Prvi put u svojoj povijesti reprezentacija Gruzije igrat će na jednom velikom nogometnom natjecanju. U pitanju je Europsko prvenstvo koje se ovog lipnja i srpnja održava 17. put, a domaćin je Njemačka. Gruzija će igrati u skupini F gdje će se s Turskom, Portugalom i Republikom Češkom natjecati za prolazak u osminu finala. Do tog povijesnog uspjeha Gruzija je došla sredinom ožujka kada je u dokvalifikacijskom razigravanju – posljednjoj etapi kvalifikacija za ovogodišnje Europsko prvenstvo – najprije pobijedila reprezentaciju Luksemburga, da bi pet dana kasnije boljim izvođenjem jedanaesteraca bila bolja od favorizirane Grčke.

Kada je Nika Kvekveskiri, defenzivni vezni igrač poljskog kluba Lech Poznańa na prepunom nacionalnom stadionu Boris Paičadze u glavnom gradu Gruzije Tbilisiju, pogodio peti jedanaesterac i time osigurao pobjedu, malo je reći da je među igračima i navijačima nastao delirij, kako na travnjaku, tako na tribinama, ali i u ostatku države. Nedugo nakon povijesne pobjede društvene mreže su obasuli razne snimke slavlja Gruzijaca diljem zemlje, a navijači koji su uživo gledali okršaj s Grčkom nisu se mogli suzdržati i uletjeli su među igrače na teren koji su u roku od dvije minute u potpunosti prekrili dresovima i zastavama slaveći sa svojim herojima.

Bile su to scene koje su svakog od nas bez problema mogle vratiti u ne tako davnu prošlost kad se Hrvatska plasirala u finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. Jer ovo je bilo slavlje upravo na toj razini: ulice su bile zakrčene automobilima, veselim uzvicima, ponosnim mahanjem nacionalnim zastavama, beskrajnim trubljenjem i svakoj drugoj vrsti slavlja kojom navijači i žitelji zemlje obilježavaju veliki sportski uspjeh svoje nacije. Put Gruzije do Europskog prvenstva u nogometu bio je dug i težak, a samo dan nakon plasmana UEFA se na svojim službenim stranicama nije mogla suzdržati kako bi pohvalila vlastito natjecanje – Ligu nacija.

Jer glavna je ideja Lige nacija kao natjecanja koje je započelo u rujnu 2018. godine, odmah nakon završetka Svjetskog prvenstva u Rusiji, da i “male” reprezentacije poput Gruzije kroz njegov sustav dođu u priliku kvalificirati se za Euro. Kompleksnost kvalifikacija UEFA-ina sistema natjecanja za Europsko prvenstvo ravno je matematičkim jednadžbama koje se uče na četvrtoj godini FER-a, ali pokušat ćemo maksimalno pojednostaviti objašnjenje kako se Gruzija uspjela kvalificirati na prvenstvo u Njemačkoj.

Izbornik Willy Sagnol daje upute Kviči Kvaratškeliji, najvećoj zvijezdi gruzijske reprezentacije koji je prošle godine s Napolijem postao prvak Italije. FOTO: AP Photo/Tamuna Kulumbegashvili/GuliverImages

U prvoj fazi kvalifikacija, onoj u kojoj je Hrvatska u skupini s Turskom, Walesom, Armenijom i Latvijom završila na drugom mjestu i automatski se plasirala na Euro, Gruzija je igrala u skupini sa Španjolskom, Škotskom, Norveškom i Ciprom.

U toj prvoj fazi Gruzija je razigravanje po skupinama završila na četvrtom mjestu, što je značilo da se ne bi mogla naći u Njemačkoj na završnici turnira. No zato je tu bila i Liga nacija koja se održava paralelno s kvalifikacijama, koja je zapravo zamjena za odigravanje redovitih prijateljskih utakmica s malim obratom: riječ je također o svojevrsnom sustavu kvalifikacijskog natjecanja.

U tom je natjecanju Gruzija završila u skupini s Bugarskom, Sjevernom Makedonijom i Gibraltarom, gdje je uvjerljivo osvojila prvo mjesto, što joj je omogućilo odlazak u treću fazu dodatnih kvalifikacija, gdje se našla u međusobnom razigravanju s Luksemburgom, Grčkom i Kazahstanom.

Potonje dvije reprezentacije tu su se našle zbog toga što su i one bile pobjednice svojih skupina Lige nacija, dok je Luksemburg u svojoj skupini bio drugoplasirana momčad, ali zbog toga što je Turska kroz spomenutu prvu fazu kvalifikacija osvojila prvo mjesto (u skupini ispred Hrvatske), Luksemburg je postao četvrta ekipa u posljednjoj fazi dokvalifikacijskog natjecanja.

Gruzija je kao najbolje plasirana od četiri ekipe imala pravo na domaćinstvo pa je tako u Tbilisiju najprije dočekala Luksemburg, a nakon toga je stigla i Grčka koja je u međuvremenu u svom ogledu izbacila Kazahstan. Pobjednik tog susreta odigranog 26. ožujka postao je ujedno i posljednji sudionik nadolazećeg Eura, a to je bila upravo Gruzija.

Levan Kobiašvili od 2015. je predsjednik Gruzijskog nogometnog saveza, a nekada je igrao za njemačke prvoligaše Freiburg, Schalke i Herthu. FOTO: IMAGO/BEAUTIFUL SPORTS/Meusel/GuliverImages

No naravno, bilo bi potpuno pogrešno pomisliti da je za uspjeh gruzijske nogometne reprezentacije odgovoran isključivo novi format UEFA-ina kvalifikacijskog natjecanja. Gruzijski nogometni savez još je ranije odlučio uložiti u razvoj nogometa, prvenstveno se fokusirajući na mlađe uzraste.

Tako je Gruzija 2017. postala domaćinom UEFA-ina europskog prvenstva za igrače ispod 19 godina. To je natjecanje u Gruziji ostalo zapamćeno po činjenici što je posljednju utakmicu u skupini domaće mlade reprezentacije uživo na stadionu gledalo impresivnih 25 tisuća navijača. Prošle je godine Gruzija s Rumunjskom bila sudomaćin UEFA-ina europskog prvenstva za reprezentacije ispod 21 godine, a i na tom su se natjecanju obarali rekordi posjećenosti, s naglaskom na činjenicu da su tri najposjećenije utakmice bile upravo one gruzijske reprezentacije.

Uz posjećenost i općenitu nogometnu euforiju neminovno su uslijedili natjecateljski rezultati, jer je mlada reprezentacija upravo na tom prvenstvu prvi put ikada prošla u daljnju fazu natjecanja nakon što je u skupini s Nizozemskom, Belgijom i Portugalom zauzela prvo mjesto.

Uz sve to, gruzijske mlade reprezentacije ispod 17 i ispod 19 godina uspješno su se kvalificirale na turnire tijekom sezone 2019./20. prvi put u povijesti, a od 2015. do 2021. broj službeno registriranih nogometaša u Gruziji povećao se s 14.676 na čak 37.600, što je samo dokaz koliko je nogomet postao popularni sport ne samo u toj zemlji. Kad se sve navedeno uzme u obzir, vrlo je jasno kako je i seniorska momčad napredovala i iz više desetljeća opskurnosti konačno stigla do jednog velikog natjecanja.

Od 2015. do 2021. broj registriranih nogometaša u Gruziji povećao se s 14.676 na čak 37.600, što pokazuje koliko je nogomet postao popularan u toj zemlji

Površinom dvostruko manja od Hrvatske, u Gruziji živi 3,7 milijuna stanovnika, od kojih trećina obitava u njezinu glavnom gradu Tbilisiju, ujedno i najvećem gradu u državi. Ideološki okrenuta zapadnjačkoj demokraciji zbog čega joj je izuzetno narušen odnos sa susjednom Rusijom te većinski katolička zemlja, Gruzija je u travnju 1991. proglasila nezavisnost od Sovjetskog Saveza pod čijim se upravljanjem nalazila gotovo sedamdeset godina, nakon čega je uslijedilo višegodišnje turbulentno razdoblje ispunjeno korupcijom, političkom nestabilnošću, ekonomskim krizama te građanskim ratovima.

Gruzijski nogometni savez osnovan je godinu dana prije osamostaljenja, 15. veljače 1990. Njegov trenutačni predsjednik je Levan Kobiašvili, ujedno i bivši nogometaš koji je svojedobno za reprezentaciju zabilježio i najviše nastupa. Kobiašvili je na mjesto predsjednika izabran u listopadu 2015., a tu funkciju obnaša i danas, nakon što je ponovno izabran još dva puta, posljednji put 4. veljače ove godine. Riječ je o nogometašu koji je igrao za domaći Dinamo Tbilisi, ali je svoje najslavnije dane proveo u Njemačkoj igrajući za klubove Freiburg, Schalke i Herthu. Osim po odličnim igrama koje je pružao na poziciji lijevog krila, Kobiašvili je ostao zapamćen i po skandalu koji je izazvao tijekom utakmice između njegove Herthe i Fortune Düsseldorf kad je, nakon što je odsviran kraj, udario suca.

Bila je to utakmica koja je odlučivala o ostanku u Bundesligi ili ispadanju u niži rang natjecanja koji je Hertha u konačnici izgubila, a Kobiašvili je kažnjen s godinom dana suspenzije. Kasnije je Njemački nogometni savez smanjio kaznu na sedam i pol mjeseci, tako da je Kobiašvili mogao nastaviti s igrom već naredne sezone. Nakon igračkog umirovljenja odlučio se kandidirati za mjesto predsjednika saveza, što u zemljama poput Gruzije ili Hrvatske očigledno nije rijedak slučaj.

Pobjedom protiv Grčke u doigravanju kvalifikacija reprezentacija Gruzije plasirala se na Europsko prvenstvo u nogometu, što je slavljeno na ulicama svih gruzijskih gradova. FOTO: AP Photo/Tamuna Kulumbegashvili/Profimedia

Od osamostaljenja države gruzijska nogometna reprezentacija promijenila je preko 15 različitih izbornika, od kojih su najpoznatija imena vjerojatno ona Johana Boskampa i Héctora Cúpera. U dva su navrata njihovu reprezentaciju trenirala i dvojica Hrvata – Ivo Šušak (2003. godine) te Petar Šegrt (2008. godine). Potonji je dvije godine bio i izbornikom gruzijske reprezentacije ispod 21. godine. Trenutačni izbornik gruzijske reprezentacije koji ju je i odveo na Euro 2024. bivši je francuski nogometaš i reprezentativac Willy Sagnol.

U razdoblju od 2011. do 2014. godine radio je kao tehnički direktor i privremeni izbornik mladih naraštaja francuske reprezentacije, gdje je stekao potrebno iskustvo prije nego što je prihvatio posao trenera Bordeauxa u kojem je ostao dvije i pol sezone, s kojim je ostvario šesto mjesto francuske Ligue 1 te ga vodio kroz grupnu fazu natjecanja UEFA-ine Europa lige.

U ljeto 2017. postao je asistent Carla Ancelottija u Bayernu iz Münchena, ali u klub je ostao tek nekoliko mjeseci. U veljači 2021. postao je izbornik gruzijske reprezentacije, a svoj povratak u nogomet nakon četverogodišnjeg odsustva obrazložio je kratkom izjavom: “Kvaliteta razgovora s upravnim odborom i potencijal ove reprezentacije utjecali su na to da se vratim u trenerske vode i preuzmem ovaj izazov.

Puno je posla pred nama, potrebni su disciplina i jaka želja, ali siguran sam da zajedno možemo ispisati najveće poglavlje gruzijskog nogometa u povijesti”. Čitajući danas ovu izjavu, kada znamo da se Gruzija prvi put kvalificirala na neko veliko nogometno natjecanje, ona zbilja ne zvuči samo kao još jedna šuplja priča bez temelja; Sagnol je uspio uz pomoć kvalitetnog igračkog i menadžerskog kadra ispisati povijest Gruzije. Kao što se može i pretpostaviti, velika većina igrača koja redovito nastupa za reprezentaciju ne igra u Gruziji.

Dvojica najiskusnijih – 36-godišnji Guram Kašia, ujedno i kapetan ekipe i igrač s najviše nastupa za reprezentaciju (112) te 38-godišnji Jaba Kankava – svoju plaću zarađuju u Slovanu iz Bratislave; branič Laša Dvali i napadač Giorgi Kvilitaia igraju u ciparskom APOEL-u; veznjak Zuriko Davitašvili i napadač Georges Mikautadze nastupaju za Bordeaux odnosno Metz; branič Otar Kakabadze igra za poljsku Cracoviju; Otar Kiteišvili nastupa za austrijski Sturm Graz; Luka Ločošvili nastupa za talijanskog drugoligaša Cremonese; branič Saba Sazonov nalazi se u Torinu, a najpoznatiji i ujedno i najvrjedniji gruzijski reprezentativac Kviča Kvaratškelia redovno igra u Napoliju s kojim je prošle sezone osvojio i naslov prvaka Serie A.

‘Gruzija u Njemačku ne dolazi turistički’, Sagnolova je izjava kojom jasno daje do znanja da će otežati posao Turskoj, Portugalu i Češkoj

Čak i prije utakmice s Grčkom, gruzijski izbornik Willy Sagnol izjavio je da nakon Europskog prvenstva namjerava napustiti izborničku klupu. Hoće li ostati pri svojoj odluci i nakon natjecanja ostaje nam da vidimo, ali kako je i sam rekao u intervjuu za gruzijske medije o tome sada ne razmišlja, već isključivo o EP-u.

“Gruzija u Njemačku ne dolazi turistički”, najnovija je Sagnolova izjava kojom jasno daje do znanja da itekako namjerava maksimalno otežati sraz sa suparnicima Turskom, Portugalom i Češkom koji su, treba to iskreno reći, vjerojatno već mentalno upisali tri boda protiv Gruzijaca. Gruzija nikada nije odigrala službenu utakmicu s Portugalom i Republikom Češkom, dok je s Turskom posljednji put u kvalifikacijama – dakle u nekom službenom natjecanju – igrala prije više od dvadeset godina.

Brzim pregledom gruzijskih medija vrlo se brzo opaža u kakvoj se trenutačnoj euforiji svi nalaze; Kvaratškelia će igrati protiv svog idola iz djetinjstva Cristiana Ronalda, a učestalo se spominju i Turci kao praktički drugi domaćini zbog velike količine turskih imigranata koji žive u Njemačkoj pa će samim time, vjeruju Gruzijci, imati maksimalnu podršku s tribina. No unatoč tome, većina medija, pogotovo onih sportskih, prepuna je vrlo optimističnih pogleda na nadolazeće prvenstvo te se učestalo ističe mogućnost prolaska skupine zbog činjenice povećanja broja sudionika natjecanja u kojem i trećeplasirane ekipe imaju šanse za osminu finala, a jednom kad se nađeš u eliminacijskoj fazi turnira apsolutno je sve moguće.