Koja je razlika između angažiranja svoje bivše firme i odlaženja na tajni sastanak s poslodavcem svog supruga?” Postavila je to retoričko pitanje sada već bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa gostujući prošle nedjelje u emisiji “TNT” na N1 televiziji. Osim što je upravo tijekom te emisije povukla svoju kandidaturu za predsjednicu Povjerenstva, Dalija Orešković zapravo je neizravno dala odgovor na ključno pitanje: zašto premijer Andrej Plenković na čelu Povjerenstva ne želi osobu koja je svoj posao radila savjesno i transparentno i u čijem je mandatu Povjerenstvo postalo respektabilno tijelo? Da je ostala na čelu Povjerenstva, naime, Dalija Orešković zauzimala bi stav da je u slučaju Ante Ramljaka riječ o udžbeničkom primjeru sukoba interesa, isto kao i u slučaju potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić. Da je Dalija Orešković ostala predsjednica Povjerenstva i u slučaju Ante Ramljaka i u slučaju Martine Dalić, njezina bi odluka evidentno bila takva da oni više ne bi mogli obnašati svoje dužnosti i morali bi otići baš kao što je to morao učiniti bivši predsjednik HDZ-a i potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko, čijim je odlaskom trasiran put za dolazak Andreja Plenkovića.

Iako Povjerenstvo o samom Anti Ramljaku možda ne bi moglo raspravljati jer on nije politički dužnosnik, imalo bi mandat raspravljati o tome je li aferom Agrokor i angažiranjem savjetnika obuhvaćena i Martina Dalić, a također bi se donosila odluka i o njezinim tajnim susretima s predstavnicima MOL-a u Mađarskoj, o čemu je Nacional nedavno ekskluzivno pisao.

Sada, međutim, nije stvar samo u tome da bi Plenković ostankom Dalije Orešković bio prisiljen odreći se Martine Dalić, jer on u međuvremenu i sam razmatra opcije njezina odlaska, već bi se iskristalizirala činjenica da je njegova vlada, odnosno on sam kao predsjednik Vlade, mjesecima tolerirala nešto što se zove eklatantan sukob interesa. I to, moguće, ne samo u slučaju Martine Dalić, već i u slučaju ministra financija Zdravka Marića, o čijem potencijalnom sukobu interesa je Povjerenstvo tek trebalo donijeti odluku.

Za Marića Povjerenstvo nije našlo ništa sporno kad je u pitanju eventualno pogodovanje Agrokoru, gdje je radio prije dolaska u Vladu, odnosno eventualno omogućavanje odgode plaćanja poreza ili drugih privilegija Agrokoru. Također ništa sporno Povjerenstvo nije našlo ni u činjenici da je Zdravko Marić bio predsjednik Nadzornog odbora HBOR-a kad se odlučivalo o dodjeli HBOR-ovih kredita tvrtkama iz sustava koncerna Agrokor, budući da se Marić izuzeo od glasanja na sjednicama na kojima se o tome odlučivalo.

No Povjerenstvo je protiv Marića otvorilo postupak u slučaju koji se mogao prometnuti u aferu ne samo za Zdravka Marića, već i za Andreja Plenkovića. Naime, Povjerenstvo je istraživalo ulogu Zdravka Marića na sastanku koji se održao u Vladi 26. veljače 2017. godine, a na kojem su, osim njega, sudjelovali premijer Andrej Plenković, potpredsjednica Vlade Martina Dalić, predsjednik Sabora Božo Petrov te tada još predsjednik Uprave Agrokora Ivica Todorić i njegov član Uprave Ivan Crnjac. Iako je Vlada, odnosno tadašnji predstojnik Plenkovićeva kabineta Davor Božinović, u svom odgovoru Povjerenstvu ustvrdila da su Todorića uputili da sam nađe rješenje s kreditorima koje bi dovelo do svježe likvidnosti i rješavanja obveza prema dobavljačima, dok je Zdravko Marić samo šturo ustvrdio da su predstavnici Agrokora iznosili mjere koje tvrtka namjerava poduzeti radi stabilizacije poslovanja, a Martina Dalić je čak ustvrdila da, prema njezinu sjećanju, Zdravko Marić nije zastupao bilo kakve stavove, iznosio mišljenja ili slično, Božo Petrov rekao je nešto što, ako bi bilo točno, implicira da su svi oni zajedno lagali u svojim iskazima kako bi zaštitili Zdravka Marića, a i sebe same. Naime, Petrov je konkretno ustvrdio da je Zdravko Marić iznosio moguća rješenja za probleme s likvidnošću Agrokora i, štoviše, mogućnost osiguranja te likvidnosti putem HBOR-a.

“U svakom slučaju, zaključio je da kod HBOR-a postoje određene mogućnosti s obzirom na to da ta institucija, bez obzira na plasman Agrokoru, krajem 2016. nije dosegla limit svoje izloženosti prema toj kompaniji”, rekao je Božo Petrov u svom odgovoru Povjerenstvu. No na daljnji upit Povjerenstva, Vlada je priznala i da se Zdravko Marić po nalogu premijera Plenkovića 3. ožujka potom osobno sastao s Ivicom Todorićem i “prenio mu zabrinutost Vlade za stanje u koncernu Agrokor te mu iznio prijedloge Vlade Republike Hrvatske o mogućim koracima k pronalasku rješenja za krizu u koncernu Agrokor”. Povjerenstvo je zauzelo mišljenje da, iako je Marića na sastanak s Todorićem poslao premijer, zbog povjerljive prirode tog sastanka on se izložio vanjskom dojmu da je pored onih zadaća koje je na tom sastanku imao u obavljanju dužnosti ministra financija, mogao prenošenjem povlaštenih informacija ili na drugi način utjecati ili omogućiti ostvarivanje i privatnih interesa koji su u suprotnosti s javnim te da u odnosu na Ivicu Todorića, kod kojeg je radio kao izvršni direktor za strategiju i tržišta kapitala, nije mogao biti nepristran. Spornim je Povjerenstvo smatralo i činjenicu da se na prethodnom sastanku u Vladi Marić aktivno uključio u rješavanje problema koncerna Agrokor, navodeći mogućnost da se likvidnost toj kompaniji osigura putem dodjele daljnjih kredita putem HBOR-a, iako je Marić bio svjestan potrebe da se u obavljanju funkcije predsjednika Nadzornog odbora HBOR-a izuzima iz donošenja odluka koje se odnose na dodjelu kredita trgovačkim društvima iz koncerna Agrokor.

Drugim riječima, ako je Marić bio svjestan da se morao izuzeti od odlučivanja o kreditima Jamnici, Belju i drugim tvrtkama koje su krajem 2016. dobile “božićni kredit” HBOR-a, o čemu je prvi pisao Nacional, tada je morao biti svjestan da ne može nastupati kao arbitar koji će Upravi Agrokora nuditi financiranje preko te institucije, a potom se formalno izuzimati od odlučivanja. Konačnu odluku o Marićevu slučaju Povjerenstvo je tek trebalo donijeti, kao i o slučaju Martine Dalić, ali i pitanja putovanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u Sjedinjene Američke Države. No umjesto da Sabor čim prije izabere novu predsjednicu Povjerenstva, saborskim zastupnicima najednom je određen godišnji odmor u trajanju 12 dana, i to iako su se tek nedavno vratili s dugačkih zimskih praznika. Tijekom tih 12 dana, koji će s vikendima potrajati i nešto duže, neće se izbjeći samo glasanje o novoj šefici Povjerenstva, već i mogućnost da se tijekom ponovljenog glasanja ponovno odigra scenarij u kojem vladajuća većina ne bi mogla skupiti 76 glasova.

Dalija Orešković vrlo je izravno na televiziji N1 rekla kako smatra da je činjenica da se pitanja poput onog o Martini Dalić, ali i drugim slučajevima koji se vode pred Povjerenstvom, a od kojih su neki od manjeg, a neki od većeg društvenog značaja, trenutno ni ne može staviti na dnevni red jer nije izabrana predsjednica Povjerenstva koja može sazvati sjednicu i staviti tu temu na dnevni red. “Činjenica je da su to pitanja koja će doći na stol i očito nekima odgovara situacija u kojoj će ta pitanja doći na dnevni red nešto malo kasnije”, zaključila je Dalija Orešković.

O slučaju Ante Ramljaka rekla je da je dobro što nikome od članova Odbora za gospodarstvo na prošlotjednoj sjednici nije bilo sporno da nije u redu angažirati tvrtke s kojima je netko neposredno prije stupanja na neku javnu dužnost, interesno, financijski, poslovno ili na bilo koji drugi način bio povezan.

“Dakle, ovdje su uistinu ti savjetnici možda bili najbolji odabir i odlično odradili svoj posao, ali sama činjenica njihove povezanosti s gospodinom Ramljakom ono je što zapravo spada u teoriju sukoba interesa i svega onoga što smo mi retorički govorili u proteklih pet godina. E sad, vi ste pitali ima li tu nekih dubljih razloga. Rekla bih da nakon te sjednice, nakon što je svima u ovoj državi jasno što je to otprilike sukob interesa i što je to što te kompromitira u objektivnosti određenog procesa, dakle, kako ćemo sad odjedanput to reći, a to su već pokrenuti postupci. I činjenica je da ja sigurno ne bih reterirala u stavovima, dakle, ne bih pričala nešto drugačije kod donošenja konačne odluke od svojih razmišljanja u trenutku kad su postupci pokrenuti”, pojasnila je Dalija Orešković za čiji se reizbor nisu potrudili ni pripadnici oporbe. Naime, činjenica da je iz redova oporbe Dalija Orešković dobila tek 48 glasova, po nekima je pokazatelj da je ona odlično radila svoj posao jer se zamjerila i oporbi i vladajućima.

No bivša premijerka Jadranka Kosor, govoreći na televiziji N1, upozorila je na još jedan aspekt. Naime, nakon što je bilo jasno da vladajuća većina na temelju šalabahtera želi izabrati drugu osobu na čelo tog povjerenstva, i to Natašu Novaković, ali za članove dvije osobe koje su i do sada bile članovi tog istog Povjerenstva, postavilo se pitanje – ako je HDZ bio nezadovoljan radom Povjerenstva, onda nitko od članova Povjerenstva nije trebao biti ponovno izabran. Ako su, pak, bili zadovoljni samo s dvoje članova, a ne i s bivšom predsjednicom, koji su njihovi razlozi za to? Jedna reizabrana članica Tatijana Vučetić inače je bila protukandidatkinja Daliji Orešković i prilikom prvog izbora članova Povjerenstva 2013. godine. Tada je Tatijana Vučetić dobila tri glasa podrške za predsjednicu, ali budući da se kandidirala i za članicu Povjerenstva, na kraju je prošla za članicu, a na mjesto predsjednice izabrana je Dalija Orešković.

Upravo je ona svojim radom i integritetom te odlukama koje su se ticale najmoćnijih političara na vlasti, dala vjerodostojnost toj instituciji. Jedna od potvrda kvalitete rada Povjerenstva na čelu s Dalijom Orešković, svakako je i u činjenici da je veliki broj njihovih odluka potvrđen i na Upravnom sudu, a nedavno je njihovu odluku u slučaju bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i “afere konzultantica” potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske.

Upravo je taj slučaj otvorio put i Andreju Plenkoviću da preuzme kormilo HDZ-a i Vlade.

No prema onom što smatra Dalija Orešković, put kojim je Plenković krenuo vodi tome da bi on, kako mu je poručila, uz pomoć svojih marketinških stručnjaka trebao početi pripremati fraze na pet svjetskih jezika koje će Vlada iskoristiti za kamuflažu činjenice da je Hrvatska u borbi protiv korupcije na samom dnu. Također je zaključila da se cijelo to odugovlačenje s izborom članova Povjerenstva dogodilo upravo zbog nje.