Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatsoj Oleksandr Levčenko u ponedjeljak je za nacional.hr analizirao najnovija zbivanja u Ukrajini.

NJEGOVU ANALIZU PRENOSIMO U NASTAVKU: 

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov otišao je u Afriku da nagovijesti spremnost Rusije da pomogne u rješavanju krize s nestašicom hrane na svjetskim tržištima. Gospodin Laž, kako je dobio nadimak u svijetu, isplanirao je u Egiptu, Etiopiji, Sudanu i Ugandi govoriti o namjerama Rusije da pomogne Afrikancima kako ne bi patili od gladi. I to ne završetkom rata protiv Ukrajine koja je jedan od glavnih izvoznika žitarica na afrička tržišta i ne deblokadom Crnog mora koje je agresivna Moskva odlučila koristiti kao svoje unutarnje vode, već bombardiranjem ukrajinskih morskih luka poput Odese odakle je trebala krenuti pomoć za izgladnjeli afrički narod. Velika je opasnost pokopati postignuti sporazum u Istanbulu prije par dana. Turski ministar obrane Hulusi Akar prvo je morao prenijeti informaciju iz Kremlja da to nisu ruske rakete pogodile luku u Odesi, da bi sljedeći dan takvu informaciju Moskva potpuno opovrgnula. Umjesto da čvrsto opomene Moskvu zbog narušavanja dogovora, iz Ankare poručuju da Zapad mora bolje razumjeti Putina, da je on primoran donositi odluke kao reakciju na tretman koji Rusiji stiže iz Bruxellesa. Izgleda da je nakon susreta u Teheranu Erdogan obećao malo potpomoći Moskvi u rješavanju svojih političkih problema s NATO-om i EU. Turska je dobro obaviještena o stradanjima na teritoriju Ukrajine koji  je uslijedio nakon ruskog vojnog napada i bezočnih bombardiranja ukrajinske infrastrukture. Ali Ankara je odlučila da neće biti uz europske zemlje koje su nametnule novi niz sankcija Rusiji kao odgovor na invaziju. Turska će vrlo rado primiti ruski biznis koji je morao napustiti europske glavne gradove, tu je puno moskovskih turista koje ne primaju, kao državljane zemlje agresora, u pristojnim zemljama kontinenta.

Turska zarađuje novac na ratu u Ukrajini i ne čini se da bi Putin mogao povući svoju vojsku iz ukrajinskog teritorija. Sada Ankara pokušava za sebe isposlovati od Moskve neke ustupke u Siriji i šire, na Bliskom Istoku. Nitko nije naivan da misli da će Turska stati protiv ruske invazije. Svijet je vrlo egoističan. Čak afričke zemlje, koje sada pate od nestašice hrane nisu stale uz europske sankcije prema Rusiji. Bilo je čudno čuti da ministar vanjskih poslova jedne afričke zemlje zove Kijev te se žali da su, zbog toga što traje rat u Ukrajini, oni sada ostali bez hrane. Moskvi je dao prijedlog da bi bilo najbolje da se Ukrajina pokori Rusiji jer ionako nema šanse u borbi. Ove kremaljske prijedloge smo čuli s više mjesta, ne samo od Afrikanaca. To su govorili i Putinovi prijatelji iz nekih zemalja NATO-a.

Sam Putin, poznat u međunarodnoj javnosti kao gospodin Velika laž želi se predstaviti Trećem svijetu kao borac sa zlatnom milijardom ljudi koja navodno živi za račun preostalih sedam. To u njegovim riječima znači da razvijene zemlje Zapada dobro žive iskorištavajući zaostale zemlje Afrike i Azije. To govori jedan od najbogatijih ljudi na svijetu i najbogatiji u Ruskoj Federaciji. Tako gospoda Laž i Velika laž pokušavaju obmanom zadobiti države Trećeg svijeta da opravdaju najrazorniji rat u povijesti nakon Drugog svjetskog.

Cilj rata je potpuno  uništiti ukrajinsku državnost i pokoriti ukrajinski narod. O tome je napokon otvoreno progovorio Sergej Lavrov, koji je izjavio da Rusija “potpomaže ukrajinskom narodu osloboditi se nenarodnog režima kako bi ruski i ukrajinski narod nastavili živjeti zajedno”. To znači da predsjednik Ukrajinske države Volodimir Zelenski, koji je na zadnjim izborima dobio 75% podrške ukrajinskog naroda mora biti ubijen, što su Rusi pokušali učiniti već tri puta. Pri tome je ostalih 25% Ukrajinaca glasalo za Petra Porošenka koga Moskva isto smatra svojim velikim neprijateljem. Ostaje ukrajinsko pitanje za Ankaru, a to je što treba u Europi promijeniti u odnosu prema agresoru Putinu? Što treba shvatiti u njegovom stavu? Ludi Kremlj, nakon okupacije Ukrajine, planira daljnje pokoravanje Moldavije i zemalja Baltika te proglasiti Putina imperatorom.

Rusija neće stati na Ukrajini. Znamo da Kremlj ne planira napasti Tursku ili Mađarsku, ali to ne znači da Budimpešta i Ankara ne mogu iznositi stavove o tome da je neophodno smiriti Putina i njegovo djelovanje na području Ukrajine. Rusija je vodila protiv Otomanskog carstva trideset ratova, oduzimala od Istanbula jedan teritorij za drugim. Povijesno, Mađarska također nikad nije bila saveznik Rusije osim u doba komunističke okupacije. Ako je Ankara zaboravila lekcije iz povijesti, neka ih opet pročita. Novi je rat Rusija započela nezakonitom aneksijom ukrajinskog Krima gdje sada, pod okupacijom pate ne samo Ukrajinci nego i Krimski Tatari. Politika izbjeljivanja krvavog ponašanja Putina je nož u leđa Krimskim Tatarima, kojih Moskva jedva nije uništila u svom genocidnom i prisilnom iseljavanju iz rodnih krajeva u svibnju 1944. godine. Za račun ruskih krvavih novaca Ankara ne može dopustiti neoprostivu geopolitičku grešku.