Prošloga tjedna u Europskom parlamentu u Bruxellesu održana je konferencija „Europska Bosna i Hercegovina: kulturna raznolikost i pomirenje“, na kojoj je sudjelovao i ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak. Na početku svog obraćanja ministar je izjavio da opredjeljenje BiH za članstvo u EU-u nikada nije bilo jasnije i čvršće, kao i da kulturološke različitosti trebaju postati prednost BiH jer vrijeme mržnje prema svemu što je različito mora postati prošlost.

Crnadak, potpredsjednik Partije demokratskog progresa, na funkciju ministra vanjskih poslova BiH imenovan je u ožujku 2015. Rođen je u Zadru, a osnovno i srednjoškolsko, kao i fakultetsko obrazovanje završio je u Banjoj Luci. Po struci diplomirani ekonomist, u počecima svoje karijere, tijekom devedesetih, bavio se novinarstvom. Radio je kao voditelj, producent i urednik na radiju, a pisao je i za mnoge medije. Od 1996. do 1998. bio je dopisnik „Glasa Amerike“ iz Banje Luke. Od 2000. do 2004. bio je šef Kluba vijećnika Partije demokratskog progresa u Skupštini grada Banje Luke. Godine 2006. postao je član Komisije za EU integracije Narodne skupštine Republike Srpske, a od 2007. do 2009. obnašao je dužnost zamjenika ministra obrane Bosne i Hercegovine, zadužen za međunarodnu suradnju Ministarstva obrane BiH. U istom periodu obnašao je funkciju predsjednika Koordinacijskog tima BiH za NATO integracije. Kao predstavnik najjačeg opozicijskog bloka, trn je u oku Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske koji ga je žestoko izvrijeđao prije nekoliko mjeseci, nazvavši ga „političkom štetočinom“.

Nakon sudjelovanja na konferenciji o kulturnoj raznolikosti i pomirenju u BiH u EU parlamentu u Bruxellesu, ministar Crnadak dao je ekskluzivni intervju tjedniku Nacional u kojem je komentirao posljednje presude Haaškog tribunala, ideje o promjenama Daytonskog sporazuma i stvaranju trećeg, hrvatskog entiteta unutar nama susjedne države.

NACIONAL: Sudjelovali ste na konferenciji o multikulturalnosti u BiH i poslali značajne poruke o pomirenju? Kakav je vaš stav o mogućnosti pomirenja u kompleksnoj političkoj situaciji u kojoj se i dvadeset godina nakon rata nalazi vaša država?

Ja sam jedan od onih koji čvrsto vjeruje da se svi mi trebamo okrenuti budućnosti i otvoriti sve vrste komunikacija među državama i narodima koji žive u našoj regiji. I to tako da što više poslujemo i od toga imamo koristi i živimo mirnije, bolje i kvalitetnije. S druge strane, proces pomirenja koji je neophodan da bismo izgradili trajno međusobno povjerenje ne može se završiti sve dok ne bude utvrđeno tko su pojedinci koji su odgovorni za sve ružne stvari koje su se događale tijekom rata, na svi trima stranama. Zato sam i skrenuo pozornost na nedovoljno efikasno pravosuđe BiH koje jednostavno ne uspijeva boriti se s tim problemima. Imamo ogroman broj slučajeva, sa stotinama ubijenih koji su i dalje ostali neprocesuirani i za koje nema pravosudnog odgovora.

NACIONAL: Koliko je činjenici da pomirenja još uvijek nema pridonio haaški tribunal koji je donosio presude s dvadeset godina zakašnjenja, pri čemu su neki od najvećih zločinaca ostali nekažnjeni?

Teško mi je o tome govoriti kao ministru zato što o haaškom tribunalu i njegovu radu postoje najmanje tri različita mišljena u BiH. Postoje tri viđenja efekata koje je imao taj sud. Ne postoji nijedan usuglašeni stav na razini institucija unutar BiH, ali moj osobni stav je da taj tribunal nije ispunio svoju svrhu i da nije dao dovoljno doprinosa pomirenju, kao ni sagledavanju pune istine o tome što se sve događalo, a niti postizanju pune pravde. Namjerno neću iznositi podatke o broju osuđenih i godinama zatvorskih kazni koje su dobili predstavnici pojedinih naroda. No i ti podaci ukazuju da se nije uspjelo odgovoriti na težak zadatak kažnjavanja svih onih koji su činili zločine.

NACIONAL: Činjenica je da je Ratko Mladić za Srebrenicu osuđen 22 godine prekasno, da je Slobodan Milošević mirno umro u svojoj ćeliji, da je haaški tribunal pustio Vojislava Šešelja na slobodu, da za Vukovar zapravo nitko nije odgovarao. Srbija nikada nije proglašena agresorom. Ali je i činjenica da su na području tzv. Herceg-Bosne počinjeni ratni zločini nad muslimanima, u ime čistog hrvatskog teritorija. Ima li na svim trima stranama političke snage da se suoče s tim naslijeđem, osude ga i krenu dalje?

Teško mi je davati tako jake ocjene o stvarima koje je sud priopćio, a osobito ne o onima koje nije. Međutim, ponavljam moj općeniti stav je da sve ono što je bilo, uključujući i ove posljednje presude, trebamo ostaviti iza nas.

NACIONAL: Posljednje dvije presude Ratku Mladiću i hrvatskoj šestorci uzburkale su nacionalističke osjećaje, pa i neprimjerene reakcije medija i predstavnika državnog vrha. Kakav je vaš stav o tome?

Mislim da je izuzetno bitno raščistiti i u slučaju šestorke i u slučaju Ratka Mladića da se tu ne radi o presudama narodima. To je vrlo važno naglasiti, da se zna. I u jednom i u drugom slučaju postoji mnogo nezadovoljstva i teškog prihvaćanja da su presude takve kakve jesu. No sada je trenutak da se okrenemo budućnosti i da se sve ono što su odlučili sudovi – ne samo međunarodni tribunal, nego i nacionalni sudovi – prihvati. Ovo su presude pojedincima i ne vidim nijedan razlog zašto bi se teret toga stavljao na leđa bilo kojem narodu. Tu nema kolektivne krivnje.

NACIONAL: Koliko je za situaciju u kojoj se nalazi hrvatski narod u BiH kriva hrvatska vlast u Hrvatskoj? Jesu li vodili pogrešnu politiku?

Ne mislim da je za sadašnje stanje moguće okriviti sadašnju vlast u Hrvatskoj. O bivšoj hrvatskoj vlasti teško mi je govoriti. Iz perspektive BiH danas, mogu reći da sve poruke koje dobivamo i iz Zagreba i Beograda znače podršku daljnjoj stabilizaciji političke situacije i ulasku BiH u Europsku uniju. Uvijek možemo imati neke zamjerke, ali mislim da su akcije i potezi obiju strana u suštini pozitivne i konstruktivne u smislu podrške našem europskom putu. Što se ne bi moglo reći za neke vlade iz prošlosti. Ali mislim da rasprava o tome kako se neka vlast odnosila prema BiH prije deset, petnaest, dvadeset godina, ništa dobro ne može donijeti, nego samo nove nesuglasice. Mislim da razlog sadašnjeg stanja Hrvata u BiH ima svoje polazište u nekim odlukama koje su svojedobno donijeli predstavnici hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

NACIONAL: Mislite na formiranje tvorevine koja se zvala Herceg-Bosna?

Ne mogu ja to danas komentirati, ali je sigurno bilo mnogo pogrešnih odluka. Ali moj je stav da o tome ocjenu trebaju dati predstavnici hrvatskog naroda. Ono što je meni važno je to da se sva tri naroda danas i u budućnosti osjećaju slobodno i ravnopravno u svakom dijelu BiH. Nitko se ne smije osjećati ugroženim, ili pod pritiskom. Ako se tako osjeća bilo koji od triju naroda, to će imati negativne posljedice i za preostala dva. Smatram da, bez obzira na to što je bilo u prošlosti, trebamo uspostaviti sustav u kojem će se svi građani BiH, pripadnici svih nacionalnosti osjećati dobro. Kao i da sve što se mijenja u tom sustavu, mora biti učinjeno uz punu suglasnost svih aktera.

NACIONAL: Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, kao i predstavnici opozicije u hrvatskom saboru koji su izjavili da presudu međunarodnog tribunala treba poštovati, prije svega zato što su neki pripadnici hrvatskog naroda činili zločine, bili su izloženi brojnim prijetnjama u Hrvatskoj. Ima li tu paralele s nekim slučajevima u BiH?

Ne mogu ulaziti u to što je tko od predstavnika opozicije ili izvršne vlasti rekao u Hrvatskoj, ali imam jedan općeniti stav. Što bilo tko ima od neprihvaćanja presude haaškog tribunala? Što taj nudi kao sljedeći korak? Osim novih podjela i novih nacionalnih netrpeljivosti. Nema alternative nego prihvatiti odluku, uza sva neslaganja i nezadovoljstva koja su se mogla predvidjeti.

NACIONAL: Hrvatski zastupnici u EU parlamentu, bez obzira na stranačku pripadnost, podržavaju ulazak BiH u Europsku uniju, a taj proces kao ministrica vanjskih poslova započela je upravo Vesna Pusić. Mislite li da bi ova presuda haaškog tribunala mogla negativno utjecati na daljnju podršku?

Ja sam na čelu Ministarstva vanjskih poslova BiH od 2015., a kolegica Marija Pejčinović-Burić četvrta je hrvatska ministrica vanjskih poslova s kojom surađujem. Iz ove perspektive mogu s punom objektivnošću reći i da su Vesna Pusić i kolege Miro Kovač i Davor Stier, kao i ministrica Marija Pejčinović-Burić na jednaki način davali podršku našem putu u europsku obitelj. To je kontinuitet posljednjih nekoliko hrvatskih vlada, ali to je i podrška našim unutarnjim dogovorima, kao i podrška europskoj budućnosti BiH. Možda je bilo nekih pojedinačnih ekstremnih slučajeva na hrvatskoj političkoj sceni, za koje ja i ne znam, ali službena politika na razini države bila je vrlo pozitivna. Ne očekujem da će se to na ikoji način promijeniti.

NACIONAL: Kako komentirate izjave premijera Andreja Plenkovića u Mostaru, kojima je on reterirao od svog prvog komentara presude šestorici na haaškom tribunalu?

Mislim da su njegove izjave da se presuda treba prihvatiti i nastaviti dalje sa suživotom i suradnjom dokaz da Hrvatska neće učiniti nikakav zaokret u svojoj politici prema BiH. Isto kao što mislim da to nikako ne bi bilo dobro. Očekujem da će Hrvatska i dalje biti jedan od boljih zagovaratelja BiH u institucijama EU-a i mislim da ćemo i dalje na tome zajedno raditi.

NACIONAL: Mostar je i dalje podijeljen grad, a pomirenja nema. Tamo se još uvijek ne uspijevaju organizirati lokalni izbori. Ima li šanse da se ta situacija pozitivno riješi u budućnosti? Vidite li perspektivu?

Vrlo teško. Mislim da je Mostar jedna vrsta najjačeg simbola nerazumijevanja između Bošnjaka i Hrvata u BiH. Na žalost, tu ima i posljedica po Srbe koji tamo žive zato što je i njihova situacija nedefinirana jer u tom kantonu nije provedena odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti. Mostar je veliki grad slučaj i problem koji i dalje traje. Nije se uzalud koristio termin da, ako dođe do neke veće blokade na razini BiH, da bi moglo doći do „mostarizacije“cijele države. Tako je Mostar sa svih strana percipiran kao ozbiljan problem i neće biti rješenja sve dok se i druge stvari koje opterećuju odnos Hrvata i Bošnjaka ne dogovore.

NACIONAL: Kakav je status Hrvata u Republici Srpskoj? Koliko je poznato, malo ih se vratilo i dalje iseljavaju.

U RS-u sigurnosna situacija je zadovoljavajuća i ne predstavlja razlog zbog kojeg se Hrvati ne vraćaju u ili zbog kojeg dolazi do iseljavanja. Konstitutivnost hrvatskog naroda u RS-u je u potpunosti implementirana i oni sudjeluju u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti kako je to propisano ustavom i zakonom. Međutim, Hrvati, kao i drugi građani, suočavaju se s veoma teškom ekonomskom situacijom u RS-u, izuzetno visokim stupnjem korupcije i nedovoljno jakim institucijama, što proizvodi stanje besperspektivnosti i velikog nezadovoljstva većine građana. To su ujedno i glavni razlozi zašto ne dolazi do značajnijeg povratka Hrvata, uz činjenicu da su mnogi od njih nastavili život i započeli karijere u drugim državama.

NACIONAL: Kako je s Bošnjacima? Ima li ih uopće u RS-u i poštuju li se njihova prava? Ili su stare rane i dalje otvorene?

Kao i Hrvati, ni Bošnjaci nisu sigurnosno ugroženi i normalno raspolažu svojom imovinom, ali se suočavaju s teškom ekonomskom situacijom. Ovo je posebno izraženo u manjim mjestima u kojima nema značajnije ekonomske aktivnosti i koje nisu dovoljno dobro infrastrukturno povezane. Postoje i dalje rane iz prethodnog perioda i potrebno je nastaviti proces pomirenja, a za to je najbolji put kažnjavanje svih pojedinaca koji su počinili ratni zločin na svim stranama i što brže uspostavljanje međusobnog povjerenja.

NACIONAL: Je li došlo do zastoja u procesu pristupanja BiH Europskoj uniji?

Nije došlo do zastoja, ali je došlo do usporavanja. Imali smo odličnu 2016., kada smo u samo deset mjeseci predali zahtjev za članstvom koji je prihvaćen. Već 9. prosinca 2016. dobili smo upitnik EU-a. To je u integracijskim procesima možda najviše što je jedna zemlja u tako kratkom periodu napravila. Ali nakon toga došlo je do usporavanja jer još uvijek nemamo odgovore na upitnik. Razlog tomu su naši unutarnjopolitički odnosi, brojne napetosti koje postoje između Bošnjaka i Hrvata, kao i između Federacije i Republike Srpske. A i unutar Republike Srpske postoji sukob između dvaju blokova. To je koloplet tenzija koje stvaraju vrlo težak ambijent i koje negativno djeluju na našu sposobnost da ispunimo „domaću zadaću“. Naravno da je sve to usporilo i proces eurointegracije.

NACIONAL: Mislite li da će tijekom šestomjesečnog predsjedanja Bugarske EU-om koja je najavila da će proširenje na zemlje zapadnog Balkana biti u fokusu njenih prioriteta, utjecati na pozitivne pomake u tom procesu, pa i na dogovore unutar BiH?

Ne znam što bi još Europa trebala više učiniti. Nikada nisu bile jasnije poruke, nikada nisu dosad bila tako širom otvorena vrata našem članstvu. Treba staviti ruku na srce i to priznati. Tko god prati situaciju u Bruxellesu, kao i u glavnim gradovima nekih ključnih zemalja, morat će priznati da je to tako. Sada je sve isključivo do nas. Trenutak je da se izvrši pozitivan pritisak, ne tako da nekoga lomimo, nego da sve strane uvjerimo da je potrebno da svi učine barem svoj minimum. To bi značilo da uskoro vratimo ispunjen upitnik EU-a, da dobijemo pozitivan odgovor, a nakon toga i status zemlje-kandidatkinje. Bilo bi sjajno kada bismo uspjeli dobiti i datum početka pregovora tijekom bugarskog predsjedavanja. U tom slučaju, mogli bismo reći da smo se doista vratili na put eurointegracija u punom kapacitetu.

NACIONAL: Treba li mijenjati Daytonski sporazum jer mnogi politički predstavnici BiH tvrde da je ovakva država neefikasna i trajno neodrživa?

Dayton je , kada je potpisan, zaustavio rat, dao je nadu i šansu ljudima. To je bio najmanji zajednički nazivnik, kako mi to matematički kažemo. Idealan sigurno nije. Je li treba nešto promijeniti ili popraviti? Vjerojatno da, ali moramo zapamtiti da, usprkos brojnim pokušajima promjena i dalje je jedino što je usuglašeno i prihvaćeno od svih strana još uvijek je samo Daytonski sporazum. Ako ga treba mijenjati, ta promjena ne smije biti protiv ikoga i moraju je svi prihvatiti.

NACIONAL: Što kažete na ambicije o stvaranju hrvatskog entiteta koje se svako malo javljaju?

Ja još uvijek nisam čuo od ijednog hrvatskog dužnosnika da se službeno zalaže za treći entitet i da je to definitivno utvrđen strateški cilj hrvatske politike u BiH. Tako da je to više hipotetičko pitanje. S pozicije nekoga tko dolazi iz Republike Srpske, za nas je dvoentitetsko uređenje BiH temelj države. Mi bismo željeli da se prije svega odnosi između Hrvata i Bošnjaka riješi pozitivno unutar Federacije. Svaki dogovor je dobrodošao, a pravac rješavanja treba biti u zadržavanju dvoentitetskog uređenja, pri čemu bi se poboljšanje statusa hrvatskog naroda prije svega trebalo rješavati unutar Federacije.

NACIONAL: Ima li Republika Srpska i dalje ambicija priključiti se Srbiji? Hoće li biti raspisan referendum, kako to stalno najavljuje Milorad Dodik?

Mislim da neće. Referendum nije na ičijem dnevnom redu, ne postoji ijedna politička partija, pa ni nevladina udruga koja se za to javno zalaže. To je više priča koja je rezultat Dodikovih najava o secesiji iz 2006. Sada se vidi da je glavni razlog njegova koketiranja s raznim referendumima, poput onih o NATO-u i državnom tužiteljstvu i sličnim koje on s vremena na vrijeme plasira u javnost, zapravo u funkciji skupljanja glasova i njegovih predizbornih kampanja.

NACIONAL: Što kažete na izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da nam prijeti ogromna opasnost od terorizma s tisuću kilometara dugačke granice s BiH, zato što u njoj ima puno radikaliziranih povratnika iz Sirije?

Trudim se biti vrlo pažljiv kada komentiram kolege, a osobito predsjednike drugih država ili vlada. Ali ovdje se radi o neopreznoj izjavi predsjednice jer BiH sigurno nije nikakvo utočište za teroriste ni neposredna prijetnja za Hrvatsku. BiH vrlo dobro zna da je terorizam problem koji ugrožava nas sve. Mi imamo brojne agencije, ministarstva i institucije na različitim razinama koje se svakodnevno bave isključivo time. Te institucije međusobno dobro surađuju, razmjenjuju podatke s raznim službama, uključujući i hrvatske. Mislim da tu radimo dobar posao. Opasnost naravno uvijek postoji, ali način na koji se mi suočavamo s tim problemom sigurno ne zaslužuje etiketiranje BiH kao terorizam-friendly države. To je potpuno pogrešno.

NACIONAL: Između BiH i Hrvatske postoji i problem Pelješkog mosta. Nakon deset godina Hrvatska je uspjela dobiti novac od EU komisije, međutim pojavili su se problemi s bosansko-hercegovačke strane koja se protivi izgradnji. Tko je za to kriv i je li se pregovaralo dovoljno i usuglasilo stavove?

Ja sam kao ministar tu u vrlo nezgodnoj situaciji jer smo imali napisane potpuno različite stavove ministara od Savjeta ministara u kojem ja sjedim. To je tako kada imate uređenu državu kao što je BiH jer se tu očigledno pojavila neka dilema. Mi smo imali zajedničku sjednicu Vlade Hrvatske i Savjeta ministara BiH u Sarajevu i to nije bilo tretirano kao problem. To se pojavilo kasnije, a moje mišljenje je da to ima veze i s izborima. Međutim, jedinstven stav o tome koji bih vam ja mogao iznijeti ne postoji. Treba naći način da se pomire dva interesa – interes Hrvatske da spoji dva dijela svoga teritorija i realizira kapitalan projekt za koji je dobila rekordan iznos iz EU fondova i interes BiH da ima izlaz na otvoreno more. Kao i da njena granica ne bude na ikoji način ugrožena.

NACIONAL: Zar to već nije odavno ispregovarano?

Mi nismo imali nikakav potpisani Sporazum, ali moram iskreno reći da sam mislio da to više nije problem. Ovo što se sada pojavilo i meni je nova situacija. Mislim da je taj projekt predaleko odmakao i previše smo mi važni jedni drugima, s tako dugom granicom i međusobnom povezanošću, da ne bismo našli zajedničko rješenje.

NACIONAL: Ima li šanse da BiH postane građanska država i da se političke stranke prestanu dijeliti po nacionalnoj osnovi, nego da kao i drugdje u svijetu postanu različite političke opcije?

To je nemoguće da se dogodi preko noći jednim dekretom. Ona je zamišljena kao sistem u kojem imate i kolektivna i individualna prava koja su podjednako važna. Mi nastojimo prihvatiti najviše europske standarde poštovanja ljudskih prava, no s druge strane nezamislivo je da BiH sada funkcionira tako da se odjednom izbrišu entiteti i entitetsko glasanje i brojni drugi mehanizmi koji omogućuju zaštitu i entitetima i konstitutivnim narodima.

Ja ne mislim da bi vrijeme trebalo donijeti građansku državu u kojoj će biti jedan čovjek jedan glas. Možda vrijeme dovede i do toga da se upravo nacionalna i etnička prava poštuju, da se do njih drži, a da istovremeno jedni drugima ne smetamo, nego da živimo zajedno poštujući jedni druge. To je ujedno i poruka ove konferencije.