01. LUUL ‘PREVELIKA OČEKIVANJA’ (VIŠE-MANJE ZAUVIJEK): Očekivano dobar album

Ivan Lulić stoji iza projekta Luul, a pojavio se na sceni EP-om „Nadam se da ovo nije kraj“ u nesretno vrijeme, odnosno u proljeće 2017. godine, u isto vrijeme kada je izašao i album „Simbol za sunce“ grupe Mayales. Sve oči i uši bile su uprte u Mayales, a ne u njegov EP koji je podsjećao na glazbu kakvu su promovirali momci iz Mayalesa. I dok je njihov album proglašen albumom godine, Luul je nepravedno ostao u sjeni, iako je pošteno trebalo izvagati tko je bolji. Njegov prvi album „Prevelika očekivanja“ očekivano se naslanja na EP, odnosno nastavlja s izuzetno pitkim pop pjesmama ofarbanim psihodelijom i lo fi gitarističkim dionicama koje se protežu od plesnog funka preko ambijentalnih dionica do rock zvuka 80-ih. Iako je riječ o debi albumu, to je izrazito zrelo ostvarenje kojemu se može eventualno zamjeriti produkcija koja nije jednako zrela. Sjajni aranžmani, odličan downtempo groove i doista vrlo dobar album. Obavezno mu treba posvetiti dužnu pažnju i upiti finu poetiku nadarenog Ivana Lulića.

02. MILE KEKIN ‘KUĆA BEZ KROVA’ (MENART): Himna prošlim vremenima

Mile Kekin još je 2001. napravio svoj prvi izlet izvan Hladnog piva i snimio album „U dva oka“, nazvavši svoj izlet Mile i putnici. Prošao je vrlo dobro, uz puno nepotrebnih pitanja zašto solo ako već ima Hladno pivo. Zašto ne? I dok se na tom albumu poigravao s funk rockom i popom, na novom samostalnom albumu „Kuća bez krova“ Kekin se kroz deset pjesama poklonio svom velikom glazbenom heroju Bruceu Springsteenu. Ujedno je to i odgovor znatiželjnoj publici zašto se odlučio na samostalni album i napustio na neko vrijeme Hladno pivo. Kekin je danas zreo muškarac koji se počeo prisjećati svog dosadašnjeg života i nostalgija i razne propuštene prilike, prekrasni proživljeni momenti i slike morali su izaći iz njega, a to se desilo na najbolji mogući način. Pjesme nemaju nikakve veze s Hladnim pivom, ali imaju s njegovim skladateljskim talentom kao i pjesničkom dušom rokera koji pokazuje znake umora, ali i divljenja velikom šefu rock’n’rolla. Uglavnom na prvu, ali klasično i emotivno. Baš kao što se od njega moglo i očekivati. Možda malo previše ziheraški. Svakako treba posvetiti posebnu pažnju pjesmi koja zatvara album, a to je „Atlantida“ koju je Kekin otpjevao s Bajagom. Tekst pjesme referira se na veliku i razvijenu civilizaciju koja je otišla u nepovrat i koja bi komotno mogla postati svojevrsna himna svih ljudi koji su sazreli i potom nestali s tom Atlantidom, tonući u neočekivanu tamu 21. stoljeća i ovaj jadni život u zemljama bivše države. Himna apatrida i stanovnika sedme republike i svih radnika, seljaka i poštene inteligencije koja će se pjevati zborno sa suzom u oku.

03. IGRALOM ‘SUNOVRAT’ (AMMONITE RECORDS/GEENGER RECORDS): Neuobičajeno, svježe i dobro

Igralom je bend iz Niša koji je prije dvije godine privukao pažnju debi albumom „Pogrešna poznanstva“, predstavljajući se kao skupina muzičara koja je doista ponudila novi zvuk i stil koje je teško nazvati jednim imenom, ali koje su nastavili i na novom albumu „Sunovrat“, poigravajući se raznim glazbenim žanrovima. Bez ikakve sumnje zaraženi tuareškim rockom grupe Tinariwen i glazbom koju stvara Bombino kao i afro brazilskim ritmovima bliskim britanskoj grupi Da Lata, Igralom na novom albumu zvuče zanimljivo, uzbudljivo i neuobičajeno. Na momente zbog viška psihodeličnih dionica i naporno, ali svejedno svježe. Specifičan visoki glas pjevača i basiste Dimitrija Simovića te gitarske dionice Mladena Marjanovića koje vode melodije tvore sjajnu glazbenu priču koja je zapela za uši i Chrisu Eckmanu koji je album i producirao. To i nije iznenađenje zna li se da je upravo Eckman suvlasnik diskografske kuće Glitterbeat Records koja posljednjih nekoliko godina slovi za jednu od najboljih world music etiketa na svijetu. Ukratko, Eckman je nanjušio Igralom vjerojatno zbog jedinstvenog spoja glazbe pustinjskih rokera i europske alter scene obojene psihodelijom. A i upravo je ta njihova neobična mješavina i razlog zašto odlično prolaze kod publike, pa su imali preko 70 nastupa diljem regije, ali i u Bugarskoj, Rumunjskoj, Italiji… Album vrijedan pažnje, ali za probranu publiku koja želi čuti nešto novo i drugačije.

Komentiraj

Podijeli objavu
Prethodni članakRadnici Uljanika od ponedjeljka ponovno u štrajku
Sljedeći članakCrveni križ obilježio 140 godina djelovanja
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.