Levčenko: “Moskvi je sada jako potreban konflikt na Balkanu, da bi odvukla pažnju Europljana od ruske agresije na Ukrajinu”

Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u nedjelju je za nacional.hr analizirao situaciju u Ukrajini i povukao paralelu sa stanjem na Balkanu.

“Dana 17. srpnja 2014. g. ruski proturaketni kompleks Buk srušio je na nebu nad ukrajinskim Donbasom putnički zrakoplov kompanije Malaysia Airlines MH-17 koji je putovao iz Amsterdama za Kuala Lumpur sa 298 osoba. Istog dana 17. studenog 2022 g. sud u Haagu oglasio je odluku u kojoj je proglasio krivima u rušenju civilnog zrakoplova s gotovo 300 ljudi ruske građane Igora Girkina i Sergeja Dubinskog, a također ukrajinskog kolaboranta Leonida Harčenko. Najbolja famozna figura je Igor Girkin inače pukovnik Zloglasne ruske Federalne službe sigurnosti (FSB). On je još 1992.-1993. g. sudjelovao u ratnim događajima u Bosni i Hercegovini kao ruski dragovoljac na ratištima na istoku Bosne -Višegrad i Majevica u sastavu ruskog odreda dragovoljaca Druge Podrinske, a kasnije Druge Majevičke brigade vojske Republike Srpske. U 1992. g. on je također bio na ratištu u Moldovi u regiji Pridnjestovlje, a 1995 g. i tijekom 1999.-2005. g. bio je u Čečenskim ratovima i drugim mjestima gdje je ruska vojska sijala smrt. Dana 26. veljače 2014 g. Girkin je doputovao zrakoplovom u Ukrajinu u grad Simferopol i već u noći na 27. veljače 2014. g. bio je u sastavu snaga posebne namjene ruske 31. zračno-jurišne brigade, koja zauzima zgrade krimskog parlamenta i  vlade Krimske autonomije.

Moskovska televizija je čitavom svijetu tada obavještavala da to su neki domaći krimski snage samoobrane. Igor Girkin odgovarao je za osiguranje predsjednika krimskog parlamenta Konstantinova, koji se premetnuo na stranu Kremlja i morao je imitirati da ovaj predstavnički organ autonomije skine postojeću vladu i raspiše referendum o otcijepljenu, makar nije imao na to prema ustavu Krima takve punomoći. Poslije  ruske okupacije Krima Girkina premještaju na Donbas kud on dovodi odred „ruskih dragovoljca“ koji počinju borbu za otcjepljenje ove regije od Ukrajine. Igor Girkin koji u FSB-u ima nadimak „Strjelkov“ postaje ministar obrane takozvane izmišljene u Kremlju Donjecke narodne republike. Možete zamisliti, pukovnik ruske sigurnosne službe postaje šef vojske navodno ukrajinskih separatista, a u većini agenata FSB-a na ukrajinskom teritoriju. Tako je Igor Girkin neposredno dogovarao s FSB i ruskim ministarstvom obrane da bi u okupirani dio Donjecke oblasti nezakonito preko ukrajinske granice dovezao protuzračni kompleks Buk, koji bio je u sastavu 53. brigade protuzračne obrane u ruskom gradu Kursku.

Moskva je radila sve moguće da bi odugovlačila sudski proces u istrazi uništenja ruskom raketom putničkog zrakoplova koji je na svom letu imao građane 10 zemalja, a najviše Nizozemaca. Kao što i u ovom slučaju Moskva sada pokušava sakriti svoje brojne zločine na teritoriju Ukrajine poslije početka invazije. Sud u Hagu ustanovio je da je glavni uzrok rušenja međunarodnog putničkog zrakoplova 17. srpnja 2014. g. bila ruska agresija na Ukrajinu. Odluka suda svjedoči o ne odvratnosti sudskog progona za počinjene ratne zločine.

Ali točku u suđenju rušenja građanskog malezijskog zrakoplova nizozemski sud još nije stavio. Očekuje se proširenje optužbi na osobe koje su direktno izvršile lansiranje rakete iz ruskog kompleksa Buk, a također što je najbitnije na osobe koje su dale naredbu o nezakonitom premještanju kompleksa Buk 53. brigade protuzračne obrane RF iz ruskog Kurska u ukrajinsku Donjecku regiju. Optužba može biti proširena na više vojno rukovodstvo RF-a.

Ruska agresija na Ukrajinu od početka 2014. g. je glavni uzrok rata i svih smrti počinjenih protiv mirnih ukrajinskih ljudi. Još od kraja veljače 2014, g. kremaljska propaganda htjela je predstaviti sve događaje ruske okupacije navodno kao neko „rusko proljeće“, „građanski rat u Ukrajini“. Od samog početka čitavo takozvano rukovodstvo izmišljenih Donjecke i Luganske narodnih republika bilo je formirano od strane pripadnika ruskih specijalnih službi ili agenta ovih službi na ukrajinskom teritoriju. O njima ranije nitko nikada u Ukrajini nije čuo i u jednom trenutku oni su postali kao neki lideri tvorevina izmišljenih u Moskvi.

Praktički, nizozemski sud potvrdio je da je rušenje civilnog zrakoplova akt terorizma što u stvari potvrđuje odluke parlamenta Latvije, Estonije i Češke Republike o priznanju Rusije zemljom sponzorom terorizma. Za nekoliko dana je glasovanje i u Europskom parlamentu o rezoluciji takvog karaktera. Već je većina političkih europskih stranaka podržala ovu ideju. Gotovo sve europske zemlje zabranile su emitiranje ruskih propagandističkih kanala u svojim zemljama kao tvornice laži. Samo ostaje čudnom odluka službenog Beograda o dozvoli emitiranja ruske propagande u Srbiji, i to u pozadini eskalacije situacije na Kosovu. Moskvi je sada jako potreban konflikt na Balkanu da bi odvukla pažnju Europljana od ruske agresije na Ukrajinu. Ruska peta kolona u regiji uključila se u snažno zaoštravanje situacije.  Da li to treba Beogradu, da pleše pod rusku političku balalajku? Svi znamo kako je moskovska televizija u svojim lažima čak okrivila ukrajinsku  stranu, kao da je ona navodno kriva što je Rusija počela neisprovocirani rat. Srbija mora biti na oprezu. Mogli bi njezini građani početi stradavati, a Rusija će se tu pojaviti navodno kao mirotvorac. Vrlo je opasno kad političari koji dobivaju plaću iz Kremlja vuku svoj narod u opasno zaoštravanja”, napisao je Levčenko.

Komentiraj