Uoči prvog ročišta 27. rujna, Nacional je proteklog tjedna istražio tužbu pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP) protiv Hrvatske i još 31 države, koju je prije tri godine podnijelo šestero mladih Portugalaca tvrdeći da te zemlje propuštaju spriječiti klimatsku katastrofu, a ESLJP usvojio kao jedan od rijetkih predmeta koje će rješavati Veliko vijeće ESLJP-a. I premda je, kako tvrde odvjetnici mladih Portugalaca, riječ o „suđenju bez presedana“, čini se da Vlada Andreja Plenkovića taj proces ne shvaća ozbiljno: do zaključenja ovog broja Nacionala ministarstva koja vode Plenkovićevi ministri Gordan Grlić Radman i Davor Filipović, ali i Ured zastupnice RH pred ESLJP-om, nisu odgovorili na pitanja Nacionala da objasne hrvatsko stajalište u tom velikom i netipičnom suđenju, po broju tuženih država najvećem u povijesti, čiji bi ishod mogao odrediti buduće aktivnosti EU-a, ali i drugih država, prema ublažavanju klimatske krize.

Nakon razornih šumskih požara i sve ubojitijih toplinskih valova, prema izračunima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u Portugalu je samo prošlog ljeta od pretjerane ljetne vrućine umrlo oko tisuću ljudi. Sad je šestero mladih Portugalaca, potpomognuto međunarodnim timom odvjetnika koji predvodi Britanka Alison Macdonald, 3. rujna 2020. podnijelo pred ESLJP-om tužbu protiv 33 države „zbog propusta da učine svoj dio u sprečavanju klimatske katastrofe“.

Martim, Claudia i Mariana Agostino i Catarina Mota, mladi Portugalci, odlučni su u nastojanju da dokažu da su tužene zemlje, uključujući i Hrvatsku, svojim nečinjenjem prekršile njihova temeljna ljudska prava, i to prema četirima člancima Europske konvencije o ljudskim pravima iz 1953., čiju provedbu nadzire ESLJP . FOTO: Marcelo Engenheiro

„Slučaj ‘mladih kandidata’ je jednostavan: vrijeme ubrzano istječe da bi se zaštitila budućnost tih mladih ljudi. Europske vlade imaju zakonsku obvezu poduzeti daleko radikalnije i hitnije mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova”, navodi se na web stranici https://youth4climatejustice.org/, posvećenoj samo tom sudskom predmetu.

Tužitelji su, kako je spomenuto, mladi Portugalci. Troje ih je iz Leirije, grada pored kojeg su 2017. izbili katastrofalni i smrtonosni šumski požari: 24-godišnja medicinska sestra Cláudia Agostinho, 23-godišnja Catarina Mota i 20-godišnji student Martim Agostinho; s njima su tužbu podnijeli još i brat i sestra André i Sofia Oliveira iz Lisabona – od kojih je Sofia navršila osamnaest, a André će uskoro – te djevojčica Mariana Agostinho, koja je sa svojih jedanaest godina najvjerojatnije najmlađa tužiteljica u povijesti ESLJP-a. Tih šestero mladih ljudi odlučilo je pred sudom pobijediti 33 države: sve članice EU-a, a s njima i Ujedinjeno Kraljevstvo, Norvešku, Rusiju, Švicarsku, Tursku i Ukrajinu. Nakon što je Rusija 24. veljače 2022. napala Ukrajinu, povučena je tužba protiv napadnute zemlje pa je broj tuženih država s 33 smanjen na 32.

D zaključenja ovog broja Nacionala ministarstva koja vode Plenkovićevi ministri Gordan Grlić Radman i Davor Filipović nisu odgovorila na zamolbu Nacionala da objasne hrvatsko stajalište u tom velikom i netipičnom suđenju. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

Tužitelji tvrde da su tužene zemlje svojim nečinjenjem prekršile njihova temeljna ljudska prava, i to prema četiri članka Europske konvencije o ljudskim pravima iz 1953., čiju provedbu nadzire ESLJP. Tvrde da im je prekršeno pravo na život iz članka 2. Europske konvencije, kao i pravo na slobodu od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja iz članka 3, pravo na privatnost i obiteljski život iz članka 8, te pravo na slobodu od diskriminacije na temelju dobi iz članka 14. Konvencije. Geneza tužbe seže još u 2017. godinu, kada je u Portugalu, na području grada Leirije, izbio niz smrtonosnih šumskih požara. Iz te su katastrofe mladi tužitelji, čije je tjelesno i mentalno zdravlje bilo već oštećeno utjecajima klimatskih promjena, shvatili da ako države, uključujući i europske zemlje, hitno ne usvoje znatno oštrija smanjenja emisija stakleničkih plinova, ti će se učinci dramatično pogoršati tijekom njihova životnog vijeka. S međunarodnom odvjetničkom nevladinom organizacijom GLAN (Global Legal Action Network) pokrenuli su veliku crowdfunding kampanju i počeli pripremati sudski predmet: GLAN je okupio tim odvjetnika i stručnjaka koji su dvije godine razrađivali argumente, a tužba je ESLJP-u podnesena 3. rujna 2020.

U prilog njihovu slučaju govori i činjenica da je Portugal jedna od zemalja najosjetljivijih na utjecaje klimatskih promjena u Europi, za koju je procijenjeno da će teško izdržati prosječno povišenje globalne temperature za više od 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Ako povišenje bude više, procjena je da mladi iz generacije tužitelja „neće imati budućnost prihvatljivu za život”. Primjerice, najmlađa tužiteljica Mariana Agostinho – zaljubljenica u životinje koja voli boraviti na farmi bake i djeda – već je sa svojih jedanaest godina “svjesna da postoji problem koji se zove klimatske promjene i da šteti svijetu oko nje”. Doživi li 88, bit će živa i 2100. godine. “Do tada”, tvrdi se na stranici predmeta mladih tužitelja, “bez radikalne akcije vlada, svijet bi mogao biti 4°C topliji nego u predindustrijsko doba. U takvom katastrofalnom scenariju Portugal bi mogao doživjeti toplinske valove, s temperaturama preko 40°C koji bi trajale više od mjesec dana”.

Tužitelji su u tužbi ustvrdili da su “žrtve” propusta tuženih vlada da ograniče emisije štetnih plinova unutar i izvan svojih granica. Tvrde također da su “već iskusili značajne utjecaje klimatskih promjena, posebno kao rezultat sve većih ekstremnih vrućina”. Konkretno, tijekom nedavnih toplinskih valova bila im je ograničena sposobnost da provode vrijeme na otvorenom, vježbaju, spavaju i pravilno se koncentriraju. Neki od njih također pate od zdravstvenih problema, poput astme, koji se pogoršavaju zbog ekstremnih vrućina. Drugi važan element tužbe jest učinak klimatske krize i nedjelovanja vlada na mentalni sklop tužitelja. Kako bi to dokazali, u tužbi su predstavili stručne dokaze utemeljene na novijoj znanstvenoj literaturi koja pokazuje kako je „klimatska anksioznost“ – ozbiljna zabrinutost zbog klimatske krize i nastupajućeg klimatskog kaosa – raširena među mladima. “Svijet je trenutno na putu da dosegne katastrofalnih 3°C globalnog zatopljenja unutar životnog vijeka mladih kandidata. Prema stručnim dokazima, to bi Portugalu donijelo toplinske valove s temperaturama od 40°C koji bi trajali mjesec dana ili više. Njihov se slučaj stoga također usredotočuje na buduće štete i rizike od štete koji će proizići iz ove ekstremne vrućine, kao i drugih utjecaja poput šumskih požara, atlantskih oluja i povećane prisutnosti zaraznih bolesti”, navodi se na internetskoj stranici predmeta.

Prema interpretaciji tog izvora, ESLJP je predmetu poklonio iznimnu pažnju: svrstao ga je u iznimno rijetke predmete o kojima ESLJP neće odlučivati samo na osnovi dostavljenih dokumenata, nego i zasjedanja pred Velikim vijećem Suda s ukupno 22 suca. Naime, ročišta pred ESLJP-om iznimno su rijetka jer Sud više od 99,99 posto svojih predmeta riješi samo na temelju pisanih argumenata. Statistika potvrđuje tu tvrdnju: krajem studenoga 2022. pred ESLJP-om je bilo 75.700 neriješenih predmeta, a u prošloj godini Sud je održao samo devet ročišta. U travnju ove godine ESLJP je odredio da će se prvo ročište održati u srijedu, 27. rujna ove godine. Bit će to, prema tvrdnjama GLAN-a, predmet “bez presedana u razmjerima, jer nikada nije bilo slučaja pred bilo kojim sudom u svijetu koji je uključivao toliko tuženih država”. No to nije jedina osobitost ovoga predmeta. “Značaj ovog saslušanja ne može se precijeniti”, izjavio je Gerry Liston, jedan od zastupnika mladih Portugalaca i viši odvjetnik GLAN-a, te dodao: “ESLJP ima ovlasti da uvelike ubrza djelovanje europskih država u vezi s klimatskom krizom. Njegova vlastita geneza tjera ga da odgovori na ove najveće prijetnje nakon užasa Drugog svjetskog rata.”

Brat i sestra André i Sofia Oliveira, tinejdžeri iz Lisabona, također su potpisnici tužbe. FOTO: Nuno Gaspar Oliviera

Odluku ESLJP-a komentirala je i Cláudia Agostinho, jedna od tužiteljica: “Laknulo mi je što konačno imamo datum saslušanja. Znamo koliko je situacija hitna, jer čak i otkad smo pokrenuli ovaj slučaj, vidjeli smo da su učinci klimatskih promjena postali mnogo gori, posebno zbog ekstremne vrućine. Suci u Strasbourgu imaju ovlasti zapovjediti europskim vladama da učine što je potrebno kako bi nas zaštitile. Nadam se da će to i učiniti.”

Odluka ESLJP-a da zakaže prvo ročište nije donesena jednostavno i uslijedila je nakon složenoga predraspravnog postupka, koji je trajao gotovo tri godine. Nakon što su tužitelji u rujnu 2020. podnijeli tužbu, ESLJP je već u listopadu te godine „ubrzao postupak“ na temelju „važnosti i hitnosti pokrenutih pitanja“. Mjesec kasnije, ESLJP je od tuženih država tražio odgovor na tužbu, koji su one usuglašeno i podnijele, predlažući sudu na poništi „ubrzani postupak“. U veljači 2021. Sud je odbio taj zajednički zahtjev tuženih, kao i njihove tvrdnje da bi Sud trebao odbaciti tužbu. U svibnju 2021. u slučaj se, kao takozvani umješači, uključilo desetak globalnih nevladinih i međunarodnih organizacija za ljudska prava i okoliš, među kojima su i Amnesty International, Greenpeace, Save the Children i Europski povjerenik za ljudska prava. Od kolovoza 2021. do lipnja 2022. trajala je razmjena pisanih argumenata između mladih podnositelja zahtjeva i tuženih država, a potom je ESLJP, u lipnju prošle godine, predmet proslijedio Velikom vijeću od 17 sudaca, koje razmatra tek mali broj predmeta „od iznimne važnosti“. Do ožujka ove godine nastavljena je „daljnja razmjena pisanih argumenata između mladih podnositelja zahtjeva i tuženih država“, a potom je ESLJP, 17. travnja ove godine, prvo ročište zakazao za srijedu 27. rujna.

Tužitelji će pred sudom dokazivati da su tužene zemlje obvezne „brzo smanjiti“ emisije štetnih plinova koje se ispuštaju unutar njihovih granica, ali i „doprinose koje daju emisijama ispuštenim u drugim zemljama“. Ovo drugo odnosi se na „smanjenje proizvodnje i izvoza fosilnih goriva; smanjenje emisije ‘potrošnje’, odnosno emisija koje se oslobađaju u proizvodnji robe koju uvoze iz drugih zemalja“ te na „prisiljavanje tvrtki sa sjedištem na njihovom teritoriju da smanje sve emisije u svojim globalnim opskrbnim lancima“. Kada je riječ o emisijama ispuštenim unutar granica tuženih država, tužitelji se oslanjaju na procjene Climate Action Trackera, neovisnog znanstvenog projekta koji prati koliko vlade emitiraju štetnih plinova, kako bi pokazali da bi globalno zagrijavanje do 2100. godine doseglo katastrofalnih 3°C ili više “ako bi svaka zemlja u svijetu učinila isti napor kao bilo koja pojedinačna ispitana zemlja”. Jer, tvrde, neke zemlje u Europi manje su osjetljive na klimatske utjecaje od Portugala i imaju veću razinu sposobnosti prilagodbe. Stoga, kad bi te zemlje mogle odrediti koliko truda trebaju uložiti da smanje svoje emisije samo na temelju vlastite ranjivosti i sposobnosti prilagodbe, to bi rezultiralo nedovoljnim smanjenjem emisija za zaštitu ostalih na kontinentu i u svijetu. Na primjer, njemački ustavni sud naveo je u jednoj svojoj presudi kako činjenica da Njemačka svoje mjere protiv klimatske krize prilagođava prosječnom zatopljenju od dva Celzijeva stupnja, dokazuje da ESLJP treba priznati „izvanteritorijalnu“ obvezu država u ublažavanju klimatskih promjena.

Predmet će voditi Veliko vijeće ESLJP-a, koje u razmatranje uzima samo najvažnije slučajeve. U Velikom vijeću je 17 sudaca, ali će ih u ovome predmetu biti i petero zamjenskih, u slučaju da neki od sudaca bude spriječen, primjerice, zbog odlaska u mirovinu. Trenutačno su pred Velikim vijećem još dva klimatska slučaja: jedan je pokrenula Udruga starijih žena za zaštitu klime (KlimaSeniorinnen) protiv Švicarske, a drugi francuski europarlamentarac Damien Carême protiv Francuske. Saslušanje u oba slučaja održano je u Strasbourgu 29. ožujka ove godine, a postoji mogućnost da Veliko vijeće u sva tri slučaja presudi zajedno. Pred ESLJP-om je trenutno još nekoliko klimatskih slučajeva, ali oni nisu pred Velikim vijećem i zaustavljeni su u iščekivanju ishoda triju spomenutih velikih slučajeva. Sud presudu donosi obično u roku od devet do 18 mjeseci nakon saslušanja.

Dobiju li tužitelji spor, presude ESLJP-a su pravno obvezujuće pa bi presuda njima u korist bila ekvivalentna pravno obvezujućem regionalnom ugovoru koji bi tužene zemlje prisilio da uvelike ubrzaju svoje klimatske akcije. Povrh toga, s obzirom na to da su presude ESLJP-a vrlo utjecajne u predmetima pred domaćim sudovima u Europi, presuda bi budućim tužiteljima u klimatskim predmetima pred nacionalnim sudovima dala snažniju pravnu osnovu i više argumenata u budućim sporovima. Istodobno, mladi Portugalci pred ESLJP-om ne traže financijsku odštetu. Iako mogu tražiti financijsku kompenzaciju od tuženih zemalja, odlučili su to ne učiniti. “Oni samo traže presudu kojom se te zemlje prisiljava da poduzmu radnje potrebne za očuvanje njihove budućnosti”, navodi se na internetskoj stranici predmeta.

To možda i jest razlog što su Vlada Andreja Plenkovića i nadležne institucije u Hrvatskoj tako indolentne prema tom presedanskom sudskom procesu, koji – nakon za Hrvatsku prave pravne, političke i moralne epopeje Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju – možda otvara cijelo novo poglavlje u načinu kojim će međunarodno pravo tretirati nastupajući klimatski kaos. Naime, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) koje vodi ministar Gordan Grlić Radman i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR) kojim upravlja ministar Davor Filipović, ili uopće nisu ili su vrlo površno odgovorili na pitanja Nacionala o toj tužbi. U srijedu, 13. rujna, Nacional je od glasnogovornice Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Danijele Tomić zatražio stajalište hrvatske vlade i ministarstava o toj tužbi, dokumente koje je Hrvatska dosad poslala u sklopu tog predmeta te argumente hrvatske vlade u tom predmetu, kao i dokaze o tome koje je mjere hrvatska vlada poduzela kako bi smanjila ljudski utjecaj na klimu. Ista smo pitanja, istoga dana, poslali i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (MVEP). U četvrtak, 14. rujna, iz Službe za odnose s javnošću MVEP-a dobili smo odgovor da se “za odgovore obratimo zastupnici Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava Štefici Stažnik”, što smo istoga dana i učinili. Nakon toga Službu za odnose s javnošću MVEP-a zamolili smo da nam objasni znači li njihov odgovor da MVEP nije uključen u obranu Hrvatske pred ESLJP-om, nego da sve radi sama gospođa Stažnik. U petak, 15. rujna, Služba za odnose s javnošću MVEP-a odgovorila je ovako: “Zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava Štefica Stažnik nadležna je za navedeni upit.” Od Ureda zastupnice Stažnik, pak, Nacional je tražio stajalište hrvatske vlade i Ministarstva vanjskih i europskih poslova o tužbi, dokumente koje je Hrvatska dosad poslala u sklopu tog predmeta, argumente hrvatske Vlade te objašnjenje mehanizma suradnje unutar EU-a o tužbi, s obzirom na to da su tužene sve članice EU-a. Do zaključenja ovog broja Nacionala odgovore nismo dobili.

Nacionalu nije stigao ni odgovor Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na čijem je čelu Davor Filipović. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL