S dolaskom Vladimira Putina na vlast Kremlj je počeo koristiti informacije kao oružje u postizanju svojih agresivnih ciljeva, piše u četvrtak  za nacional.hr Oleksandr Levčenko, bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj. Osvrćući se na kremaljsku propagandu usporedio ju je s metodama nacističke Njemačke i Hitlera od kojeg je, kaže, Putin preuzeo ratno iskustvo primjenjujući ga u Ukrajini.

“Krajem ljeta 1999. godine Vladimir Putin postao je predsjednikom Vlade Ruske Federacije na prijedlog tadašnjeg predsjednika države Borisa Jeljcina. Putin je došao u premijersku fotelju sa dužnosti predsjednika FSB (ruskog nasljednika zloglasnog sovjetskog KGB) i kao sigurnjak i obavještajac počinje svoj posao na čelu Vlade s novim ratom protiv Čečenije, koja je faktički dobila nezavisnost od Moskve poslije prvog rusko-čečenskog rata 1994.-1996.. Sva moskovska propagandistička mašinerija bila je okrenuta ka tome da se u ruskom društvu formira podrška vojnom napadu na Čečensku državu, koja se zvala Republika Ičkerija. Putinu je trebao mali pobjednički rat da bi poslije krenuo u utrku za predsjednika države, kad je postalo  jasno da slabi i bolesni Boris Jeljcin mora otići, a on je  smatrao da ga baš Putin mora ga naslijediti. Tako su tijekom predsjedničkih izbora 2000. godine svi postojeći ruski informacijski resursi postali produžetkom isključivo kremaljske politike na promoviranju Putina kao respektabilnog novog šefa države. Od tada je  sloboda medija brzo uništavana i nastaje informacijska diktatura Kremlja uz potpuno medijsko manipuliranje ruskim društvom. Više nije bilo važno informiranje građana o događajima, nego isključivo plasiranje komentara Putinovih propagandista o ovim događajima. Tako 22 godine poslije imamo rusko društvo potpuno zombirano kremaljskom ideologijom, koja ga priprema za neophodnost ratova, ubojstva i eliminaciju svih koji misle svojom glavom i ne prihvaćaju politiku službene Moskve i komentare kremaljskih novinara kao istinu, a koja je zapravo  velika laž. Na ovoj laži već je odrasla cijela generacija ruskih građana koji namaju pojma šta su to slobodni mediji i sloboda govora. “, podsjetio je Levčenko.

Nastavlja tvrdnjom da je sadašnja Rusija u pripremanju napada na Ukrajinu aktivno iskoristila iskustva hitlerovske Njemačke, koja je počela rat protiv Francuske ne samo na liniji bilateralne granice, nego je  drsko upala u teritorij Belgije i ušla u vojno nepokriven prostor francuske teritorije. “Putin je preuzeo ratno iskustvo Hitlera i iskoristio teritorij Bjelorusije za svoj napad na Kijev. Osim toga Moskva je naslijedila organizaciju ratne propagande, koju je svojedobno vješto koristio Berlin da bi pred svojim stanovništvom i međunarodnom javnosti opravdavao  politiku agresije i napada na neovisne i suverene zemlje. Za ovu propagandu u hitlerovskoj hijerarhiji odgovarao je Goebbels. Nacistička propaganda je od 1933. godine prošla dugačak ideološki put – od neophodnosti stvaranja povoljnih uvjeta za rad svakog zaposlenog, korištenje tjelovježbe čak i u radno vrijeme kako bi se  povećala radna sposobnost svakog običnog čovjeka na radnom mjestu do neophodnosti uništenja drugih naroda kao nesposobnih ili štetnih za napredne nacije, čemu je primjer genocid i planirano uništenje Židova i Roma. Od paljenja Reichstaga 1933. godine  da bi podlo okrivili svoje političke protivnike do uništenja više milijuna ljudi u koncentracijskim logorima. Putin je krenuo na vlast sa rušenjem zgrada u Moskvi, Bujnaksku i Volgogradu 1999. godine, a sada deportira iz Ukrajine na svoj teritorij milijune ukrajinskih građana, a na desetke tisuća ubija.”, piše Levčenko.

“Kremaljska propaganda također je od nacista preuzela objašnjenja o iznuđenosti napada na druge zemlje, koje same svojom politikom navodno provociraju agresiju protiv sebe. Moskva koristi izum nacista o posebnosti svoje nacije i njezine navodno posebne uloge u razvoju čitavog svijeta. Kao i nacisti, sadašnji ruski fašisti -rusisti aktivno propagiraju svoj jezik, kulturu, umjetnost, koja mora uvjeriti druge narode da oni nisu tako sposobni i talentirani kao njemački odnosno ruski narod pa onda moraju biti  u potlačenom položaju u odnosu na napredne nacije. Hitler je sanjao o Trećem Reichu kao nadmoćnoj svjetskoj snazi, a Putin teži renoviranju Sovjetskog Saveza u jačoj varijanti kao super državi koja će imati odlučujući utjecaj na čitavu svjetsku politiku.  Goebbels i njegova propaganda govorili su  o isključivosti njemačke nacije i  neophodnosti dominacije Germanaca nad svim drugima narodima. Moskovska propaganda mesijanstvo i isključivost pripisuje Rusima koji moraju aktivno utjecati na preinačenje svjetskog poretka.  Goebbels je govorio da će Berlin postati centar Europe, a kremaljska propaganda govori da je Moskva postala treći Rim (prvi Rim kao centar Rimskog carstva, drugi Konstantinopol, kao centar Bizantskog carstva), a navodno četvrtog nikad neće biti. Tako po mišljenju ruskih propagandista Moskva mora ponovno biti centar obnovljenog Ruskog carstva u obliku SSSR-a.”

“Propaganda nacista nije trpjela nikakve kritike, postojanje opozicije ili alternativnih pogleda na razvoj zemlje, to  isto sada emitira kremaljska propaganda. Uz Hitlera kao vođu nacije bila je stranka Nacional-socijalista koja je potpomagala ugraditi u njemačko društvo ideje Fuhrera. Putinu, koji može bez ograničenja odlučivati o bilo čemu, pri ruci je stranka Jedinstvena Rusija koja potpuno kontrolira rusko stanovništvo svojim djelovanjem i usmjerava  pravce razvoja na regionalnoj i lokalnoj razini. Tako su sadašnji rusisti postali novi oblik nacista iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Hitler je prije nego je započeo svjetski rat okupirao regiju Sudete i anektirao Austriju, a Putin je anektirao Krim i okupirao Donbas. Nacisti su svojom agresijom doveli situaciju u Europi do krvavog Drugog svjetskog rata, tako sada rade  i rusisti. Samo pitanje je tko se usudi stati Kremlju na rep kako ne bi doveo moderni svijet do katastrofe globalnog rata?  Što se tiče Ukrajine, ona je tu. “, zaključio je Levčenko.