Komunistička internacionala ili kako su je Rusi zvali – Kominterna, nastala je na kraju Prvog svjetskog rata, kada su ljudi koji su prošli pakao rovova počeo žeđati za društvenom pravdom i jednakošću.

Godine 1914. ruski revolucionar Vladimir Ilič Lenjin pozvao je europske radničke pokrete da pokrenu novu organizaciju koja će zamijeniti radničku i socijalističku Drugu internacionalu koja se raspala početkom svjetkog sukoba.

“Vojnicima koji su godine proveli u rovovima moralne i humanističke vrijednosti okrenute su naglavce”, rekao je ruski povjesničar Aleksandar Kolpakidi

Kominterna je nastala 1919. u Moskvi na inicijativu boljševika koji su stigli na vlast dvije godine ranije, nakon Lenjinova povratka iz egzila u Švicarskoj.

Organizacija je okupila komunističke stranke iz dvadesetak zemlja. Sovjetski Savez preuzeo je vrlo brzo vodeću ulogu u Kominterni iako su svi članovi nominalno bili jednaki.

“Kominterna je bila dijete prvog svjetskog rata”, rekao je povjesničar Aleksandar Vatlin.

Jednom kad su se vratili kući, bivši vojnici i ratni zatvorenici bili su plodno tlo za sijanje revolucionarnih ideja.

Kao pripadnici novog komunističkog pokreta vodili su se vojnim iskustvom. Kominterna je imala komesare i nametnula je oštru disciplinu svojim članovima.

“Radnici i seljaci naučili su se koristiti oružjem za vrijeme rata, što je razlog uspjeha revolucionarnog pokreta u Njemačkoj i Mađarskoj”, smatra Vatlin.

Nakon što su boljševici stigli na vlast u Rusiji, Lenjin je htio izvoziti revoluciju u druge zemlje. Jedan od slogana tog doba bio je: “Od svjetskog rata do svjetske revolucije”.

Kominterna je bila oruđe te ideje.

Stvoreno je nekoliko međunarodnih organizacija – Međunarodni savez sindikata, sindikati za mlade, žene i sportaše, kao i humanitarne organizacije. Sve su bile pod okriljem Kominterne i kontrolom Moskve.

“Ideologija Komunističke internacionale bila je svojevrsna religija, s vjernicima koji su nastojali izgraditi nov, idealan i sretan svijet bez siromaštva i vojnih sukoba”, rekao je povjesničar Kolpakidi.

“Primarno stvorena kao subverzivna organizacija, Kominterna je Moskvi učinkovito zamijenila saveznike izgubljene tijekom međuratnog razdoblja i sve se više stavljala u funkciju Staljinovh interesa”, dodao je.

Agenti Kominterne uspostavili su u korist SSSR-a špijunske mreže svugdje u svijetu i ubijali izdajnike, stvarne i imaginarne, koje je Staljin osudio na smrt.

Cilj Kominterne bila je i borba protiv europskog kolonijalizma te pomaganje pokretima za neovisnost, čime su se stvarali novi sovjetski saveznici u svijetu.

Godinu prije raspuštanja 1943., Kominterna je imala ćelije u Europi, SAD-u, Turskoj, Kini, Iranu i Indiji.

Staljin je raspustio Kominternu kako bi stvorio nacionalne fronte otpora protiv nacističke okupacije, a njezini članovi odigrali su vodeću ulogu u tim pokretima.

Uoči drugog svjetskog rata, novi vođe socijalističkog bloka većinom su bili bivši agenti Kominterne: Wilhelm Pieck i Walter Ulbricht iz Istočne Njemačke, Klement Gottwald iz Čehoslovačke, Wladyslaw Gomulka iz Poljske, Josip Broz Tito iz Jugoslavije i Georgi Dimitrov iz Bugarske.

Nakon što je osigurano formiranje socijalističkog bloka u Europi, Sovjetski Savez se okrenuo drugim kontinentima te financirao revolucionarne i oslobodilačke pokrete u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.

“Sovjetska ulaganja u Kominternu isplatila su se za vrijeme Hladnog rata”, rekao je Kolpadiki. “Isplaćivala su se sve raspada zemlje 1991.”, dodao je.

Komentiraj