LANA MENIGA: ‘Važno mi je raditi na sebi i istraživati se kroz različite uloge i zadatke’

Glumica Lana Meniga igra u novoj predstavi HNK-a u Zagrebu, autorskom projektu Bobe Jelčića ‘Sorry’. Za HNK je vežu uspomene iz djetinjstva kada je plesala balet. Budući da igra sa starijim kolegama, kaže da je divno imati uz sebe nekoga od koga možeš učiti i kome se možeš obratiti u trenucima sumnje u sebe

Novi autorski projekt Bobe Jelčića ‘’Sorry’’ bit će praizveden 15. lipnja u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Osmišljen je kao kazališni proces u kojemu će istraživanje biti radikalno usredotočeno na društvena pitanja i emocije temeljene na svakodnevnim borbama ljudi. U predstavi ‘’Sorry’’ redatelj Bobo Jelčić upotrebljava jednostavnu rekvizitu za istraživanje života u kazalištu i kazališta u životu, izravnim pristupom u radu s glumcima oblikujući minimalan niz događaja postavljenih među stanovnike jednoga malog i običnog gradića.

Predstava ‘’Sorry’’ dio je projekta Prošireno kazalište unutar mreže kazališta okupljenih u projektu Prospero, čiji je član i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu od 2014. Taj projekt započet je od 2008. do 2012., uz angažiranje šest europskih kazališta koja su imala potporu Kulturnoga programa Europske unije, stvorivši nov model suradnje. Zatim su četiri kazališta iz projekta predložila još tri partnera za pridruživanje te su u tri godine kazališta odabrala, podržala i pratila šest projekata. Danas Projekt Prospero: Prošireno kazalište, sufinanciran programom Europske unije Kreativna Europa, okuplja deset partnera – devet kazališta i jedan medij (ARTE), iz devet zemalja EU-a. Produkcije koje se prate i podržavaju u ove tri godine su iz Francuske, Švedske, Poljske i HNK iz Zagreba. Potporom ovom projektu Europska komisija potiče umjetničke razmjene i suradnju, oblikujući tako europski identitet i promovirajući kulturu otvorenosti. U ovom autorskom projektu igraju glumci HNK u Zagrebu kao što su Jadranka Đokić i Alma Prica, ali i studenti zagrebačkog ADU. Jedna od studentica je Lana Meniga koja igra Allison MacKenzie. Lana Meniga još uvijek je studentica na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a prva kazališna uloga ponuđena je u prilično dramatičnim okolnostima, u veljači 2020. Samo dva dana prije premijere ‘’Hotela Zagorje’’ Dramskog kazališta Gavella, glumica Ivana Roščić na generalnoj probi teško je ozlijedila koljeno i trebala je biti izvan scene nekoliko tjedana, čime bi bila ugrožena predstava. Redateljica Anica Tomić pozvala je Lanu da ‘’uskoči’’ jer je ona gledala nekoliko proba, što je uobičajeno za studente glume. I sve je prošlo odlično, a Lana je nakon te kazališne uloge imala i ulogu u nekoliko projekata kao što su HBO-ova serija ‘’Uspjeh’’ i film Nevija Marasovića.

NACIONAL: Igrate u novoj predstavi Bobe Jelčića ‘’Sorry’’, o čemu se radi i kakva je vaša uloga? Na što ste stavili fokus?

Predstava ‘’Sorry’’ autorski je projekt koji tematizira društvo jednog malog američkog grada i međusobnih odnosa njegovih stanovnika. Likovi su vrlo tipizirani i zbog toga su njihova ponašanja svakome prepoznatljiva. Igram lik Allison, znatiželjnu osamnaestogodišnjakinju koja je u svom istraživanju svijeta i odnosa konstantno sputana od svoje pretjerano brižne majke.

NACIONAL: Pretpostavljam da trema radi svoje jer je riječ o predstavi u HNK u Zagrebu, kakav je vaš odnos prema tom kazalištu, ima li za vas kao glumicu lokacija neku ulogu u tome kako ćete odigrati neki projekt?

Igrati u Hrvatskom narodnom kazalištu jednako je uzbudljivo kao igrati bilo gdje drugdje, no mene za ovo mjesto vezu uspomene iz djetinjstva kada sam plesala balet i sanjala da ću postati balerina.

NACIONAL: Bobo Jelčić u najvećoj mjeri radi autorske projekte, što je slučaj i s tekstom ‘’Sorry’’, a iznimno je poznat po tome što glumcu daje veliku slobodu, u njegovim predstavama glumac puno improvizira, eksperimentira, tijekom procesa stvaranja predstave događaju se različite faze glumačkog posla. Koliko vam je takav način rada blizak od nekog uobičajenog rada na poznatom tekstualnom predlošku?

Predstava ‘’Sorry’’ prvi je autorski projekt u kojem sam imala priliku sudjelovati. Specifičnost rada na ovakvoj vrsti projekta, a posebno kada se radi o režiji Bobe Jelčića je ta što za glumce nudi veliku slobodu u kreaciji uloge. Vrlo je bitna uloga kolektiva tijekom stvaranja materijala. Važan je konstantni dijalog između glumačkog i autorskog tima.

‘Bobo Jelčić bio je moj profesor. Mogu reći da sam kod njega na klasi prvi put iskusila slobodu i možda bila dovoljno hrabra da izađem iz okvira vlastite sigurnosti’

NACIONAL: Bobo Jelčić inače je vaš profesor na Akademiji, u njegovoj ste klasi. Kakav je kao profesor, što ste najviše od njega naučili?

Bobo Jelčić bio je moj profesor na 1. godini diplomskog studija. Mogu reći da sam kod njega na klasi prvi put iskusila slobodu i možda bila dovoljno hrabra da izađem iz okvira vlastite sigurnosti. Mislim da je vrlo bitno da studenti već na Akademiji iskuse takvu vrstu slobode.

NACIONAL: U predstavi ‘’Sorry’’ na sceni surađuju glumci Drame HNK u Zagrebu i studenti glume te zajedno dekonstruiraju arhetipske priče o naizgled jednostavnim odnosima, poput odnosa majke i kćeri, oca i sina, unutar prijateljstva, prvih ljubavi. Kako to funkcionira i kako ste doživjeli to iskustvo sa starijim kolegama i kolegicama?

Svaka nova suradnja sa starijim kolegama u meni budi neku vrstu uzbuđenja. Divno je imati uz sebe nekoga od koga možeš učiti, a istodobno mu se i obratiti u trenucima sumnje u sebe. Nama mladima uvijek dobro dođe podrška.

NACIONAL: Kako ste odlučili upisati glumu, još ste uvijek studentica, zar ne?

Trenutačno sam apsolventica na Akademiji, ostao mi je još samo pisani dio diplomskog rada, a odluka da upišem glumu došla je spontano. Nemam romantičnu priču o tome kako sam se zaljubila u glumu, ali mogu reći da sam cijeli život na neki način u kazalištu.

Lana Meniga u predstavi ‘Sorry’ igra s kolegama studentima, ali i afirmiranim glumcima. FOTO: HNK Zagreb

NACIONAL: Što vas može privući ulozi, tekst, redatelj, uloga, možete li si priuštiti odbiti neki projekt?

Svaki novi projekt gledam kao priliku za neko novo iskustvo. Mislim da je u glumačkom pozivu jako važno da konstantno radimo na sebi i istražujemo sebe kroz paletu različitih uloga i zadataka.

NACIONAL: Ove se godine kultura, time i kazalište, počela buditi nakon dvije godine ili zatvorenih vratiju ili polupraznog gledališta, publike s maskama na licu, pandemija je iznimno snažno utjecala na kulturu, kako ste se vi snalazili na Akademiji? Bliskosti nije moglo biti, predavanja online vjerojatno su samo nužno zlo, kako je takva vrsta nastave utjecala na vas danas, je li ostavilo posljedice?

Nažalost, zbog pandemije je stao cijeli svijet, pa tako i naša kazališta i Akademija. Svi smo se morali prilagoditi novoj situaciji. Ja sam u tom trenutku već bila na diplomskom studiju pa ne mogu reci da je pandemija jako utjecao na moje studiranje, ali žao mi je mlađih kolega koji su u tom trenutku bili tek na početku studiranja. Zatečeni novom situacijom, 2020. napravili smo predstavu ‘’Višnjik u višnjiku’’ u režiji Bobe Jelčića. Predstava se igra na platformi Zoom. Publika se uključi u virtualni razgovor te iz svojih domova prati Čehovljevu dramu. Na jesen će biti reprizirana.

NACIONAL: S obzirom na vaše višegodišnje bavljenje baletom i plesom, a i pjevanjem, pretpostavljam da su to sve znanja i vještine koje planirate ‘’iskoristiti’’ na sceni ili pred kamerom. Što vam je plan, razmišljate li o planovima?

Zahvalna sam na tom iskustvu bivanja na sceni odmalena. Mislim da mi u svakom smislu pomaže, u svakom novom projektu. Voljela bih raditi neku plesnu predstavu u budućnosti, interesira me fizički teatar. A što se planova tiče – najbolje je ne planirati. Čeka me novi projekt na Dubrovačkim ljetnim igrama ove godine. Radimo Lorcinu ‘’Krvavu svadbu’’ u režiji Franke Perković Gamulin.

Komentiraj