Orkestar i solisti Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu premijerno su u srijedu u Maloj dvorani Lisinski izveli operu “Medij” Gian Carla Menottija, inspiriranu autorovom fascinacijom sugestivnošću spiritualizma u kojoj propituje granice stvarnosti i percepcije.

Djelo praizvedeno 1946. u New Yorku, Menottijev “Medij” najpoznatija je opera halucinantne tematike i jedna od najboljih tog plodnog autora koji je napisao 25 opera, uglavnom komornoga karaktera.

Takva je i ova opera, u čijem su središtu lažni medij Flora (Dubravka Šeparović Mušović) i njezina kći Monika (Ivana Lazar), uz tek dva epizodna pojavljivanja Željke Martić, Tamare Franetović Felbinger i Ozrena Bilušića u ulogama naivnih mušterija koje vjeruju da im spiritualna seansa omogućuje stvarnu komunikaciju s njihovom mrtvom djecom.

Orkestar je također komorni, a sastoji se od gudačkoga kvinteta, puhačkoga seksteta, klavira i udaraljki, kojima je iza providnoga zastora na pozornici na premijeri dirigirao Josip Šego.

Na sceni je čitavo vrijeme i Toby (Leonard Lambert), gluhonijemi mladić koji Flori i Moniki pomaže u inscenaciji lažnih spiritističkih seansi, a koji postaje nemoćnom metom Florinih paranoidnih napada nakon što prilikom jednog prizivanja duhova mrtvih osjeti nečiju hladnu ruku kako joj steže vrat. Flora je beskrupulozna alkoholičarka kojoj ne smeta iskorištavati tuđu nevolju, no nakon što i sama postane žrtvom (samo)obmane, užasnuta i prestrašena, postupno gubi kontrolu i zapada u ludilo, optužujući pritom Tobyja koji, naravno, ne može govoriti u vlastitu obranu.

Uhvaćena između stvarnoga i natprirodnoga, Flora – prethodno potpuno samouvjerena u to kako kontrolira stvarnost i uspješno se nosi s onostranim – više ne uspijeva pronaći granicu između istinitoga i lažnoga, imaginarnoga. Između nje i realiteta iznenada se stvara procijep pun sumnji, i ona se polako urušava u bezdanu samoistraživanja i postavljanja pitanja na koja nema odgovora.

Emocionalna predanost klijenata na seansi madame Flore potvrđuje moć fikcije, kojoj se i sam Menotti čudio osobno prisustvujući jednoj takvoj seansi, a upravo je taj stvarni događaj i poslužio kao predložak za libreto “Medija”. Njihovo povjerenje u neviđeno nadilazi logiku te su oni – čak i nakon što Flora, pod utjecajem iznenadnog napada grižnje savjesti, priznaje da im je lagala – i dalje čvrsto uvjereni u vlastitu istinu.

Puna vibrantnih emocionalnih promjena, ova je opera, kako ističe Šego u programskoj knjižici, obilježena savršenim spojem talijanskoga verizma i moderne američke glazbe, uz za Florine nastupe karakterističnu kromatiku, opore harmonije, iznenadne promjene instrumentacije te nagle akcente i klimaks orkestra. Atmosfera je čitavo vrijeme dramatična a svi likovi i njihovi odnosi glazbeno iznijansirani, uz stalno prisutan četveroručni klavir, a Šego posebno izdvaja i izražajna elegična sola trube te virtuozna scherza solističkih nastupa ansambla drvenih puhača.

“Medij” je sam autor nazvao ‘tragedijom u dva čina’, a traje tek nešto više od sat vremena, pri čemu se u prvome činu sve čini poznatim i realnim, dok u drugome, u kojemu je naglasak na istraživanju stvarnosti, realitet izmiče i sve se čini pomaknuto, izobličeno.

Moćne glasove opernih solista HNK-a Zagreb scenograf Roberto Boldini, kostimografkinja Alessandra Garanzini i oblikovateljica svjetla Chiara Lussignoli kontekstualizirali su kao mračan crno bijeli triler, a režiju ove dojmljive koprodukcije HNK-a Zagreb i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, koju je premijerna publika pozdravila ovacijama i aplauzom, potpisuje Caterina Panti – Liberovici.