Migranti spašeni u jednoj od prvih operacija spašavanja na Sredozemnom moru, otkako je stotine ljudi poginulo kada je brod potonuo u blizini grčke obale, kažu da ih ništa nije moglo odvratiti od pokušaja da dođu do Europe. Razgovarali su s novinarkom BBC-ija Alice Cuddy na brodu za spašavanje koji inače patrolira morem tražeći brodove s migrantima u nevolji.

Dok divovski crveno-bijeli spasilački brod plovi prostranstvom Sredozemnog mora, horizont je prekida slika tamnoplavog čamca na napuhavanje, natrpanog glavama koje se njišu.

Spasioci iz dobrotvorne organizacije SOS Mediterranée nose kacige i prsluke za spašavanje dok gliserima jure prema njima. Brzo uvlače migrante na brod, jednog po jednog, brojeći u hodu.

Ondje su dječaci i mladići, većina ih je iz Gambije, bili su na moru već 15 sati i prešli su 54 nautičke milje od libijskog grada Castelverdea, u blizini Tripolija. Već su u stanju teške tjeskobe. Nešto kasnije će ispričati da je nedugo prije dolaska spasilaca umalo izbila tučnjava na prenatrpanom brodu. Neki su bili odlučni nastaviti, dok su drugi molili da se odustane, da se eventualno pokuša kasnije. Jednom je u tom metežu mobitel pao u more.

Jedan nosi poznatu blijedoplavu majicu nogometnog kluba Manchester City, drugi drže iPhone. Rijetki su ponijeli vodu ili hranu. Mnogi od njih ne znaju plivati, naoružani su samo onim zračnicama od guma koje mogu koristiti kao sredstva za plutanje ako završe u moru.

Kad se brod libijske obalne straže pojavio na horizontu zavladala je panika. Mnoge je dječake već ranije povukla natrag u Libiju tamošnja  obalna straža kojoj je EU osigurala brodove, obuku i financiranje.

Neki od migranata cerekaju se dok sjedaju u spasilački gliser – jedan ‘opali’ selfi na svom mobitelu. Jedan nešto kasnije govori da je, kad je uhvatio za ruku jednog od spasitelja, pomislio: “Sad sam ušao u Europu.” Grupa se žurno vraća na brod SOS Mediterranée, Ocean Viking. Ondje prolaze liječničke preglede i dobivaju novu odjeću i torbe s vezicom koje sadrže zalihe poput četkica za zube.

Dobrotvorna organizacija javlja se talijanskim vlastima. “Idete u grad Bari na jugu zemlje, to je luka u kojoj će se iskrcati. Krenite odmah”, glasila je uputa. Inače, ta je uputa na snazi otkako je na snazi novi zakon koji nalaže spasilačkim brodovima da odmah krenu u luke, umjesto da nastave patrolirati tražeći ima li još čamaca s migrantima.

Do Barija treba tri dana

Većina migranata govori engleski, sva su im imena promijenjena. Kažu da su bili upućeni u rizike. Mnogima to nije bio prvi pokušaj da dođu do Europe – neki su za dlaku izbjegli smrt, nakon što su pokupljeni s brodova u nevolji i vraćeni u Libiju.

“Sedam puta sam pokušavao”, rekao je jedan 17-godišnjak.

Svaki ima prijatelje koji su umrli pokušavajući isto putovanje. Neki također prate vijesti na društvenim mrežama o grčkoj katastrofi – jednom od najsmrtonosnijih potonuća migranata, u kojem je, kako kažu podaci, poginulo do 750 ljudi. Ta se tragedija dogodila ni dva tjedna ranije. Ti su migranti također isplovili iz Libije. Jedan kaže da ga to nije odbilo od nauma.

“Ili ćeš stići u Europu ili ćeš umrijeti na moru”, kaže tinejdžer. “Postoje samo te dvije mogućnosti.”

SOS Mediterranée primio je upozorenje o gumenom čamcu od Alarm Phonea, hitne linije za pomoć migrantima u nevolji na moru, i europske granične agencije Frontex.

Više od 80 posto grupe su maloljetnici bez pratnje, mlađi od 18 godina. Mnogi su dječaci svoja putovanja započeli godinama ranije, kada su otišli od kuće u nadi da će zaraditi novac koji će poslati svojim obiteljima. Mnogi kažu da su izgubili jednog ili oba roditelja i, kao najstariji sinovi u svojim obiteljima, osjećaju se odgovornima za uzdržavanje voljenih. Uglavnom su iz Gambije – više od 2000 milja južno i zapadno od Libije. Gambija je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, a Međunarodna organizacija za migracije (IOM) kaže da su Gambijci posljednjih godina emigrirali po višoj stopi po glavi stanovnika nego bilo koja druga nacija u Africi.

Kaže da je od 2015. do 2020. više od 32.000 Gambijaca stiglo u Europu kroz ono što je poznato kao “neregularna” migracija. Kaže da je sličan broj stigao između 2020. i 2022. godine. Središnje Sredozemlje glavna je migracijska ruta u Europsku uniju. Frontex navodi da se u prvih pet mjeseci ove godine broj otkrivenih prelazaka više nego udvostručio u odnosu na isto razdoblje 2022. godine – na 50.318. To je najveći zabilježeni broj od 2017.

Mreže krijumčara

Osjetivši olakšanje što su na brodu i putuju prema Europi, dečki su se opustili i počeli pričati. Išli su različitim rutama kako bi došli do Libije, koristeći mreže krijumčara, kako bi prešli više zemalja od zapadne do sjeverne obale Afrike. Osamnaestogodišnji Suma kaže da je njegovo putovanje počelo kada je stupio u kontakt s “agentom” u obližnjem Maliju, s kojim je planirao početak svog putovanja u Europu, putujući preko Alžira do Libije. Putem su ga, kaže, krijumčari vezali, tukli i uskraćivali mu hranu.

Nitko s kim je putovao u Libiju nije bio s njim na brodu, a BBC nije mogao neovisno provjeriti njegove tvrdnje – ali drugi imaju slične priče.

U vremenu koje je potrebno da stignu do kopna, migranti se navikavaju na život na brodu, igraju nogomet, kartaju i igru Connect Four – i plešu uz glazbu koja se pušta sa zvučnika. Postoji trenutak uzbuđenja kada im se vrati odjeća u kojoj su putovali. Pretražuju veliku hrpu kako bi pronašli svoje predmete i nose ih u kante s vodom da ih operu, suše ih na užadi. Mnogima je ta odjeća jedina osobna stvar koju imaju – sve ostalo morali su ostaviti kod kuće ili u Libiji.

Život na brodu označava oštru promjenu u odnosu na način na koji su živjeli prije nego što su isplovili. U Libiji kažu da su živjeli u objektima kojima su upravljali krijumčari dok su pokušavali skupiti novac za prelazak Sredozemnog mora. Mnogi kažu da ih je ova dionica putovanja koštala 3500 libijskih dinara (570 funti).

Sumin očuh poslao mu je nešto novca, a drugi dječak kaže da je njegova obitelj podigla zajam pod zalog svoje tvrtke kako bi pomogla u financiranju putovanja. Drugi nejasno spominju da rade za krijumčare.

“Ovo putovanje nisam platio… tako da sam jako sretan”, rekao je jedan. “Radio sam s tim čovjekom. Pomagao sam mu dogovoriti stvari.”

Iz Možemo! u Puli upozorili na loše uvjete za migrante: Nema sanitarnih čvorova ni vode…

Mnogi imaju šugu

Mnogi tinejdžeri kažu da su također proveli mjesece u libijskim pritvorskim centrima nakon što ih je pokupila libijska obalna straža tijekom pokušaja prelaska – gdje su, kako kažu, bili mučeni i davali su im malo hrane. Mnogi od njih imaju šugu.

Nakon što su sakupili dovoljno novca za prelazak Sredozemnog mora, migranti su se obratili agentima.

Suma kaže da je naučio da im ne smije vjerovati ne vjerovati. “Ono što će vam reći i ono što će učiniti su dvije odvojene stvari”, kaže. Rečeno mu je da će ga prevesti brodom s oko 55 do 60 ljudi, a naišao je na nekakvu malu gumenu splav s 80 do 90 putnika. “Mi samo moramo vjerovati, znate, sve ostavljamo u Božjim rukama. I svi moraju biti na tom gumenom čamcu”, kaže.

Adama kaže da je bio na brodu s oko 125 putnika koji je potonuo – on je bio jedan od 94 nesretnika koji su preživjeli.

“Gledam svog prijatelja kako umire. Puno pomažem, ali ne mogu pomoći svima… Vidim ih, odlaze”, daje djelić jezive priče.

Postoji nada na licima migranata na brodu Ocean Viking dok se približavaju talijanskoj obali, ali i neki tragovi žaljenja. Suma kaže da mu nedostaje dom, ali da bi ga bilo “sramota” vratiti se nakon što je posudio novac od svojih bližnjih za putovanje.

Neki su znali vrlo malo o planu svog opasnog putovanja, dok su drugi bili usmjereni na iskrcavanje na talijanski otok Lampedusa, uobičajenu točku dolaska migranata. Neki su se cijelo vrijeme nadali da će ih na moru pokupiti spasilačko plovilo SOS Mediterranée Ocean Viking, ne misleći da će sami stići do Italije.

Kritičari grupa poput SOS Mediterranée tvrde da one djeluju kao faktor privlačenja koji potiče migrante na opasna putovanja.

Međutim, SOS Mediterranée kaže da na broj prelazaka migranata ne utječe to jesu li u patroli ili ne.

“Ljudi odlaze bez obzira na sve – s brodovima ili bez brodova”, kaže Claire Juchat, operativni časnik za komunikacije. Dodaje da je u 72 sata nakon spašavanja tinejdžera, kada u patroli nisu bila plovila nevladinih organizacija, na otok Lampedusa stiglo 5000 migranata.

Također napominje da većinu spašavanja provode vlasti.

Prema brojkama Agencije Ujedinjenih naroda za izbjeglice, više od 64.000 ljudi stiglo je u Italiju nakon što su prešli Središnji Mediteran do sada ove godine. Više od 1000 njih bilo je iz Gambije.

Tragedija na smrtonosnoj migrantskoj ruti: More izbacilo tijelo malog djeteta

Europa je apstraktna ideja, mjesto sigurnosti i stabilnosti

Tinejdžeri kažu da Europu vide kao mjesto sigurnosti i stabilnosti, gdje se mogu vratiti u školu i dobiti dobar posao.

Na brodu, posada grupi daje lekciju iz osnovnog talijanskog.

Neki imaju prijatelje koji su prije njih uspješno prešli i ispričali detalje o svom novom životu, ali Europa je za migrante uglavnom apstraktna ideja. Velik dio svog znanja temelji se na njihovim omiljenim nogometnim timovima i igračima.

“Želim biti nogometaš. Kao Ronaldo”, kaže jedan. “Marcus Rashford!” uzvikuje drugi. Mnogi su uzbuđeni što se iskrcavaju u Italiji – zemlji lige Serie A i njezinog novog prvaka Napolija. Ali njihova je budućnost i dalje neizvjesna.

Kad brod pristane u luci Bari, tinejdžeri, koji su prije toga pjevali i plesali na palubi, utihnu, držeći sive deke i dokumente koje će pokazati vlastima. Neki se tresu dok čekaju da budu pozvani.

U luci ih dočekuju zdravstveni i granični službenici, kao i djelatnici Crvenog križa i Ujedinjenih naroda. Neke pedijatrijske ambulante odvoze na liječenje. Ostali se stavljaju u vagone i prevoze u prihvatne objekte, gdje će biti podvrgnuti daljnjim procjenama.

Sara Mancinelli, voditeljica operacija Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, na brodu, rekla je da će njihovo pravo na ostanak u Europi biti određeno njihovim osobnim okolnostima.

“Čak i ako u njihovoj zemlji nema rata ili progona, oni mogu imati neke… razloge zašto im je priznata neka vrsta zaštite”, kaže ona.

Chiara Cardoletti, predstavnica UN-ove agencije za izbjeglice u Italiji, kaže da je djelomično zbog “dramatičnog porasta broja dolazaka” prihvatni kapacitet u zemlji “trenutačno nedovoljan da odgovori na potrebe migranata bez pratnje i drugih”, donosi BBC.