Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u petak je za nacional.hr komentirao stanje u toj zemlji sto dana od početka ruske invazije.

Levčenko ističe: “Sto je dana od početka vojnog napada ruske vojske na Ukrajinu, bombardiranja raketnim sustavima svih velikih ukrajinskih gradova, drskog planiranja zauzimanja glavnog grada prolazom okupatorske vojske preko teritorija Bjelorusije i realne namjere likvidacije cijelog političkog rukovodstva ukrajinske države. Svijet se pomalo navikava na ruska ubojstva u Ukrajini i ratne borbe. Dužina bojišnice je tisuću kilometara, ali Ukrajinci čvrsto drže ovu liniju razdvajanja civiliziranog svijeta i moskovskih neandertalaca u teškim borbama sa drugom po snazi vojnom velesilom”.

Dodaje da je, u borbe za Kijev, ruski predsjednik Vladimir Putin poslao odanu vojsku čečenskog vođe Kadirova kako bi ona zastrašila ukrajinske vojnike. No, ističe, kao rezultat – ubijen je čečenski zapovjednik, general Magomed Tušajev i spaljena njihova vojna kolona u Buči.

“Ovi primitivci objavili su na Instagramu i Facebooku materijale kako u šumama u okolici Kijeva traže nacionalistu i fašistu Stjepana Banderu. Da razjasnim. Stjepan Bandera, kao lider ukrajinskog nacionalističkog i domoljubnog  pokreta, koji se borio za obnovljenu Ukrajinsku državu, bio je ubijen od strane agenta KGB-a još 1956 godine u njemačkom gradu Münchenu, gdje se nalazio u političkoj emigraciji. Bandera je počeo borbu za obnavljanje stvaranja Ukrajinske države još krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća na terenima zapadne Ukrajine, koja je tada bila pod Poljskom, prema mirnom sporazumu iz Rige iz 1921. godine zmeđu Varšave i boljševičke Moskve o podjeli Ukrajine na dva dijela okupacije. Tada je centralni i istočni dio zemlje proglasio sovjetsku vlast i postao članicom Sovjetskog Saveza, a zapadni je pripojen poljskoj državi. S početkom Drugog svjetskog rata i okupacije Poljske, ukrajinski nacionalisti povezali su se s Berlinom, smatrajući da su nacisti manje zlo od boljševika, koji su na sovjetskom dijelu Ukrajine glađu od 1932. do 1933. godine ubili sedam milijuna ljudi, a još jedan milijun tijekom tridesetih godina bio je pod represijom Kremlja, označeni kao politički protivnici i neprijatelji sovjetskog naroda”, piše Levčenko.

Podsjetio je da, kad je Adolf Hitler napao SSSR, Bandera je vidio priliku da, uz pomoć njemačke vojske, oslobodi Ukrajinu od boljševika te ponovno uspostavi ukrajinsku državnost, koja bi u ratu s crvenom Moskvom poduprla Berlin. “U principu, njemačka vojno-obavještajna služba Abwehr obećala je ukrajinskim nacionalistima potporu u stvaranju Ukrajinske države. Takvih je primjera bilo i u nacistički okupiranim Hrvatskoj i Slovačkoj. Ukrajinski nacionalisti formirali su dva bataljuna u sastavu Wermachta, koji su kasnije trebali sačinjavati vojsku obnovljene države. Krajem lipnja 1941. godine. Wermacht zauzima ukrajinski grad Ljviv i Bandera prikladnim smatra otvoreno oglasiti o stvaranju obnovljene Ukrajinske države. Ali, tada se politički vrh u Berlinu predomislio, smatrajući puno  važnije za interese Trećeg Reicha da direktno upravlja Ukrajinom i koristi njezine resurse. Shvativši promjenu u stavovima Hitlera glede ukrajinske državnosti, nacionalisti na čelu s Banderom uz pomoć svojih vojnih formacija u Ljvivu organiziraju ogromni miting, gdje u prisustvu njemačke administracije ipak proglašavaju obnovljenu ukrajinsku državnost. Nijemci su bili bijesni i zatražili hitno odricanje od političke proklamacije počevši prijetiti vojnim sudom. Ali, ukrajinski domoljubi to su odbili. Tada nacisti uhićuju Stjepana Banderu i politički vrh nacionalista i odvode ih u koncentracijske logore. No, sljedbenici ideje obnovljene ukrajinske državnosti to ne prihvaćaju pa počinju prvo političku, a potom i vojnu borbu s Trećim Reichom. Kad je 1944. godine na zapad Ukrajine ponovno došla Crvena armija, koja je s tih prostora potisnula Wermacht, nacionalisti tada produžuju borbu s novom boljševičkom administracijom. Ta je borba trajala do kraja pedesetih godina prošlog stoljeća. Takvo protivljenje kremaljskom režimu toliko je uplašilo Moskvu da ona do ovog trenutka Stjepana Banderu smatra najvećim neprijateljem ruskog svijeta. Ideologija rusizma njega je proglasila pomagačem nacista, iako su Stjepan Bandera i njegovo političko okruženje bili u njemačkim koncentracijskim logorima od 1941. do 1945. godine”, navodi Levčenko.

Ističe da je zanimljivo da je ideolog ukrajinskog integralnog nacionalizma bio Dmitrij Doncov, porijeklom Rus. On je, navodi bivši veleposlanik, završio Pravni fakultet u Peterburgu, ali porijeklom je bio s juga Ukrajine, iz grada Melitopolja.

“On je najvećom opasnosti za novu ukrajinsku državnost smatrao ruski šovinizam, a njemu se može suprotstaviti samo ukrajinska nacionalna ideja. Na ruskoj televiziji svaki dan govore o pristašama Stjepana Bandere u Ukrajini, kao sveopćoj opasnosti za Moskvu, i ne znam zašto, za ukrajinski narod. Tako su polupismeni ubojice kadirovci shvatili da u Ukrajini aktivno djeluje Stjepan Bandera i odlučili ga uhititi, ali na takav komičan način izgleda da su ga samo još jednom učinili lavnim”, zaključio je.