KORUPCIJSKA AFERA U EU: Pod istragom je svatko tko je radio s Patrijom

Objavljeno u Nacionalu br. 856, 2012-04-10

Finska, Austrija, Hrvatska i Slovenija zemlje su koje su već godinu dana na udaru istražitelja zbog sumnjive prodaje oklopnih vozila tvrtke Patria

Posao vrijedan preko dvije milijarde kuna, odnosno oko 300 milijuna eura u europskoj protuvrijednosti, a upravo bi toliko do ožujka sljedeće godine trebalo biti ukupno uloženo u nabavu 126 oklopna vozila finske “Patrie”, unio je nemir na hrvatsku političku scenu. “Afera Patria” poslije Slovenije gdje je ostavila trag i na neke ključne poteze glavnih političkih aktera u susjednoj državi, nije poštedjela ni Hrvatsku. Nakon što slovenski predsjednik Danilo Turk, baš pod pritiskom te afere, nikada formalno nije ni povjerio mandat kasnije izabranom, aktualnom premijeru Janezu Janši ta je afera u punoj snazi prošloga tjedna eksplodirala i u Hrvatskoj. Doduše, u hrvatskom slučaju svi Nacionalovi sugovornici smatraju da što prije treba završiti cijelu istragu koja traje već godinu dana, ali bez uvida u nju šire hrvatske javnosti. Na taj je način najlakše otkloniti sve eventualne sumnje.

Sumnje da je u nabavi oklopnih vozila za potrebe hrvatskih oružanih snaga bilo ičega nečasnog i sumnjivog, rekao je jedan od Nacionalovih izvora iz visokog državnog vrha. U Hrvatskoj je u “aferi Patria”, slučajno ili ne, glavna uloga bila dodijeljena bivšem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću. Najprije je prošloga tjedna bilo objavljeno da su istražitelji, koji rade na “slučaju Patria”, nedavno posjetili i predsjednikov ured skenirajući knjige dolazaka posjetitelja u vrijeme Mesićeva mandata. To je, dakako, u široj javnosti moglo pobuditi sumnje u moguću umiješanost visokih hrvatskih dužnosnika u novi korupcijski skandal. Uostalom, jedan se proces već mjesecima vodi pred očima cjelokupne hrvatske i međunarodne javnosti protiv bivšeg premijera Ive Sanadera.

NE TAKO DAVNO bila je objavljena i jedna opća ocjena za cijeli prostor srednje Europe, uključujući tu Češku, Slovačku, ali i Austriju. Glasila je da “srednja Europa teško odolijeva korupcijskim izazovima”. Dakle, ni ova istraga u predsjednikovu uredu, a ponajprije suđenje bivšem premijeru Sanaderu, nije poželjna legitimacija za Hrvatsku smještenu ionako u “sivoj zoni” regije na koju mnogi upiru prstom zbog podložnosti korupciji. Protiv svih tih optužbi koje su krenule prema uredu bivšeg hrvatskog predsjednika prvi se oglasio njegov tadašnji savjetnik za vojna pitanja Vlatko Cvrtila. Posve razumljivo, ima li se na umu činjenica da je upravo on i bio izravno uključen u sve dijelove procesa nabave oklopnih vozila. No, neovisno o tom njegovom istupu, za razliku od slučaja u Sloveniji, u Hrvatskoj, kada je riječ o ovoj nabavi oklopnih vozila, sve do ovog posjeta istražitelja predsjednikovu uredu nije bilo nikakve sumnje da se radilo o čistom poslu. Štoviše, bila je opća ocjena da je to bio dosad najtransparentniji postupak javne nabave proveden u Hrvatskoj u tako osjetljivom sektoru kao što su oružane snage. Prisjetimo li se tog razdoblja kada su potpisivani ugovori o nabavi oklopnih vozila, evidentno je bilo da je Hrvatska bila pod stalnim nadzorom NATO-a u svim elementima, od konkretnog stanja u oružanim snagama analiziranim kroz godišnje akcijske planove, do uporabe proračunskog novca.

Jer pozivnicu u punopravno članstvo Hrvatska je dobila na summitu NATO-a u Bukureštu u travnju 2008. godine, a prvi ugovor s Patriom i Đurom Đakovićem za isporuku 84 oklopna vozila ministar Berislav Rončević potpisao je 11. listopada 2007. godine. Prije te pozivnice za ulazak u NATO testiranju oklopnog vozila AMW finske “Patrie”, kao i njegovog tadašnjeg jedinog konkurenta, oklopnjaka “Pandur” iz proizvodnih pogona austrijskog “Styera”, bili su nazočni i novinari. I oni su se osobno mogli uvjeriti u sve njihove performanse. Isto tako, prilikom javnog otvaranja pristiglih ponuda pokazalo se da su Finci u svojoj ponudi bili ne samo jeftiniji, nego i povoljniji u ostalim elementima od Austrijanaca. Napokon, nakon donošenja konačne odluke da će hrvatski izbor biti finska Patria, konkurenti iz Austrije nisu imali nikakvog prigovora. Barem se do danas nije čuo njihov javni prigovor. Štoviše, u međuvremenu su u Hrvatsku počele stizati glasine da su Austrijanci prestali s proizvodnjom, pa se u krugovima dobavljača počelo kalkulirati što bi se tek bilo da je Hrvatska odlučila kupiti austrijskog “Pandura”.

Stoga se, kako je rečeno na Nacionalovom novinaru na svim relevantnim adresama, s nestrpljenjem očekuje završetak cijele istrage. U analizi ovog slučaja treba imati na umu i činjenicu da se, osim prvih šest oklopnjaka, koja su stigla iz Finske, sva ostala oklopna vozila proizvode u Hrvatskoj u pogonima “Đure Đakovića”, a tamo će se nastaviti proizvoditi sve dok ne bude isporučen i posljednji 126. oklopnjak.

DRUGIM RIJEČIMA, tako će biti barem do proljeća sljedeće godine za kada je ugovorena isporuka posljednjeg vozila iz te serije. Zaposlena je i hrvatska industrija, za koju se godinama tvrdilo da je u zapećku, a “Đuro Đaković” je napokon dobio priliku dokazati sposobnost proizvodnje oklopnog vozila. U tome se prvi put oprobao davno, potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća renovirajući tenkove T-84 za Kuvajt. Uspije li sada “Đuri Đakoviću” s tim oklopnim vozilom prodrijeti i osvojiti tzv. treća tržišta, odnosno plasirati ga, primjerice, u arapske zemlje, za što ima nekih naznaka, njegova bi se proizvodnja nastavila i nakon proljeća sljedeće godine. U svakom slučaju, taj bi se projekt mogao pokazati i kao poslovni projekt desetljeća. Unatoč svim ovim ohrabrujućim tonovima, oni upućeniji u širu sliku “afere Patria” objašnjavaju da se taj slučaj već čitavu godinu podjednako pomno istražuje u čak četiri europske države: Finskoj, Austriji, Sloveniji, ali i Hrvatskoj. Hrvatska se, prema ovom tumačenju, našla na dnevnom redu ponajprije zbog činjenice što je Patriu, kao i u Sloveniji, predstavljao isti zastupnik – Austrijanac Wolfgang Riedl.

On je finskim istražiteljima, navodno, već “priznao” da je podijelio provizije u prodaji oklopnjaka Patria. Doduše, još je nepoznato kome je sve taj novac nudio. Kako god bilo, “afera Patria” ovaj je put opet prisilila Stjepana Mesića da se brani, kao što je to morao učiniti i prije nešto više od dvije godine. Tada je rezolutno odbijao bilo kakvu umiješanost u drugi korupcijski skandal – “aferu Daimler” iz daleke 2003. godine kada je neposrednom pogodbom kupljeno 210 vatrogasnih vozila. Premda se u tom slučaju dugo sumnjalo da su u korupciju bilo uključeni bivši visoki SDP-ovi dužnosnici iz nekadašnje vlade Ivice Račana, na kraju se pokazalo da nitko od njih nije uzeo nikakav novac, pa nije isključeno da su posrednici koji su sudjelovali u tom poslu taj novac stavili u vlastite džepove.

FINSKI OKLOPNJAK potencijalno ima šansu omogućiti značajniji izlazak hrvatske vojne industrije na međunarodno tržište, premda s finskim know-how. Stoga se počelo prebirati i po tome kome bi moglo biti u interesu otvarati “slučaj Patria” u Hrvatskoj u trenutku kada se počelo ozbiljno raditi na plasmanu tog vozila izvan Hrvatske. Uspije li Hrvatska u plasmanu Patrie kao izvoznog proizvoda, kako kažu neke neslužbene informacije, hrvatske oružane snage bile bi voljne do proljeća sljedeće godine prepustiti dio sadašnje proizvodnje u “Đuri Đakoviću” tim potencijalnim kupcima, a oni bi pričekali, jer bi tako bio osiguran dodatan posao hrvatskoj vojnoj industriji. Danas se već zna da će hrvatske oružane snage s 15 oklopnih vozila Patria, opremljenih topovima 12,7 mm, već sljedeće godine u ožujku sudjelovati u pokaznoj vježbi u Njemačkoj, u skopu borbenih skupina Europske unije. Iz svih tih razloga ova afera sigurno baca sjenu ne samo na eventualne sudionike afere, nego i oružane snage u cjelini. Stoga je razumljivo da bivši predsjednik Stjepan Mesić u svom priopćenju “s ogorčenjem odbacuje i sve insinuacije koje bi javnost trebale navesti na zaključak da je pod istragom”.

Ukratko, u tom priopćenju odbacuje i one “insinuacije koje sugeriraju da je osumnjičen za primanje mita”. Premda je povratkom bivšeg predsjednika Mesića s puta iz inozemstva “afera Patria” doživjela novu eksploziju, ne treba očekivati da će ona dobiti veći zamah. Sve je sada ponovo u rukama istražnih organa, koji već cijelu godinu temeljito istražuju sve relevantne hrvatske institucije, pa tako i predsjednikov ured. Tako će ostati dok se ne otklone i posljednje sumnje u definitivno europskoj korupcijskoj aferi u koju su uključeni Finska, Austrija, Slovenija, ali i Hrvatska. Zlobniji promatrači na osebujniji način tumače cijeli ovaj slučaj ističući pri tome činjenicu da je Finska uvjerljivo drži prvo mjesto na svjetskoj rang listi netolerancije prema korupciji, podjednako primjenjujući ista načela kada se radi o poslovanju tvrtki kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Ukratko, kada pravosudni organi u mnogim državama toleriraju netransparentno poslovanje svojih tvrtki u inozemstvu kada se radi o dobroj zaradi, u Finskoj to nije slučaj. Ne dozvoljavaju da ikakvi viši nacionalni, pa i poslovni interesi naruše temeljna načela transparentnog poslovanja i pravne države.

Komentiraj

Source:Dragan Đurić