Je li Plenković odobrio Ćoriću da vjetroelektranama omogući pljačku proračuna?

Kako je svojim potpisom na korupcijom impregnirani projekt vjetroelektrane Krš-Pađene ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić otvorio put da se može propitivati seže li korupcijska hobotnica do samog vrha Plenkovićeve vlade

Nacional donosi ključne dijelove cjelovitog rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 31. srpnja 2017. kojim je potpredsjednik Vlade i ministar Tomislav Ćorić osobno svojim potpisom dao “zeleno svjetlo” za izgradnju projekta vjetroelektrane Krš-Pađene. Taj dokument, koji je Nacional pišući još 2017. ekstenzivno o tom projektu prvi u Hrvatskoj objavio netom nakon njegova izdavanja, a koji je djelomično u ponedjeljak pokazan i na N1 televiziji, Ćorića od prošloga tjedna promiče u potencijalnog protagonista afere u čijem se središtu već nalazi bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac.

Ćorić je taj dokument potpisao svega mjesec dana nakon što je preuzeo ministarsku funkciju u tom resoru i ponio se prema tom projektu kao prema prvorazrednom nacionalnom prioritetu. Napravio je to iako realno nije imao ni približno dovoljno vremena da se pobliže upozna s intrigama koje su taj projekt već tada pratile ili je to napravio unatoč svemu tome iz nekih sasvim drugih motiva. Možda upravo zato što je to rješenje, koje je potpisao, investitoru trasiralo put prema astronomskom iznosu državnih poticaja – negdje između dvije i 4,5 milijardi kuna tijekom 14 godina.

U današnjem kontekstu, u ozračju gotovo filmskih scena uhićenja HDZ-ova establišmenta koji je na razne neprimjerene načine povezan s tim projektom, otvara se pitanje što je doista u pozadini Ćorićeve koncilijantnosti prema tom projektu. Što ga je motiviralo da ga potpiše i tko mu je na taj projekt svrnuo pozornost?

Sadržaj tog dokumenta, kao i političke okolnosti koje su mu prethodile, pomaže razumjeti koji je širi politički okvir najnovije eksplozivne afere i tko bi se sve moguće pojavio na vrhu piramide uhićenih da bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac nije pronašla uređaj za prisluškivanje u automobilu kojim se koristila i tako naprasno dovela do prekida kompleksnog policijskog rada na slučaju koji je rezultirao zasad djelomičnom rekonstrukcijom koruptivne hobotnice impregnirane većim brojem utjecajnih članova HDZ-a.

Taj dokument baca novo svjetlo na ponašanje kadrovske mreže HDZ-a koja je zapasala brojne pozicije ozbiljnog društvenog utjecaja zahvaljujući tomu što su bili kompatibilni s onim načinima političkog i javnog djelovanja kakve su kao poželjne naglašeno afirmirali Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Oni su bili predsjednik i glavni tajnik HDZ-a s ključnim ulogama u toj stranci prije no što joj je na čelo – zbog pada njihove ranije vlade nakon Nacionalova otkrića teškog sukoba interesa u aferi Konzultantica – dospio Andrej Plenković. U njihovo vrijeme, početkom svibnja 2015., Josipa Rimac bila je imenovana za direktoricu predizborne kampanje HDZ-a, a Tomislav Ćorić počeo je svoj uzlet prema pozicijama prvorazrednog političkog utjecaja.

Dokument s Ćorićevim potpisom, koji Nacional objavljuje, danas baca novo svjetlo na funkcioniranje te kadrovske infrastrukture.

Plenković ju je prigrlio i nije se od nje jasno distancirao. Štoviše, Josipa Rimac je u njegovoj administraciji osvanula kao državna tajnica, a Ćorić se počeo spominjati kao jedan od njegovih ključnih kadrovskih aduta.

 

Tomislav Ćorić dao je potpis na rješenje za Krš-Pađene samo mjesec dana nakon što je postao ministar zaštite okoliša i energetike, a na tu funkciju došao je nakon što je Plenković iz Vlade otjerao Most

 

Tek kasnije pojedinci iz te inače šire kadrovske hobotnice počeli su, suočeni s raznim korupcijom i trgovinom utjecajem impregniranim aferama, gubiti utjecaj u Plenkovićevu HDZ-u. U ovom slučaju riječ je vjerojatno o zadnjoj ozbiljnoj epizodi političkog klistira HDZ-a u tekućem mandatu Andreja Plenkovića na vlasti. Zasad taj proces političke marginalizacije nije obuhvatio Ćorića. Ali su se pojavile indicije da bi se to moglo dogoditi. Visoki politički izvor blizak Plenkoviću navodi kako je zbog novonastalih okolnosti teško očekivati da će Ćorić osvanuti pri vrhu neke izborne liste HDZ-a, a još teže da bi mogao imati istaknutu ulogu u državnoj administraciji bude li Plenković formirao buduću vladu.

Takav razvoj događaja potpomaže i rješenje koje se pojavilo u kontekstu afere čija je protagonistica zasad Josipa Rimac. Tomislav Ćorić taj je dokument potpisao mjesec dana nakon što je preuzeo dužnost ministra zaštite okoliša i energetike i samo četiri mjeseca nakon što je njegov prethodnik Slaven Dobrović isti projekt stopirao – odnosno dao mu uvjetno mišljenje, i to zbog značajnih promjena u odnosu na prvotni projekt.

Riječ je o projektu zbog kojeg je USKOK više od godinu dana pod tajnim mjerama imao sada već bivšu HDZ-ovu državnu tajnicu Josipu Rimac, što je rezultiralo njezinim prošlotjednim uhićenjem, kao i uhićenjem više osoba. Među uhićenima bili su i pomoćnica ministra gospodarstva Ana Mandac, tajnica u kabinetu ministrice poljoprivrede Ružica Njavro, načelnica Gračaca Nataša Trubić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić, kao i šef splitske direkcije Ivan Melvan. USKOK je otvorio istragu protiv ukupno 13 osoba, među kojima su i vlasnik projekta CEMP Milenko Bašić te s njim povezan poduzetnik Dragan Stipić, koji su trenutno nedostupni hrvatskom pravosuđu zbog dvojnog državljanstva. Istraga je otvorena zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela trgovanja utjecajem, davanja mita za trgovanje utjecajem, zlouporabe položaja i ovlasti te davanja i primanja mita – što sugerira da je riječ o projektu za čiju je provedbu bilo potrebno podmititi niz visokopozicioniranih državnih dužnosnika.

Ta činjenica sada baca posve novo svjetlo na sporno rješenje koje je potpisao Tomislav Ćorić još prije tri godine.

Izvor dubinski upoznat sa zbivanjima koja su prethodila njegovu izdavanju za Nacional je izjavio da je to rješenje protupropisno doneseno jer se za takav projekt naprosto morala provesti studija utjecaja na okoliš, da je ono protivno mišljenju stručnog tijela istog ministarstva koje je to ustvrdilo te da je na temelju takvog protupropisnog rješenja izdana lokacijska dozvola, čime je otvoren put za subvencioniranje te investicije. A to je, prema tvrdnjama istog izvora, bio tek manji dio sofisticiranog nezakonja u resoru koji je u to vrijeme preuzeo Tomislav Ćorić.

Sporno rješenje Ćorić je potpisao svega mjesec dana nakon što je, zahvaljujući činjenici da je premijer Andrej Plenković ministre Mosta razriješio dužnosti, preuzeo funkciju ministra zaštite okoliša i energetike. Potpisivanje spornog rješenja za vjetroelektranu Krš-Pađene bilo je praktički jedan od prvih velikih Ćorićevih poteza u novom ministarstvu. No s tim u vezi postoje dva problema. Prvi je taj što je Ćorić rješenje potpisao svega mjesec dana prije no što je Vlada donijela Odluku o povećanju naknade za obnovljive izvore energije (OIE) s dotadašnjih 3,5 lipa po kWh na 10,5 lipa po kWh, o čemu je Nacional tada već pisao.

Drugo, ono što bi se sada ponovno dodatno moglo propitivati jest, međutim, činjenica da je ista vlada nekoliko mjeseci ranije, ali pod vodstvom Mostova ministra zaštite okoliša i energetike Slavena Dobrovića, isti taj projekt stopirala, odnosno nije mu dala bezuvjetno mišljenje – i to zbog značajnih intervencija u projektu. Naime, broj vjetrenjača smanjen je s planiranih 71 na 48, ali je povećana njihova snaga. Zato je u rješenju Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 20. ožujka 2017., iz Dobrovićeva mandata, stajalo da za vjetroelektranu Krš-Pađene nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš uz primjenu mjera zaštite okoliša i program praćenja stanja buke, utvrđene u ranije provedenom postupku procjene utjecaja na okoliš, ali je zato potrebno provesti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu. Također, u rješenju je pod točkom 3 bilo navedeno da isto prestaje važiti ako nositelj zahvata, tvrtka C.E.M.P. d.o.o. iz Donjeg Stupnika, u roku od dvije godine ne podnese zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole. To je rješenje potpisala načelnica Sektora za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenje Vesna Montan, no prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, najodgovornija osoba za donošenje takvog rješenja bio je tadašnji Mostov državni tajnik za energetiku Ante Čikotić.

U novom rješenju od 31. srpnja 2017., koje je potpisao ministar Tomislav Ćorić osobno, uz supotpis državnog tajnika Maria Šiljega i načelnika Igora Vukovića, navodi se da za namjeravani zahvat, odnosno vjetroelektranu Krš-Pađene, kao ni u prvom rješenju, nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš. Međutim, novo rješenje omogućilo je i da se projekt provede bez glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, što se u prethodnom rješenju od 20. ožujka tražilo.

U Ćorićevu rješenju bilo je navedeno sljedeće:

“I. Poništava se Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-351-03716-08/322, URBROJ: 517-06-2-1-1-17-9 od 20. ožujka 2017. te se zamjenjuje ovim rješenjem.

Za namjeravani zahvat, vjetroelektranu Krš-Pađene, Šibensko-kninska županija, nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš uz primjenu mjera zaštite okoliša i programa praćenja stajna buke utvrđenih u ranije provedenom postupku procjene utjecaja na okoliš rješenjem (KLASA: UP/I 351-03/06-02/148, URBROJ:531-08-3-1-2-8-07-15 od 18. listopada 2007.).

Za namjeravani zahvat, vjetroelektranu Krš-Pađene, Šibensko-kninska županija, nije potrebno provesti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu. Program praćenja stanja okoliša propisan u Rješenju MZOPUG (KLASA: UP/I 351-03/06-02/148, URBROJ: 531-08-3-1-2-8-07-15 od 18. listopada 2007.) i uvjeta zaštite prirode koje je propisala Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture dopunjava se sljedećim: …”

Umjesto toga, trebalo je provesti trogodišnje praćenje aktivnosti faune šišmiša, ptica i zvijeri.

“Na temelju dobivenih rezultata utvrditi postoji li značajna razlika korištenja prostora prisutnih populacija šišmiša, prije i nakon izgradnje planirane VE”, stoji u rješenju u kojem je detaljno bilo navedeno što sve praćenje aktivnosti šišmiša, ptica i zvijeri treba obuhvaćati. Rezultate i analizu svih aktivnosti praćenja stanja i eventualnog stradavanja šišmiša, kao i rezultate praćenja utjecaja vjetroelektrane na život ptica i velikih zvijeri, investitor je trebao dostaviti Upravi za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i energetike, uz obveznu procjenu potrebe dodatnih zaštitnih mjera ili izmjene postojećih.

 

Umjesto glavne ocjene prihvatljivosti za okolišnu mrežu, Ćorić je omogućio investitorima da unatoč izmjenama projekta mogu dostaviti samo trogodišnje praćenje aktivnosti faune šišmiša, ptica i zvijeri

 

Buduća vjetroelektrana Krš-Pađene, kako je navedeno u Elaboratu zaštite okoliša dostavljenom Ministarstvu, nalazi se u Šibensko-kninskoj županiji, na području Grada Knina i Općine Ervenik, između rijeke Zrmanje na sjeveru i kanjona rijeke Krke na jugu. Pristup lokaciji spojen je na državne ceste D1 Plitvice-Gračac-Knin-Sinj-Split i D59 Knin-Kistanje-Kapela (D8).

“U postupku procjene utjecaja na okoliš vjetroelektrane (VE) Krš-Pađene razmatrana je instalirana snaga 110 MG (55 vjetroagregata pojedinačne snage 2 MW), dok je u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš razmatrano postavljanje dodatnih 16 vjetroagregata, pri čemu bi se instalirana snaga povećala na 142 MW”, stoji u rješenju u kojem se dodatno navodi da je u postupku daljnjeg razvoja projekta utvrđeno da je vjetroagregate predložene u prethodnim postupcima, potrebno zamijeniti efikasnijim i modernijim vjetroagregatima. Stoga bi novi vjetroagregati, odnosno vjetrenjače, trebali imati snagu od tri umjesto dva MW, veći promjer lopatica (125 m umjesto 82 do 90 m) i viši stup (118 m umjesto 70 do 108 m). S obzirom na povećanje nazivne snage, određeno je da će se broj vjetrenjača smanjiti s planiranih 71 na 48, pri čemu će njihova ukupna instalirana snaga iznositi 144 MW, ali će na mjestu priključka na vjetroenergetsku mrežu izlazna snaga biti ograničena na 142 MW. Unatoč potpunoj promjeni projekta, Ćorićevo ministarstvo nije smatralo da tvrtka C.E.M.P. treba izraditi novu studiju utjecaja na okoliš, čak ni glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu. Nacionalovi sugovornici upućeni u tu problematiku tvrdili su, međutim, da se takva odluka može smatrati problematičnom jer vjetroturbine od tri MW, primjerice, imaju potpuno drugačiji, jači zvuk od onih od dva MW te samim time njihov utjecaj na okoliš ne može biti isti. Nacionalovi izvori upozoravali su da se vjetroelektrana nalazi između Nacionalnog parka Krka i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, što je područje u kojem obitava i bjeloglavi sup.

Nacional je o toj temi pisao još u rujnu 2017. kada se oglasio i vlasnik tvrtke C.E.M.P. Milenko Bašić koji je za Nacional izjavio sljedeće:

“Nije točna izjava šefa Mosta Bože Petrova da će moja tvrtka dobiti 4,5 milijardi kuna poticaja za projekt vjetroelektrane Krš-Pađene. Štoviše, upravo zbog Mosta taj projekt, koji je nakon Pelješkog mosta najveći kapitalni projekt u Hrvatskoj, još uvijek nije realiziran. Mostu nije bilo važno što smo već mogli započeti proizvodnju betonskih stupova za vjetroelektranu, čime bi se ukupan postotak opreme za Krš-Pađene proizvedene u Hrvatskoj popeo do čak 60 posto. Umjesto toga, počeli su stopirati projekt u trenutku kad sam ja odbio dati pet milijuna eura za njihovu Etičku banku. To je čisti reket.” Na pitanje kakve veze ima Most s projektom Etičke banke (koja na kraju nije zaživjela jer joj je HNB odbio izdati licencu), Bašić je tada rekao da je novac od njega za pokretanje te banke tražio jedan od prvih ljudi Mosta, Ladislav Turčinović.

Turčinović je opovrgnuo bilo kakve pokušaje pritisaka na Bašića te je o svemu rekao:

“Ja sam član Etičke banke i podržavam taj projekt. S tvrtkom C.E.M.P. razgovarali smo o mogućnosti financiranja njihova projekta Vjetroelektrane Krš-Pađene putem Etičke banke jer koncept te banke podržava upravo razvoj takvih proizvodnih projekata zelene energije. No nije točno da je bilo riječi o tome da ta tvrtka financira osnivanje Etičke banke, nego o tome da bi, u slučaju da krenemo u taj projekt, oni trebali uplatiti avans u iznosu jedne osmine ukupnog kredita koji bi podigli. Međutim, s obzirom na to da projekt Etičke banke još nije zaživio, od toga se odustalo.”

Predsjednik Mosta Božo Petrov za Nacional je tada, pak, izjavio sljedeće:

“Gospodin Bašić došao je k meni na razgovor pokušavajući me uvjeriti da je projekt dobar i da bi ga trebalo provesti. Odgovorio sam mu da Ministarstvo donosi odluke, uputio ga na mogućnost žalbe i rekao da će Ministarstvo u skladu sa strukom odlučiti o njegovoj žalbi. Što se tiče gospodina Turčinovića, on je jedan od naših vanjskih suradnika, a o odnosu njega i gospodina Bašića zaista nemam informacija. Sve ovo mi djeluje kao reakcija određenih skupina i lobija na oštre reakcije Mosta koje su im očito pokvarile planove. Most podržava princip etičkog bankarstva, ali nema veze s ovim projektom niti drugim projektima Etičke banke.”

Most i Božo Petrov javno su napali projekt, što je bio razlog što se Bašić tada oglasio. On je napad Mosta na projekt vjetroelektrane Krš-Pađene doživio kao vrhunac političkog licemjerja, oportunizma i jeftinog populizma koji je u stvarnom svijetu izazvao milijune eura štete i moguće trajno upropastio šansu da se ogroman segment proizvodnje dijelova za vjetroparkove, a riječ je o betonskim stupovima, počne proizvoditi u Hrvatskoj.

“Mi smo imali sve dozvole i projekt se mogao početi graditi 2015., danas bi već bio gotov, ali s većinskom uvoznom opremom, a mi smo uspjeli dogovoriti s proizvođačem turbina iz Španjolske, tvrtkom Acciona, da pokrenemo proizvodnju po njihovoj licenci u Hrvatskoj. Zato smo zaustavili već započetu gradnju i išli u odgodu i izmjenu projekta. U međuvremenu je tvrtku Acciona preuzeo njemački vlasnik, tvrtka Nordex, ali oni su također prihvatili sporazum o proizvodnji u Hrvatskoj i mi smo krenuli u dogovor s Viaduktom, jedinom hrvatskom tvrtkom koja bi bila u stanju ući u tako zahtjevnu proizvodnju. Da smo uspjeli u tome, imali bismo hrvatske stupove proizvedene u Kistanju, Končarove transformatore, sve građevinske radove izvodile bi domaće tvrtke, jedino bi se uvozile gondole odnosno vjetroagregat s krilima, što u financijskom smislu iznosi oko 40 posto projekta, dok bi ostatak od 60 posto bio čisti hrvatski udio”, objasnio je direktor tvrtke C.E.M.P. Ivan Šimić. Međutim, u periodu nakon što je Most projektu Krš-Pađene u ožujku 2017. dao uvjetno rješenje, tvrtka Viadukt kojoj je Bašić odnosno njegova tvrtka Lager-Bašić već bila uplatila 35 milijuna kuna avansa za otvaranje tvornice u Kistanju, gdje bi se betonski stupovi proizvodili po španjolsko-njemačkoj licenci, u međuvremenu je u svibnju 2017. bila završila u stečaju.

 

‘Nije točna izjava šefa Mosta Bože Petrova da će moja tvrtka dobiti 4,5 milijardi kuna poticaja za projekt vjetroelektrane Krš-Pađene. Upravo zbog Mosta taj projekt još uvijek nije realiziran’, tvrdio je Milenko Bašić

 

“Da je projekt odobren na vrijeme, do toga ne bi došlo. Međutim, nakon što smo mi predali svu potrebnu dokumentaciju još krajem prošle godine, u Mostu su otezali s donošenjem rješenja sve do ožujka, a kad su rješenje konačno donijeli, ispostavilo se da bi za glavnu ocjenu prihvatljivosti koju su oni tražili, iako je projekt imao urednu studiju utjecaja na okoliš, trebalo proći još najmanje godinu dana”, objasnio je prije tri godine za Nacional direktor tvrtke C.E.M.P. Ivan Šimić. On je ujedno jedini u ime projekta Krš-Pađene istupao u javnosti, dok je vlasnik projekta Bašić bio potpuno izvan fokusa javnosti iako je riječ o jednom od najmoćnijih poduzetnika u Hercegovini koji je svrstavan i među najmenadžere godine. No Bašić je s novinarima Nacionala tada razgovarao telefonski. Nije krio svoju ogorčenost dotadašnjim medijskim napadima na sebe, kada ga se povezivalo i s Krešimirom Milanovićem, bratom bivšeg premijera Zorana Milanovića. Smatrao je da se na njega i na njegovu tvrtku neopravdano baca ljaga i da je jedan od razloga taj što se “treba napiti krvi Hrvatu jer je kupio austrijsku firmu”. Naime, Bašić je kupio projekt Vjetroelektrane Krš-Pađene 2012. za 3,2 milijuna eura od dviju austrijskih državnih tvrtki Verbund Renewable Power GmbH i Bewag, odnosno Austrian Wind Power Projektentwicklungs GmbH & Co KG. Prema informacijama do kojih je došao Nacional, u trenutku kraha i izbijanja afere s Hypo bankom, austrijska vlada donijela je odluku o povlačenju države iz svih nezapočetih projekata na području Balkana. Uprava tvrtke Bewag donijela je stoga odluku o povlačenju iz Hrvatske.

“Budući da su imali potpisano pismo namjere HEP-a iz 2008. o zajedničkoj suradnji, očekivali su da će taj projekt kupiti HEP, ali Austrijance nije zadovoljila ponuda HEP-a pa su nakon dvije godine korespondencije s njima odlučili ponuditi projekt na tržištu te za njega dobili dvostruko veću cijenu od one koju je, prema mojim saznanjima, nudio HEP”, tvrdio je Nacionalov izvor dobro upućen u tu situaciju, koji je imao uvid u svu dokumentaciju između HEP-a i austrijskih vlasnika projekta Krš-Pađene. HRT je u prosincu 2016. u jednoj reportaži iznio podatke o tome da je HEP u taj projekt preko tvrtke HEP Obnovljivi izvori energije preko raznih studija i ekspertiza te izgradnje dijela infrastrukture uložio milijune kuna koji su “otišli u vjetar”. U trenutku kad je Bašić kupio projekt, on je bio razvijen do razine lokacijske dozvole za snagu do 100 MW s mogućnošću proširenja na 142 MW, koliko je na kraju i ušlo u projekt koji bi se spajao izravno na dalekovod HEP-a koji prolazi kroz područje budućeg vjetroparka.

Bašić je u Hrvatskoj i vlasnik tvrtke Lager-Bašić, jednog od najvećih distributera građevinskih strojeva i zastupnika za Hyundai, ali pravo poslovno carstvo izgradio je u rodnom Posušju i Ljubuškom gdje je, osim distribucije strojeva, pokrenuo i proizvodnju elemenata za građevinske strojeve za Hyundai, ali i proizvodnju prikolica i poluprikolica, takozvanih labudica, za prijevoz teških strojeva. Godišnji promet njegovih tvrtki u Hercegovini iznosi milijune eura, a u Hrvatskoj je 2016. iznosio 58,6 milijuna kuna.

Šimić je isticao da su tvrdnje Mostovaca da će, ako sruše projekt Krš-Pađene, građanima uštedjeti milijarde, bile potpuno pogrešne i zlonamjerne.

“Oni su krenuli u javnu hajku protiv nas jer, po njihovom, ispada da ćemo mi uzeti građanima milijarde, a zapravo je nas država uvukla u investiciju za projekt u čiji smo razvoj dosad već uložili više od šest milijuna eura, a da nismo počeli zarađivati ni lipe. Riječ je o potpunoj zamjeni teza i osnovnom nepoznavanju načina na koji neka investicija funkcionira. Volio bih da građani shvate što se tu stvarno događalo. Vlada je najprije 2009. donijela Strategiju energetskog razvoja prema kojoj moramo imati 1200 MW energije proizvedene iz vjetra. Potom vlada 2011. donosi novu uredbu kojom se određuje da do 2020. učešće vjetra trebamo povećati s 5,8 na 13,6 posto.

Drugim riječima, vlada je donijela uredbu kako bi poticala investitore jer je u tom trenutku u Hrvatskoj bilo svega četiri posto energije proizvedene iz vjetra. Sad imamo oko devet posto, a kad Krš-Pađene budu gotove, imat ćemo tek 11 posto. Vlada je željela potaknuti investitore da uđu u projekte obnovljivih izvora energije tako što je odredila da investitori mogu očekivati poticajnu cijenu otkupa energije. I europska direktiva kaže da se projekti moraju poticati do razine da budu isplativi.

 

‘Nitko u Hrvatskoj nije napravio više za vjetar od Čačića koji je podigao cijenu sa 65 lipa na 71 lipu i produljio rok trajanja ugovora na 14 godina. Onda dolazi Vrdoljak koji spušta cijenu i ukida poticaj’

 

U trenutku kad smo mi potpisali ugovor kojim nam vlada jamči otkupnu cijenu od 0,71 kunu po kilovatsatu, tržišna cijena energije iznosila je 0,53 kune, a poticaj je iznosio 0,18 kuna. Danas je tržišna cijena 0,42 kune, a ne 0,30 jer je 0,30 burzovna, a ne tržišna cijena, a burza i tržište nisu jedno te isto. Dakle, zato što je trenutno tržišna cijena manja nego što je bila, mi bismo trebali biti krivi što će nama pripasti više poticaja. A nitko ne zna koja će biti tržišna cijena u trenutku kad vjetroelektrana krene u rad. Drugim riječima, manipulira kako tko hoće. Stvar je u tome da vlada daje poticaje, ali investitori preuzimaju sav rizik posla. Da bismo ostvarili profit, moramo ostvariti određeni nivo godišnje proizvodnje, za što ne postoji jamstvo. Primjerice, prvi vjetropark na Pagu izašao je iz sustava poticaja, a još se nije isplatio”, objasnio je tada Šimić.

Šimić je isticao da je taj slučaj ogledni primjer zašto nitko ne želi investirati u Hrvatsku jer za pokretanje ovakve greenfield investicije mora proći više od deset godina, s neizvjesnim ishodom uslijed stalnih politički uvjetovanih promjena pravila. Tako je, rekao je, i taj projekt 2012. postao žrtva sukoba između Ivana Vrdoljaka i Radimira Čačića.

“Nitko u Hrvatskoj nije napravio više za vjetar od Čačića, koji je podigao cijenu sa 65 lipa na 71 lipu i produljio rok trajanja ugovora na 14 godina. Onda dolazi Vrdoljak koji spušta cijenu i ukida poticaj jer on uopće ne želi razvoj vjetra. U tom razdoblju do statusa povlaštenih došlo je svega 344 MW, među koje smo ušli i mi sa svojih 142. No mi smo prošli istu proceduru kao i ostalih 204 MW, a njih nitko ne propituje. Kad imate tako veliki projekt, uvijek si netko daje za pravo misliti koji biste još dodatni zahtjev trebali ispuniti. Smišljeno se radilo da se napakosti projektu pa se plasiraju razne optužbe putem medija, uvijek se traže neke skrivene pozadine i skriveni igrači. Ako netko misli da je projekt sumnjiv, neka lijepo traži DORH da stvar preispita”, decidirano je rekao Šimić.

U ovom slučaju trebat će utvrditi dvije ključne stvari: je li se Milenko Bašić od starta koristio kriminalnim metodama da bi nagovorio državne dužnosnike da mu proguraju projekt – ili je, shvativši da sve ide presporo i da tim tempom neće moći završiti investiciju još nekoliko godina, naprosto krenuo linijom manjeg otpora i počeo potkupljivati dužnosnike u zamjenu za bržu realizaciju projekta.


Duga kronologija ‘reketarenja’ između tvrtke C.E.M.P. i Hrvatskih šuma

Nacional je od izvora bliskih osumnjičenom investitoru u projekt vjetroelektrane Krš-Pađene dobio njihov pogled na optužbe za davanje mita zbog problema s Hrvatskim šumama, a oni tvrde da je žrtva reketarenja upravo poduzetnik Milenko Bašić

Dana 9. rujna 2014. Državni ured za upravljanje imovinom donosi Odluku o osnivanju služnosti na šumskom zemljištu u korist društva C.E.M.P. d.o.o. radi izgradnje vjetroelektrane Krš-Pađene

Na temelju te Odluke Hrvatske šume izdaju Obračun naknade za osnivanje prava služnosti 7. 4. 2015.

UGOVOR HRVATSKE ŠUME – C.E.M.P. – 4. 4. 2017. – Investitor je po tom Ugovoru trebao izgraditi šumske putove poštujući sve propisane uvjete Hrvatskih šuma, i to u roku od 12 mjeseci, što je i ispunio i u što je investirao ukupno 29 milijuna kuna. Nakon toga počinje agonija investitora s Hrvatskim šumama, koje na sve načine opstruiraju, odugovlače i ucjenjuju investitora protivno potpisanom Ugovoru. Naime, nakon što je C.E.M.P. izgradio ceste prema Ugovoru, Hrvatske šume odbijaju preuzeti ih i dostaviti svoju procjenu izvedenih radova. Nakon 18 mjeseci tijekom kojih su Hrvatske šume vršile razne pritiske i ucjenjivale investitora vezano uz iznos za koji će priznati izgrađene ceste, Šume šalju ponudu i procjenu izgradnje cesta na devet milijuna kuna iako je vrijednost radova 29 milijuna kuna. Nadalje, Hrvatske šume ne pristaju na prijeboj potraživanja te traže od investitora plaćanje naknade

Investitor nije plaćao obračunatu naknadu jer Hrvatske šume nisu priznale vrijednost radova investitora niti su pristale na prijeboj potraživanja (naime, procijenile su vrijednost izvedenih radova na devet milijuna kuna). Tijekom gradnje C.E.M.P. je mijenjao lokacijsku dozvolu koja je temelj za donošenje odluke Ministarstva državne imovine te je stoga tražio da se izmijeni Odluka o osnivanju prava služnosti na šumskom zemljištu i uskladi sa zadnjom izmjenom lokacijske dozvole. U skladu s time, 7. 12. 2018. nova Odluka Ministarstva državne imovine o osnivanju prava služnosti i 25. 2. 2019. Odluka o Dopuni Odluke o izmjeni

Hrvatske šume u travnju 2019. donose novi obračun naknade za pravo služnosti prema novoj Odluci Ministarstva državne imovine te u lipnju 2019. Obračun naknade po Odluci o dopuni (iznos od gotovo 6,1 milijun kuna).

Taj su obračun Hrvatske šume napravile izbjegavajući važeći Ugovor s investitorom, prema kojem je investitor izvršio sve preuzete obveze, ali i protivno pravilniku Ministarstva poljoprivrede RH koji je stupio na snagu prošle godine. Tako investitora oštećuju i naplaćuju mu kroz gradnju cesta 29 milijuna kuna te još dodatno 6,1 milijun kuna prisilne i protuzakonite naknade, što je ukupno 35,1 milijun kuna. Da su primijenile tada važeći pravilnik za obračun naknade, bez postojećih starih cesta te cesta koje su izgrađene na privatnim parcelama, obračunata naknada iznosila bi 1,5 milijuna kuna za cijelu površinu, a samo 0,5 milijuna kuna ako se izuzmu ceste koje su predane Hrvatskim šumama.

Međutim, znajući da investitor nema vremena za vođenje sudskog spora i dokazivanja, Hrvatske šume ucjenjuju investitora da plati naknadu u iznosu od 6,1 milijun kuna te ne pristaju na prijeboj potraživanja iako je investitor predao izgrađene ceste u koje je uložio 29 milijuna kuna.

Dodatno, važno je napomenuti da Hrvatske šume obračunavaju štetu na šumama na području u kojem uopće nema šuma, već se radi o šikari i niskom raslinju, a u knjigama Hrvatskih šuma vode se kao šume visoke kategorije.

Nadalje, Hrvatske šume pozivale su se i na nezakonite posebne uvjete da spriječe puštanje u rad vjetroelektrane koja je projekt od interesa za Republiku Hrvatsku. Propisivanje obveze nadoknade šumske štete protupravno je navoditi kao poseban uvjet gradnje, s obzirom na to da se radi o čisto obvezno-pravnom odnosu između investitora i Hrvatskih šuma koje ne bi smjele zlorabiti svoje javnopravne ovlasti. Naime, posebne uvjete o utjecaju tog zahvata na šume može utvrditi nadležno Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva na temelju mišljenja Hrvatskih šuma, ali ne i Hrvatske šume.

 

‘Znajući da investitor nema vremena za vođenje sudskog spora i dokazivanja, Hrvatske šume ucjenjuju investitora da plati naknadu u iznosu od 6,1 milijun kuna te ne pristaju na prijeboj’

 

Na to je C.E.M.P. upozorio Hrvatske šume u dopisu iz ožujka 2020. godine i slijedom toga Hrvatske šume su povukle svoju primjedbu iz postupka uporabne dozvole. Isto tako, istina je da C.E.M.P. nije platio naknadu za šumsku štetu, ali samo zato što to dugovanje značajno prelazi dugovanje Hrvatskih šuma prema C.E.M.P.-u, za koje oni odbijaju izvršiti prijeboj te traže oprost.

Potrebno je objasniti i kako je nastala ta naknada za šumsku štetu. Naime, pravo služnosti za vjetroelektranu može se dobiti samo za površinu na kojoj se nalazi elektrana, dok se tijekom gradnje neminovno koristi veća površina za koju onda Hrvatske šume obračunaju ponovno pošumljavanje (tj. sađenje makije jer drveća tamo nema) plus tržišnu vrijednost zemljišta. U više navrata je pokušavano dogovoriti modalitete kojima bi se investitorima omogućilo da plate privremeno korištenje površina tijekom gradnje, a ne da ih se izjednačuje sa šumokradicama. Međutim, iz očitih razloga to nije uspjelo. Unatoč tome što su mu Hrvatske šume dugovale više od toga, kako bi spasio projekt i omogućio njegovu daljnju realizaciju C.E.M.P. je platio iznos po obračunu Hrvatskih šuma u iznosu od 6,1 milijun kuna te sklopio potrebni Ugovor s Ministarstvom poljoprivrede RH.

Dakle, C.E.M.P. je ukupno za izgrađene ceste i naknade platio 35,1 milijun kuna te je zbog protupravno obračunate naknade, nepriznavanja stvarne vrijednosti izgrađenih cesta i odbijanja prijeboja potraživanja od Hrvatskih šuma, oštećen za gotovo 35 milijuna kuna.

HERA I STATUS POVLAŠTENOG PROIZVOĐAČA ELEKTRIČNE ENERGIJE

Navodi se također da C.E.M.P. nije imao osnovano pravo služnosti, a da mu je unatoč tome izdan status povlaštenog proizvođača električne energije. To je, naravno, netočno jer C.E.M.P. ispunjava HERA-ine propise te je pri Ministarstvu poljoprivrede lako utvrditi da postoji valjan Ugovor o pravu služnosti. Konačno, navodi se i da su C.E.M.P.-u bili protekli rokovi u kojima je mogao steći navedeni status, što također nije točno. C.E.M.P. je na vrijeme zatražio stjecanje statusa te dostavljao potrebnu dokumentaciju sukladno traženju HERA-e koja je jednako, sve sukladno propisima, postupala i prema drugim investitorima.

 

Komentiraj