Prošlog su utorka napetosti između Filozofskog fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu dosegnuli vrhunac. Senat Sveučilišta u Zagrebu na prijedlog rektora Damira Borasa uskratio je suglasnost jedinoj kandidaturi za dekana Filozofskog fakulteta koju je odobrilo Fakultetsko vijeće na izvanrednoj sjednici 26. veljače. Naime, Vijeće Filozofskog fakulteta prethodno je odobrilo kandidaturu klasičnog filologa Nevena Jovanovića sa 76 glasova za i 9 protiv, a odbilo kandidaturu računalnog lingvista Marka Tadića s 30 glasova za, 55 protiv i 3 suzdržana. Doduše, dvojica bivših dekana Neven Budak i Miljenko Jurković naglasili su da su oba programa dobra i da ih Vijeće treba propustiti na Senat, a ne gledati na glasovanje o programu kao na izbor dekana.

U prijedlogu uskrate suglasnosti Boras je Jovanoviću, između ostalog, spočitao nedostatak iskustva iz područja djelatnosti javnih službi, bezrezervno podupiranje dosadašnje Uprave FF-a pod dekanicom Vlahović-Štetić i opetovano iskazanu želju za nastavljanjem njena načina upravljanja Filozofskim fakultetom koje rektor ocjenjuje lošim i u nizu slučajeva protustatutarnim i protuzakonitim, koje smatra dijelom razloga za velik pad interesa mladih za upis na FF. Rektor je kandidatu za dekana FF-a naročito zamjerio što svoj dekanski program nije uskladio s misijom, vizijom i strateškim dokumentima razvoja Sveučilišta, i što je štoviše hvalio dosadašnju Upravu zato što je Fakultetu dala da si sam postavlja granice, da se samostalno organizira, da si daje vlastitu strategiju, kao da ne postoje okviri zakona i statuta. Boras je kritizirao i Jovanovićevu najavu da će uključiti studente u “organizaciju studija i studijskih programa kao i u odabir i u oblikovanje studijskih sadržaja” te da će uključiti “nevladine organizacije i udruge u pojedine kolegije”.

Vijeće Filozofskog fakulteta dan prije sjednice Senata dalo je izjavu za medije u kojoj su oštro osudili način organiziranja sjednice kao neprimjeren i nedemokratski jer dopušta očitovanje ili raspravu sudionika jedino e-mailovima koji su tek po sjednici vidljivi svima u zapisniku. Zaključili su da “rektor želi izazvati novu krizu upravljanja na Filozofskom kako bi njime sam upravljao iz rektorata preko oktroiranog namjesnika.” Jovanović je u medijima objasnio kako se je pojedinačno javljao članovima Senata s molbom da prije glasovanja o uskrati suglasnosti pročitaju njegov dekanski program.

Neven Jovanović je rekao za Nacional da je, nakon što je njegov program dobio jasnu podršku gotovo devedeset posto glasova članova fakultetskog vijeća i program njegova protukandidata nije dobio većinu potrebnu da se uputi na višu instanciju, očekivao da će rektor nevoljko, ali fer, priznati jasno očitovanu volju Filozofskog fakulteta.

“Došlo je, međutim, do pandemije koronavirusa i potresa u Zagrebu, proglašena je karantena, obustavljena je nastava uživo. U tim je nenadanim okolnostima uvaženi rektor – mada je, inače, izvanredan stručnjak upravo za digitalne tehnologije te zna sve o telekonferencijama – odlučio sjednicu i glasovanje Senata organizirati dopisnim putem. Na toj je neobičnoj sjednici, načelno nedemokratskoj – jer ne možete dopisno raspravljati, nema tu nikakvog chata – rektor predložio Senatu da se mom programu uskrati suglasnost. Isprva nismo znali zašto; naime, rektorovo se obrazloženje uskrate, s mojim programom, u materijalima pojavilo tek 19 sati prije same sjednice. U ovim dopisnim uvjetima ni meni – a i sam sam član Senata – niti ikome nije bilo moguće da razgovaramo ni o samom prijedlogu dnevnog reda, a kamoli o programu ili o obrazloženju – koje smatram drastičnim primjerom birokratskog nasilja nad jezikom, mišljenjem i ljudskom komunikacijom. Smjeli smo samo elektronskom poštom dostavljati primjedbe, uz obećanje da će one biti uključene u zapisnik. Taj zapisnik još nismo dobili i ne znamo kad ćemo. Očekivao sam da rektor neće biti zadovoljan mojom kandidaturom, ali nisam zbog te kandidature očekivao zatiranje demokratske procedure u našoj sveučilišnoj zajednici”, odgovorio je Jovanović.

Kako kaže, sa sadašnjom upravom Filozofskog fakulteta surađivao je i surađuje odlično, njihov rad u potpunosti podržava, a kao ljude ih “izuzetno cijeni”. Što se tiče Sveučilišta, sudjeluje u radu sveučilišnih tijela kao jedan od predstavnika Filozofskog fakulteta i nastoji, ističe, gdje god može, znanjem i iskustvom pomoći da sveučilišna i akademska zajednica bude bolja. “Dok je uvaženi rektor bio dekan Filozofskog fakulteta surađivali smo dobro, osobito zato što se polja naših struka i znanstvenih interesa donekle preklapaju. S uvaženim rektorom kao čelnikom Sveučilišta u Zagrebu spreman sam u svakom času razgovarati, odgovoriti na sva njegova pitanja i poduprijeti ga u svemu što je sveučilišnoj zajednici potrebno i što joj koristi.”

Neven Jovanović istaknuo je da je kao tri glavna smjera razvoja Filozofskog fakulteta zamislio živost, hrabrost i udobnost. Kako kaže, živost i hrabrost trebaju nam da bismo odgovorili na izazove društva koje se oko nas dramatično mijenja – drugačije se živi, a to se vidi i sada u uvjetima pandemije, drugačije studira, drugačije radi i drugačije misli – ali i da bismo i te promjene, kao i našu prošlost i budućnost, kritički promišljali.

“‘Mi’, to smo nastavnici i studenti zajedno, u duhu Humboldtova sveučilišta. Takav smo smjer nazvali ‘programi za svijet koji se mijenja’, pri čemu smo posebno naglasili ulogu stručne prakse u studiranju. “Živost” ima još jedan aspekt: 2016. smo shvatili da je naša ustanova bila dugi niz godina organizacijski zapuštena; veliki smo i mnogo toga imamo, ali nije osobito efikasno funkcioniralo. A udobnost se odnosi prvenstveno na uvjete rada: i za studente, i za nastavnike, i za ostale radnike Fakulteta nužno je jasno znati što se kada događa, jasno i transparentno postaviti pravila igre i tih se pravila pridržavati, kao što je svima nužno raditi i učiti u ugodnom, estetski privlačnom, pa i prema okolišu odgovornom okruženju. Dodatno mi je bilo važno, kao što je već započela raditi sadašnja uprava, suprotstaviti se rascjepkanosti fakulteta na niz struka koje međusobno gotovo ne komuniciraju. U našoj je različitosti naša snaga, ali isključivo ako je ta različitost povezana i usklađena – ako student koji studira indologiju i sociologiju na svom putu kroz studij ima gdje i kako primijeniti sociološka znanja u promišljanju indijske kulture, a teorije društva sagledati iz aspekta tri i pol tisućljeća stare vedske filozofije. Uz slobodan odabir bilo čega od onoga što mu nudi ostalih pedesetak studijskih smjerova.”

Rektor Damir Boras osvrnuo se za Nacional na terminologiju kojom se u svom prijedlogu programa služio Neven Jovanović. Pojasnio je da Jovanović, kada govori o Sveučilištu, upotrebljava naziv “Rektorat”, a kada govori o Filozofskom fakultetu koristi naziv “uprava”, pri čemu se, smatra Boras, posebno trudi učvrstiti kontinuitet “stare uprave” i “nove uprave”. “Rektorat” je, ističe Boras, kolokvijalna oznaka nejasna značenja koja nema uporišta u Statutu Sveučilišta niti u stvarnoj organizaciji upravljanja Sveučilištem. “‘Uprava’ je također kolokvijalna oznaka nejasna značenja koja nema uporišta u Statutu Filozofskog fakulteta, ali nažalost ima uporišta u praksi upravljanja Filozofskom fakultetom. Naravno da je kolokvijalno pojednostavljivanje nazivlja legitimno, ali je sasvim neprimjerenu u službenom dokumentu kakav je prijedlog programa kandidata za dužnost dekana.”

Na pitanje o tome kakav je bio dosadašnji odnos između dekanice Vesne Vlahović-Štetić i Rektorata Sveučilišta u Zagrebu Boras je odgovorio:

“U dosadašnjem prvom i drugom mandatu na dužnosti rektora ovlast rektora da obustavi od izvršenja odluku čelnika sastavnice koristio sam samo jednom kada sam obustavio od izvršenja odluku dekanice Filozofskog fakulteta kojem je smijenila s dužnosti povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika. Bilo je evidentno da je to bila odmazda zbog toga što joj je povjerenik izdao službeno upozorenje ‘zbog izvršenog uznemiravanja’ jednog zaposlenika Filozofskog fakulteta. Zbog istog tog uznemiravanja dekanica je u kasnijem sudskom postupku prvostupanjski osuđena za mobing. Odluku o obustavi od izvršenja odluke dekanice potvrdio je svojom odlukom Senat Sveučilišta. Filozofski fakultet je tužbom Upravnom sudu tražio poništenje odluke Senata, a Upravni sud je upravo ovih dana donio rješenje kojim je tužbu odbacio. Osim toga u proteklom razdoblju u skladu sa zakonskim ovlastima rektora izdao sam desetak upozorenja dekanici Filozofskog fakulteta zbog protustatutarnog i protuzakonitog postupanja, dok je broj procesuiranih slučajeva znatno veći. Tom mjerom štitio sam djelatnike Filozofskog fakulteta koje su postale žrtvama devijantnog načina upravljanja što je poprimilo razmjere ‘sustavnog progona neistomišljenika’, kako je tu pojavu u jednom javnom priopćenju okarakterizirao Hrvatski sveučilišni sindikat.”

Kako je istaknuo Boras, amalgamiranje dviju upravljačkih funkcija s precizno razdvojenim nadležnostima u fantomsko ‘’nadtijelo’’ pod nazivom ‘’Uprava Fakulteta’’ izvor je devijantnog upravljanja Filozofskim fakultetom, pri čemu svu zakonsku odgovornost za to snosi dekanica Fakulteta.

“Ona se u dosadašnjoj praksi upravljanja Fakultetom svim silama nastojala ‘sakriti’ iza autoriteta Fakultetskog vijeća kao kolektivnog upravljačkog tijela i tako anulirati svoju odgovornost za zakonito funkcioniranje institucije. Dakle, umjesto da slijedom te odgovornosti, koju joj propisuju čak dva zakona, bdije nad zakonitošću i statutarnošću rada institucije u cjelini, ona je svoje protustatutarno i nezakonito postupanje nastojala prenijeti u zonu odgovornosti Fakultetskog vijeća. U sklopu takvog devijantnog upravljanja Filozofskim fakultetom izrodio se šokantni fenomen progona neistomišljenika za koji inače mediji ne pokazuju pretjeranu zainteresiranost. Kroz cijelo razdoblje sadašnjeg mandata dekanice Filozofskog fakulteta gotovo svakodnevno obraćaju mi se zaposlenici, i sveučilišni nastavnici ali i zaposlenici na općim, administrativnim i tehničkim poslovima, studenti, diplomanti sa zamolbom da ih zaštitim od kršenja nekog njihova prava. U okviru ovlasti i nadležnosti rektora kao jednog od tijela Sveučilišta u Zagrebu ja to i činim”, istaknuo je Boras.

Vijeće FF-a nije samo 2020. nego i 2017. propustilo na Senat dekanski program samo jednog kandidata, unatoč tome što su 2017. mogli glasati za tri programa, a 2020. za dva. Damir Boras smatra da je eliminiranje kandidata iz natjecanja za dužnost dekana u prvoj fazi prihvaćanja programa, ako za to ne postoje doista snažni i uvjerljivi razlozi, zabrinjavajuća praksa koja se nažalost ustalila na Filozofskom fakultetu.

“Takva praksa zaslužuje svaku osudu, jer znači rušenje osnovnih postulata demokracije i normi akademske čestitosti. Tako su prilikom prethodnog izbora, kada je za dekanicu izabrana sadašnja dekanica profesorica Vesna Vlahović-Štetić, dvije vrijedne protukandidatkinje bile jednostavno eliminirane u fazi prihvaćanja programa. Riječ je o profesorici Mirjani Polić Bobić i profesorici Ivani Franić. Činjenica da je profesorica Polić Bobić u međuvremenu izabrana na dužnost predsjednice Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnologiju, a profesorica Franić je nakon toga obnašala, a obnaša i danas važne dužnosti u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, dovoljno svjedoči o tome da je riječ o respektabilnim kandidatkinjama za dužnost dekanice. Možda je to razlog zbog kojeg ih je trebalo eliminirati i otvoriti široki put za pobjedu jedine kandidatkinje. Potpuno ista situacija ponovila se također i ove godine kada je jedan od najproduktivnijih znanstvenika na Fakultetu, voditelj čak deset europskih projekata do sada i ujedno potpredsjednik Područnog vijeća za humanističke znanosti Nacionalnog vijeća za znanost, profesor Marko Tadić, kao kandidat za dekana eliminiran bez uvjerljivog obrazloženja u fazi prihvaćanja programa, čime je opet otvorena široka cesta za pobjedu jedinog kandidata. Moram primijetiti da ni za ovu anomaliju mediji ne pokazuju pretjeranu zainteresiranost.’’

Marko Tadić, redoviti profesor i član Vijeća FF-a, ističe da nije član nijednoga sveučilišnoga tijela i da je njegov odnos s Upravom FF-a ‘’profesionalno korektan’’ te da mu je Uprava do sada bila otvorena i na raspolaganju. “To je važno i meni i Upravi jer preko Fakulteta prijavljujem i vodim EU projekte na kojima surađuju mnoge kolege i zapošljavaju se novi mladi suradnici.”

Odgovorio je na pitanje kako komentira da je Vijeće Filozofskog fakulteta drugi put glasalo za samo jednu kandidaturu.

‘’U svome sam dekanskom programu opisao, a na samoj sjednici Vijeća 26. veljače 2020. dodatno obrazložio kako vidim odnos između FF-a i Sveučilišta u Zagrebu. Zastupao sam stav kako bih se kao budući dekan osobito trudio oko izgradnje povjerenja i poboljšanja narušenih odnosa između uprava FF-a i Sveučilišta u Zagrebu. Težio bih svojevrsnom ‘smirivanju lopte’ i razboritu i obazrivu postupanju, ali nesumnjivo unutar dvaju statuta koji nas obvezuju: Statuta FF-a i Statuta Sveučilišta u Zagrebu kojem smo jednom od najznačajnijih sastavnica. Vijeće FF-a nije podržalo moj program i program kolege Jovanovića jedini je proslijeđen u daljnji službeni postupak. Vijeće po Statutu ima pravo na takvu odluku, ali ona istodobno odudara od načela dotadašnjih dobrih akademskih običaja, k tomu već drugi put. Moram nadodati kako me je na trenutke začudila i atmosfera nesnošljivosti tijekom rasprave o mome programu koja također odudara od običaja u akademskim krugovima. Nakon odluke Senata da se dekanski program kolege Jovanovića ne prihvati, FF se našao u situaciji da će se postupak izbora dekana morati ponoviti. Tako je to regulirano obama statutima.”

Tadić je rekao da je svoj dekanski program dijelom organizirao oko ideje povratka dostojanstva samomu FF-u i strukama koje se na njemu razvijaju, a to ponajprije znači pojedinim odsjecima, i u konačnici svim zaposlenicima FF-a.

“Smatram kako je to dostojanstvo narušeno do razine negativne percepcije o FF-u, kako na Sveučilištu tako i u široj javnosti, ponajprije zbog niza zbivanja koja su izravno narušila ugled Fakulteta, počevši od krnjenja uloge bivšega dekana i ultimativnih zahtjeva za njegovom smjenom, preko nepotrebna sukoba sa Sveučilištem, uporabe nestatutarnih oblika pritiska na fakultetska tijela kao što su plenum i ‘Inicijativa za filozofski’, potom odstranjivanjem pojedinih uglednih profesora s Fakulteta unatoč jasno iskazanim potrebama za njihovim daljnjim radom na odsjecima, ili pokušaja oduzimanja postignutih znanstvenih kvalifikacija koje su kulminirale i sudskim presudama protiv Fakulteta. Takvi potezi nesumnjivo su pridonijeli negativnoj percepciji o Fakultetu i trebalo bi ih izbjegavati. Padu zanimanja za studij na FF-u nesumnjivo je pridonio i negativan dojam o FF-u u javnosti, pa će roditelji svojim maturantima radije preporučiti da se upišu na fakultet koji u medijima nije popraćen nemilim događajima, već pretežito pohvalama i znanstvenim uspjesima. Temelj dobroga dojma o nekom fakultetu je njegovo kvalitetno funkcioniranje i općepriznata skrb o strukama koje se na njemu studiraju i istražuju”, rekao je Tadić. Neven Jovanović smatra da su od 2016. – kad je čitav Fakultet iznenađujuće složno povikao da nije zadovoljan načinom na koji se njime upravljalo, kad se dogodilo ono što je javnost vidjela kao “pobunu protiv Previšića”, kad je vijeće pokrenulo postupak za razrješenje dekana zbog zlouporabe dužnosti i nezadovoljavajućeg obavljanja dužnosti – upravo suprotno tvrdnji o ‘’strujama’’, studenti i nastavnici Fakulteta bili izrazito jedinstveni u obrani svoje ustanove.

Procjene dvaju predloženika za dekana o stanju na Fakultetu bitno se razlikuju. Tadić kaže:

“Zaposlen sam na FF-u od 1988. i koliko pamtim, uvijek se poštivala supsidijarnost, tj. Vijeće i Uprava FF-a vodili su računa o potrebama pojedinih struka, tj. odsjeka koji su osnovne organizacijske jedinice koje o pojedinim humanističkim i društvenim strukama skrbe. Radi istraživanja i poučavanja tih znanstvenih disciplina Fakultet i postoji. Unazad nekoliko godina to je načelo akademske međustrukovne solidarnosti i poštovanja znalo biti povrijeđeno tako da je Uprava pomoću većine u Vijeću (u kojem bitan dio glasova imaju studenti čiji je izbor podupro plenum) odbacivala potrebe odsjeka ili nametala rješenja odsjecima protivna njihovu izraženom stručnomu mišljenju. Sad se Vijeće FF-a našlo u nedosljednom položaju jer nerijetko nije poštovalo supsidijarnost prema svojim odsjecima, a traži da takvu supsidijarnost Sveučilište i Senat poštuje prema njemu. Smatram kako upravo takvo nepoštovanje struka i odsjeka dovodi do rušenja ugleda tih struka, a posredno i FF-a.”

Jovanović ne vidi takve podjele, nego kaže: “Tako jedinstveni – ne misleći isto, ali želeći isto – odoljeli smo svim pritiscima, i onima koji su išli na iscrpljivanje i onima koji su nas htjeli zastrašiti. Rad Fakultetskog vijeća u ove tri godine nije pokazao nikakve podjele. Nije to pokazao ni broj glasova koje je u veljači dobio moj dekanski program. Moram dodati i da sam se ovih dana, čim sam dobio obrazloženje uskrate suglasnosti na svoj program, na internoj mailing-listi obratio svim studentima i zaposlenima na fakultetu i zamolio ih za pomoć – da pročitaju i moj program i obrazloženje njegove uskrate i da mi kažu smatraju li obrazloženje valjanim, da mi kažu jesam li zaista ‘promašio ceo fudbal’. Ta je naša zajednička lista inače vrlo štura. U tom je času ona, oprostite na pompoznosti, eksplodirala. Javljali su se i ljudi koji se inače drže po strani i oni koji se baš i ne slažu sa sadašnjom upravom. Nitko od njih nije rekao da je obrazloženje uskrate – obrazloženje iza kojeg je stala većina glasova Senata sveučilišta – točno i na mjestu. Nitko. Dakle, ljudi svakako različito misle, ali nikakvu podjelu na struje u ovom času na Fakultetu ne vidim. Svima nam je najvažnija naša ustanova i obrana njezina prava na znanstveno i slobodno mišljenje.’’

[adrotate banner=”19″]