Vukovar je ponovno postao moneta, žetončić u političkoj utakmici. Na potpuno neprimjeren, nehuman, pa i besraman način koristi ga predsjednica države u svojoj neproglašenoj, ali već vrlo furioznoj izbornoj kampanji. Preko Vukovara pokušava pokrpati svoj odnos s desničarima, pokvaren njenim nedavnim više kadrovskim – amputiranje nekih savjetnika – nego političkim zaokretom prema Plenkovićevom jatu.

Kolinda Grabar-Kitarović požurila je da na Pantovčak pozove vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu odmah nakon što je ovaj jasno dao do znanja da recentnu odluku Ustavnog suda o pravima srpske zajednice ne kani poštovati. Ne samo da ga je primila, nego se s njegovim nacionalističkim i destruktivnim stavovima potpuno solidarizirala. Umjesto da brine o stabilnosti institucija hrvatske države, što joj je posao, predsjednica je izričito poduprla i ohrabrila opstrukciju odluke Ustavnog suda, potpuno ignorirajući moguće posljedice takvog podrivanja države.

Ali, skandalu tu nije kraj. Od neuvažavanja Ustavnog suda još mnogo zloćudnije djeluje njeno implicitno kriminaliziranje cijele srpske zajednice u Vukovaru. Predsjednica, naime, ostvarivanje manjinskih prava povezuje s procesuiranjem ratnih zločina. U svom pripćenju kaže da „u uvjetima kada se zapostavljaju temeljna ljudska prava nisu učinjeni potrebni preduvjeti za širenje posebnih prava“, što argumentira navodeći da se postupci protiv osumnjičenih za ratni zločin unedogled odgađaju, da „nitko nije odgovarao za masakr u Borovu Selu“, da su pitanja tisuća logoraša i nestalih još neriješena… Dakle, gospođa Grabar-Kitarović kolektivizira krivnju i kao zločinačku tereti kompletnu srpsku zajednicu u Vukovaru. Premda je za neprocesuiranje zločina i za neriješene, iz rata naslijeđene probleme odgovorna hrvatska država – u njenim su rukama i svila i škare – a nikako ne može biti odgovorna jedna etnička zajednica. Svojim nakaradnim stavom predsjednica Hrvatske faktički odobrava uvjetovanje manjinskih prava. Odobrava da se zbog sporosti u raščišćavanju ratnih zločina suspendira primjena ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Još gore, zagovara da se vukovarski Srbi kolektivno, uskraćivanjem zakonom im određenih prava, kažnjavaju za nefunkcioniranje hrvatske države.

Očito je da Kolinda Grabar-Kitarović sada na Vukovaru raspaljuje emocije, diže tenzije i bez pravog razloga pokušava proizvesti nekakvu domoljubnu paniku. Bez razloga, jer Ustavni je sud, kao prvo, minimalno, povećao opseg srpskoj zajednici pripadajućih prava. Gradski vijećnici i građani srpske nacionalnosti ubuduće će skupštinske materijale ili osobne dokumente moći dobiti na ćirilici i na usmeni, a ne – kao dosad – tek na pismeni zahtjev. SDP-ov Arsen Bauk potpuno je u pravu kad kaže da će Penava samo morati promijeniti gradske pečate, jer se ćirilična slova na njima veličinom izjednačuju s latiničnima. Postavljanje ćiriličnih ploča na gradskim ustanovama u Vukovaru Ustavni sud nije naložio.

Drugo, za razliku od Hrvata, Srbi bi zaista mogli imati razloga za nezadovoljstvo. Ustavni sud, naime, nije ukinuo, nego je potvrdio pravo vlasti u Vukovaru da odlučuje o obimu manjinskih prava. Ustavni suci samo inzistiraju da se Gradsko vijeće drži odredbi vlastitog statuta po kojem u listopadu svake godine, na osnovu rasprave o stanju međuetničkih odnosa, određuje prava srpske zajednice. Vrlo je diskutabilno, na što su neki ustavni suci u svojim izdvojenim mišljenjima i upozorili, da se katalog manjinskih prava utvrđen zakonom praktično kroji i reducira voljom lokalnih vlasti. Epilog, Srbi u Vukovaru ne uživaju prava kakva ima srpska manjina u drugim krajevima Hrvatske. Praktično su uskraćeni u pravima koja im po slovu odgovarajućeg ustavnog zakona pripadaju. I nikom ništa. Ustavni sud u tom pogledu nije smatrao potrebnim intervenirati.

Treće, za razliku od premijera Plenkovića, koji tvrdi da će se odluka Ustavnog suda poštovati – vjerojatno jer zna da se s njom ništa bitno ne mijenja – Kolinda Grabar-Kitarović, vođena potrebama svoje izborne kampanje, dakle posve osobnim interesima, udara na Ustavni sud, pa onda i ustavni poredak, i raspiruje atmosferu međunacionalnih napetosti. Zajedno s gradonačelnikom Penavom radi na tome da se rat u Vukovaru nikada ne završi.