GLAZBENE RECENZIJE Zagušljivi dim, Mr. No, Punk Cabaret

01. ZAGUŠLJIVI DIM ‘KRANJECOVI KRUGOVI PAKLA’ (VLASTITO ONLINE IZDANJE): Šamani rock buke opsjednuti demonom

Ima nešto mistično, moćno, zagušljivo i čudno u gradu Čakovcu kada se u samo nekoliko godina pojavi grupa Emphasis s odličnim post metal EP-jem „Black Mother Earth“ i grupa Zagušljivi dim sa žestokim gitarističkim metalnim rock doom mantrama na prvom izdanju. Riječ je o vrlo hrabroj i progresivnoj ideji jer su tri člana grupe odlučila na debiju objaviti samo dvije pjesme. Prva pjesma („Invokacija“) traje malo više od pet minuta i svojevrsni je uvod u album, dok druga („Krug“) u kontinuitetu bez prekida traje punih 47 minuta. Izuzetno je to zanimljiva zvučna slika ispunjena na momente fantazmagoričnim zvukovima pomiješanim s velikom rock energijom i snagom izraza post rocka i metala, ali i divnih emotivnih pasaža koji čine neočekivano lijepu cjelinu. Poput šamana s instrumentima koje je opčinio rock demon i tjera ih da vrište o svijetu u kojem žive kroz glazbu. Izuzetno zanimljiv potez koji će privući pažnju mnogih. Još da je produkcijski album bolje složen i da su neki momenti još više naglašeni, a album bolje medijski predstavljen, „Kranjecovi krugovi pakla“ mogli su brzo pronaći vojsku obožavatelja širom svijeta. Možda će i ovako uspjeti, ali malo sporijim i težim putem. Neobično i neočekivano iznenađenje.

02. MR. NO ‘TAJ’ (DALLAS RECORDS): Pjesnik, ali ne i pjevač

Slaven Slišković koji stoji iza grupe Mr. No je pjesnik. Taj Splićanin počeo je objavljivati poeziju u raznim časopisima. Objavio je par zbirki poezije, a album grupe Mr. No nedavno je izašao pod okriljem diskografske kuće Dallas Records. Napokon je ušao u studio i 13 svojih pjesama uglazbio i snimio. Nema sumnje da je Slišković ili Slija, kako ga mnogi znaju, pjesnik koji zna napisati lijepe pjesme i izvući zatomljene emocije. Međutim, dobar pjesnik ne znači i dobar glazbenik. Naziru se sjajne ideje u pojedinim skladbama, no kompletna slika albuma je vrlo loša. Slišković sklada, ali pjesmama nedostaju aranžmani i dobra produkcija. Njegov je tonalitet u pojedinim pjesmama iznimno loš i odbojan, unatoč pitkim pjesmama koje bi mogle pronaći mjesto u hrvatskom eteru punom znatno lošijih pjesama, iako njegove zvuče kao niz zabavnoglazbenih uradaka 80-ih. Šteta što nije shvatio da mu bolje pristaje uloga pjesnika, odnosno autora stihova koje bi mnogi voljeli otpjevati. Razlog izlaska ovog lošeg albuma leži i u diskografskoj kući Dallas Records koja nije nimalo utjecala na materijal. Stoga i čudi zašto je album objavljen jer se nimalo ne trude promovirati ga. S druge strane, uzme li se u obzir uspjeh grupe kao što je Kuzma i Shaka Zulu i njihov status na splitskoj i dalmatinskoj sceni, nema razloga da i Mr. No ne ostvari još bolji uspjeh jer je bolji. Nestrpljenje je ponekad veliki neprijatelj talentiranih ljudi, a bez pravilnog putokaza često im karijere završavaju prije nego što su i počele.

03. PUNK CABARET ‘PUNK CABARET’ (UNIVERSAL MUSIC HRVATSKA): Kreativni zanos glazbenika

Stanislav Kovačić je jedan od glazbenika koje mnogi poznaju, ali malo tko zna kako se zovu. Koji god se glazbenik sjetio da mu za pjesmu treba violončelo, pozvao je Stanka jer sjajno svira violončelo, bas gitaru i kontrabas. Svirao je ili svira u grupama (Stampedo, Šo! Mazgoon, Gego i Picigin band), a manje je poznato da je skladao glazbu za brojne kazališne predstave i dokumentarne filmove. Pažnju je privukao maštovitim albumom “Uspavanke za djecu i odrasle” koji je uvod u ovaj album jer je na tom izdanju ugostio brojne domaće glazbenike. Na albumu „Punk Cabaret“ ugostio je brojne glazbenike i glumce s kojima je surađivao. Riječ je o albumu na kojem 34 glumca, tri pjevača i njegova kći Kaja pjevaju deset njegovih autorskih i žanrovski različitih pjesama koje uključuju i zabavu i kritiku društva. ‘’Punk Cabaret’’ je dobar naziv ovog albuma jer predstavlja Kovačića kao buntovnog i kreativnog punkera koji odrasta pod svjetlom pozornica, bez obzira na to radi li se o glazbenoj ili glumačkoj pozornici. Ta punk srdžba naglašeno je izražena u nekim pjesmama, dok neke zvuče kao songovi skladani za kazališne predstave i zabavu u hrvatskom kabareu, u kojem je kritika društva osnovna potka. Ima tu i Stampeda, Šo! Mazgoona i drugih utjecaja, ali je jasno da skladateljski i poetski dodir sve ove godine daje upravo Stanislav Kovačić. Izuzetno višeslojan, zabavan i nepredvidljiv album koji vas tjera da ga slušate više puta, otkrivajući novu dimenziju njegove glazbe i kreativnosti.

Komentiraj