Njemačka invazija na Francusku započela je 10. svibnja 1940., i nakon šest tjedana borbi Francuska je bila na koljenima: Vlada je pobjegla u Bordeaux, a Nijemci su u Pariz ušli 14. lipnja 1940. bez borbe.

Bez ikakvog otpora su tog dana postrojbe 18. njemačke vojske počele su ulaziti u Pariz. Budući da su svi viši vladini i gradski službenici pobjegli, u prijenosu vlasti s civilne na njemačku vojnu upravu pomogli su pariški nadbiskup Emanuel Celestin Suhard i američki veleposlanik William Bullitt. Tri dana nakon potpisivanja primirja, Pariz je posjetio i Adolf Hitler. Nacistički Führer slavodobitno se provozao njegovim pustim ulicama u pratnji svog arhitekta Alberta Speera i omiljenog kipara Arna Breckera. U trosatnom posjetu obišao je neobaroknu parišku Operu kojoj se divio, provezao se oko Trijumfalnih vrata, nakratko zaustavio na Trocaderu te obišao crkvu na Montmartru. Najviše se zadržao pred Napoleonovim grobom u Domu invalida, gdje je odlučio da se Napoleonov sin iz carske kripte u Beču vrati svom ocu i pokopa uz njega.

Nakon što je francuska 2. armija kapitulirala 22. lipnja, Francuska je istog dana potpisala primirje. Francuski teritorij podijeljen je na njemačku okupacijsku zonu koja se nalazila na sjeveru i zapadu i malu talijansku okupacijsku zonu na jugoistoku. Na jugu je oformljena Višijska Francuska na čijem čelu je bio maršal Pétain. Francuska i Beneluks ostali su pod njemačkom kontrolom sve do savezničkog iskrcavanja u Normandiji u lipnju 1944. i pobjede saveznika koja je nakon toga uslijedila.