Nakon godina posudbi po raznim klubovima Mario Pašalić postao je zvijezda Atalante, bez njega je hrvatska reprezentacija nezamisliva, a životnu priču ispričao je ekskluzivno za Tempo

Postoje mnogi nogometaši koji su kao tinejdžeri potpisali za neki od najvećih europskih klubova da bi nakon nekoliko sezona provedenih na posudbama završili u nižerazrednim klubovima, nikada se ne prilagodivši najvišoj nogometnoj razini. Mario Pašalić mogao je biti jedan od njih. Nije imao ni 19 godina kada je, kao talentirani igrač Hajduka, potpisao za Chelsea, koji ga je godinama slao na posudbe. Elche, Monaco, Milan, Spartak iz Moskve i Atalanta bili su klubovi u koje je bio posuđivan da bi upravo u petom klubu u koji je bio posuđen, Atalanti iz Bergama, pokazao i vrhunsku kvalitetu i čvrstinu karaktera, što ga je dovelo do statusa standardnog reprezentativca. Atalanti s Pašalićem ove sezone ide odlično u talijanskoj ligi, u vrhu su tablice, igraju i Ligu prvaka, dok u reprezentaciji igra gotovo u svakoj utakmici, i to kao vezni igrač ofenzivnih sklonosti. Godine i godine rada konačno su se isplatile te će ovaj 27-godišnjak igrati i na Svjetskom prvenstvu u Katru. Ekskluzivno za Tempo opisao je svoj trnoviti put do uspjeha.

TEMPO: Imali ste 19 godina kada ste potpisali za Chelsea. Je li vam bilo žao što odlazite jer je Hajduku nužno trebao novac ili je ponuda Chelseaja bila nešto što se ne odbija?

Naravno da mi je bilo žao. Kao dijete Hajduka jedino što sam godinama provedenim u omladinskoj školi Hajduka sanjao, bilo je to da zaigram za prvu momčad Hajduka. Maštao sam svakodnevno o tome da zaigram na prepunom Poljudu u dresu Hajduka. Jako brzo sam to ostvario, ne samo to nego i jako puno ostalog, u samo jednoj odigranoj sezoni na Poljudu. Pola godine prije ponude Chelseaja došla je ponuda talijanske Catanije. Bio je to moj početak seniorske karijere. Imao sam 18 godina. Bilo mi je drago da je netko iz jedne od liga petice tako rano prepoznao nešto u meni. Međutim, nisam prihvatio tu ponudu, bilo je prerano za bilo kakav odlazak. Smatrao sam da je ispravno ostati i dalje u svom domaćem okruženju, nastaviti se razvijati i dati nešto svom matičnom klubu. Već pola godine nakon toga, nakon što sam odigrao dobar prvi dio svoje prve seniorske sezone, između ostalog i zabio dva gola Dinamu na Poljudu, došla je ponuda Chelseaja. Imao sam isti stav kao i kod ponude Catanije. Financije me uopće nisu zanimale, vjerovao sam da će i to jednog dana doći ako ću ići postupno, ako ne budem preskakao stepenice. Imao sam veliku želju dugo ostati u svom klubu i napraviti velike stvari. Naravno, lijepo je da te želi velikan europskog nogometa, međutim, bio sam svjestan što nosi potpis za takav klub s 19 godina i što me sve čeka da se dokažem i dobijem priliku i zaigrati za takav klub. Odbio sam odlazak u London na bilo kakve pregovore, nisam bio zainteresiran za transfer. Međutim, Hajduk je bio u katastrofalnoj financijskoj situaciji i ljudi u klubu uvjeravali su me da je ta ponuda jedini spas, jedini izlaz iz takve situacije. Govorili su mi da ako odbijem tu ponudu, klub će vjerojatno staviti „ključ u bravu“. Kao dječak iz Dalmacije koji je maštao jednog dana zaigrati za Hajduk, koji živi za Hajduk, osjećao sam ogroman pritisak i odgovornost tih dana. Donio sam odluku da ću ipak potpisati za Chelsea kako Hajduk ne bi imao problema.

TEMPO: U sezoni u kojoj ste došli u Chelsea, londonski klub postao je prvak, za Chelsea su u veznom redu igrali Fabregas, Hazard, Matić i Willian, napadači su bili Drogba i Costa. Jeste li ikada trenirali s njima? Što ste mislili kada ste došli u klub i vidjeli te vrhunske nogometaše? Jeste li tada razgovarali s Mourinhom?

U ljeto 2014. godine krenuo sam na pripreme s prvom ekipom i proveo s njima dva tjedna dok nisam našao klub u kojem ću provesti sezonu na posudbi. Bilo je to lijepo iskustvo, treninzi sa svim tim zvijezdama, velikim imenima svjetskog nogometa. I to sve pod vodstvom jednog od najvećih trenera današnjice Josea Mourinha. U to vrijeme mi je to bilo nepojmljivo, nevjerojatno. Do tog trenutka takva imena viđao sam samo na televiziji ili na PlayStationu kad bih igrao s prijateljima. A onda sam imao privilegiju trenirati s njima. I ne samo to. U to vrijeme u prvoj ekipi su bili Ivanović i Matić koji su mi jako puno pomogli u tim danima provedenima u Londonu. Bili su velike zvijezde u klubu. Međutim, ponašali su se sasvim normalno, prizemno, i to me oduševilo. Družio sam se često s njima i izvan klupskog kampa. Bili su mi velika potpora i jako sam im zahvalan sto su mi olakšali taj period. Bila su to intenzivna dva tjedna priprema, svaki dan po dva treninga. Intenzitet, brzina i kvaliteta na treningu bili su neusporedivo veći nego ono na što sam navikao. Nakon par dana priprema imao sam jedan kratki razgovor s Mourinhom nakon što sam dobio par ponuda za posudbu. Uz Elche bilo je tu još par klubova izvan liga petice. Međutim, on me usmjerio prema Španjolskoj, s obzirom na to da se radilo o puno kvalitetnijoj ligi. Smatrao je da ću se brže razviti u takvom okruženju igrajući protiv velikih zvijezda i velikih klubova, na nekima od kultnih stadiona. Vjerovao je da ću tako puno prije sazreti i možda doći na nivo da jednog dana budem igrač za Chelseaja.

TEMPO: Vi ste odmah posuđeni u Elche koji je na kraju te sezone zbog financijskih makinacija izbačen u drugu ligu. Kako ste se osjećali s obzirom na to da ste otišli iz Hajduka zbog financijskih problema da biste došli u Elche koji je također bio u financijskim problemima?

Što se financijske strane tiče, tu sam imao sreću što sam došao na posudbu iz Chelseaja tako da kao posuđeni igrač nisam imao problema. Chelsea je stao iza mene. Svejedno, ti problemi u Elcheu pojavili su se tek na kraju sezone, tako da nam to u sportskom, natjecateljskom smislu nije predstavljalo problem. Ostvarili smo veliki uspjeh za klub, završili smo na 13. mjestu na tablici što je bio najbolji plasman kluba u njegovoj povijesti. Osobno sam bio jako zadovoljan s obzirom na to da sam s 19 godina igrao standardno u jednoj od najjačih liga na svijetu. Najvažniji mi je bio kontinuitet igara, a to sam u Elcheu dobio. Također, odgovarali su mi i način i stil života u Španjolskoj, nakon par mjeseci naučio sam i jezik tako da mogu reći da je to bilo jako lijepo i bogato iskustvo.

Mario Pašalić debitirao je u hrvatskoj reprezentaciji prije osam godina, dok je prvi pogodak postigao prije dvije godine. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

TEMPO: U sljedećoj sezoni posuđeni ste Monacu, za koji je tada branio Subašić te je u prvoj momčadi bio i Kylian Mbappé koji je tada imao 17 godina. Jeste li već tada primijetili da se radi o igraču koji će nekoliko godina kasnije postati jedan od najboljih na svijetu?

Isprva nisam bio sklon odlasku u Francusku, nije mi izgledala kao liga gdje bih mogao dati najbolje od sebe. Međutim, nekoliko je faktora na kraju presudilo da ipak dođem u Monaco. Sezonu prije dogurali su daleko u Ligi prvaka, odradili dobru sezonu u prvenstvu te su dohvatili kvalifikacije za Ligu prvaka. Kasnije će se pokazati da je to bila ekipa s jako puno vrhunskih pojedinaca s obzirom na to da je većina njih, Fabinho, Bernardo Silva, Martial, Lemar, napravila kasnije velike transfere u najveće klubove svijeta. Također, bilo mi je iznimno drago što je i Subašić već bio tamo dugi niz godina pa sam znao da ću imati nekog svog tko će mi pomoći kod prilagodbe. Na kraju, nije zanemariva bila činjenica ni da se nudi prilika da živim u Monte Carlu. Sve je to utjecalo na odluku da potpišem za Monaco. Jako sam zahvalan Subašiću što me dočekao raširenih ruku i pomogao mi u apsolutno svemu što god sam trebao. Odigrao sam dobru polusezonu, imao kontinuitet igara, igrali smo i Europsku ligu. U toj sezoni govorili su nam ljudi u klubu kako ima neki mladić koji u svojoj kategoriji izrazito dominira, da je nezaustavljiv i da bi se uskoro mogao priključiti prvoj ekipi. Bio je to Kylian Mbappé. Nedugo nakon toga bio je priključen našim treninzima. Ne mogu sad lagati i reći da se odmah vidjelo da će postati jedan od najboljih igrača na svijetu, pogotovo ne u tako kratkom razdoblju. No moglo se primijetiti da je izrazito talentiran i da može postati ozbiljan igrač na najvećoj sceni. Fascinantna brzina i lakoća, fenomenalna kontrola lopte pri toj brzini, dribling… Svi su bili u čudu da dijete od 17 godina tako dominira u ozbiljnoj konkurenciji. Sjećam se jednog treninga gdje je izvodio svakakve finte, radio bicikle te u jednom trenu gurnuo loptu kroz noge Moutinhu. Na treningu nije imao respekta ni prema kome, smijao se dok je igrao, zabavljao se i jednostavno uživao u svemu. Izvan terena je bio jako miran i povučen dečko, pomalo sramežljiv.

‘U to vrijeme u prvoj ekipi Chelseaja bili su Ivanović i Matić koji su mi pomogli u danima provedenima u Londonu. Bili su velike zvijezde u klubu’

TEMPO: Nakon odrađene treće posudbe u Milanu, potpisali ste novi ugovor s Chelseajem. Tri sezone, tri posudbe, tri različita kluba. Jeste li se tada ili u neko drugo vrijeme pitali – pa do kada ću ići od kluba do kluba, što Chelsea želi od mene? Jeste li tada pomislili – možda nisam trebao ići odmah u Chelsea, možda sam trebao ići postupno, prvo potpisom za neki ne tako jaki klub?

Bila je to moja treća posudba i treći različiti klub i država. Bili su to zadnji dani prijelaznog roka. Svjestan sam bio da to nije onaj Milan koji svi znamo i pamtimo, no svejedno, i dalje je to Milan, jedan od najvećih klubova na svijetu. Bio sam izuzetno ponosan što sam uspio doći u takav klub. Nakon uvodnih dvaju mjeseci prilagodbe na specifičan talijanski način igre i taktičkih zahtjeva, dobio sam priliku, iskoristio je i od tada pa do kraja sezone bio sam standardan u ekipi. Nakon toga krenuli su razgovori o otkupu ugovora od Chelseaja, što je meni bilo itekako zanimljivo. Imao sam već dogovor s tadašnjim direktorom kluba Gallianijem da će ići na otkup. Međutim, krajem sezone dogodila se velika promjena u klubu i preuzeli su ga vlasnici iz Kine, na upravljačke pozicije postavili su nove direktore, sve se promijenilo u klubu te se samim time i moja situacija promijenila. Šteta, jer sam se nadao, nakon tri posudbe, da ću se napokon smjestiti na jednom mjestu, da neće više biti selidbi, a Milan je tada bio idealan klub za mene. Nakon sezone u Milanu ulazio sam u zadnje godine ugovora s Chelseajem i prije nego što ću otići na novu posudbu u Spartak, morao sam produžiti ugovor. Nakon sezone u Spartaku krenuo sam još jednom na pripreme s Chelseajem te u međuvremenu dobio ponudu Atalante koja je sezonu prije igrala Europsku ligu. Razgovarajući s ljudima iz Atalante dobio sam dojam da se stvara jedan jako lijepi projekt, a pokazat će se kasnije da je tako i bilo. Također, u to vrijeme u Chelseaju je trener bio Talijan Antonio Conte, koji je poznavao trenera Gasperinija. Savjetovao mi je da prihvatim ponudu te da ću pod njegovim vodstvom puno napredovati. Da se vratim na ovo pitanje da nisam možda odmah trebao u Chelsea nego u neki manji klub… Nisam tada imao potrebu razmišljati tako s obzirom na to da sam od samih početaka priče oko Chelseaja već toga bio svjestan. Znao sam da to nije najbolji put za mladog igrača. Nije prirodno preskakati stepenice, iz Hajduka otići direktno u Chelsea. Bio sam realan i znao svoje mogućnosti.

‘U Chelseaju je trener bio Talijan Antonio Conte, koji je poznavao Gasperinija, trenera Atalante. Savjetovao mi je da prihvatim njihovu ponudu’

TEMPO: U čemu je tajna uspjeha Atalante? Je li to Gasperini i koje su to njegove metode rada? On je već nakon prve sezone 2016. odveo Atalantu u Europsku ligu, a do tada Atalanta 26 godina nije igrala u UEFA-inim natjecanjima.

Gasperini je specifičan trener, a takve su mu i metode rada. Taktički je genij te svakoj utakmici pristupa temeljito. U svaku utakmicu ulazimo maksimalno spremni, znajući koje su vrline i mane protivnika. Treninzi su izuzetno naporni, pogotovo pripreme prije sezone. Promijenio sam dosta klubova i trenera, ali nigdje se nije tako treniralo. Kad sam tek došao, trebalo mi je neko vrijeme da se adaptiram, a kada uhvatiš ritam i navikneš tijelo na takve napore, onda nemaš velikih problema. S Gasperinijem nema prevelike komunikacije, sve se svodi na naporan rad. Fizički smo izrazito spremni te nas to i drži u samom vrhu talijanskog nogometa. Jako puno utakmica pobjeđivali smo u samom kraju utakmice, kada bi protivničke ekipe fizički padale. Zna i nama samima biti iznimno teško tijekom treninga, dođe ti nekada da odustaneš, ali u podsvijesti znaš da ako istrpiš i probijaš granice, to se poslije isplati. Vidiš da rezultati dolaze te se nemaš pravo žaliti.

TEMPO: Rio Ferdinand tada je rekao da je za njega ludost to što vas je Chelsea držao šest godina pod ugovorom i nije vam dao šansu da se dokažete. Slažete li se s njim?

Bilo je lijepo čuti te riječi od velikog igrača kakav je bio Rio Ferdinand. Chelsea je imao neke druge planove, nisu ozbiljnije računali na mene, no treba biti realan pa reći da se, do te druge sezone u Atalanti, nisam dovoljno dokazao na onom nivou kakav Chelsea zahtijeva, a znamo da su očekivanja u takvom klubu najveća moguća. Možda sam i mogao biti u rosteru, no minutaža ne bi sigurno bila onakva kakva bi mene zadovoljila s obzirom na to da mi je bilo bitno samo da igram i da se pravilno razvijam. Nakon što sam odlično odradio te prve dvije sezone posudbe, Chelsea je postao nemoćan i nisu mogli reagirati čak i da su htjeli. Atalanta je imala pravo otkupa, ja sam u međuvremenu pružao odlične partije te su tu opciju na kraju i iskoristili.

Prva profesionalna sezona za Pašalića je bila ona 2013/14 kada je u pobjedi Hajduka nad Dinamom postigao dva gola. FOTO: Tino Juric/PIXSELL

TEMPO: Ove sezone Gasperini je promijenio taktiku tako da vi i Malinovski igrate manje, a Ederson i Lookman više. Talijanski mediji pišu kako biste mogli napustiti Atalantu, Roma i Napoli navodno se već raspituju za vas. Razmišljate li o mogućnosti odlaska iz Atalante?

Minutaža u klubu je manje-više standardna, kao i u protekle četiri sezone. Gasperini dosta često rotira ofenzivne veznjake i napadače te zbog toga nekada i ne počnem utakmicu, ali gotovo svaku utakmicu upišem nastup. Ako ne krenem od početka, uvijek uđem s klupe. Ono što se promijenilo ove sezone je taktički dio. Gasperini je okrenuo filozofiju i način igre, nije to više ona lepršava Atalanta na koju smo navikli proteklih sezona, ekipa koja stvara jako puno šansi te zabija, ali i prima zbog otvorenog garda i visokog presinga, puno golova. Ove sezone je to, zbog profila igrača koji su dovedeni ovoga ljeta u ekipu, nešto čvršća Atalanta, koja zna stati u bloku te čekati protivnika i onda prijetiti u kontrama. Primili smo samo tri pogotka u uvodnih sedam kola te imamo rezultat, što je na kraju i najbitnije. Dijelimo prvo mjesto na tablici s Napolijem te itekako moramo biti zadovoljni trenutnim stanjem. Što se mene tiče, bilo je dosta interesa ovog ljeta, ali na kraju se nije ništa dogodilo. Ne žalim, zadovoljan sam u Atalanti, ostvarujemo već par sezona u nizu povijesne rezultate za klub, bitan sam dio ekipe koja je u vrhu talijanskog nogometa. Nikada ne znaš što budućnost nosi, stvari u nogometu se mijenjaju preko noći te ako dođe opcija za dodatan iskorak u karijeri, donijet će se odluka na zadovoljstvo svih.

TEMPO: Dugo ste u reprezentaciji, ali ste sporo dobivali veću minutažu, tek s 25 godina postali ste igrač za velike role. Koliko vam je teško palo što ste ispali iz reprezentacije za svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine?

Za reprezentaciju sam debitirao davno, u jesen 2014., prošlo je već osam godina. Dugo sam dio reprezentacije, ali oduvijek smo imali fenomenalan vezni red, igrače koji su igrali te i dalje igraju u najvećim klubovima, tako da se bilo jako teško izboriti za minutažu. Tek sam zadnje dvije, tri godine počeo dobivati ozbiljnije prilike da se nametnem. Shvaćao sam prijateljske utakmice kao šansu da se izborim za svoje mjesto te sam im pristupao kao da je svaka od njih moja finalna, da se dokažem. Dobio sam šansu od prve minute u nekoliko prijateljskih utakmica zaredom i iskoristio to zabivši par pogodaka te sam tako, malo pomalo, došao i do toga da bih počeo i neke od službenih utakmica. I to sam odradio dobro, ponovno zabio neke važne golove da bih na kraju kvalifikacija za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u Katru završio kao jedan od najstandardnijih u ekipi. Također u Ligi nacija. Bio sam strpljiv, čekao svoju šansu, znao sam da će kad tad doći. A u međuvremenu radio na sebi te bio fokusiran na to da budem maksimalno spreman onda kada šansa dođe. Što se Rusije 2018. tiče, naravno da mi je žao što nisam bio dio ekipe na prvenstvu. Izbornik je tako odlučio i ja sam to poštovao. Na kraju, ostvaren je povijesni uspjeh za hrvatski sport te mu se ne može ništa prigovoriti, pokazalo se da je pogodio s izborom igrača.

‘Što se Rusije 2018. tiče, naravno da mi je žao što nisam bio dio ekipe na prvenstvu. Izbornik je tako odlučio i ja sam to poštovao’

TEMPO: Mladi igrači obično su nestrpljivi, vama se strpljivost ipak isplatila. Je li gol Španjolskoj u posljednjoj minuti prošlogodišnje osmine finala Europskog prvenstva bila kruna vašeg napornog rada i strpljenja?

Isplatilo se, sami ste spomenuli taj pogodak Španjolskoj. Teško je opisati taj osjećaj, te emocije i sve sto sam proživljavao u sebi u tih, nažalost, samo nekoliko minuta koliko je trajalo izjednačenje. Sigurno da neću nikada zaboraviti tu erupciju oduševljenja na tribinama nakon gola, da se naježiš… Vjerujem da ću sada, četiri godine poslije, imati priliku otići na svoje prvo svjetsko prvenstvo te, nadam se, ostvariti zapažen rezultat.

TEMPO: Kada gledamo vezni red u reprezentaciji, vi ste mlađi i od Kovačića, i od Brozovića, i od Modrića. Kako gledate na starije suigrače, a kako oni gledaju na vas? Jeste li od nekog od njih dobili bitne savjete?

Sva trojica su svjetske klase, mislim da trenutno ne postoji jači vezni red na svijetu. Iznimno cijenim i poštujem njihove kvalitete, kako igračke tako i ljudske. Gledamo na njih kao na lidere reprezentacije, toliko toga su prošli u karijerama, osvojili mnoštvo trofeja te su oni ti koji nas tjeraju da budemo još bolji i još gladniji. A oni na mlađe igrače sigurno gledaju kao na novu, svježu energiju koja može dati dodatnu snagu ovoj ekipi. Imamo fenomenalan spoj mladosti i iskustva i moram priznati da funkcioniramo odlično kao ekipa. Ono što je najbitnije je da rezultati to i pokazuju. Sretni smo što imamo priliku trenirati i upijati poteze i razmišljanja od takvih igrača te nam je to jednako vrijedno kao i bilo kakav savjet.

U sezoni 2016/17 Pašalić je igrao za Milan i bio je blizu da slavni talijanski klub otkupi njegov ugovor od Chelsea ali do toga nije došlo zbog promjene u vlasničkoj strukturi Milana. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImage