Na pitanje kakav bi muškarac trebao biti da bi današnja žena s njim ušla u vezu, koji bi bili uvjeti, kazala je:

– U ovom trenutku mogu reći da bih se ja teško prilagođavala, da ne mogu zamisliti svoj intimni odnos i odnos u zajednici s nekim tko nije feminist zato što mislim da to nema veze u krajnjoj liniji s vezom, s međusobnom kemijom, s privlačnošću. To naprosto ima veze sa sveukupnim poimanjem života i vrijednosti.

– Mislim da žene ne treba stimulirati da ostaju doma i da rađaju djecu, posebno ne u jednoj patrijarhalnoj sredini kakva je naša. Možda to u nekim drugim zemljama ima smisla gdje su muškarci odavno potaknuti na to da uzimaju porodiljne dopuste, da jednako sudjeluju u odgoju djece, ali u našoj sredini mislim da takva mjera može samo još više gurnuti žene u tu neku privatnu sferu, kazala je.

To je nametnulo pitanje – kako riješiti taj problem, budući da još uvijek kod nas muškarci zarađuju više nego žene, što recimo može biti opravdanje da, iz financijskih razloga, oni ne odu na porodiljini.

– Mislim da feminizam nije isključivo borba za prava žena. Mislim da muškarci trebaju početi osvještavati da je patrijarhalni sustav njih jako okljaštrio i jako ih je hendikepirao. Jer oni na ovaj način nisu u stanju razviti toliko nekih drugih svojih vještina kao što su empatičnost, odnos prema djeci. Jako puno očeva ima koji su angažirani u nekom segmentu djetetova života, međutim kako djeca odrastaju, ako očevi nisu u svemu tu, taj odnos postaje sve kompleksniji i ta veza se gubi, rekla je Bodrožić.

Na pitanje koja je razlika između uznemiravanja i udvaranja od strane muškarca prema ženi, Bodrožić je odgovorila:

– Po mom mišljenju je to nešto što se uči od najranije dobi. Evo reći ću vam primjer koji je meni poznat, ali i svim roditeljima: petaši počinju “šlatati”, to je nešto što se u svakoj školi često događa. To je dob kada dječaci i djevojčice postaju svjesni svojih atributa i dječaci počinju posezati za nečim za što oni, potaknuti društvenom paradigmom, smatraju da imaju pravo. To se događa i u školi u koju idu moja djeca, ali što se onda ondje napravilo?  Donese se pravilnik o tome kako se djeca, prvenstveno djevojčice, trebaj odijevati. Znači, ne smiju imati poderane traperice, ne smiju imati preuske i prekratke majice. E sada, umjesto da se organiziraju edukacije za mlade dječake, da je potpuno ne prihvatljiv nasrtati na integritet bića – seksualni, tjelesni, duhovni, bilo koji – oni rade obrnutu stvar i počinju podučavati djevojčice kako se treba odijevati. Samim time se nesvjesno šalje poruka što je to udvaranje, a što je to uznemiravanje.

Između ostaloga, razgovarali su i o pobačaju o kojemu je kazala:

– Pobačaji su prekidi neželjene trudnoće, realnost su oduvijek i oni će uvijek biti realnost. Mi u Hrvatskoj imamo zakon iz 70-ih godina koji  je danas doveo Hrvatsku na razinu da ima s tim relativno liberalnim zakonom najmanji broj pobačaja nego ih je imala do sada, rekla je i dodala da misli da je to prvenstveno pitanje žene i njezinog tijela, njezinog izbora.

– S druge strane, sve ove inicijative koje se pojavljuju mislim da one progovaraju iz nerazumijevanja kompleksnosti života. Uzimaju sebi za pravo nešto što nije njihovo pravo, dodala je.