KONTROVERZNI ŠEF SPLITSKOG VELEUČILIŠTA: Rektor koji je unajmljivao svjetionike i plaže

Objavljeno u Nacionalu br. 416, 2003-11-05

Dok ga jedni smatraju ključnim vinovnikom nereda i nezakonitosti u hrvatskom visokom školstvu, Borisa Anzulovića, rektora Veleučilišta u Splitu kojem je Vlada pokušava oduzeti autonomiju i pripojiti ga splitskom Sveučilištu, drugi drže inovatorom obrazovnog sustava i zaštitnikom prava na slobodno studiranje

Gužva u središtu grada starije Splićane podsjetila je na studentski štrajk 1971. Studenti i nastavnici Veleučilišta danima prosvjeduju protiv Vladine Uredbe o ukidanju splitskog Veleučilišta i pripajanja Sveučilištu u Splitu. Prosvjed će se proširiti i u Zagreb gdje splitsko Veleučilište ima oko 5000 studenata. Studente u štrajku podržali su i mnogi političari, od ljevice do desnice, i iskoristili ih za vlastitu promidžbu. Borisa Anzulovića, 56-godišnjeg rektora Veleučilišta, jedni smatraju krivcem za nerede i nezakonitosti u hrvatskom visokom školstvu, a drugi junakom, inovatorom i zaštitnikom prava na slobodno studiranje. Njegove oštre izjave o ministru znanosti Gvozdenu Flegi, premjeru Račanu i višegodišnja konfrontacija s “ovom Vladom koja svima laže” vjerojatno će rezultirati Neovisnom listom Borisa Anzulovića na parlamentarnim izborima u I. i X. izbornoj jedinici, iako se nikad nije bavio politikom.

‘Veleučilište kojem sam ja na čelu ispred je vremena i opasan je primjer za druge: umjesto da preobrazi Sveučilište, Vlada gasi Veleučilište da mu nije konkurencija’ LEAD Anzulović tvrdi da je na odluku o ukidanju Veleučilišta utjecao lobi koji želi u luci Bene, za koju je Veleučilište dobilo koncesiju, graditi hotelAnzuloviću je kao dugogodišnji redoviti profesor Fakulteta za elektrotehniku, strojarstvo i brodogradnju u Splitu 1998. iskoristio zakonsku mogućnost da pokrene model veleučilišta koji je HDZ-ova vlada 1993. morala prihvatiti pod pritiskom EU. Taj inženjer strojarstva 1973. je postao asistent na FESB-u. Specijalist za materijale, zavarivanje i zaštitu, studentima je predavao tehnologiju do 2002., kad je sukob Veleučilišta i Anzulovića s Vladom i ministrom znanosti Hrvojem Kraljevićem uzeo maha i kad je i drugi put zabranjen upis studenata na Veleučilište kojem je Anzulović postao rektor. Od 1985. do 1987. bio je dekan splitskog FESB-a i ostao zapamćen po odluci da se o upiše sto studenata više od predviđene kvote. “Zbog toga su me proganjali, ali to sam učinio namjerno, znajući za praksu lažiranja upisa, gdje neki studenti nezasluženo ostaju neupisani, ali i praksu odustajanja. Propisivanje kvota je imbecilno, jer naša sveučilišta ne žive od studenata. Po kvotama ispada da bi se upravo toliki broj stručnjaka nakon završetka studija trebao zapošljavati, ali znamo da tisuće ljudi s diplomom šeta bez posla”, ističe Anzulović. On smatra da je u te dvije godine njegova dekanskog mandata na FESB-u napravljeno čudo: “Kao strojar otvorio sam studij računalstva, iako su se, apsurdno, toj ideji, podržavajući stalno dolazak nastavnika iz Zagreba, protivili upravo ljudi iz te struke. Kupili smo prvih šest Spectruma i dali ih studentima da se igraju na njima. Iz te studentske generacije danas je 90 posto vlasnika privatnih računalnih tvrtki u Splitu”, rado ističe Anzulović, koji je bio i šef FESB-ova Zavoda za strojarsku tehnologiju.

Događaji u Splitu ovih dana potvrđuju, smatra Anzulović, da su studenti u Hrvatskoj napokon odlučili misliti o sebi: “To što studenti više od deset godina ništa nisu značili, sami su krivi. I ne treba im revolucija od prije 30 godina, ni naša 68-aška iskustva.” U pet godina Veleučilište je upisalo oko 20.000 studenata. U Splitu trenutačno studira oko 7000 studenata, 4000 aktivno, ostali samo polažu ispite. Ali splitsko Veleučilište svoje nastavne centre ima u Vukovaru, Križevcima, Sisku, Zagrebu, Korenici, Kninu, Vodicama, Zadru, Imotskom, Pločama, Solinu i Splitu. U osnivanju su bili i centri u Bujama, Murteru i Cavtatu, jer se računalo i na studente iz Boke kotorske. Osnovna ideja Veleučilišta za Anzulovića je vrlo jednostavna: “Ljudi uče kako bi naučili nešto što će im koristiti. Za razliku od hrvatskog školskog sustava gdje se uči ono što im nije korisno!” Anzulović izričito odbacuje tvrdnje ministara Kraljevića i Flege da splitsko Veleučilište krši propise Republike Hrvatske i nezakonito otvara studije bez državne suglasnosti, upisuje studente bez ograničenja i zloupotrebljava školarinu. On smatra da se preplašeni ministar Flego, branitelj modela sterilnog hrvatskog sveučilišta, obračunava s novim svjetskim trendom što ga donosi koncept veleučilišta. No na prijedlog bivšeg ministra znanosti i tehnologije Kraljevića, Vlada je još 31. siječnja 2002. kanila donijeti Uredbu o prestanku rada Veleučilišta u Splitu, ali su se tomu suprotstavili Željka Antunović i Račan, tražeći provjeru informacija o nezakonitostima. Nakon 21 mjeseca kolebanja Vlada je odlučila ukinuti Anzulovićev projekt.

“Veleučilište kojem sam na čelu opasan je primjer za druge. Cijela Hrvatska je iza Amerike 30-ak godina, iza Europe 15-ak. Kad sam 1975. kao Foulbrightov stipendist bio u SAD-u na postdiplomskom, shvatio sam da je sasvim normalno da ljudi prekidaju posao nakon deset godina inženjerskog rada u Bechtelovu uredu i odlaze godinu dana na poslijediplomski studij, nakon čega mijenjaju radno mjesto i tvrtku.U Hrvatskoj je nemoguće mijenjati radno mjesto, pogotovo ne iz ureda u pogon. U nas je sve zastarjelo, pa i ideja učenja. U Americi je diploma certifikat da netko s vama može razgovarati. Znanje je bitno. U nas je diploma bitna, a ne znanje. Školovanje je u Hrvatskoj koncepcijski povezano s namjerom da učite kako ne biste radili. U Hrvatskoj se usidrila već treća generacija profesora koji nikada nisu bili u praksi i ne znaju ništa o stvarnom životu. Treba provesti Zakon o razdvajanju stručnih studija od sveučilišnih, jer pola današnjih fakulteta zapravo su visoke škole i ne bave se znanošću. Smiješno je da se Tekstilni fakultet bavi znanošću, jer tekstil je tehnologija, nije znanost”, ističe Anzulović i tvrdi da mu ni stotinjak njegovih radova o praktičnim industrijskim tehnološkim rješenjima za naftovode, naftne platforme, tlačne cjevovode nije pomoglo da dobije profesuru, nego samo teorijski radovi koji ne služe ničemu i koji su objavljeni u časopisima koje nitko ne čita. “Prema tom kriteriju na hrvatskim se sveučilištima biraju nastavnici. U svijetu se osnivaju praktične škole, a fakulteti se u nas ponašaju kao da nove tehnologije ne postoje. Čim smo osnovali Veleučilište, uveli smo predmet mobilne komunikacije. FESB ih je uveo tek tri godine poslije. Ljudi su zadovoljni ako ih kvalitetno i brzo učite korisne, a ne bezvezne stvari. U nas se uči o softveru, Windowsima i Excelu. Svi studenti koji su njima ovladali zaposlili su se, iako ne znaju sve o tunelima i cestama”, veli Anzulović i dodaje da je na Veleučilištu iz studija turizma ukinuo osnove matematike, a ubacio dva strana jezika.

“Potredsjednik Vlade Simonić rekao mi je: ‘Vi ste budućnost, ali ćete razoriti ostale.’ Međutim, sadašnji je sveučilišni koncept mrtav. Diplomirani stručnjaci se ne zapošljavaju. Umjesto da se sveučilište preobrazi, oni gase Veleučilište da im ne bude konkurencija. A Veleučilište školuje uz deset puta manje troškove ”, tvrdi Anzulović.

Još je ministar Kraljević konstatirao da se Veleučilište bez odobrenja počelo širiti na studije koji nisu njegova utvrđena djelatnost i na dislocirane studije u Zadru, Zagrebu, Križevcima, Vukovaru, Kninu, bez potrebnog broja nastavnika i suradnika, osiguranog prostora i opreme. Bez dopuštenja su, prema Ministarstvu znanosti, počeli studiji malog poduzetništva, poslovnog tajništva, turizma i ugostiteljstva, medicinske radiologije, fizioterapije, sestrinstva, na kojima je upisano 500 studenata. Anzuloviću se spočitava upis studenata bez ograničenja i prijemnih ispita, jedino uz upisninu od 500 kuna i prvu ratu školarine od 1000 kuna. Cijena redovitog studija je između 5000 i 8400 kuna, a usporenog od 3300 do 6300 kuna. Inspekcija Ministarstva uočila je “zelenaške” kamate pri uplati školarine u ratama, sumnjive prijelaze iz godine u godinu, a prema anonimnoj dojavi državnom odvjetništvu školarinu je u predvorju Veleučilišta u gotovini prikupljao zapolenik Alpe-Adria banke. Više od milijun kuna, prema prijavi protiv Anzulovića, nikad nije položeno na račun Veleučilišta pa je pokrenuta istraga, ali ona dosad nije dala rezultata. Ministarstvo je posumnjalo u “pranje novca” najmom dvaju svjetionika, koji su se reklamirali kao mjesta za ljetni boravak studenata i nastavnika. “Na mene je navalio Radovan Ortynski i slao mi pola godine policiju kao da sam kupio te svjetionike. A mi smo samo potpisali ugovor s Plovputom o najmu u sklopu projekta međunarodne studentske suradnje”, tvrdi Anzulović. “Od tada se proširila vijest da je Veleučilište kupilo pola plaža na Visu.” Sumnju Ministarstva izazvala je i koncesija za uvalu Bene podno Marjana, bez odluke Upravnog vijeća. Tu je djelatnost ministar smatrao neprimjerenom za visokoškolsku insituciju. Državni ured za reviziju otkrio je brojne nepravilnosti i nezakonitosti.

“To nije točno”, veli Anzulović. “Bile su dvije revizije, nijedna nije našla nijednu nezakonitost. I treću, za koju smo tražili da se provede u cijelosti, prekinuli su kad su vidjeli da to ne može biti razlog za ukidanje Veleučilišta. Napad na nas počeo je kad je Veleučilište od Županije dobilo koncesiju za uvalu Bene. Lobi, utjecajan u Vladi i Saboru, želi nam oduzeti koncesiju i tu sagraditi veliki hotel s marinom. To bi uništilo ljepotu Marjana. U vezi sa studijima zdravstva i turizma na Benama želimo izgraditi rehabilitacijski centar za srčane bolesti”, ističe Anzulović.

On tvrdi da Veleučilište smeta jer je dosad upisalo 20.000 studenata: “Praktičnim programima privukli smo 15.000 ljudi iz raznih gradova i malih mjesta između 23 i 33 godine koji su zaposleni ili su kao tehnološki višak ostali bez posla. Čak ima i nekoliko stotina ljudi s fakultetskim diplomama koji su bez posla. Želimo omogućiti studij po manjim mjestima ljudima koji nikada zbog skromnijih materijalnih mogućnosti ne bi studirali”, napominje Anzulović, ” na Veleučilištu studiraju studenti slabijeg imovnog stanja, koji su navikli sve platiti. Trenutačno oko 7000 studenata plaća školarinu. Svi dobivaju besplatnu literaturu. Veleučilište je izdalo smo 150 udžbenika. Uz poneki skandal, poput plagijata knjige ‘Poslovna statistika u Microsoft Excelu’, koju je napisao dr. Branko Grčić s Ekonomskog fakulteta u Splitu i Ministarstvu se požalio na neovlašteno tiskanje. Uz školarinu od 5000 do 8000 kuna godišnje, Veleučilište raspolaže s 10.000 četvornih metara grijanog i klimatiziranog prosotra u najmu. Samo u Zagrebu u Tvornici električnih žarulja,Veleučilište radi na 3000 kvadrata. Ovo je štedljiv sustav koji sam sebe financira. Imamo 600 računala i vrhunsku laboratorijsku operemu. Imamo 150 nastavnika i suradnika, plus 300 honoraraca, a ne osam nastavnika, kako je ministar Flego rekao na sjednici Vlade, na temelju čega je Vlada donijela odluku o zabrani upisa”, ističe Anzulović. Izvješće o Upravnom nadzoru nad Veleučilištem, u kojem piše da je rektor Anzulović zaštitarima zabranio pristup i rad Upravnom vijeću te ih izbacio s Veleučilišta, stoji da je od ukupno 327 nastavnika i suradnika Veleučilišta postupak izbora u zvanja proveden u skladu sa zakonom za njih 38, a ugovor o radu s ostalih 289 sklopljen je bez takvog postupka. Anzulović ne poriče da je najurio članove Upravnog vijeća: “Mi smo ih izbacili jer su došli ugasiti Veleučilište. Zašto ono nije formirano, odgovoran je ministar.”

“Vlada nam ne smije zabraniti upis, jer po Ustavu, za studente koji sami plaćaju studij, upisne kvote utvrđuje sama ustanova. Vlada određuje kvote tamo gdje država plaća. Veleučilište raspolaže novcem od upisnine. Ministarstvo financija zna za svaku kunu. Najam za prostor plaćamo 50.000 eura mjesečno. Godišnji prihod Veleučilišta je bio 43 milijuna kuna. Sveučilište u Splitu s pola manje studenata troši 200.000 kuna. Treba nas ukinuti, jer je naš primjer štetan. S malo novca mnogo postižemo. Fama o novcu”, ističe Anzulović, “zasnovana je na pohlepi, jer su neki počeli vjerovati da sam ja sve ovo kupio. Država godišnje za Veleučilište izdvaja 2,5 milijuna kuna. To su plaće za 14 nastavnika. Ostalo su upisnine. Ništa ovdje nije nezakonito. Nezakonito je ponašanje Vlade. Nisu mogli promijeniti Anzulovića, pa su ukinuli Veleučilište.” Već je najavio osnutak slobodnog veleučilišta, ali pravnici misle da to nije moguće.

Veleučilište i političke stranke

Dosad se vjerovalo da su HSS i SDP, zahvaljujući izričitom zalaganju donedavnog gradonačelnika Splita Slobodana Beroša, politički zaštitnici Veleučilišta, zbog čega Vlada dosad nije primijenila uredbu o pripajanju Veleučilišta splitskom sveučilištu. No pokazalo se da se lokalni HSS usprotivio primjeni Vladine uredbe, ali su je Tomčić i središnjica stranke podržali. Tribun HČSP-a Luka Podrug osudio je postupke Vlade i pridobio simpatije studenata. I Branimir Lukšić iz Pašalićeva Hrvatskog bloka, bivši župan, branio je opstanak veleučilišta, ali i vlastiti položaj nastavnika u toj visokoškolskoj ustanovi. SDP je bio suzdržan pa je ASH jedna od lijevih stranaka koje su podržale opstanak Veleučilišta.

Komentiraj

Source:Željko Rogošić