LINIJA ŽIVOTA: HDZ je ćaća političkog nasilja

Teško ranjenom HDZ-u jako pomaže i trulo stanje opozicije. Ako se poslije otkrivanja mega pljačke u Ini činilo da se vlast raspada i valja ulicama, pa je samo treba pokupiti, nakon subotnjeg je prosvjeda nazvanog ‘Otkaz Vladi’ posve jasno da u Hrvatskoj nema baš nikoga tko bi to mogao napraviti. Desnica se izblamirala, ljevica se ne prestaje raspadati

Aferom Ina vidno uzdrmana vlast Andreja Plenkovića može slaviti. Nakon propalog prosvjeda pred HDZ-ovim dverima opet je, čini se, čvrsto na nogama. Nije dobila otkaz, kako su organizatori demonstracija najavljivali, nego je dobila novi vjetar u krila. Takav da stranački lordovi samouvjereno dijele lekcije o političkoj ozbiljnosti. Stupovi stranke koja funkcionira kao pokrovitelj sistemske mega korupcije, dociraju o nacionalnoj odgovornosti, predstavljajući se kao jamac političke stabilnosti Hrvatske. Njihova strepnja od ishoda narodnog gnjeva pretvorena je u uvjerenje da su nezadovoljstvo javnosti definitivno apsolvirali. Brojem nezabrinjavajući i porukama potpuno kaotičan skup, prava šaka jada od prosvjeda, najbolje je što im se moglo dogoditi. Kraj takvih protivnika, HDZ mirno može spavati. Protest se u konačnici transformirao u agitaciju. Pokazivanje da Plenkovićeva vlast nije najgore što se Hrvatskoj može dogoditi.

Rušenje vlasti

Za HDZ, prije svega, rade luđaci koji su spremni da s Molotovljevim koktelima jurišaju na vlast. Na prosvjedu je uhvaćen mladić s improviziranom eksplozivnom napravom i još nešto oružja. Navodno pripada grupaciji desnih ekstremista koji su dosad ratovali po društvenim mrežama. Cilj im je, navodno, rušenje vlasti, ali i ustavnog poretka, po svaku cijenu. Po inspiraciji vrlo sličan svojedobni teroristički napad na zgradu Vlade upalio je alarme. Policijski izvori tvrde da su identificirali i valjda drže pod kontrolom radikalsku skupinu, od najviše stotinjak pripadnika, koja zagovara nasilnu promjenu vlasti. Nešto od tog nasilju sklonog stava pokazalo se na prosvjedu i u napadu na novinare. Posezanje za oružjem u političkim borbama i obračunima potpuno je neprihvatljivo. Bilo kakvo zveckanje ubojitim sredstvima, pravim ili doma, u kućnoj radinosti sklepanim eksplozivnim spravama, otvara opasnost razvijanja najcrnjih mogućih scenarija. Kolateralno, vladajuće pretvara u potencijalne žrtve s kojima se svatko normalan mora solidarizirati.

Za HDZ definitivno radi i lista zahtjeva koja je na prosvjedu izvikana. Čudan, ridikulski galimatijas u kojem se ostavka Vlade zbog korupcijske nemani miksala s najgorim političkim mrakovima. U kojem se smjena kradljive i lažljive vlasti, korumpiranog zdravstva i sudstva i loše javne uprave, tražila usporedo s napadima na anticovid cjepiva i maske, na Svjetsku zdravstvenu organizaciju i rodnu ideologiju, na uvođenje eura i plaćanje karticama. Poziv na borbu protiv lopova marširao je pod ruku s ravnozemljaškim glupostima. Proustaški crnokošuljaši, uspaljeni zahtjevom da se „sinovi i unuci partizana skinu s vlasti“, u istom điru s navodno radničkom ljevicom. Okupljeni ne na zajedničkom protukorupcijskom programu, nego na ambiciji da će u skup krika i bijesa svaki projicirati vlastite ideje. Na koncu je antikorupcijski naboj prosvjeda nestao zatrpan smetovima nesvarljiva, dijelom i zastrašujuće politički somnambulnog blebetanja. Kraj toliko političkog idiotizma HDZ može djelovati kao razumna politička stranka.

Za HDZ, prije svega, rade luđaci koji su spremni s Molotovljevim koktelima jurišati na vlast. Na prosvjedu je uhvaćen mladić s improviziranom eksplozivnom napravom i još nešto oružja. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Na koncu, teško ranjenom HDZ-u jako pomaže i trulo stanje opozicije. Ako se poslije otkrivanja mega pljačke u Ini činilo kako se vlast raspada i valja ulicama, pa je samo treba pokupiti, nakon subotnjeg je prosvjeda nazvanog „Otkaz Vladi“ posve jasno da u Hrvatskoj nema baš nikoga tko bi to mogao napraviti. Desnica se izblamirala, pristojne ljude svojim politički neartikuliranim plesom vampira može samo zastrašiti. Ljevica se ne prestaje raspadati. SDP – koji je sačuvao ime, a izgubio više od polovice svojih saborskih zastupnika – raskida koaliciju s Možemo! u Zagrebu i javnost opet zabavlja svojim internim sukobima. Umjesto kovanja lijevog bloka na nacionalnoj razini, cijepa i uništava i ono što je lokalno dosad kako-tako šljakalo. Nedavno izabrani predsjednik SDP-ove zagrebačke organizacije Gotovac sa svojim prirepkom Petekom praktično funkcionira kao HDZ-ov igrač. Svojevrsna peta kolona. Praveći rusvaj u SDP-u priskaču upomoć konkurenciji kad im je najkritičnije. Umjesto rušenja aferom u Ini kompromitirane Plenkovićeve vlasti, ruše koaliciju u kojoj sami participiraju. Bez obzira na to je li u ovom slučaju odlučivalo Gotovčevo pijanstvo ili SDP-ova suicidalnost, ali najnoviji manevri na Ibleru još su jedan dokaz u prilog čemernoj konstataciji da je HDZ-ova snaga prije svega u slabosti opozicije. U nepostojanju dostojnog izazivača.

Pokrpana situacija

Pogrešno je ipak misliti da je problem galopirajućeg nezadovoljstva građana za HDZ definitivno riješen. Nije. Situacija je privremeno pokrpana, do sljedeće provale. Nije to specifikum samo Hrvatske, cijela se Europa zaljuljala. Izgleda da je protekla sezona antivakserskih prosvjeda bila tek zagrijavanje za one socijalnog punjenja, koji upravo počinju. Za razliku od neuspjelog prosvjeda u Zagrebu, tjedan dana ranije u Pragu u organizaciji radikalne desnice i radikalne ljevice na ulice je izašlo sedamdesetak tisuća ljudi. Sa zahtjevom da Češka izađe iz EU-a i NATO-a i dogovorom s Rusijom svojim građanima osigura potrebni plin za prezimljavanje. Sindikati u nekim drugim velikim europskim državama također najavljuju prosvjede. Sa svih strana prognoze da bi ekonomski problemi mogli rezultirati velikim nemirima, možda i nasilnog karaktera. Analitičari upozoravaju da visoka inflacija te posljedično značajan pad standarda mogu dovesti do velikih društvenih previranja. Na globalnom planu, tvrde, u osjetnom je rastu rizik od građanskih nemira koji mogu postati realna opasnost čak i za stabilne demokracije. Za institucionalno slabe države, kakva je Hrvatska, rizici su još mnogo veći. Trenutno se čini kako je navodno obilnim paketom pomoći ugroženim građanima i gospodarstvu Plenkovićeva vlada pacificirala prijeteće turbulencije socijalnog nezadovoljstva. Ali zima puna neizvjesnosti tek dolazi.

Nepovjerenje u institucije

Hrvatska je posebno ranjiva i zbog ogromnog nepovjerenja u institucije države i predstavnike vlasti. Hrvatsko društvo još od devedesetih, od vremena pljačkaške privatizacije, nosi ogroman osjećaj nepravde, koji s vremenom nije saniran, nego se dodatno kao u kamen uklesavao u ljude odurnom praksom političkoj klasi tako dragog klijentelizma i mahnite korupcije. Osjećaj pravde ostajao je nenahranjen. I kad su najveće lopine završavale pred sudom, presude i sankcije dolazile su prekasno, bez mogućnosti da naciji pruže prijeko potrebno osjećanje zadovoljštine. Frustracija se taložila na frustraciju, svaka nova kriminalna afera predstavljala je novu traumu.

Hrvatska je sva izubijana, pa stoga i dubinski rovita, ekstremno fragilna. Što se ne mora izražavati burnim prosvjedima. Ovdje bi kao pravi test raspoloženja naroda i njegove vitalne energije bolje poslužila demografska kretanja. Strašan bijeg stanovništva. U Hrvatskoj protestne se političke masovke rijetko događaju, kultura civiliziranog javnog, demokratskog manifestiranja vrlo je skromna, ali je zato ritam napuštanja zemlje furiozan i prema prognozama međunarodnih organizacija nezaustavljiv. Hrvati se ne bune mnogo, uglavnom šute i trpe, a kad postane previše, dignu sidro i odlaze. Kad bi umjesto odustajanja birali borbu, a umjesto adrese mijenjali vlast, hrvatska bi država profitirala.

Svileni Plenković hodočastio je svojedobno šatoraškoj pobuni na poklonjenje. O plinskim bocama nasred Savske nikada ništa nije rekao, nikada se nije ogradio, nikada osudio. Teroristički napad na Vladu skandalizirajući se često spominje. Dvije godine dugo teroriziranje cijele države za njega kao da se nije dogodilo

Hrvatska je jako vulnerabilna i zbog velike raširenosti ne samo političkog nasilja. Zbog teških, međusobno isključujućih podjela u hrvatskom društvu, polarizacije nastale na nekim davnim, povijesnim raskolima, koji se znaju radikalizirati, uglavnom da bi se prikrila novonastala rascijepljenost na one koji imaju Hrvatsku i one koji ništa nemaju. Ne dijeli se Hrvatska danas na partizane i ustaše, ni na Hrvate i Srbe, nego se cijepa ponajprije na one kojima je po stranačkoj ili prijateljsko-kumovskoj, zapravo mafijaškoj liniji sva država na dispoziciji i one koji ni kad umiru „nemaju koga nazvati“. Duboki jaz između vlasti i političkog establišmenta s jedne strane i građana s druge strane.

Hrvatsku na koncu opasno krhkom čini i zapuštenost nacije, primitivizam i neobrazovanost vidljiva i na recentnom prosvjedu u Zagrebu, kao i HDZ-ova praksa sponzoriranja pučističkih scenarija. Svileni Plenković hodočastio je svojedobno šatoraškoj pobuni na poklonjenje. O plinskim bocama nasred Savske nikada ništa nije rekao, nikada se nije ogradio, nikada osudio. Teroristički napad na Vladu skandalizirajući se često spominje. Dvije godine dugo teroriziranje cijele države za njega kao da se nije dogodilo. Premda je prošlotjedni prosvjed pred HDZ-ovom središnjicom jako sličan ondašnjem zulumu dijela veteranskih udruga. Kao što mladić s Molotovljevim koktelom u rukama može biti tek repriza onih crnih junaka koji su baratali plinskim upaljačima. Razlikuje ih samo odnos prema HDZ-u: ovaj bi rušio HDZ, šatoraši su mu služili. Ali po istoj špranci funkcioniraju. Princip je isti, sve su ostalo nijanse. HDZ je uveo prijetnje, oružje i nasilje na političku pozornicu, a sada kada je mali Frankenštajn krenuo na vlastitog oca, puni su osude i glume žrtvu.

Komentiraj