Andrej Plenković odlučio je podržati glavnu državnu odvjetnicu. Unatoč tomu što je u više navrata lagala i Saboru i javnosti. Unatoč tome što je blagoslovila pospremanje jedne važne, visokoprofilne korupcijske afere u mrak dubokih ladica Državnog odvjetništva, pa su progon ex ministrice Žalac na sramotu Hrvatske morali pokrenuti europski tužitelji. Unatoč tome što je zanemarila svoju obavezu da slučaj povezan sa zloupotrebom europskih fondova preda Uredu europskog tužitelja. Unatoč tome što je spašavajući vlastitu kožu pokušala utopiti svoju najbližu suradnicu, šeficu Uskoka. Unatoč tome što recentni događaji otkrivaju da Državnim odvjetništvom caruju kaos i slaba stručnost. Unatoč tomu što se više ne može sakriti da Zlata Hrvoj-Šipek ni profesionalno ni moralno nije dorasla funkciji na kojoj se nalazi, pa će njeno zadržavanje na čelu DORH-a dodatno ruinirati povjerenje u jednu od najvažnijih institucija hrvatske države.

Za premijera Plenkovića sve su to male komunikacijske nespretnosti i nesporazumi. Decidirano će reći da u postupanju Uskoka i DORH-a u slučaju njegove bivše ministrice Gabrijele Žalac, naknadno, nakon detroniziranja, kooptirane u vrh stranke, za njega nema baš ničega spornog. Na što jato HDZ-ovih pačića uglas počinje verglati fraze o nespretnoj komunikaciji. Premda su prethodno medijima već potiho počeli priznavati da se zbog skokova Zlate Hrvoj-Šipek u vlastita usta situacija usložnjava i nikako nije dobra. Povjerljivo se špekuliralo da bi sama mogla odstupiti. A onda obrat, premijer je prelomio: nema smjene, vladajuća koalicija složno odbacuje sve oporbene zahtjeve o velikom pospremanju u Državnom odvjetništvu.

Pirova pobjeda

Odlukom da unatoč svemu prihvati izvješće o radu DORH-a i tako glavnoj državnoj odvjetnici produži mandat Andrej Plenković ostvaruje maestralnu Pirovu pobjedu. Spašava Zlatu Hrvoj-Šipek, ali uništava Državno odvjetništvo. Za uvjerljivost te institucije njegov bi poljubac mogao biti fatalan. Neće povećati, nego će joj smanjiti ugled u javnosti. Premijer pokazuje da mu ne smeta, nego mu zapravo jako odgovara konfuzija i insuficijentnost. Iz današnje perspektive onda postaje jasnije zašto je lani na čelo DORH-a postavio ženu koja po svojoj profesionalnoj biografiji ne odgovara toj funkciji. Nije ispekla tužiteljski zanat, nikada ga zapravo nije ni radila. Bavila se građanskim pravom, a dalo joj da upravlja tijelom kaznenog progona. Bilo je za očekivati da će posao škripati. Loše kadrovsko rješenje vjerojatno ne treba pripisivati slučajnosti, mnogo je realnije da se ciljano dogodilo.

Premijeru, posve očito, konvergira da Državnim odvjetništvom šefuju ljudi koji će – unatoč nalazu vještaka o namještenom i višestruko, desetak milijuna kuna preplaćenom poslu izrade softvera za jedno ministarstvo – na koncu zaključiti kako cijela afera, navodno u nedostatku elemenata kaznenog djela, ide u zaborav. Da nije bilo europskih tužitelja financijski bi oblaporna Žalac, usprkos malverzacijama, i danas valjda bila na slobodi i vjerojatno nikad ne bi odgovarala za svoje duge prstiće. DORH curi na sve strane: probijaju se mjere, namještaju izvidi, neki su tužitelji ulovljeni dok kao duboko grlo služe klijentima kojima istodobno pišu optužnice, velevažni se procesi unaprijed kompromitiraju i opstruiraju produciranjem problematičnih vještačenja, javno se mulja i pričaju neistine, stupovi sustava sustavno lažu da baš ništa ne znaju o predmetima o kojima su, naknadno se pokaže, vrlo detaljno informirani. Premijer u svemu tome ne vidi baš ništa problematično ni sporno. Kadrovskim statusom quo šalje poruku da nema potrebe za promjenama. Da je zadovoljan radom DORH-a. Premda se, kako kaže predsjednik Milanović, Državno odvjetništvo raspada.

Raspojasani premijer

Brojni su znakovi političkog poštimavanja te institucije. Premijer se u posljednje vrijeme posve raspojasao, pa sada već javno mudruje i daje upute što bi to Državno odvjetništvo trebalo raditi. Odbacujući mogućnost da bi u slučaju Žalac bilo nekakve greške ili suspektnosti, šef Vlade kao jedino važno pitanje ističe progon terorizma. „Za mene je jedino pravo pitanje koje se tiče DORH-a terorizam, pitanje napada na Banske dvore, sad ponovno pokušaj koji ide za destabilizacijom vlasti, pozivanje na linč“, doslovce će Plenković, instruirajući kako su to teme sto puta važnije od afere Žalac i progona korupcije, pa bi im „DORH trebao posvetiti mnogo više pozornosti od ovog je li netko precizno ili neprecizno nešto rekao“. Kud premijer okom, tu Državno odvjetništvo skokom. Već idućeg dana uhićuje kolovođe nedavnih masovnih prosvjeda protiv uvođenja covid-potvrda, stavljajući im na teret javno poticanje na terorizam, prijetnje oružanim rušenjem vlasti, postrojavanje paravojnih odreda, pozivanje na pobunu i oružje. Zaista, njihova je komunikacija po društvenim mrežama, u zatvorenim skupinama, ekstremna, puna nasilja i jasno pučistička.

Na takve stvari uređena država mora reagirati. Kako Hrvatska nikada dosad nije reagirala. Hrvatska se država odlučila pokrenuti tek kad su mržnja i prijetnje naciljale najviše predstavnike vlasti. Zbog učestalih prijetnji smrću novinarima primjerice uglavnom se ne uzbuđuje. U Hrvatskoj su odavno izbrisane granice između legitimnog izražavanja političkih stavova i nedozvoljenog pozivanja na nasilje. Svojim svojedobnim podržavanjem šatoraša upravo je HDZ politički legitimirao ono što danas naziva terorizmom. Sve što se sada stavlja na teret lunatiku Franciškoviću, čovjeku sa psihijatrijskim dosjeom, već su pokazali momci iz tabora u Savskoj, koji su odjeveni u crno mjesecima marširali Zagrebom i jurišali na Banske dvore, plinskim bocama i svojom uzurpacijom gradskih prostora blokirajući prometnice i normalan život građana. Trening za današnje izvaninstitucionalne, ulične scenarije rušenja vlasti, koje Plenković i DORH sada proglašavaju terorističkim aktivnostima. Hitro se porihtavajući prema premijerovim željama DORH ne demonstrira neovisnost i kompetentnost. Demonstrira da se pretvara u krpu. Spreman da se politici staviti na dispoziciju još više nego dosad. Zbog čega će povjerenje građana u instituciju kojom rukovodi kompromitirana Zlata Hrvoj-Šipek sigurno jako procvjetati.

Terminator državnih institucija

Poljubac Andreja Plenkovića glavnoj državnoj odvjetnici pokazat će se vrlo vjerojatno fatalnim i po njegovu vlastitu vjerodostojnost. Premijer je u Saboru pobijedio opoziciju, ali pobjeda je Pirova. Najveću je štetu sam sebi napravio. Predstavio se u punom sjaju svoje bahate promašenosti. Uspio je obezvrijediti, pregaziti i satrati još jednu važnu adresu hrvatske države, koja bi – gle čuda! – baš kao i prethodno eutanazirano Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa – trebala funkcionirati kao protukorupcijska brana. Još jedna potvrda da se svojom potrebom za kontrolom svega u Hrvatskoj pretvara u terminatora nominalno neovisnih državnih i javnih institucija.

Potpuno je razočaravajuće da Andrej Plenković nije sposoban prepoznati kako štiteći jednu već vrlo izbušenu državnu odvjetnicu sam sebe destabilizira. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

Potpuno je razočaravajuće da Andrej Plenković nije sposoban prepoznati kako štiteći jednu već vrlo izbušenu državnu odvjetnicu sam sebe destabilizira. Čini se kao da se opasno približava točki u kojoj bi s vrha HDZ-a sponzorirani lopovluk mogao preliti čašu. Njegova se stranka već dva puta našla u sličnoj situaciji. Godinama se čini nepoderivom, teflonski otpornom na štetne posljedice vlastitih korupcijskih skandala, ali onda odjednom sve ode u sunovrat. HDZ je zbog svog teškog kriminala u dva navrata bio izgubio vlast. Vjerojatno je samo pitanje vremena kada će narodu opet pući film. Grabež postaje sve otvorenija, bezobraznija i iritantnija, sve je manje incidentnog, sve više sustavnog karaktera. Odlukom da stane uz jako kontaminiranu Zlatu Hrvoj-Šipek i pravi se kao da je s DORH-om sve u redu, premijer je napravio dosad vjerojatno najveći korak u krivom smjeru.

Poljubac Andreja Plenkovića za glavnu državnu odvjetnicu mogao bi se pokazati fatalnim po cijelu stranku i vladajuću koaliciju. Odluka je sramotna ne samo za HDZ, nego i za sve njegove partnere. Porazno je da u HDZ-u nema čovjeka koji je sposoban shvatiti sve implikacije dizanja ruke za lažima i mutnim igrama sklonu Zlatu Hrvoj-Šipek, ženu koja bi trebala provoditi progon najtežih kaznenih djela. Još je manje onih koji su premijera spremni upozoriti da se nepopravljivo blamira i sam će sebi reputacijski i politički jako naškoditi. Duboko je kompromitantno da cijela stranka papagajski ponavlja njegove posve neutemeljene gluparije koje ozbiljnu krizu funkcioniranja DORH-a proglašavaju tek nevažnim komunikacijskim šumom i hendikepom.

Ali nikako ne treba zaboraviti ni sve one koji su iz pozadine takve zloćudne politike spremni podržati. Premda HDZ-u manjinski i sitni partneri, ni oni svakako nisu bez odgovornosti. Velika sramota može biti sve koji Hrvatskoj vole držati moralne lekcije, sve one manjinske zastupnike na čelu s Pupovčevim SDSS-om, koji vlastitim proklamacijama usprkos pristaju sudjelovati u spašavanju posve kvarnog režima zaštite lopovluka. Sram može biti i sve one koji navodno zagovaraju transparentnost, a onda podrže praksu skrivanja milijunski teškog kriminala po DORH-ovim ladicama. Stidjeti bi se morali i oni koji se nazivaju liberalima ili reformistima, a onda dignu ruku za čuvanje HDZ-ova malformiranog sustava. Svi su se oni definitivno svrstali. Svi su postali suporteri jednog duboko pokvarenog poretka. Nije riječ o nekom nevažnom izboru. U ovom slučaju riječ je o ključnoj demarkacijskoj liniji koja dijeli Hrvatsku na poštenje i banditizam.