Američki povjesničar Hiram Bingham je 24. srpnja 1911. otkrio znamenito arheološko nalazište Machu Picchu (u prijevodu Sveti vrhovi) u Peruu. Radi se o najatraktivnijem nalazištu iz razdoblja Inka. Bitno je napomenuti da su lokalni stanovnici i prije bili svjesni postojanja ostataka na toj lokaciji, no Hiram Bingham, tadašnji predavač na Yaleu, razglasio je nalazište u zapadnom svijetu, čime je ono steklo svjetsku slavu.

Nalazište Machu Picchu smješteno je u Andama, oko 350 kilometara od obale Tihog oceana i oko 70 kilometara od Cuzca, nekadašnjeg glavnog grada Inka. Nakon osvajanja teritorija, moćna vojska Inka sagradila je kanale za navodnjavanje i sustave popločanih cesta, a građevinari su izgradili tvrđave, hramove i monumentalne kamene zgrade. Danas prevladava mišljenje da Machu Picchu nije bio grad u klasičnom smislu riječi jer nisu pronađeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojne utvrde. Najvjerojatnije je građen kao carski posjed i religijsko utočište ili pak kao tajni ceremonijalni grad.

Čini se da je grad, koji je 400 godina bio zaboravljen, napušten još i prije no što su carstvo Inka pokorili Španjolci. Prema jednoj teoriji, stanovnike je pokosio sifilis koji je stigao iz Europe, a ostalo je učinio građanski rat.

Machu Picchu postao jednom od najposjećenijih turističkih atrakcija u Južnoj Americi, a za  velik broj turista predstavlja i svojevrstan izazov zbog tamošnjih uvjeta. Nalazište je  na otprilike 2400 metara nadmorske visine.