Luka Oman iz udruge Prijatelji životinja govori o nedavnoj odluci Skupštine Grada da ne dozvoli pčelarenje i problemima koje uzrokuje pretjerana košnja na javnim gradskim površinama

Nakon što je Skupština Grada Zagreba nedavno odbila prijedlog nezavisnog zastupnika Renata Peteka da se dozvoli urbano pčelarstvo u Zagrebu, o tom pitanju oglasili su se iz udruge Prijatelji životinja. Oni su podržali tu odluku jer, kako su naveli, u Zagrebu je već je desetljećima s razlogom zabranjeno urbano pčelarstvo i tako treba i ostati želimo li sačuvati pčele, bioraznolikost i zdravlje građana. U udruzi tako smatraju važnim da zastupnici Skupštine grada Zagreba ne podlegnu utjecaju interesnih skupina i da u gradu Zagrebu trajno i bez iznimke ostane zabrana uzgoja pčela. Više o toj temi Zagreb News je razgovarao s Lukom Omanom, predsjednikom udruge Prijatelji životinja.

“Važno je pojasniti i zastupnicima i građanima da je urbano pčelarstvo ozbiljan problem za očuvanje pčela jer medonosne pčele mogu nadmašiti divlje solitarne pčele monopoliziranjem cvjetnih resursa, koji su glavni izvor hrane za pčele i druge oprašivače, a u gradovima ih je premalo. Naime, oprašivanje oko 90 posto biljnih vrsta i 75 posto poljoprivrednih usjeva u svijetu ovisi upravo o pčelama i drugim oprašivačima. U našem podneblju najvažniji oprašivači su kukci, ponajprije divlje pčele. No otprilike jedna od 10 vrsta pčela u Europi suočava se s izumiranjem, pri čemu su posebno ugrožene upravo divlje solitarne pčele, koje imaju ključnu ulogu u oprašivanju voćaka i drugih kultiviranih biljaka i očuvanju biološke raznolikosti, a moraju se boriti s medonosnim pčelama za hranu. Divlje solitarne pčele ugrožene su baš zato što je većina inicijativa fokusirana na medonosne pčele, zbog čega urbano pčelarstvo može dodatno ugroziti ionako siromašnu bioraznolikost divlje pčele”, ispričao je Oman.

U Udruzi pčelara, koja je nastojala da se legalizira urbano pčelarenje, istaknuli su ranije kako je urbano pčelarenje posve legalno u puno veći zapadnim gradovima poput Pariza, New Yorka, Berlina i Londona. No Oman tvrdi kako takva praksa urbanog pčelarstva u gradovima diljem svijeta već bilježi negativne učinke na druge skupine oprašivača i urbanu biološku raznolikost.

“Poseban problem je što su cvjetni resursi u gradovima ograničeni. Primjerice, nova istraživanje pokazuju da je pčelarstvo neodrživo na većini lokacija u Londonu. Također, istraživanje objavljeno 2022. godine u časopisu Nature, na primjeru analize urbanog pčelarstva u 14 švicarskih gradova u razdoblju od 2012. do 2018., uočilo je da su košnice neodržive zbog nedovoljno dostupnih resursa. Poseban problem je što populacije divljih oprašivača mogu biti oslabljene bolestima koje se prenose s medonosnih pčela. Također, javljaju se potencijalni zdravstveni rizici za ljude koji su alergični na pčelinji otrov. Ubod medonosne pčele otrovan je i opasan za ljude koji su na njega alergični. Za razliku od njih, divlje solitarne pčele poznate su po miroljubivosti, a pri eventualnom ubodu solitarna pčela ne umire, već žalac izvuče van te kod njih nisu zabilježeni slučajevi alergijske reakcije. Ono što nam treba u gradovima je porast oprašivača i bioraznolikosti, a tu urbano pčelarstvo može samo napraviti još veću štetu. Zato je važno da učimo iz pogrešaka i iskustava drugih gradova koji su uveli urbano pčelarstvo i sada se suočavaju s negativnim posljedicama, a sve zbog interesa pčelara”, ispričao je Oman.

Uvjerenja je i kako veći broj pčela neće potaknuti razvoj biljaka u gradu. Upravo suprotno, smatra da će šuma privući životinje.

“Postavljanje pčelinjih košnica u parkovima ili na gradskim krovovima imalo bi negativan ishod za divlje oprašivače zbog povećane konkurencije za ograničenu hranu u gradu i širenja bolesti. Već se pokazalo da je glavni uzrok opadanju broja pčela u svijetu uzgoj monokultura i nedostatak raznolikosti raslinja, a ne manjak pčelara i košnica. Ako želimo bioraznolikost, trebamo saditi raslinje koje će privući oprašivače umjesto namjernog dovođenja uzgojenih pčela. Dakle, povećanjem broja medonosnih pčela ne bi se potaknuo razvoj biljaka u gradu, nego se jedino sadnjom biljaka mogu privući kukci, koji će doći kada uoče hranu”, rekao je Oman.

U Udruzi pčelara kritizirali su odbijanje legalizacije urbanog pčelarstva tvrdeći pri tome da ono u Zagrebu već postoji, ali da nije legalizirano. Oman smatra takvu situaciju sramotnom i traži da se odluka o zabrani urbanog pčelarstva provodi bez izuzetaka.

“Treba prestati legalizirati nelegalne radnje, bez obzira na to radi li se npr. o bespravnoj gradnji ili bavljenju nelegalnim uzgojem. Jednako je zabranjen i uzgoj svinja u gradu pa ipak postoje pojedinci koji krše tu zabranu i uzgajaju svinje. To ne znači da bi Grad trebao tim pojedincima dopustiti uzgoj svinja kako taj uzgoj ne bi bio nelegalan, već treba riješiti problem kako bi se gradska odluka dosljedno provodila. Gradovi nisu primjerena mjesta za uzgoj pčela pa bi bilo apsurdno da se prodaja teglice meda smatra vrijednim uništavanja bioraznolikosti. To nije u interesu građana ni pčela, već jedino onih koji vide u tome priliku za profit”, kazao je Oman.

Osvrnuo se i na prošlogodišnju akciju ‘‹Neka livade zuje’› u kojoj dijelovi livada u nekim zagrebačkim parkovima nisu košeni. Smatra to dobrom idejom jer pridonosi povećanju broja divljih pčela i drugih oprašivača u gradu. “Neka mjesta mogu ostati malo neuređena, da se livade razbujaju. Podržavamo sve aktivnosti i programe koji su pozitivni primjeri zaštite solitarnih pčela i privlačenja kukaca oprašivača. Zbog svijesti o važnosti zaštite solitarnih pčela u drugim gradovima postoje odlične inicijative koje bi vrijedilo primijeniti i u Zagrebu. Primjerice, u arboretumu Šumarske škole u Karlovcu 2021. godine postavljen je prvi karlovački hotel za pčele, nastamba koja je popunjena s nekoliko vrsta rupičastog materijala i oponaša prirodno stanište kukaca koji u gradovima nemaju dovoljno mjesta za prezimljavanje i razmnožavanje. Kroz akciju izrade i postavljanja hotela za kukce osiguravaju se gnjezdilišta za solitarne pčele, a time se pridonosi i podizanju svijesti o važnosti oprašivača za stabilnost ekosustava. Većina ljudi živi u gradovima pa urbani ekosustavi pružaju važne prilike za povećanje uključenosti u prirodu i obrazovanje ljudi o očuvanju bioraznolikosti”, rekao je Oman.

Na kraju je zaključio i da se trava na javnim površinama prečesto kosi u Zagrebu. Pri tome je istaknuo i kako je od prečeste košnje veći problem što se kosi prenisko, „na tepih”. “Ne treba pokositi livadu do zemlje, već treba ostaviti određenu visinu biljaka na livadi da ostane za kukce. Bitno je saditi i nisko raslinje, ne samo zbog kukaca nego i zbog vrabaca i drugih ptica”, objasnio je Oman.