LUKA KORLAET: ‘Predugo se kriminalnim zamjenama atraktivnog zemljišta pogodovalo pojedincima bliskim Bandiću’

Kandidat za zamjenika gradonačelnika Tomislava Tomaševića i docent na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu Luka Korlaet govori o obnovi Zagreba nakon potresa te otkriva detalje urbanističkog programa platforme Možemo!

Luka Korlaet, docent na Katedri za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, uz Danijelu Dolenec kandidat je za zamjenika gradonačelnika Tomislava Tomaševića.

Rođeni Zagrepčanin, dobitnik Nagrade profesora Filipovića i Rektorove nagrade, diplomirao je i doktorirao na Arhitektonskom fakultetu s temom socijalnog stanovanja. Od 2009. do 2011. bio je član Izvršnog odbora Društva arhitekata grada Zagreba, koautor je online baze najkvalitetnijih primjera hrvatske stambene arhitekture stanovanje.plus, surađivao je na pet tomova Studije procjene rizika od potresa u Zagrebu (s Atalić i dr.) i urednik je i koautor pet izdanja džepnog vodiča arhitekture Zagreba. Kao ovlašteni arhitekt koautor je i nekoliko ostvarenja stambene arhitekture u Zagrebu nagrađenih strukovnim nagradama.

U izbornom programu političke platforme Možemo! koja u sklopu koalicije zelene ljevice izlazi na ove lokalne izbore, koordinator je izrade programa za tematsku grupu Urbanizam i stanovanje.

NACIONAL: Kako je došlo do vaše suradnje s političkom platformom Možemo! i kako ste odlučili svoju znanstvenu karijeru staviti na pauzu?

Iskreno, nije to bila laka odluka. Nakon dvadeset godina na fakultetu imam osjećaj da sam stekao kritičnu masu znanja i iskustva, kao i da znam kako to prenijeti studentima. Mislio sam da sam konačno zauzdao tog konja zvanog edukacija, a onda sam dobio Tomaševićev poziv da se kandidiram za zamjenika gradonačelnika i morao u sebi prelomiti. Kad dobijemo izbore, u što iskreno vjerujem, uz profesionalno obavljanje dužnosti zamjenika gradonačelnika, dogovorio sam se s Fakultetom da barem jednom tjedno održavam nastavu kako bih ostao u kontaktu sa strukom. Moja suradnja s platformom Možemo! počela je prije nekoliko godina na stručnoj razini – naime, bio sam često pozivan na njihove tribine o stanovanju i stambenim politikama. Budući da sam se u svom magisteriju bavio komparativnom analizom stambenih politika Nizozemske i Beča, na tim sam ih tribinama uspoređivao s Hrvatskom i Zagrebom. Tako sam se počeo družiti s ekipom iz Možemo! i shvatio da smo istomišljenici, kao i da su doista autentični – odnosno, da su prva prava zelena ljevica bliska mojim uvjerenjima. I tako sam im se odlučio pridružiti i već nekoliko godina koordiniram u Možemo! tematsku grupu Urbanizam i stanovanje.

NACIONAL: Kao profesor predajete stambeno projektiranje i bavite se protupotresnim projektiranjem, što je izuzetno korisno stručno znanje u nastaloj situaciji. Prioritet će biti obnova, osobito Donjeg grada, koja godinu dana nakon potresa nije ni započela, a radi se o povijesno zaštićenoj cjelini. Je li obnova moguća bez masovnog rušenja?

Možemo! je nedavno prezentirao metodu pomoću koje se može spasiti čak i one kuće koje imaju crvenu naljepnicu, bez rušenja. Pitanje je, naravno, koje su kuće arhitektonski i povijesno toga vrijedne. Metodu je prezentirao Dario Almesberger. On je stručnjak za obnovu potresom oštećenih građevina, inače porijeklom iz Rijeke, koji živi u Trstu, a tu je metodu primijenio u Italiji nakon potresa i toliko je pridonio obnovi tamo da je od predsjednika Italije dobio počasno državljanstvo. Ta metoda uključuje posebne mreže od bazaltnih vlakana na fasadi i sidra, odnosno čelične zatege u međukatnoj konstrukciji. Ta je metoda primjenjiva na zgrade u nizu, a prednost joj je u tome što nije invazivna, odnosno nema iseljavanja stanara. Naravno, to je samo jedna metoda koja je već dokazana u obnovama potresom pogođenih zgrada diljem Europe, no građani, odnosno vlasnici višestambenih zgrada, u konačnici će odabrati metodu koja im najviše odgovara. Drugi naš prijedlog bio je prenamjena neaktivnih tavanskih prostora, čime se ne bi samo riješilo pitanje obnove dimnjaka, već bi i suvlasnici mogli pokriti trošak financiranja konstruktivne obnove zgrade i fasade. Taj model uključivao bi i dogradnju vanjskog lifta. Svakako moram spomenuti i profesora Josipa Galića s našeg Arhitektonskog fakulteta, koji je izdao dva priručnika o ojačavanju zidova zgrada, kao i priručnik grupe profesora Atalića s Građevinskog fakulteta.

 

‘Obnova se odvija jako sporo i nije potpuno jasno zašto. Očito je da ne samo veza Grada i Fonda, već i Fonda i Ministarstva ‘šteka’. Čini mi se zato da je država ta koja je presudna u provođenju tog procesa’

 

NACIONAL: Naravno, ostaje i problem financiranja koje neće svi vlasnici moći podnijeti…

Za obnovu zgrada javne namjene postoji osiguran novac iz Fonda solidarnosti EU-a, a ta sredstva moramo potrošiti kroz 18 mjeseci otkad smo ih dobili i zato treba požuriti s projektima. Nažalost, do sada su i država i Grad pokazali vrlo nisku razinu dinamike i urgentnosti. Iz proračuna Grada Zagreba i državnog proračuna izdvajat će se od 400 do 900 milijuna kuna godišnje za konstrukcijsku obnovu privatnih stanova i kuća. Kuće i stambene zgrade u privatnom vlasništvu koje se, kao što znate, obnavljaju po formuli 60-20-20 – dakle, država, grad, vlasnici – s time da tih 20 posto ne trebaju financirati socijalno ugroženi građani. Problem je u tome što država nije osigurala nikakve kredite građanima za predfinanciranje obnove, što smo u Saboru nekoliko puta tražili. Provedbu kompliciraju i suvlasnički odnosi, jer u svakoj toj zgradi ima desetak vlasnika i minimalno 50 posto plus jedan trebaju postići međusoban dogovor da na to pristanu i kroz povećanu pričuvu plaćaju svoj dio. Svjesni smo kompliciranih suvlasničkih odnosa u nekim zgradama, no vjerujemo da će ih modeli obnove koje ćemo ponuditi, kao i pristup standardiziranim cijenama usluga i radova koje ćemo kao nova gradska uprava osigurati kroz natječaje za okvirne sporazume s tvrtkama, ipak potaknuti na dogovor. Centar grada opterećen je i dodatnim problemima, veliki broj stanara Donjeg grada do sada se iselio. Prema podacima kojima raspolažemo, od 37 tisuća stanovnika Donjega grada iselilo ih se gotovo pola. Drugi problem je pretvaranje stanova u centru u turističke apartmane i ako se to nastavi, Zagreb bi mogao postati još jedan grad kulisa s turistima. Dat ćemo sve od sebe da taj trend zaustavimo, kao i da spriječimo „lešinarenje“ nad starijim vlasnicima stanova kojima razni tajkuni sada nude sramotno niske cijene za njihove nekretnine.

NACIONAL: U obnovi ćete morati surađivati s Fondom za obnovu, koji kontrolira Vlada RH. Do sada je riješen vrlo mali broj predmeta zbog prekomplicirane procedure i hrpe papira koja je potrebna. Kako to mislite pojednostaviti?

Stvar se doista odvija dosta sporo i iako svakodnevno pratim stranice Fonda, moram priznati da nije potpuno jasno zašto. Očito je da veza ne samo Grada i Fonda, već i između Fonda i Ministarstva “šteka”. Čini mi se zato da je država ta koja je presudna u provođenju tog procesa. I zato, kao zamjeniku gradonačelnika, među prvim koracima bit će mi razgovor s gospodinom Damirom Vanđelićem, jer ćemo u tom procesu doista morati blisko surađivati. Kao što smo najavili, planiramo osnovati Ured za obnovu koji neće pomagati građanima samo u sakupljanju dokumentacije, već i u prijavljivanju obnove i financiranju potrebne projektne dokumentacije. Naime, svjesni smo da nisu svi ljudi toliko informatički pismeni da znaju otići na stranicu Fonda, skinuti obrasce i ispuniti ih sami niti mogu sami obilaziti institucije i nabavljati potrebnu dokumentaciju. Tome u prilog ide podatak da je (na nivou grada) na Fond pristiglo tek 1403 prijava od ukupno 6719 „crvenih“ i „žutih“ zgrada, što je izuzetno niskih 21 posto! Stoga želimo dio zaposlenih iz drugih resora usmjeriti u taj Ured da oni u tome budu servis građanima.

NACIONAL: U svom programu navodite da ćete u obnovi grada poštovati načelo pravednosti. Osim Donjeg grada, teško su stradala i okolna sela, naprimjer Markuševec, gdje ljudi i dalje žive u kontejnerima, a nakon petrinjskog potresa nekako su pali u drugi plan.

Točno, tamo je mahom riječ o privatnim kućama s jednim vlasnikom koje su teško stradale. Bili smo tamo neki dan i cijelo vrijeme razmišljamo o rješavanju tog problema u što kraćem roku. Zato bih pokušao obnovu Markuševca dovesti u vezu s obnovom Banije, uz izgradnju montažnih kuća koje mogu biti drvene, čelične, pa čak i zidane. Njihova gradnja je brza, one su kvalitetne i otporne na potres, a mogu se izvesti i kao niskoenergetske, čime ujedno eliminiramo i energetsko siromaštvo. Proveo sam na Baniji gotovo mjesec dana nakon potresa i vrlo dobro sam upoznat sa situacijom. Naime, tamo je preko 3500 „crvenih“ kuća. Kod nas na Fakultetu je HGK u dva navrata organizirao prezentaciju hrvatskih tvrtki koje se bave gradnjom montažnih kuća, što je tehnološki fascinantno, no tada smo primijetili da bismo im mogli biti dobar partner u izradi projekata. Zato su i profesori s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu izdali jedan katalog tipskih kuća koji smo, naravno, donirali, a tu smo publikaciju donirali i Ministarstvu graditeljstva. Bili smo nedavno kod ministra Horvata i dogovorili da se organizira javni poziv za sve zainteresirane tvrtke koje bi radile na obnovi te razgovarali o optimizaciji tog procesa. Kao dogradonačelnik inzistirat ću na tome da se to proširi i na Markuševec, Čučerje i ostala zagrebačka naselja stradala u potresu na koja mi u Možemo! nismo zaboravili. Bit će posla za sve – i građevinske tvrtke, i zidare, i one koji se bave montažnim objektima.

NACIONAL: U sklopu programa platforme Možemo! autor ste područja Urbanizam i stanovanje, koje je podijeljeno na tri poglavlja – imovinu grada, prostorno planiranje i stanovanje – a sva tri su podjednako problematična. Počnimo s imovinom – postoji li relevantni popis imovine grada, kako do njega mislite doći i kako tom imovinom namjeravate upravljati?

Na posljednjoj sjednici Gradske skupštine prvi put je prezentiran popis gradske imovine i tada sam od kolega dobio podatak da Grad upravlja s 4888 stanova. No nije jasno tko je u tim stanovima i po kojim su se kriterijima dijelili. Čak su i ljudi privremeno smješteni u hotelu Arena saznali da je Zagrebačka stanogradnja u Novom Jelkovcu i u Podbrežju iznajmila stanove ne poštujući prioritet onih koji su stradali u potresu. Dakle, tom imovinom se još uvijek potpuno stihijski raspolaže. Da ne spominjem lokale, urede iznajmljene raznim strankama i udrugama ispod tržišnih cijena, a da za to nema nikakve osnove. U našem programu jasno piše da ćemo prekinuti praksu privatizacije gradske imovine i omogućiti da gradski poslovni prostori služe svojoj svrsi. Cijene najma i raspoloživost bit će javno dostupni. Namjeravamo napraviti registar gradskog zemljišta i demokratizirati njegovo upravljanje kroz uspostavu modela zemljišnih zaklada. Dakako, postoji i imovina izvan Zagreba, dječja odmarališta i slično, koju je pokojni gradonačelnik Bandić planirao rasprodati, a mi tek trebamo dobiti uvid u njihovo stanje.

Docent na Katedri za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu Luka Korlaet i kandidat platforme Možemo! za gradonačelnika Zagreba Tomislav Tomašević. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

 

NACIONAL: Krajem prošle godine pokojni gradonačelnik Bandić je u svrhu popunjavanja gradskog proračuna, koji je u golemim dugovima, odlučio prodati „gradsku srebrninu“ – Gredelj, Zagrepčanku i Paromlin. Riječ je o uništenoj industrijskoj arhitekturi na atraktivnim lokacijama, koju je Grad Zagreb skupo platio. Što ćete s time?

Na jednoj od presica već smo predstavili sadržaj elaborata na kojem je radio niz eminentnih stručnjaka, a zove se „Pledoaje za gradske prostore“ i u njemu su navedeni svi ti vrijedni objekti. Za mnoge od njih provedeni su natječaji i mi smo voljni poštovati njihove rezultate ako zadovoljavaju javni interes. Naš cilj je osigurati urbanu obnovu i revitalizaciju tih prostora osiguravajući ciljeve javnog dostupnog stanovanja za svoje sugrađane (stanovi za dugoročni najam po pristupačnim cijenama), osiguranje javnih sadržaja i zelenih zona, kulturnih, obrazovnih i komercijalnih sadržaja. Svaki od tih prostora vidimo kao novi “centar” koji će osigurati visoku kvalitetu života stanovnicima kvartova u kojima se ti prostori nalaze. Pritom nam je cilj zadržati prostorne resurse u javnom vlasništvu Grada Zagreba umjesto da se rasprodaju i upravljati urbanističkim planiranjem tih područja. Naravno da se gradnja izvodi u suradnji s privatnim sektorom, no izvođači i/ili suinvestitori ne mogu biti ti koji će određivati namjenu i urbanizam tog područja jer namjena mora biti u skladu s potrebama građana, i to nakon javne i stručne rasprave vezane uz prostorne planove koje usvaja Gradska skupština.

NACIONAL: Nedavno je prezentirana i studija revitalizacije zone Gredelj, a ostaje i pitanje Zagrepčanke. Kakav je vaš stav o tome?

Radi se o studiji koju je Gradski ured za gospodarstvo naručio od nekoliko arhitektonskih biroa i jedne velike građevinske tvrtke. Trebala je poslužiti kao podloga za natječaj koji bi trebao biti raspisan, isto kao i za stadion. To je još jedan predizborni trik Jelene Pavičić Vukičević. Što se tiče Zagrepčanke, smatram da ona može živjeti kroz različite kulturne programe i sadržaje i postoji niz sjajnih primjera u Europi kako su nekadašnje klaonice prenamijenjene u javne prostore. Zona Gredelj mora se iskoristiti za stvaranje nove zone javnog stanovanja i javnih sadržaja, postati novi “centar” tog dijela grada i poslužiti kao pilot primjer zelene revitalizacije zapuštenih gradskih prostora.

NACIONAL: Kad smo već kod stadiona, on sigurno nije prioritet iako Istočna tribina ima crvenu naljepnicu. Kakav je vaš plan i kako komentirate činjenicu da je Društvo arhitekata Zagreba pristalo sudjelovati na tom natječaju, kao i da je Krešimir Ivaniš, koji se našao na popisu članova Ocjenjivačkog suda, poslao otvoreno pismo predsjedniku DAZ-a Tihomilu Matkoviću u kojem tvrdi da se protivi samom natječaju i da u tome ne želi sudjelovati jer je to očito dio predizborne kampanje?

Odluku kolege Ivaniša smatram ispravnom i očekivanom. Trenutak raspisa natječaja je očita politička igra: aktualna gradska uprava želi pokazati da misli na potrebe kluba i navijača, ali za to je sada malo kasno. Pored istupanja kolege Ivaniša, pokazalo se i da je program natječaja zbrzan i da ga treba doraditi, o čemu su se očitovali i ostali članovi žirija. Mi smo se već očitovali oko budućnosti stadiona: smatramo da treba ostati u Maksimiru, da izgradnju novog stadiona treba preuzeti Dinamo i da mu Grad za to treba dati pravo građenja, no da se realizacija projekta treba osigurati u sklopu cjelovite sportsko-rekreativne zone Svetice na kojoj će se osigurati sadržaji dostupni svima, te da je za suradnju Grada i Dinama nužno demokratizirati sustav upravljanja Dinamom i omogućiti sudjelovanje članova Dinama (svih, a ne onih koje bira Upravni odbor) u donošenju odluka.

NACIONAL: Doktorirali ste na socijalnom stanovanju koje u vašem programu također ima važno mjesto. Kako je to zamišljeno? Naime, dosadašnji tzv. zagrebački model nije se baš pokazao uspješnim, a vi najavljujete prestanak prakse izgradnje velikih novih naselja na rubovima grada, poput Novog Jelkovca ili Podbrežja?

Da, za takvu bismo gradnju željeli iskoristiti gradska zemljišta u središtu grada – zašto, na primjer, prazni dijelovi u bloku Badel ili Gredelju ne bi postali gradski stanovi za najam? Nemam problem s time da se Podbrežje dovrši i da se u njemu izgrade objekti od društvenog značaja, prije svega vrtići, škola, sportska dvorana i bazen, što je predviđeno, ali potrebno je osigurati i značajniji udio zelenih površina i parkova kako sve to kada bi se izgradilo ne bi izgledalo kao dormitorij na kraju grada. No također smatram da bi se na gradskim zemljištima, kojih ima posvuda po gradu, trebale graditi zgrade društvenog standarda. Predugo su takva atraktivna zemljišta bila predmeti netransparentnih ili kriminalnih zamjena kojima se pogodovalo pojedincima bliskim bivšem gradonačelniku. Bio sam nedavno u Beču, oni imaju stoljetnu tradiciju takve izgradnje i na nju su jako ponosni. Čak 60 posto zgrada u Beču je u tom režimu, grad ili neprofitni akteri njima gospodare i iznajmljuje ih uz kontrolirane najamnine.

 

‘Radimo na pripremi revizije i ugovora i izvedbenih troškova žičare. Netko mora odgovarati za to što je žičara višestruko poskupjela. Ili je greška u projektiranju, ili u nadzoru, ili u Gradskoj upravi odnosno javnoj nabavi’

 

NACIONAL: Do sada su postojali prijepori oko GUP-a – u programu najavljujete novu generaciju prostornih planova i strateško, a ne točkasto planiranje. Što to točno znači?

Posljednji prijedlog izmjena i dopuna GUP-a iz 2019. oborili smo uz pomoć pritiska javnosti, ponajviše zbog famoznog Manhattana na Savi koji je bio najistaknutiji iako je bilo tisuće drugih makinacija koje su se pokušale progurati. Kolega Nikša Božić, predsjednik Komore za urbanizam, dao si je truda i pobrojao da se riječ „iznimno“ pojavila 248 puta. Naime, odnosila se na razne amandmane i tzv. tehničke izmjene koje su se izglasavale uz pomoć ruku Bandićeve stranke i HDZ-a. Tako su iznimke zapravo postale pravilo. Zato smatramo da treba donijeti novi GUP, no nužno je prethodno izraditi planske podloge pri čemu računamo na pomoć kolega iz Komore arhitekata. Imamo viziju grada koji je zeleniji, čišći, prometno povezaniji, policentričan i s bolje raspoređenim funkcijama. Da bismo mogli raditi prostorne planove nove generacije, nužno je i da se konačno izradi dugo najavljivani novi zakonski okvir.

NACIONAL: U svom programu kao važan resurs grada ističete i očuvanje zelenih površina. No te su površine godinama pretvarane u građevinske i jako su smanjene…

Europski prosjek je 20 kvadrata zelenila po stanovniku i mi to mislimo doseći. Bliska mi je ideja koju je u Parizu provela gradonačelnica Anne Hidalgo, a to je ideja 15-minutnog grada. Dakle, da stanovnici svake četvrti, a u Zagrebu ih ima 17, u roku od 15 minuta imaju dostupan park, dječje igralište, sportski teren, vrtić, školu, ambulantu. Odnosno, sve ono što imaju novozagrebačka naselja građena prije devedesetih. Za razliku od, recimo, Laništa, koje je primjer preizgrađenosti i maksimalizacije profita investitora. Taj park zato vidimo kao simbol i prioritet i zato sam, između ostalog, zagovornik očuvanja zelene i rekreativne zone oko rijeke Save.

NACIONAL: Gradski ured za prostorno uređenje prilično je devastiran, a u njemu su i brojni arhitekti zapravo bili Bandićevi poslušnici, mijenjali planove i pristajali na devastaciju javnog prostora poput fontane na Britancu, što smo saznali i od arhitektice Zrinke Paladino, bivše zamjenice pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, koja je s tim izišla u javnost. Kako s njima mislite surađivati i računate li na pomoć Zrinke Paladino?

Više puta smo isticali kako očekujemo da pročelnici daju svoje mandate na raspolaganje. Naravno, ima puno stručnih ljudi koji su u tim uredima dobro radili svoj posao, ali mnogi su se, osobito čelni ljudi, kompromitirali. Računamo na pomoć puno stručnih ljudi, pa i Zrinke Paladino. Sada postoje dva gradska ureda i jedan zavod čije nadležnosti nisu kvalitetno razgraničene, a samim time ni zadaci i obaveze. Postoji mastodontski Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, komunalne poslove, promet i dr., zatim Ured za strategijsko planiranje i Zavod za prostorno uređenje. Osnovni problem je u tome što se ingerencije preklapaju i slaba je koordinacija pa na kraju nitko nije odgovoran i problemi ostaju trajno neriješeni. Cilj nam je objediniti funkcije razmrvljene između raznih ureda i zavoda, da se jasno zna tko se bavi obnovom grada, tko urbanističkim planiranjem, a tko pripremom i provedbom gradskih investicija i drugim ključnim temama. Isto tako, namjeravamo uvesti jasna pravila koordinacije te optimalno iskoristiti broj zaposlenih. I Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo mora postati učinkovitije, tim više što smo od građana dobili informacije o tome kako su čak i u hitnoj sanaciji stradalih kuća i dimnjaka pogodovali određenim izvođačima, a takva praksa traje godinama. Namjera nam je učiniti njihovo poslovanje potpuno transparentnim kako bismo spriječili slične makinacije u budućnosti.

NACIONAL: Što ćete s višestruko preplaćenom žičarom i planiranim hotelom na međustanici na Brestovcu, koji je u vlasništvu Dječje bolnice Srebrnjak?

Već sada radimo na pripremi revizije i ugovora i izvedbenih troškova. Netko mora odgovarati za to što je žičara višestruko poskupjela. Ili je greška u projektiranju, ili u nadzoru, ili u gradskoj upravi odnosno javnoj nabavi. Detaljno ćemo analizirati svu dokumentaciju, pa tako i status Brestovca zbog kojeg je trasa žičare i mijenjana. Postoje ozbiljni navodi, a i dokazi predočeni u snimci izgradnje žičare, da je njena sigurnost posebno kompromitirana u dijelu prve postaje. To ćemo detaljno ispitati i ako utvrdimo bilo kakve propuste izvođača, napuhavanje troškova ili ugradnju manje količine određenih materijala od predviđene, pokrenut ćemo adekvatne pravne postupke, uključujući i naknadu štete.

Komentiraj