Marko Pjaca bio je igrač na kojem je Dinamo najviše zaradio, ali kojem su ozljede uništile inozemnu karijeru. Vratio se odličnim igrama u Rijeci, pozvan je u reprezentaciju, sada se nada tituli prvaka

Prije osam godina tada 21-godišnji Marko Pjaca prešao je iz Dinama u Juventus uz rekordnu odštetu od 29 milijuna eura. Međutim, lom fibule i dva puta potrgani ligamenti koljena bile su ozljede zbog kojih Pjaca nije dosegnuo onakvu igračku razinu kakva se očekivala pa ga je Juventus posuđivao od kluba do kluba. Pjaca se ljetos vratio u hrvatsku nogometnu ligu, u Rijeku, što se pokazalo odličnim potezom jer je Rijeka vodeća momčad prvenstva, a Pjaca se vratio u reprezentaciju odigravši 90 minuta u utakmici protiv Egipta.

NACIONAL: Rijeka je vrhunski odigrala treću četvrtinu prvenstva, osam pobjeda u devet utakmica, 11 igrača postiglo je golove, primljena su samo dva gola. Što je sve trebalo da Rijeka dođe do ove razine?

Nikada se ne može konkretno reći kako je i zašto do toga došlo. Na početku prvenstva, kada sam došao u Rijeku, rekao sam da se mora poklopiti puno stvari da bismo bili na vrhu. Potrebni su talentirani igrači, rad, odricanje, karakter, ali velik dio odnosi se i na sreću. Mislim da smo mlada i hrabra momčad koja je možda isprovocirala tu sreću te nam se to u trećem krugu prvenstva vratilo. Nadam se da ćemo i u četvrtom krugu tako nastaviti.

NACIONAL: Ima li trener Sopić prema momčadi isti nastup kakav ima i prema javnosti, odnosno drugačiji od bilo kojeg trenera u Hrvatskoj?

Definitivno ima poseban pristup, što smo mi prihvatili. Mislim da se na rezultatima vidi da to dobro funkcionira. Na konferencijama za medije možete doživjeti dio tog njegova karaktera, a mi igrači cijenimo što uz taj jedan, nazovimo ga, grublji pristup, idu poštenje i iskrenost. Ima snažnu energiju, naučili smo raditi pod njegovom palicom i rezultati dokazuju da nam taj njegov pristup odgovara.

NACIONAL: S obzirom na to da ste duže vrijeme razmišljali o odlasku iz Italije, možete li sada reći da je povratak u Rijeku bio dobar potez?

Pa da, nakon što je prošlo određeno vrijeme, vidim da je to bio dobar potez. Od početka mi je bilo lakše jer je ovo bila prva odluka u mojoj karijeri koju sam samostalno donio. Isključivo sam ja osjećao da to trebam napraviti, nitko mi to nije savjetovao, nitko me na to nije nagovarao. Osjećao sam da je to dobra odluka. Na kraju, i da nije ispalo dobro, samo bih ja bio za to kriv. Tako sam osjećao i tako sam mislio da trebam napraviti. Prije se događalo to da sam odlazio u klubove zato što je to bilo logično, a ne zato što sam smatrao da je to dobro. Na kraju se ispostavilo da to nije bilo dobro. I onda mi je bilo krivo što nisam slušao sebe.

Nediljko Labrović, Marco Pašalić i Marko Pjaca, tri nogometaša Rijeke koji su bili dio reprezentacije na nedavnom turniru u Egiptu. FOTO: IMAGO/HANZA MEDIA/GuliverImages

NACIONAL: Što vam je govorilo da je Rijeka dobar odabir?

Postoje neke objektivne stvari. Igrao sam u HNL-u, čuješ neke stvari, znaš da je dobro organiziran klub, da sve funkcionira kako treba. Nikada nije bilo skandala i problema, sve je uvijek bilo u najboljem redu. Osim toga, unutarnji osjećaj mi je govorio da bih trebao otići u Rijeku.

NACIONAL: Kada ste iz Dinama odlazili u Juventus, niste mogli samostalno donijeti odluku jer ste imali menadžera, tu je bio i Zdravko Mamić, a na stolu je bila u odšteta Dinamu od 29 milijuna eura. Vjerojatno niste tada žalili zbog te odluke iako je zbog vas u Zagreb tada došao i Adriano Galiani, direktor Milana.

Definitivno nisam žalio iako mi je Milan nudio bolje uvjete od Juventusa, nudili su mi veću plaću. No ja sam htio igrati Ligu prvaka, a Milan u tom trenutku nije stajao dobro, završili su sezonu na sedmom mjestu talijanske lige, nisu izgledali najbolje. Naravno da mi je laskalo što je Galiani došao u Zagreb, ipak je Milan čudo od kluba, ali Juventus je bio prvak Italije, najbolji klub u Italiji, igrali su Ligu prvaka te su složili strašnu momčad. Nisam žalio zbog te odluke ni tada ni sada. To je trebalo tako biti. Poludio bih kad bih razmišljao što bi bilo kad bi bilo.

NACIONAL: Tada je u Juventusu Buffon bio na golu, s talijanskim zvijezdama kao što su Chiellini, Barzagli i Bonucci, u napadu Dybala i Mandžukić koji je uvijek spreman pomoći. Jeste li se osjećali kao dječarac u dućanu slatkiša?

Da, Mandžukić mi je stvarno pomogao kada sam došao u Juventus. Bio mi je na raspolaganju za sve što mi treba. Bio je nevjerojatan osjećaj doći iz HNL-a u takvu svlačionicu, tu su bili i Higuain i Sami Khedira. Nekoliko dana prije gledao sam ih na televiziji, a tada sam ih vidio u svlačionici. I vidiš da su oni kao i svi drugi, normalni ljudi od krvi i mesa. Bilo je to na početku lijepo i pomalo nestvarno iskustvo.

NACIONAL: Jesu li vam u Juventusu tada rekli da ste vi njihov projekt za budućnost?

Recimo da jesu. Znao sam da nisam premlad, znao sam da računaju na mene. Krenulo je dobro iako me u početku trener Allegri nije previše stavljao u igru. On je bio oprezan, a ja sam bio mlad, želio sam igrati 90 minuta na svakoj utakmici. Nakon nekog vremena se navikneš, nakon čega sam počeo sve više igrati, sve je bilo dobro do te ozljede.

‘Sopić definitivno ima poseban pristup. Mi igrači cijenimo što uz taj jedan, nazovimo ga, grublji pristup, idu poštenje i iskrenost’

TEMPO: Vi dolazite iz sportske obitelji, otac je bio hrvač, a majka se bavila džudom. Jeste li od njih naslijedili i tjelesnu i mentalnu snagu kako biste prebrodili probleme na koje ste tada, zbog ozljede, naišli?

Sigurno, ali oni su mi cijelo vrijeme davali podršku. Kada bih potonuo, oni su bili tu da me dignu, bili su uz mene kako bi mi pokazali pravi put. Roditelji i sestra bili su važan faktor u tome.

TEMPO: Uslijedio je niz posudbi o kojima vi niste odlučivali. Ipak, vi ste na nekima od tih posudbi dobro igrali, recimo 2019. u Fiorentini, 2020. u Genovi i 2021. u Torinu. Zašto ste uvijek ostajali samo jednu sezonu u tim klubovima?

Neke posudbe bile su bez opcije otkupa, u ostalim slučajevima Juventus, s obzirom na visinu odštete koju je platio, nije mogao dopustiti da me pusti za mali iznos. A tim klubovima to nije bilo lako platiti. I to za igrača koji nije imao bombastičnu sezonu. Neke ponude su bile dobre, neke manje dobre, ali ove dobre nisu bile dovoljno dobre da bi to Juventus prihvatio.

TEMPO: Koliko su vas te selidbe iz kluba u klub izluđivale? Kakva je bila vaša motivacija kada ste znali da nećete ostati još jednu sezonu u svakom od tih klubova?

Motivacija mi je rijetko padala, ali znalo se događati. U početku, dolaskom u klub, motivacija mi nije padala. Tada sam uvijek bio pun volje i želje da pokažem što mogu. Međutim, kada ste na posudbi, onda imaju manje strpljenja s vama. Niste njihov igrač. Uglavnom, krenulo bi dobro u skoro svakom klubu, na svakoj posudbi, da bih kasnije dobivao sve manje i manje minuta, što ne bi završavalo baš dobro. Nisam htio ići na toliko posudbi, ali nije se moglo pronaći financijsku formulu za odlazak koja bi odgovarala i Juventusu i tom drugom klubu.

TEMPO: Godine 2021. bili ste na posudbi u Torinu, kod hrvatskog trenera Ivana Jurića. Zar se ni uz pomoć Jurića nije moglo dogovoriti trajno preseljenje iz Juventusa?

Morat ćete Jurića pitati jesam li mogao ostati u Torinu ili ne. Iako nisam ostao, ta sezona mi je ostala u lijepom sjećanju. To je bila jedna od dobrih sezona kada sam uživao, imali smo dobru ekipu, igrali smo dobro, ostat će mi u pozitivnom sjećanju.

Massimiliano Allegri bio je trener Juventusa kada je Marko Pjaca potpisao za talijanskog prvaka s kojim je igrao u Ligi prvaka. FOTO: imago/Gribaudi/ImagePhoto/GuliverImages

TEMPO: Bili ste član reprezentacije 2016. na Europskom prvenstvu i 2018. na Svjetskom prvenstvu. Jeste li bili proteklih godina u kontaktu s izbornikom Dalićem?

Ja sam prije 2018. imao ozljedu križnih ligamenata i u razgovoru s izbornikom Dalićem zaključio sam da moram na posudbu, negdje gdje ću igrati, kako bih bio u reprezentaciji za Svjetsko prvenstvo. Zato sam, što sam prije mogao, otišao u Schalke, gdje sam odigrao pola sezone. Nakon toga sam otišao na Svjetsko prvenstvo u Rusiju, što mi je nezaboravno i dragocjeno iskustvo.

TEMPO: Kako je bilo preseliti se iz mondenog Torina u rudarski Gelsenkirchen?

Meni se sviđa njemačka liga. Život se, naravno, ne može uspoređivati s Italijom, ni hrana, jezik i klima. Međutim, nogomet mi se baš sviđao. Bilo je to definitivno zanimljivo iskustvo.

TEMPO: U kojem trenutku ste shvatili da više tako dalje ne ide?

Inicijalni ugovor s Juventusom bio je potpisan na pet godina koji se kasnije produžio. Davno sam shvatio da bi bilo bolje da ne idem samo na posudbe, a vjerojatno i da nisam u Italiji. Međutim, bio sam vezan za Juventus, imao sam ugovor, a klub ima pravo ne prihvatiti ponude koje mu ne odgovaraju. Zato nisam mogao birati gdje ću otići te se transfer u neku drugu zemlju nije mogao ostvariti. Prošle godine ušao sam u posljednju sezonu ugovora, sporazumno smo ga raskinuli, tako da sam napustio Juventus bez odštete.

TEMPO: Koliko je bilo istine u medijima da je zagrebački Dinamo zainteresiran za vas?

Postojala je opcija, ja sam iz Zagreba, igrao sam za Dinamo, normalno je da me se povezuje s klubom u kojem sam stekao ime. No s njihove strane nije bilo interesa, nije bilo konkretne priče, tako da se ništa nije dogodilo. Moram reći da jako cijenim to što mi je Rijeka pružila priliku i što su vjerovali u mene.

‘Milan je nudio bolje uvjete od Juventusa, nudili su mi veću plaću, ali Juventus je bio prvak Italije, igrali su Ligu prvaka te su složili strašnu momčad’

TEMPO: Jeste li se pribojavali da bi neuspjeh u Rijeci možda značio i kraj ozbiljne nogometne karijere?

Znao sam da se mogu vratiti na visoku razinu, ali sam isto tako bio svjestan da više nemam 20 godina. Nisam s tim mislima došao u Rijeku, došao sam s vjerom i samopouzdanjem da ću uspjeti. Da sam razmišljao što će biti ako ne bude dobro u Rijeci, onda bih ostao u Juventusu još godinu dana i uzeo puno veću plaću.

TEMPO: U proljeće 2017., na utakmici protiv Estonije, pukao vam je prednji križni ligament, Ivan Perišić je tada rekao da se nije trebalo igrati na onako groznom terenu. Kako danas gledate na to što je u posljednjih godinu dana velik broj vrhunskih nogometaša doživio istu ozljedu?

Teren je doista bio loš, ali meni je smetalo što se ista ozljeda dogodila još jednom, dvije godine kasnije. Dok nisam doživio tu ozljedu, nisam znao da tih slučajeva ima toliko mnogo. A kada sam se ozlijedio, shvatio sam da je u svakoj ekipi u kojoj sam igrao bilo barem četvorica ili petorica igrača koji su imali operaciju križnih ligamenata. To je stvarno puno, ali ne znam zašto se to događa. Nekada sam mislio da je to do nekih predispozicija, da je jednostavno to tako trebalo biti. Onda sam vidio igrače za koje sam znao da su ekstremno spremni pa su im svejedno „otišli“ križni ligamenti. Definitivno na to utječe činjenica da je raspored utakmica jako gust, igra se puno, trenira se puno više nego prije, veći su napori, više je umora, ali ne znam koji je glavni faktor.

NACIONAL: Ponovo ste pozvani u reprezentaciju. Gdje ste se nalazili kada su vas obavijestili da ste na listi?

Bio sam doma, u Opatiji. Trener Sopić mi je javio, poslao mi je poruku i čestitao. Nisam bio siguran što mi čestita. Pretpostavljao sam da je u pitanju reprezentacija, ali nisam bio siguran. Onda sam provjeravao o čemu se radi i saznao. Osjetio sam uzbuđenje, malo me presjeklo. Lijep osjećaj, svakako.

‘Vjerovao sam u povratak. Da sam razmišljao što će biti ako ne bude dobro u Rijeci, onda bih ostao u Juventusu još godinu dana i uzeo puno veću plaću’

NACIONAL: S obzirom na to da poznajete i igrače i stručni stožer, je li to osjećaj kao da nikada niste ni napustili reprezentaciju?

Da, na neki način. Kada dođeš u reprezentaciju, ponovo uhvatiš tu rutinu i prisjetiš se svega. Da, osjećaj je kao da sam uvijek bio u reprezentaciji. S izbornikom sam kratko razgovarao, rekao mi je što očekuje od mene, ništa posebno.

NACIONAL: Kako ste zadovoljni odigranim turnirom u Egiptu koji je Hrvatska osvojila?

Mislim da je turnir zaista ispunio svoju svrhu i da smo dobili ono što smo htjeli. Imali smo priliku provesti kvalitetnih tjedan dana zajedno, odraditi nekoliko dobrih treninga, podružiti se, a kroz osvojeni turnir smo osnažili pobjedničku atmosferu u ekipi. Tako da momčadski svakako možemo biti zadovoljni, a to mogu reći i s osobne strane jer mi je bilo zaista veliko zadovoljstvo zaigrati opet za reprezentaciju nakon duge pauze i dati doprinos dobrom rezultatu. Bila je to dobra najava za Euro, a sad je na svima nama da maksimalno dobro odradimo završnicu sezone te se dobrim igrama nametnemo izborniku. Tko god bio na završnom popisu, siguran sam da će dobro predstavljati Hrvatsku jer je ova reprezentacija pokazala da zna igrati turnirski, natjecateljski nogomet te vjerujem da ćemo bez obzira na tešku skupinu biti vrlo konkurentni na Euru.

NACIONAL: Što se tiče Rijeke, puštate li da sve ide svojim tijekom ili razmišljate da biste mogli ponovo otići u inozemstvo?

Puštam da ide sve svojim tijekom. Naučio sam da nema smisla raditi planove. Nikada ne znaš što će ti se sutra dogoditi. Uživam u nogometu i mislim da to cijenim više od nekog drugog s obzirom na to što sam prošao u karijeri. I s obzirom na to da u posljednje vrijeme nisam tako uživao u nogometu. Sada stvarno guštam i puštam da stvari idu svojim tijekom.

Izbornik Zlatko Dalić uvrstio je Pjacu u reprezentaciju koja je 2018. osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu, da bi ga nakon pet i pol godina ponovo pozvao. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

NACIONAL: Nekada ste uživali, s 19 godina postigli ste tri gola za Dinamo u Euroligi u pobjedi protiv Celtica, za koji je tada igrao Virgil van Dijk.

Prekrasan osjećaj. To mi je još uvijek jedini hat trick koji sam postigao. Čudo od utakmice.

NACIONAL: Prije osam godina otišli ste u Juventus zbog igranja u Ligi prvaka. Sada postoji mogućnost da je ponovo igrate, pa makar i kvalifikacije.

Liga prvaka je nešto posebno, bilo bi jako lijepo igrati kvalifikacije za Ligu prvaka. No kvalifikacije za bilo koje drugo natjecanje također je lijepa stvar.

NACIONAL: Vi ste jedini igrač Rijeke koji ima iskustvo postizanja gola u Ligi prvaka, bilo je to u veljači 2017., za Juventus protiv Porta.

To je baš lijepo sjećanje, pogotovo zato što sam zabio Ikeru Casillasu koji je tada bio na golu Porta. Zbog toga mi je još draže jer je on legenda nogometa.