za ulazak u parlament. U Srbiji nema posebne izborne jedinice za manjine.

Ponovo podvlačim da su prava nacionalnih manjina u Srbiji regulirana na drugačiji način, s više zakona o ovom pitanju – zakonom o pravima nacionalnih manjina, zakonom o savjetima nacionalnih manjina i o izboru savjeta nacionalnih manjina. U Hrvatskoj postoji ustavni zakon kojim je to pitanje definirano.

NACIONAL: Ali ti zakoni u Srbiji ne reguliraju izravno političko predstavništvo hrvatske nacionalne manjine u parlamentu.

I to će pitanje biti riješeno u razumnom periodu, ali za to su potrebne izmjene Ustava pa je taj postupak složeniji. Podsjećam da zakon o savjetima nacionalnih manjina daje autonomiju savjetima nacionalnih manjina o četiri glavna pitanja: jezik nacionalne manjine, obrazovanje, kultura i informiranje. Također, ukazujem da je zaštita prava nacionalnih u Srbiji važna i zbog pregovaračkog procesa u pregovaračkim poglavljima 23 i 24, gdje imamo i poseban akcijski plan, čiju implementaciju prati Europska komisija. Željela bih reći da s pažnjom pratimo položaj srpske zajednice u Hrvatskoj i da za to imamo dovoljno razloga.

NACIONAL: Je li i rješavanje nestalih osoba u Domovinskom ratu uvjet Srbiji u pregovaračkom procesu za ulazak u Europsku uniju?

Mislim da to pitanje nije uvjet u pregovorima, već je riječ o pitanju koje trebamo bilateralno riješiti. U okviru poglavlja 23 i 24 pitanja na kojima je Hrvatska inzistirala bila su izmjena zakona o nadležnosti državnih organa u postupku ratnih zločina i učešće hrvatske manjine u Narodnoj skupštini. Istovremeno, imam u vidu i Deklaraciju o promicanju europskih vrijednosti u jugoistočnoj Europi koju je hrvatski sabor usvojio u listopadu 2011. i u kojoj se ističe da otvorena pitanja između država, koja su bilateralnog karaktera, ne smiju kočiti pristupanje država kandidata u EU. O pitanju univerzalne jurisdikcije pregovara se od 2018. i poslije bilateralnih susreta dvaju ministara pravosuđa, a u okviru mješovite komisije o izradi ugovora između Srbije i Hrvatske o rješavanju pitanja procesuiranja i suradnje u predmetima ratnih zločina. Vode se i pregovori o razmjeni dokumenata osoba optuženih ili osuđenih za ratne zločine.

NACIONAL: No problem nestalih osoba vrlo je osjetljivo političko pitanje u Hrvatskoj i bez rješavanja tog pitanja teško je očekivati potpunu normalizaciju odnosa između Hrvatske i Srbije.

Svjesna sam da je to ozbiljno i duboko humanitarno pitanje koje treba riješiti ne samo zbog žrtava, nego i obitelji koje žele saznati sudbinu svojih najmilijih. Rješavanje tog pitanja doprinijelo bi pomirenju u regiji. Jedno vrijeme bila sam član komisije savezne vlade, odnosno državne zajednica SCG, za nestale osobe i dobro sam surađivala s pukovnikom Ivanom Grujićem koji je tada bio na čelu hrvatskog tima.

NACIONAL: Kažete da je ta suradnja bila dobra, ali rezultati otkrivanja nestalih nisu vidljivi.

U bivšoj Jugoslaviji još uvijek 10.038 osoba vode se kao nestale prema podacima međunarodnog Crvenog križa iz prosinca 2019. U Hrvatskoj je broj nestalih 1995. Prema službenoj evidenciji komisije za nestale Srbije imamo 1697 nestalih, od čega su 368 srpski državljani, 639 nestalih za koje su zahtjevi podnijeti u Srbiji, a podnositelji tih zahtjeva su sada regulirali status i postali državljani Republike Srbije, kao i 699 osoba koje nisu prijavljene prema kriterijima Crvenog križa.

NACIONAL: Ali vaši podaci i podaci Hrvatske se ne slažu.

Podaci dviju strana se kontinuirano verificiraju. Problem nestalih trebamo svakako riješiti i to je naša međunarodna obaveza. U posljednje vrijeme primjetan je i interes međunarodne zajednice i zemalja poput Velike Britanije i SAD-a da pomognu u rješavanju tog pitanja. Pitanje je bilo i na dnevnom redu Berlinskog summita, u Londonu i Poznanju. Uz posredstvo ICMP-a radi se na implementaciji Deklaracije o nestalim osobama i okvirnog plana za rješavanje pitanja nestalih između šest zemalja zapadnog Balkana. Do sada je u 2019. održano više sastanaka u Herceg Novom, Zagrebu, Podgorici i Prištini.

NACIONAL: Kako biste definirali odnos srpske politike prema stradanju Vukovara i ratnim zločinima na Ovčari? Postoji li svijest u Srbiji o tim ratnim zločinima koje su počinile jedinice JNA na čelu s pukovnikom Veselinom Šljivančaninom, podržanom paravojnim postrojbama koje su došle iz Beograda?

Srbija je pokazala spremnost da se suoči sa zločinima koje su počinili njeni državljani, što pokazuje i presuda u Beogradu za zločine na Ovčari iz 2018. Tada je potvrđena kazna od po 20 godina zatvora četvorici optuženika, a dvoje optuženika bilo je pravomoćno osuđeno na zatvorske kaznu od 11 i 15 godina. Kada je riječ o Šljivančaninu, samo podsjećam na sadržaj presude ICTY-ja. U Srbiji, kako vidimo, postoji svijest o zločinima paravojnih formacija i spremnost da se takvima sudi. Svakako predlažem da se držimo sudskih presuda, dokaza i postupaka, posebno ICTY-ja, a da politizaciju patnji svih žrtava Vukovara u dnevnopolitičke svrhe izbjegavamo. Vukovar je vrlo osjetljivo pitanje u odnosima između dviju država, ali nadam se da će i tu biti napravljen iskorak. Ovo je neophodno kako bi Srbi i Hrvati koji žive u tom gradu imali zajedničku i mirnu budućnost. Istovremeno, odnos prema pismu jedne manjinske zajednice predstavlja direktnu poruku protiv suživota i razvoja ovog grada. Svaki žitelj Vukovara želi dostojanstven život i mirnu budućnost za svoju djecu, a ne političku stigmatizaciju bilo koga kako bi se skrenula pažnja s najvažnijih životnih tema.

‘Od 2003. do sada hrvatske investicije u Srbiji iznose 800 milijuna eura, a srpske investicije u Hrvatskoj su male, svega 8 milijuna eura. U Hrvatskoj srpski investitori manje ulažu zbog postojećih uvjeta’

NACIONAL: Problem u odnosima dviju država nerijetko stvara i licitacija brojkom žrtava u logoru Jasenovac za vrijeme Drugog svjetskog rata, u čemu prednjači srpski ministar obrane Aleksandar Vulin. Iako je i u muzeju holokausta u Beogradu navedeno 83.000 žrtava jasenovačkog logora, u Srbiji se često ističe deseterostruko veća cifra o 700.000 žrtava.

Odgovorit ću vam iskreno, problem je u dnevnopolitičkom odnosu prema zločinima NDH. Pitanje broja žrtava samo je posljedica ovoga. Jasenovac je mjesto najvećeg stradanja Srba, Židova, Roma i Hrvata antifašista. Suočavanje s prošlošću potrebno je svima u regiji. Nije dovoljna samo spremnost da se suoči s prošlošću, nego i da se raskrsti s njom. Antifašističko nasljeđe, na kojem je sazdana moderna Europa, nije moguće pomiriti s fašističkim nasljeđem, iako se s pokušajima revizije povijesti, na žalost, često možemo susresti i u Europi i u našoj regiji.

NACIONAL: Kako ocjenjujete ekonomsku suradnju između Hrvatske i Srbije? Je li i na tom području postoje prijepori?

Odnosi između Hrvatske i Srbije su vrlo kompleksni s puno otvorenih pitanja i od toga ne možemo pobjeći. No složila bih se s kolegom Hidom Biščevićem, novoimenovanim hrvatskim veleposlanikom u Srbiji, da prošlost moramo ostaviti po strani i krenuti naprijed. Postoje niše za bolju suradnju, a tu mislim prije svega na ekonomiju i kulturu. Ekonomska suradnja je u usponu i prema podacima u 2019. bila je veća 4,5 posto u odnosu na prethodnu godinu i robna razmjena prešla je brojku od milijardu eura. Naglašavam činjenicu da su hrvatske investicije u Srbiji dobrodošle, ali to nije slučaj sa srpskim investicijama Hrvatskoj.

NACIONAL: U čemu vidite taj problem?

Od 2003. do sada hrvatske investicije u Srbiji iznose 800 milijuna eura i aktivno je 200 hrvatskih tvrtki. S druge strane, srpske investicije u Hrvatskoj su male, svega 8 milijuna eura. Mislim da u Hrvatskoj srpski investitori i ostali strani investitori manje ulažu zbog postojećih uvjeta. Dodatni faktor predstavlja i još uvijek prisutno nepovjerenje prema srpskim kompanijama.

NACIONAL: Na policama Konzuma nalazi se ulje Dijamant iz Srbije, iako i Hrvatska ima tvornicu ulja Zvijezda.

Prodajni lanac Konzuma dio je nekadašnjeg Agrokora, danas Fortanove, čiji dio je i tvornica ulja Dijamant u Srbiji. Kada sam došla u Zagreb 2015., u Hrvatskoj je još uvijek bilo prisutno 14 firmi iz Srbije, a danas nema više nijedne. Bilježimo samo investiciju Matijevića u Baranji, ali on ima i hrvatsko i srpsko državljanstvo pa se to ne može smatrati čistom srpskom investicijom. Primjer je i sudbina kompanije ComTrade koja je gotovo šest mjeseci čekala odgovor hrvatske vlade 2016. u vezi zahtjeva za otvaranjem IT kompanije Hrvatskoj. Investitor nije dobio nikakav odgovor pa se obratio Slovencima i u roku od mjesec dana je otvorio kompaniju. Tu je i nedavni slučaj Kraša. U Sloveniji je situacija sa srpskim investicijama potpuno drugačija.

NACIONAL: Spomenuli ste i kulturnu suradnju. Je li vraćeno hrvatsko kulturno stvaralaštvo odnijeto za vrijeme Domovinskog rata u Srbiju?

Neformalna suradnja između kulturnih institucija obje zemlje je dobra i napreduje u svakom pogledu, bez obzira na to što nemamo potpisan novi sporazum o suradnji. U rješavanju pitanja povrata kulturnog blaga najdalje se odmaklo. Prošle godine u siječnju u Zagrebu je ministar kulture Vladisavljević imao dobar razgovor s ministricom Ninom Obuljen-Koržinek. Tom prilikom je dogovoreno da hrvatska strana pripremi dodatak uz protokol o povratu kulturnog blaga, u kojem bi se zajednički konstatiralo da je pitanje suštinski riješeno, a da samo predstoje završeci rekonstrukcija nekih objekata koji bi primili dobra za koje je Sinod SPC-a dao zeleno svjetlo za povratak. Još uvijek čekamo taj prijedlog hrvatske strane.

NACIONAL: Znači li to da kulturno blago još u cijelosti nije vraćeno u Hrvatsku?

Pa mislim da sam bila jasna. Kulturna dobra koja pripadaju SPC-u čekaju povratak nakon neophodne dodatne rekonstrukcije objekata, što je obaveza hrvatske strane.

NACIONAL: Kada se može očekivati rješavanje odnosa između Beograda i Prištine?

Odgovor je jednostavan, kada Priština prihvati da ne može ucjenjivati Beograd uvjetovanjem priznanja jednostrano proglašene nezavisnosti „Kosova“ kao ciljem razgovora. Srbija je spremna na kompromis i razgovore, ali oni podrazumijevaju dobru volju svih sudionika, bez nametanja rješenja i određivanja onoga o čemu se može, a o čemu se ne može razgovarati. Rješavanje pitanja Kosova u interesu je ne samo Srbije već i šire regije, od kojeg iskreno očekujemo da ne favorizira ili odbacuje bilo koju temu u razgovorima jer teme određuju sudionici u razgovorima i one nisu uperene protiv trećih strana.

NACIONAL: Sada su ponovo napeti i odnosi između Beograda i Podgorice zbog namjere proglašenja autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve.

Rekla bih da su prvenstveno napeti unutrašnji odnosi u Crnoj Gori rezultat jednostranih političkih poteza, a ne odnosa između dviju država, za čije unapređenje je Srbija pokazala jasnu opredijeljenost. Srbija, kao zemlja matica trećine državljana Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi, kao i svaka druga zemlja u regiji, ima pravo brinuti za Srbe izvan Srbije. Crnogorski zakon o vjeroispovijesti je samo put do jednostranog stvaranja crnogorske pravoslavne crkve. Svaka pravoslavna crkva koja je ostvarila autokefalnost dobila ju je nakon dugotrajnog procesa i uz suglasnost svih ostalih crkava.

NACIONAL: Kada Srbija planira ući u Europsku uniju?

Ulazak Srbije u Europsku uniju je naš strateški cilj i to nitko ne dovodi u pitanje. Ali kako je članstvo u EU-u i političko pitanje, to ne ovisi samo o Srbiji, već i o državama članicama EU-a. Srbija nastavlja potrebne reforme i ispunjava tehničke uvjete. Problem je što pregovori napreduju sporo. U situaciji kada se sve manje govori o proširenju, cijenimo to što Hrvatska i dalje potencira to pitanje i podržava priključenje zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji. Pratila sam hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a od početka godine i ocjenjujem ga veoma uspješnim, iako je epidemija koronavirusa spriječila da se ostvare sve zamišljene ambicije. Za vrijeme hrvatskog presjedanja donesena je odluka o otvaranju pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Što se tiče Srbije, nadamo se otvaranju novih poglavlja na međuvladinoj konferenciji u lipnju. Podržali smo i odluku da se održi videosamit Europske unije i lidera zapadnog Balkana.

NACIONAL: Kako ocjenjujte rezultate tog samita? U završnom dokumentu nigdje se izrijekom ne spominje pojam proširenja Europske unije, pa su i ocjene analitičara dvojbene.

Čitala sam o tome, ali mislim da je to ipak bio uspjeh za cijelu regiju jer je potvrdio interes EU-a za regiju. Samit je potvrdio nastavak suradnje i čvrsto opredjeljenje za europsku perspektivu regije. Ne čudi me da se u završnom dokumentu konkretno ne spominje pojam proširenja. Tako sam nešto i pretpostavljala, ali očekujemo ipak ubrzanje pregovora i konsenzus u EU-u oko proširenja. Čekamo i najavljeno razjašnjenje oko nove metodologije i načina na koji ona može ubrzati i učiniti efikasnijim proces pregovora. Spor proces utječe na raspoloženje građana ne samo u Srbiji, nego i u cijeloj regiji. Iako neposredno ne ugrožava sigurnosnu situaciju u regiji, osjeća se velika neizvjesnost. U Srbiji je podrška ulaska u EU s donedavnih 75 posto pala ispod 50 posto, a to nije dobro. Kako bismo mi sami učinili ono što je u našoj moći da krenemo naprijed nastao je i proces „mali Schengen“ s ciljem boljeg ekonomskog i infrastrukturnog povezivanja i slobode kretanja. Ostaje otvoren poziv Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Prištini da prevladaju probleme i priključe se inicijativi.

‘Antifašističko nasljeđe, na kojem je sazdana moderna Europa, nije moguće pomiriti s fašističkim nasljeđem, iako se s pokušajima revizije povijesti, često možemo susresti i u Europi i u našoj regiji’

NACIONAL: Ako pada potpora u javnosti Europskoj uniji, raste li onda podrška Rusiji u Srbiji?

Odnosi Srbije i Rusije su tradicionalno dobri. Ne bih rekla da raste utjecaj Rusije u Srbiji ili drugdje u regiji, već da se radi o neprekinutim vezama i stoljetnoj suradnji koja se nastavlja i danas. Srbija ne ulazi u pitanja i interese Rusije kao globalnog igrača. Riječ je, međutim, o zemlji koja nas podržava na međunarodnom planu u pitanjima od našeg najužeg srpskog interesa, kao što je pitanje Kosova i Metohije. Veća vidljivost Rusije i nekih drugih zemalja u regiji danas posljedica su između ostalog i toga što su neki drugi partneri još uvijek u procesu uobličavanja konkretne regionalne politike. Srbija, naravno, pritom ne spori značaj dosadašnje pomoći EU-a, čijem članstvu teži, i pozdravlja veću prisutnost EU-a u regiji, posebno iščekujući ekonomski i investicijski plan EU-a najavljen za jesen.

NACIONAL: Kakav je odnos Srbije prema Bosni i Hercegovini, kao i poseban odnos prema entitetu Republike Srpske čiji lider Milorad Dodik svako malo prijeti secesijom od Bosne i Hercegovine?

Kontinuirano ponavljamo da Srbija podržava teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i da ničim ne dovodi u pitanje Daytonski sporazum. Republika Srpska je entitet u Bosni i Hercegovini s kojim imamo specifične veze i posebne odnose. Vodimo računa o interesima i opstanku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Značajna je i naša ekonomska pomoć ne samo Republici Srpskoj, nego i Bosni i Hercegovini u cjelini. Suradnja će biti još veća nakon izgradnje autoceste Sarajevo-Beograd koju će dijelom financirati i Turska, na linijama dogovora srpskog i turskog predsjednika. Ovom prilikom moram spomenuti i veliki međudržavni infrastrukturni projekt izgradnje željezničke pruge Beograd-Budimpešta koji financira Kina.

NACIONAL: Zašto je Kina krenula u realizaciju tog projekta?

Zato što ima ekonomske interese u tom prometnom koridoru 10 koji povezuje grčku luku Pirej s Budimpeštom u srednjoj Europi, važnom za dostavu kineske robe koja dolazi brodovima u luku u Grčkoj. Većinski vlasnik luke u Pireju postala je kineska brodarska kompanija COSCO. Ne treba zaboraviti da su trgovinski interesi Kine mnogo veći u zapadnoj Europi, da se ne zaustavljaju na Balkanu. Uostalom, prošle je godine u Dubrovniku bio samit Kine sa 17 država srednje i jugoistočne Europe, a Hrvatska je bila domaćin. S druge strane, i druge europske države, kao što su Italija i Španjolska imaju posebne ugovore s Kinom, a i Hrvatska ostvaruje investicijsku i građevinsku suradnju s Kinom. Zato ne znam zašto se tijekom epidemije potencira samo suradnja Srbije s Kinom, a suradnja Kine s drugim, posebno, zapadnoeuropskim državama prešućuje. Stupovi srpske politike nisu samo članstvo u EU-u, već i dobri odnosi s drugim velikim zemljama Kinom, SAD-om i Rusijom, nastavak suradnje sa susjednim zemljama i tradicionalno prijateljskim zemljama u razvoju.

NACIONAL: Što je dosad konkretno poduzela vlada Srbije u borbi s epidemijom koronavirusa?

Ne možemo ostati izolirani i izvan ekonomskih tokova. Unatoč epidemiji moramo nastaviti i živjeti. Vlada Srbije donijela je mjere koje su pozitivno ocijenili međunarodne financijske institucije, a zdravstvene mjere pozitivno je ocijenila Svjetska zdravstvena organizacija. Radi se o programu ekonomskih mjera za smanjenje negativnih učinka pandemije i za podršku privredi Srbije. Vrijednost cijelog tog paketa je 5,1 milijardu eura. Te su se ekonomske mjere sastojale od mjera porezne politike, direktne podrške privrednom sektoru, mjera za očuvanje likvidnosti privatnog sektora i direktne financijske podrške punoljetnim građanima Srbije u visini od 100 eura. Za vrijeme epidemije, prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, nije bilo masovnog otpuštanja radnika i prijavilo se svega 9200 ljudi za novčanu naknadu za nezaposlenost, najviše u Beogradu, Novom Sadu i Nišu.

NACIONAL: Kakva je procjena za Srbiju pada BDP-a u ovoj godini?

Prema zadnjem izvještaju Europske komisije, procjena je da bi pad BDP-a mogao biti 4 posto, ali već u sljedećoj godini trebali bismo imati rast BDP-a od 6,5 posto. Uoči epidemije u siječnju ove godine rast BDP-a bio je 6,5 posto, a već u veljači bio je zabilježen pad BDP-a 5,6 posto, što su službeni podaci naše statistike. Veoma smo zadovoljni što su ekonomske i financijske reforme koje smo proveli posljednjih godina rezultirali većom otpornošću naše privrede i činjenicom da će pad BDP-a ove godine kao posljedice zatvaranja ekonomije zbog epidemioloških mjera biti takav da će nam omogućiti pristojnu startnu poziciju za brži oporavak sljedeće godine.