Kako je grupa SexA 30 godina nakon raspada ponovno otkrivena

Snimke zagrebačke rock grupe SexA iz prve polovice 1980-ih objavljene su na kompilacijskom vinilnom izdanju ‘Sedatives From the Pharmacy’ koje je inicirao američki novinar koji je istraživao nezavisnu scenu Jugoslavije, a objavio finski diskograf

Ima tih nekih hrvatskih alternativnih rock bendova koji su svojim postojanjem i svojom glazbom ostavili neizbrisiv trag, iako su zapravo ostali u sjeni prošlosti, daleko od mainstream medija. Neki od njih, poput grupe SexA, i dan danas izazivaju pažnju ljubitelja alternativnog i noise rocka, i to ne samo u Hrvatskoj i regiji već i širom svijeta. Tako je 2019. godine njujorški novinar Jordan N. Mamone inicirao projekt izdavanja raritetnih snimaka grupe SexA nastalih u periodu od 1981. do 1985. godine te je u suradnji s hrvatskim izdavačem i vlasnikom diskografske etikete Guranje S litice Igorom Mihovilovićem pripremio album „Sedatives From the Pharmacy“ koji je ovih dana objavila finska diskografska kuća Ektro Records.

Igor Mihovilović pojasnio je Nacionalu kako je uopće došlo do interesa američkog novinara za grupu SexA i suradnje. „Jordan N. Mamone iz New Yorka, urednik mnogih reizdanja nezavisne rock produkcije, novinar i entuzijast, putem interneta je saznao za zagrebačku underground scenu iz sredine osamdesetih godina – Sexu, Trobecove krušne peći i Pingvinovo potpalublje. Zaljubivši se u taj zvuk, godinama je istraživao nezavisnu scenu Jugoslavije te smo prije nekoliko godina spontano stupili u kontakt, s obzirom na to da čuvam Sexinu ostavštinu i brinem se za neka reizdanja te izradu i održavanje arhiva kroz stranice benda na Bandcampu i Facebooku. Jordan je dobio ponudu diskografske kuće Ektro iz Finske, odnosno podetikete diskografske kuće Full Contact Records za vinilna reizdanja koja godinama, poput mene na lokalnoj razini, surađuje s mnogim etiketama kao takozvani ‘middle man’ u pripremi reizdanja i zanimljivih iskopina iz opskurnog svijeta zaboravljene muzike. Lako smo našli zajednički jezik i s užitkom smo prekopali ponovno sve dostupne kanale kojima smo uspjeli doći do snimki Sexe, kako bismo ‘iscijedili’ još jednu finalnu vinilnu kompilaciju benda za navedeno izdanje. Ploča nije zamišljena kao ‘the best of’ već kao najbolje od neobjavljenih i radnih materijala benda u periodu od 1981. do1995. godine, a ujedno je i uspomena na neke ljude koji su bili dio benda ili suradnici grupe, a koji više nisu među živima, poput pokojnog producenta i multiinstrumentalista iz Novog Sada Đoke Delibašića.“

Grupa SexA nastala je 1981. godine, nakon prekida rada benda Dežurna apoteka, pa su se tim povodom nazvali Sedativ Ex Apoteka odnosno skraćeno SexA. Prvu postavu grupe činili su Nik Valentić – vokal, Darko Kordovan – gitara, Ivan Bilosnić Bic – gitara, Saša Last – synth, Nino Prišuta – bas i Ratko Danilović – bubanj. Grupa je nakon prvih nastupa u Zagrebu i Beogradu dobila niz pozitivnih recenzija u omladinskom tisku tog doba iako je izostao taj i te kako važan drugi oblik podrške, odnosno, interes izdavačkih kuća tog doba. Svejedno, grupa SexA uspjela je svojim energičnim nastupima stvoriti određeni kult koji je gradila punih deset godina, dok nije dočekala svoje prvo vinilno izdanje. Prvu fazu benda obilježile su suradnje s Kugla glumištem, fotografom Šimom Strikomanom, redateljem Davorom Žmegačem i drugim akterima nezavisne kulturne scene tog vremena, koje će izroditi mnoge multimedijalne kolaboracije i širenja djelovanja grupe u razne sfere aktivnosti osim same glazbe.

SexA je nastala 1981. nakon prekida rada benda Dežurna apoteka pa su se nazvali Sedativ Ex Apoteka. FOTO: Privatna arhiva

U povodu jedne od obljetnica grupe SexA 2009. godine, glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš je napisao: „Kad bi se kojim slučajem pisala knjiga tajne povijesti hrvatskog i ex-YU-rocka, možda po uzoru na knjigu Ronija Sariga o tajnoj povijesti svjetskog rocka, jedno od najznačajnijih poglavlja takve knjige bilo bi ono o zagrebačkoj underground rock grupi SexA – ili, punim imenom, Sedativ Ex Apoteka. Iako je SexA, baš kao i Trobecove krušne peći, stasavala u vrijeme danas toliko slavljenog i s nostalgijom prizivanog razdoblja novog vala kao mitskog mjesta i zlatnog doba rock povijesti ovih prostora, za nju nije bilo mjesta u izdavačkoj politici tadašnjih diskografskih kuća. Često na rubu atonalnog i u sprezi s avangardnijim i mračnijim odjeljcima post-punka, SexA – iako u prvoj polovini, a posebice sredinom osamdesetih godina favorit glazbenih redakcija Poleta i Studentskog lista – nije imala dovoljno seksepila i pop-appeala da bi na nju ‘trznuli’ urednici kod kojih su prošli Film, Haustor, Prljavci i ostali, bitno komercijalniji puleni novog vala.“

Pitali smo Mihovilovića u čemu je, po njegovu mišljenju, najveći značaj grupe SexA i zašto je važna za povijest underground i alter scene na prostoru bivše Jugoslavije, ali i šire? „SexA je imala kameleonski potencijal i itekako ga je iskoristila. Rane osamdesete, kada su nastali, bile su prostor osvojen ‘Paket Aranžmanom’, ‘Artističkom Radnom Akcijom’, ‘Bistrijim Ili Tupljim…’ grupe Šarlo akrobata i sličnim pothvatima, a bend je, po mom mišljenju, u realnom vremenu upravo tu estetiku zajahao i nastavio se na njoj razvijati do sredine osamdesetih, kada su iz raznih razloga, a najviše zbog služenja vojnog roka u JNA, bivali sve većim i većim undergroundom, bruseći sve hladniji i oporiji, autistični art unikat. Sve do eksplozije s distorzijom koju su isfurali par godina kasnije, kada ih je Albinijeva grupa Rapeman pozitivno šokirala na svom koncertu u Ljubljani. Činjenica da su mogli stvarati navedene kolosjeke kako su htjeli i da su u svakom od njih bili neprikosnoveni i siloviti, mislim da im je najviše stvorila taj mit na kojem je na koncu i ova ploča uspjela procvjetati, skoro 30 godina od raspada benda.“

Novinar i urednik dugovječne radioemisije posvećene promociji alternativne glazbe s područja Jugoslavije „Anatomija zvuka“, organizator glazbenih festivala i koncertni promotor i DJ Dragan Vuković slaže se s time da je SexA vrlo važna za povijest ex YU alter noise rock scene. Utabala je put ostalim regionalnim bendovima koji su je slijedili kako bi istražili krajnje domene bučnog roka. „Time prvenstveno mislim na hrvatsku scenu i ono što je uslijedilo u Hrvatskoj u prvoj polovici devedesetih. S druge strane, SexA je odličan primjer kako se bend treba razvijati, jer sami počeci benda nisu uopće otkrivali da će završiti onako kako zvuče na albumu ‘No sleep till pussy’. Bilo je tu čak i ska muzike u nekim pjesmama. Ali opet je ta neka iščašenost u njihovu pristupu stvaranju muzike bila originalna i seksi. I ta njihova upornost mi je isto fascinantna, da su uspjeli izdržati i beskompromisno voditi bend pod istim imenom toliko dugo, uključujući i nizozemski nastavak priče. Ne može to svatko. Još jedino mi SCH i Gone Bald padaju na pamet“, rekao je Vuković.

 

‘Grupa SexA bila je rodonačelnik bučnog roka na ovim prostorima – prljavo, prljavo i samo prljavo’, kaže Dragan Vuković koji radi na knjizi o noise rocku na prostoru Jugoslavije

 

On trenutno radi na knjizi o noise rocku na prostoru Jugoslavije, svojevrsnom nastavku njegove prethodne knjige koja se bavila duetima, odnosno, bendovima s dvoje izvođača. Vukovićeva ideja je izrada mini enciklopedija koje bi arhivirale jednu scenu ili glazbeni pravac, kao što je to slučaj s knjigom na kojoj trenutno radi, a tiče se ex YU noise rocka. Za knjigu je do sada prikupio već preko 130 biografija ex yu bendova koji su svirali noise. Kao vrsnog poznavatelja underground scene na prostoru Jugoslavije i dugogodišnjeg DJ-a i koncertnog promotora, pitali smo ga kako bi nekome neupućenom opisao grupu SexA i glazbu koju su stvarali? „Grupa SexA je bila rodonačelnik bučnog roka na ovim prostorima – iako je možda ipak prije njih to bio Žbrkiklj iz Nove Gradiške, bend koji je djelovao početkom osamdesetih, ili pak riječki Porkodio. Prljavo, prljavo i samo prljavo. Sama činjenica da je Steveu Albiniju neprežaljena želja bila producirati njihov album, govori o kvalitetama tog benda. Ali meni i album ‘No sleep till pussy’ i onako kako je snimljen zvuči jako dobro, jer volim prljavu garažnu produkciju“, priznao je Vuković.

Naime, proslavljeni američki glazbeni producent Steve Albini – koji je tijekom karijere producirao albume Nirvane, Pixiesa, The Breedersa, PJ Harvey itd., a potekao je iz punk rock grupe Big Black s početka osamdesetih – nekom je prilikom čuo pjesme Sexe i poželio producirati njihov novi album. Bilo je to početkom devedesetih, kada je rat iz Hrvatske potjerao mnoge kreativce, pa tako i članove grupe SexA koji su se tih prvih dana rata skrasili u Amsterdamu. Svejedno, do suradnje s Albinijem nikada nije došlo. „Mi smo otišli u Amsterdam početkom devedesetih, kada je počeo rat. Odlučili smo otići na tri do šest mjeseci, dok ne vidimo što i kako dalje. U to vrijeme Albini nije planirao doći u Europu iako je htio s nama raditi, a mi nikako nismo mogli doći k njemu u Ameriku. Obožavao sam to što je on radio. Da smo se našli i da je Albini producirao taj naš album, bili bismo stvarno najbolji“, rekao je za Nacional pjevač grupe SexA Nik Valentić.

I Mihovilović se prisjetio te priče, koja ga je privukla: „Po riječima samog Albinija, s obzirom na to da ima ‘opskuran’ ukus u muzici, upravo mu je hermetičnost, odnosno, za njega nerazumljivost onoga što poručuju, produbila simpatije prema bendu. Kontakt je ostvaren preko tadašnjeg menadžmenta benda nakon što su u Jugoslaviji objavili prvi LP i 7” 1990/1991. godine. Bila je planirana i suradnja, ali to je neka druga, nikad do kraja ispričana priča, koja možda i bolje da je ostala samo mit.“ Pjevač grupe SexA Nik Valentić u drugoj polovici osamdesetih otišao je u Australiju, nakon čega je grupa na jedno vrijeme prestala s radom. No Valentić se uskoro vratio i 1988. godine bend je nastavio s radom, ali u ponešto drugačijem glazbenom smjeru. Kako nam je objasnio Mihovilović, „grupa je upalila distorziju i teški, hermetični, autistični pristup nestao je pod naletom agresivnog hardcorea, ponekad bržeg, abrazivnijeg, često lirički vulgarnog i zatvorenog u nejasne pjesničke šifre“.

 

Vinilno izdanje pripremano dvije godine između New Yorka, Zagreba i Kopenhagena sadrži 13 demo, live i studijskih pjesama grupe SexA snimljenih od 1981. do 1985.

 

Upravo zbog vremena i prostora koji su bili idealni za razvoj takve glazbene estetike, kako je istaknuo Mihovilović, te očitog utjecaja američke „bijele gitarske buke“ u vrijeme neposredno pred pad Berlinskog zida, a djelomice i zbog već spomenutih „zasluga“ iz ranih osamdesetih koje nikad nisu pošteno naplatili, grupa postaje dominantnija, vidljivija, prodornija i utjecajnija nego ikada ranije. Objavila je svoj prvi album, izdan nakon devet godina od prvog okupljanja i tiskan u Jugotonu u travnju 1990., koji su financirali sam bend i izdavačke kuće Idle Valley iz Zagreba i FV Založba iz Ljubljane. „No Sleep Till Pussy/Fuck Piction“ dočekan je superlativima u tisku koji je intenzivno pratio živu rock scenu tog vremena, poput magazina Ritam, Heroina, Mladina itd. Dakako, redali su se koncerti, ali ih je zaustavio rat zbog kojeg su Valentić i Bilosnić – okosnica grupe – otišli u Amsterdam. Od 1993. do 1995. Valentić je snimio nove materijale uz pomoć Đoke Delibašića, Saše Laste, saksofonista Damira Price Caprija, basistkinje Ninke i producenta Zlaje Hadžića, a izašli su pod imenom SexA kao kazetni album naziva „My Head Got Pregnant“ u izdanju zagrebačke etikete Kornela Šepera Kekere Aquarium, u proljeće 1998. godine. Posljednjih desetak godina nekadašnji članovi benda Ivan Bilosnić Bic, Ratko Danilović i Nino Prišuta zajednički rade glazbu za multimedijalne predstave u produkciji Kuće ekstremnog muzičkog kazališta Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo.

Godine 2012. redateljica Ines Pletikos snimila je dokumentarni film o grupi Sexa „Kako smo ušli u Europu: Slučaj SexA“. U razgovoru za Nacional 2011. godine Pletikos je o filmu rekla: „Film se bavi se sudbinama grupe ljudi koji pripadaju urbanoj enklavi ex Yu emigranata u Amsterdamu, slobodarski nastrojenih intelektualaca koji su se uoči posljednjeg rata na Balkanu odlučili na skok u nepoznato. Svatko iz svojih najdubljih uvjerenja. Izbijanjem rata u bivšoj Jugoslaviji te socio-političkim turbulencijama u postpolitičkom vremenu izazvanom padom željezne zavjese, alter-rock zvijezde izgubile su okvir u kojem su se formirale i prema kojem su se umjetnički odnosile. Njihovo snalaženje u novim uvjetima, način na koji doživljavaju i interpretiraju svijet i vide svoju sudbinu, kao i nenadoknadiva praznina u umjetničkom i društvenom životu sredine koju su napustili, najvažnije su teme mog dokumentarca.“ Međutim, pjevač grupe Nik Valentić rekao nam je da nije zadovoljan filmom jer u njemu nema puno bitnih detalja vezanih uz grupu SexA. „Kada sam pristao na snimanje, to je trebao biti film od 15 minuta, ali je to pretvorila u puno duži film i bio sam jako ljut zbog toga“, objasnio je Valentić.

Vinilno izdanje pripremano dvije godine između New Yorka, Zagreba i Kopenhagena sadrži 13 demo, live i studijskih pjesama grupe SexA snimljenih u periodu od 1981. do 1985. godine u klubu Kulušić, Kinu SC-a, Mladinskom kulturnom centru u Kopru, Galeriji SC-a, Hemelvaart Squatu u Amsterdamu i studijima SiM i Real & Popussy.

Nik Valentić – vokal, Ivan Bilosnić Bic – gitara, Igor France – bubnjevi i Saša Last – bas. FOTO: Privatna arhiva

Komentiraj