U novouređenoj i nedavno otvorenoj Galeriji ULUPUH, u Ilici 13 na 1. katu, postavljena je do 6. siječnja 2020. godine tematska i žirirana izložba ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, staklo i porculan. Kustosica i selektorica Branka Hlevnjak izložbu je naslovila „Unutarnja svjetlost“, da bi naglasila povezivanje keramičke forme i svjetlosnog elementa, na tragu tzv. luminoplastike, dajući radovima od keramike, rakua, stakla i porculana jednu drugačiju dimenziju, izvan tradicionalno uporabne funkcije. Naša je domaća tradicija keramičke umjetnosti oduvijek bila na iznimno visokoj razini i svaka ovakva skupna izložba pojačava taj dojam i opravdava zaslužene umjetničke dosege.

„Od vremena pionirske luminoplastike Aleksandra Srneca prošlo je šezdeset godina. Promijenila se percepcija keramike kao primijenjene tehnike; protkala se kroz nju ideja apstraktne forme, keramoskulptura je postala i instalacija u kombinaciji različitih materijala, olakšala se bojom, oblicima, tehnikama. Njezin je smisao i njezina funkcija prošla sve faze od tanjura, posuda, vaza i svijećnjaka do stalka za svjetiljke, skulptura i mobila, do oblika koji se usredotočuju na izraz slobodnog stvaralaštva“, pojašnjava svoju izložbenu koncepciju u tekstu kataloga Branka Hlevnjak. Na izložbi sudjeluju umjetnici Vedrana Balković, Marina Blažek, Pamela Ivanković, Nataša Kabalin, Željka Korbar, Višnja Markovinović, Marta Milunić, Ljerka Njerš, Nika Petrović, Danijela Pičuljan, Zdenka Pozaić, Dijana Rajković, Sanja Stani, Marija Stojanović, Ivančica Vončina, Dani Žbontar te pozvani autori Milivoj Šegan i Lucija Gudlin. Kod svih se autora zapaža tendencija da svoje radove oblikuju prema apstrahiranim oblicima iz prirode, dakle, uz naglašenu organičnu komponentu, bez težnje radikalnim geometrijskim modelima, kao da im toplina svjetla automatski sugerira meke i zaobljene oblike – ili strukture koje podsjećaju na fragmente krša, mahovine, kristala i minerala, prirodnih stijena, škrapa, kapljica vode. Neki ready-made elementi luminoskulpture zanimljivi su manjem dijelu autora, dok drugi umjesto umjetne rasvjete ‘’računaju’’ na prirodno svjetlo i transparentne materijale (staklo, tanki porculan). Branka Hlevnjak u svojoj će koncepciji istaknuti tri osnovna pristupa temi svjetla i keramike: vanjsku rasvjetu koja na keramičkoj ili staklenoj površini stvara programirane odsjaje boja i neboja, i unutarnju skrivenu rasvjetu koja u prozračnim i perforiranim keramičkim oblicima isijava tajanstveno svjetlo, bacajući neobične sjene u vanjski prostor. „Treća prisutnost svjetla na ovoj izložbi nije eksponat po sebi, nego ambijentalni postav izmiješan glazbom ili samo zvukom ili interaktivnim sjenama posjetitelja. Svjetlo u zatvorenom prostoru pokazuje toplinu, intimnost i kreće se od jednostavnog do začudnog, od (ne)očekivanog do teatralnog“.

Upravo ta taktilnost, nepretencioznost i nježna mekoća malih formi u čistoj bijeloj galeriji daje cijeloj izložbi u ovo blagdansko vrijeme poseban ugođaj. Posebice kada se u galeriji ugase svjetla pa prostor obasjava tek svjetlost (iz) eksponata, i kada kroz veliki prozor koji gleda na Ilicu i uspinjaču u Tomićevoj ulazi svjetlost malih adventskih lampica i osvijetljenih prozora kuća koji ne konkuriraju (kičasto) ovoj izložbi, već kao da svi izvori svjetla vode jedan smireni bajkoviti dijalog.