LUKA ŠULIĆ: ‘Klasična glazba je najviši oblik umjetnosti’

Nakon sedam godina turneja po cijelom svijetu sa slavnim duom 2CELLOS, Luka Šulić se svojim prvim samostalnim albumom i novim projektom uživo kojim će turirati po svijetu, vratio klasičnim korijenima. Zapravo, bit će prvi glazbenik u povijesti koji će odsvirati Vivaldijeva “Četiri godišnja doba” za solo violončelo. Za svoj prvi samostalni album odabrao je dramatičnu interpretaciju slavnog djela klasične glazbe i tako je nastao prvi kompletni album popularnog ciklusa baroknih koncerata aranžiranih za violončelo.

Svoj projekt u originalnoj verziji za violončelo i orkestar Luka Šulić pripremao je više od dvije godine, a u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog predstavit će ga 5. veljače i hrvatskoj publici.

NACIONAL: U Lisinskom ćete odsvirati Vivaldijeva „Četiri godišnja doba“ i tako postati prvi violončelist kojemu je to uspjelo. Zašto baš to djelo?

Iz više razloga: prvi put se ta skladba izvodi na violončelu, za mene je to ogroman izazov i jedna je od prvih kompozicija koje sam uopće čuo. Kad sam bio dječak, slušali smo to s kazete u autu i uvijek sam to želio odsvirati na violončelu. Još jedan bitan razlog je u tome što se, smatram, kroz to remek-djelo svatko može zaljubiti u klasičnu glazbu pa stoga promoviram klasičnu glazbu na optimalan način.

NACIONAL: Koliko je to zapravo izazovno, kako objasniti laicima?

To je kao da igrate nogomet u pancericama, tako nekako. Dosta je zahtjevno čak i za violinu, a za violončelo je skoro nemoguće. Najteže je što briljantnije violončelom se približiti violini.

NACIONAL: Na prvom samostalnom albumu također izvodite to djelo. Što je tako fascinantno u „Godišnjim dobima“?

To je, rekao bih, jedan od prvih soundtrackova u povijesti glazbe, u kojem je kompozitor imao potpunu sliku u glavi, programsko djelo. Zašto je to fascinantno – zato što je preživjelo tristo godina, a teško je reći zašto su neke kompozicije hitovi. To je iz neke druge dimenzije, iz drugog svijeta.

NACIONAL: Nakon sedam godina sviranja s 2Cellos vratili ste se klasici, zašto?

I u 2Cellos njegovali smo taj aspekt glazbe, svirali smo klasiku. Sad smo uzeli dvogodišnju pauzu, bilo je vrijeme da se i Stjepan i ja posvetimo nekim svojim projektima jer upravo je ta naša individualnost ono što 2Cellos čini posebnim. Svatko sam ima puno kvaliteta i bilo bi šteta to ne njegovati, i solo i u 2Cellos.

NACIONAL: Što je to što volite u klasičnoj glazbi, zašto ste joj posvetili život?

S njom sam odrastao, klasična glazba je najbogatija emocijama, finesama, prenosi najdublje emocije. Za mene je glazba, a pogotovo klasična, najviši oblik umjetnosti.

NACIONAL: Što ste najviše naučili od klasike, može li se nešto naučiti?

Može, naravno. Kod klasike mi se najviše dopada to što razvija suosjećanje. U svijetu toga fali.

NACIONAL: Kako ocjenjujete položaj klasičnih glazbenika u Hrvatskoj? Cijeni li ih se dovoljno, imaju li posla, kakva je „scena“?

Oni koji imaju posao, žive dobar, pristojan život, bez puno stresa. Na zapadu postoje orkestri koji su pod stresom puno više od hrvatskih, ali i zarađuju više, tako da sve to nosi svoje. U Hrvatskoj ako imaš dobar posao, ako sviraš u nekom orkestru ili predaješ u školi, možeš jako lijepo živjeti.

NACIONAL: Što očekujete od svoje karijere? Planirate li biti u Hrvatskoj i koliko je za glazbenika važno imati planove?

Uvijek treba imati planove, posebno plan B. Od svoje karijere očekujem da traje, to je najvažnije. Prednost glazbenika je u tome što cijeloga života može svirati i stvarati. Želio bih raditi svoju glazbu, komponirati, svirati i biti kreativan. Imam super život jer mogu živjeti u Hrvatskoj, a putovati po cijelom svijetu, što mi najviše odgovara. Putuješ i zarađuješ dovoljno da u Hrvatskoj možeš odlično živjeti. Sve u svemu, jako sam zadovoljan svojom situacijom.

Komentiraj