Nikša Wagner, jedan od četvorice kandidata za glavnog državnog odvjetnika, tužio je tjednik Nacional tvrdeći da ga je ozbiljno uznemirilo što je u jednom od tekstova Nacionala objavljenih o ranijim fazama njegove karijere suočen s tezom da je solidnog imovinskog stanja. Taj detalj iz spomenutog sudskog spisa dijelom otkriva kako Wagner razmišlja, ali i osvjetljava kontroverze iz njegova ranijeg državno-odvjetničkog rada.

O jednoj od njih – slučaju propale splitske štedionice (kasnije kreditne unije) BRA–MA – Nacional je opširno pisao još početkom 2018. godine, nakon čega je u roku od dva tjedna predmet oduzet Wagneru i dodijeljen u rad drugom tužitelju. On je tada podnio tužbu protiv Nacionala tražeći naknadu štete od 20 tisuća kuna, da bi mu prvostupanjski sud nepravomoćno dodijelio 10 tisuća kuna, no Županijski sud u Splitu ukinuo je tu presudu jer je njome, ukratko rečeno, narušena sloboda misli i izražavanja u medijima. Spor se zbog toga nastavlja, a prvo sljedeće sudsko ročište zakazano je za konac siječnja.

Radilo se o aferi koja je ozbiljno naštetila kredibilitetu niza institucija, od Državnog odvjetništva preko Ministarstva financija do Hrvatske narodne banke, čiji su zaposlenici sudjelovali u nizu malverzacija oko propale splitske štedionice (kasnije kreditne unije) te su nezakonitosti tolerirali i prešućivali ili su čak opstruirali istragu. Iz dokumentacije koju je objavio Nacional bio je vidljiv u najmanju ruku nemar institucija, ali i sudjelovanje visokorangiranih državnih službenika u seriji dvojbenih poteza koji bi se najlakše mogli opisati kao masovna Ponzijeva shema, odnosno piramidalna prevara. U ovom slučaju oštećeno je najmanje četiristotinjak klijenata sa splitskog područja – većinom umirovljenika, bolesnih, umirovljenih branitelja i lakovjernih građana koji su svoju ušteđevinu ulagali u zamjenu za pristojne kamate. Gubitak poslovanja utvrđen HNB-ovim nadzorom iznosio je oko 30 milijuna kuna.

Kandidaturu Nikše Wagnera za čelno mjesto u DORH-u razmatra vlada Andreja Plenkovića koja će u idućem razdoblju odabrati jednoga od četvorice kandidata, ali je krajnje upitno hoće li Plenković uzeti u razmatranje imenovanje Wagnera. FOTO: Vojko Bašić/CROPIX, Robert Anic/PIXSELL

Predmet je dospio do Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, no ono pune dvije godine nije postupalo po službenoj dužnosti – premda ga je zbog visine štete trebalo proslijediti na višu instancu u Županijskom državnom odvjetništvu, predmet je bio dodijeljen državnoj odvjetnici koja se nalazila na čestim bolovanjima, a tek u rujnu 2017. predan je u ruke njene kolegice. Stoga su oštećene štediše samoinicijativno podnijele niz kaznenih prijava splitskoj policiji i ona je u posljednjim danima 2018. – kako su tvrdile same štediše, ‘’unatoč svim opstrukcijama’’ – podnijela kaznenu prijavu protiv triju čelnih osoba ove štedionice iz obitelji Madunić, supruge jednog od njih te troje djelatnika revizorske tvrtke zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i krivotvorenja poslovnih isprava, odnosno gotovo u potpunosti potvrđuje navode oštećenih. Iz kaznene prijave proizlazilo je da je i samo preoblikovanje iz štedno-kreditne zadruge u kreditnu uniju bilo nezakonito, da je postojala nezakonita izloženost kreditnom riziku, prekoračenje propisanog omjera ulaganja u materijalnu imovinu i dramatično pogrešno raspoređivanje plasmana u rizične skupine, nerazumnom i nekritičkom odobravanju kredite osobama bez ikakve kreditne sposobnosti. Slučaj je potom napokon završio u Županijskom državnom odvjetništvu, i to u rukama zamjenika županijskog državnog odvjetnika Nikše Wagnera, no on je otvorio istragu samo po jednoj točki policijske kaznene prijave. Štediše potom traže njegovo izuzeće i nadzor nad svim predmetima kojima se bavio.

Posebno je problematičan bio angažman sudskog vještaka Pave Jukića, kojega Wagner nije imenovao, ali nije ni prepoznao sukob interesa u kojemu se nalazio te tražio njegovo razrješenje. Naime, upravo Jukić bio je jedna od osoba izravno umiješana i u slučaj BRA–MA: premda je radio kao visokorangirani službenik Financijske policije, on je od 2008. do 2011. bio i član Nadzornog odbora kreditne unije, što je bilo direktno kršenje zakona. Potvrdu za ovo Nacional je dobio od saborskog zastupnika Mosta Nikole Grmoje, jedinog koji je javno progovorio o cijelom slučaju: ustupio nam je dokument u kojemu Ministarstvo financija jasno potvrđuje da Pavi Jukiću nikada nije izdalo odobrenje za ovakav angažman, odnosno da se radilo o nezakonitom postupanju. ‘’Upravo u tom razdoblju dogodilo se nezakonito preoblikovanje BRA–MA-e iz štedno-kreditne zadruge u kreditnu uniju, u kojemu je osamnaest osoba povezanih sa sada osumnjičenima izvršilo fiktivnu dokapitalizaciju, a među njima je bila i Jukićeva kći Nikolina Jukić, sada Brzica, tada zaposlenica kreditne unije, a sada Ministarstva financija’’, stajalo je dalje u poduljem pisanom upozorenju upućenom na sve relevantne adrese u državi. Upozoravalo se i da je Jukić ‘’svoje obiteljsko gnijezdo svio pod skutima državne uprave’’ – supruga mu je zaposlena u FINA-i, a sin u Carini.

Za fijasko na prethodnom natječaju za glavnog državnog odvjetnika Nikša Wagner je okrivio Mladena Bajića. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Nakon što je Nacional objavio ove, ali brojne druge informacije o ovom slučaju, tadašnji glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan oduzeo je predmet Nikši Wagneru i dodijelio ga drugoj tužiteljici. A kada je Nacional objavio i tu vijest, Wagner je podnio tužbu i u dugotrajnom sudskom postupku pokušao dokazati da mu je počinjena šteta vrijedna 20 tisuća kuna. Nakon što mu je nepravomoćno dodijeljena polovica tog iznosa, viši sud ukinuo je cijelu presudu i u obrazloženju između ostalog naveo da je niži sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, i to u dijelu u kojemu nije vodio računa da zaštita Wagnerova dostojanstva, časti i ugleda ne može imati prednost pred slobodom misli i izražavanja.

Za ilustraciju, osobi koja danas ima ambiciju voditi kompletno Državno odvjetništvo bilo je sporno i to što je Nacional, osim što je registrirao da se na njegov rad i lako odbacivanje kaznenih prijava svojedobno pismeno požalila splitska krim-policija te da se njegovo ime u javnosti pojavljivalo i u ‘’slučaju ročnik’’ iz 2003., kada je otkriveno da je u splitskom Državnom odvjetništvu bila zaposlena osoba koja je u istom tijelu istovremeno imala status ročnika na civilnom služenju vojnog roka zbog priziva savjesti, i to suprug sestre Ane Karamarko – u istom tekstu referirao na Wagnerovo imovinsko stanje opisavši ga kao ‘’solidno’’.

Između ostalog, njegov otac Josip bivšem generalu Vladimiru Zagorcu prodao je dva atraktivna zemljišta na dubrovačkim Pločama za 3,8 milijuna eura, što su lokalni mediji tada nazvali aferom ‘’Dubrovačke vile’’. Zagorcu je, po pisanju Dubrovačkog dnevnika, u sudskom postupku u Austriji stavljano na teret sumnjivo otkupljivanje zemljišta upravo na dubrovačkom području, kada je preko tvrtke Dubrovačke vile kupovao nominalne pašnjake – da bi oni odmah po završetku kupoprodaje bili prenamijenjeni u građevinsko zemljište. Prvi kupoprodajni ugovor sklopljen je upravo s Josipom Wagnerom za dvije parcele veličine 4786 i 4895 četvornih metara, a u tekstu tog dokumenta stajalo je da će se prodavateljima u roku od dva tjedna isplatiti ‘’kapara’’, a puni iznos ‘’po predočenju izvatka iz GUP-a Dubrovnika iz kojega će biti vidljivo da su predmetne nekretnine namijenjene kao građevinsko zemljište’’. To se vrlo brzo doista i dogodilo.

Wagner i njegova supruga, liječnica s privatnom praksom medicine rada, imaju niz vrijednih nekretnina: Jutarnji list nabrojao je stan od 100 četvornih metara u Splitu s vrtom, dva stana, od 83 i 48 četvornih metara, u Zagrebu, kuću za odmor u Pržuri od 410 četvornih metara i okućnicom od 114 četvornih metara, građevinsko zemljište u Klisu od 1872 četvorna metra, dionice i štednju koja doseže oko milijun i pol eura. Suvlasnici su i trećine kuće s kapelicom u Dubrovniku kojoj pripada i 2000 četvornih metara okućnice te 10.000 četvornih metara park-šume čija je vrijednost 4 milijuna eura, a većinu imovine su naslijedili. Isti list njegovu je imovinsku karticu opisao kao ‘’impozantniju među imovinskim karticama pravosudnih dužnosnika’’, no koliko je poznato, protiv tog lista Wagner dosad nije ustao s tužbom.

Zbog pisanja o slučaju štedionice BRA-MA Nikša Wagner tužio je Nacional. Radilo se o aferi koja je ozbiljno naštetila kredibilitetu niza institucija, od Državnog odvjetništva preko Ministarstva financija do Hrvatske narodne banke. FOTO: Nacional

Nikšu Wagnera, koji se prijavio na natječaj uz suca Ivana Turudića, odvjetnika Mladena Dragičevića i današnjeg zamjenika glavne državne odvjetnice Emilija Kalabrića, prije nešto više od godinu dana Državnoodvjetničko vijeće (DOV) kaznilo je ukorom jer šest mjeseci nakon pravomoćnog otvaranja istrage u jednom eksponiranom slučaju vezanom uz Zagrebačku banku nije dovršio istragu, niti je pretpostavljene obavijestio o razlozima za to. Taj detalj iz profesionalne biografije današnjeg zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Splitu trebao bi Wagneru barem na neko vrijeme onemogućiti napredovanje u sustavu DORH-a, no ne i formalno spriječiti ga u kandidaturi za glavnog državnog odvjetnika: o napredovanju, naime, odlučuje Državnoodvjetničko vijeće, dok njegovu kandidaturu za čelno mjesto u DORH-u razmatra vlada Andreja Plenkovića koja će u idućem razdoblju odabrati jednoga od četvorice kandidata koji su se prijavili na natječaj i njegovo ime uputiti u proceduru potvrde u Saboru. Po neslužbenim informacijama Nacionala, krajnje je upitno hoće li Plenković uopće uzeti u razmatranje imenovanje Wagnera između ostaloga i zato što je, govoreći o ukoru DOV-a, izjavljivao da ga je ‘’sram u kakvoj službi radi’’, ali i zato što se njegovo ime veže uz nekoliko u najmanju ruku kontroverznih pravosudnih postupaka.

I na prethodnom natječaju za glavnog državnog odvjetnika Nikša Wagner natjecao se za tu funkciju, također bezuspješno, a fijasko kandidature pripisivao je utjecaju bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji je po njegovim riječima i dalje iznimno utjecajan u strukturama Državnog odvjetništva i upravo njega je uzeo na zub. ‘’Javno molim Mladena Bajića da nas konačno ostavi na miru da gradimo suvremeno i etično državno odvjetništvo, jer u njemu ima itekako sposobnih i poštenih ljudi koje bi demokratskim načinom upravlja službom potaknuli i iskoristili njihove kapacitete, a ne da nam mladi iz službe bježe glavom bez obzira. Ja nisam gradio ugled na mobingu podređenih, ali me dok sam bio općinski šef u Splitu uspio ugurati u neke njegove ‘specijalne operacije’ i testirati moje etičke principe do zadnjih granica. Za razliku od njega, koji se boji gubitka moći, ja se jedino bojim da ne osudimo nevine. Iz tog je razloga naša ljubav brzo pukla’’, izjavio je Wagner o Bajiću nedavno za Slobodnu Dalmaciju.

U svojim drugim javnim istupima on je najavljivao da bi ‘’i u šatoru mogao organizirati rad DORH-a s pravim ljudima’’, a posebno je odjeknula njegova izjava da se u Državnom odvjetništvu ‘’previše inzistira na hijerarhiji, podređenosti i nadređenosti’’, što se tumačilo kao krajnje neobičan stav uzme li se u obzir činjenica da je upravo DORH strogo strukturirana hijerarhijska organizacija. Sugovornici Nacionala bliski Državnom odvjetništvu, upoznati s Wagnerovim djelovanjem, objašnjavaju da on izuzetno dobro vlada znanjem o funkcioniranju ovog sustava – zato je, tvrdi se, neočekivano dobro prošao na intervjuu kod Andreja Plenkovića na natječaju prije četiri godine – ali s druge strane evidentno ima problem s autoritetima i realno je očekivati da bi se, kada bi eventualno i bio imenovan za glavnog državnog odvjetnika, teško othrvao porivima za revanšizmom i smicanjem svih kadrova koje smatra ‘’Bajićevima’’. On smatra da je već desetljećima meta iživljavanja Mladena Bajića.

Upravo tome je pripisao ukor koji je prošle godine dobio od DOV-a tvrdeći da mu ga je zapravo izreklo Državno odvjetništvo, zbog čega je DORH i službeno reagirao. Wagner je tvrdio i da se radi o ‘’beznačajnom propustu’’ te da je u isto vrijeme postojao znatan broj sličnih slučajeva, no demantirao ga je njegov pretpostavljeni, županijski državni odvjetnik u Splitu Michele Squiccimarro kazavši da je upravo predmet ‘’Nitor’’ – odnosno spomenuti slučaj vezan uz Zagrebačku banku – bio jedini slučaj na Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu gdje je propušten rok za produženje istrage. U tom predmetu istraga je trajala punih godinu dana dok Squicimaro o tome nije obavijestio glavnu državnu odvjetnicu, a ona je istragu produžila za još šest mjeseci, dok je protiv Wagnera njegov neposredni šef pokrenuo stegovni postupak. Na koncu je on stegovno osuđen, ali je ipak pravomoćno potvrđena optužnica kojom je za prijevaru jedne splitske tvrtke prvi put u povijesti optužena i jedna banka.