GLAZBENE RECENZIJE: Mark Mrakovčić, Krešo i kisele kiše, Jim July

MARK MRAKOVČIĆ „BREEDING BLACK SHEEP“ (DOSTAVA ZVUKA): Odličan album talentiranog glazbenika

Već više od deset godina Mark Mrakovčić je na glasu kao jedan od najboljih hrvatskih glazbenih producenata. Tijekom godina je najčešće producirao albume glazbenika s nezavisne scene, među kojima su Lovely Quinces, Queen Of Sabe, Nina Romić, Irena Žilić, J.R.August, Them Moose Rush, ESC Life, Kurve itd. Gotovo kod svih izdanja spomenutih glazbenika nerijetko je hvaljena upravo produkcija, dok su često sami glazbenici naglašavali da im je upravo Mrakovčić i te kako pomogao kod uobličavanja pjesama, aranžmanima i savjetima. Riječ je o izuzetno talentiranom glazbeniku koji je sve to vrijeme provedeno u studiju svoju kreativnost usmjeravao drugima, ostavljajući vlastitu autorsku glazbu po strani. I onda je napokon odlučio da je vrijeme za samostalan album. „Breeding Black Sheep“ sadrži njegove pjesme koje su nastale unazad deset godina i predstavljaju ga kao glazbenika koji nevjerojatnom lakoćom izvodi pjesme koje kao da su nastale iz šale, a ponajprije iz vlastita zadovoljstva. Mješavina je to rocka, bluesa, popa, folka i garažnog zvuka s pitkim tekstovima na engleskom jeziku i nevjerojatno pozitivnim vibracijama. Pomalo nalik na neki zaboravljeni album iz prošlosti nekog velikog britanskog glazbenika (zbog odličnog izgovora engleskog) koji je snimio album u SAD-u (zbog glazbenih utjecaja) i koji nikada nije ugledao svjetlo dana. Njegove su pjesme izuzetno zrele, aranžmanski razrađene i zapravo nude tu jednu jednostavnost skladbe koju je i najteže postići. Pritom treba naglasiti da je Mrakovčić skladao glazbu, napisao sve tekstove, otpjevao sve pjesme, odsvirao sve gitare, producirao, miksao i masterirao cijeli album.

KREŠO I KISELE KIŠE „MUSIK FÜR IDIOTEN“ (VLASTITO ONLINE IZDANJE): Ozbiljan album šaljivih pjesama

Iz samo sebi znanog razloga Krešo Burić odlučio je objaviti samo prvu polovicu albuma, a drugu je najavio do kraja godine. Kako god, riječki ska punk rock sastav Krešo i Kisele kiše nije izgubio ništa od početne energije koju je, kroz svoje viđenje punk rocka, predstavio prvim albumom prije više od deset godina. Novi album, odnosno prva polovica, nudi sedam novih pjesama naglašene puhačke sekcije i sjajno razrađenih aranžmanima kojima dominira žestoki spoj punk rocka i puhača, uz dominantne tekstove Krešimira Burića. Upravo su tekstovi ti koji izdižu Krešu i Kisele kiše iznad ostalih sličnih bendova s hrvatske punk rock scene jer Burić priča zanimljive, sadržajne priče ispunjene cinizmom i ironijom. Tako album otvara „Bože čuvaj Hrvatsku (Odoh ja u Njemačku)“ a nastavlja se njegovim osvrtima na Rijeku EPK, političare u Hrvatskoj itd. Pomalo čudi obrada pjesme grupe Haustor „Uzalud pitaš“ iako u njihovoj verziji pjesma uopće ne zvuči loše. Sve u svemu, da je pravde i i poštenja u hrvatskim medijima, Krešo i Kisele kiše bi s pjesmama s albuma „Musik für Idioten“ trebali biti i te kako popularni. Ovako će samo znatiželjni i ozbiljni ljubitelji dobre glazbe biti nagrađeni ovim albumom s doista odličnih sedam pjesama kojima je teško naći zamjerku.

JIM JULY „RUST RED ROMANCE“ (DIRTY MOJO RECORDS): Neuspjeli eksperiment

Bojan Đurđević je motor Osječke swamp’n’roll grupe Garage in July koji je odlučio napraviti jedan izlet izvan matičnog benda te snimiti samostalni album kao Jim July. Po njegovim riječima, riječ je o eksperimentalnom lo-fi albumu ispunjenom ne baš dobro korištenom elektronikom i prljavim gitarskim rifovima te izgovaranjem stihova na engleskom jeziku. Za razliku od matične grupe Garage in July u kojoj mu pjevanje baš i ne leži najbolje, ovdje se pokazao kao dobar pripovjedač čija se boja glasa lijepo stopila s glazbom. Nažalost, zato je glazba lošija nego u matičnom bendu. Ne baš pretjerano skladateljski zrelo i aranžerski nezgrapno složeno, uz pogrešno iskorišteno elektroniku, „Rust Red Romance“ je doista prije svega eksperiment, a tek onda glazbeno djelo na koje treba obratiti pažnju. Ima na albumu zanimljivih ideja, ali sve zajedno odaje dojam radne snimke kao polazišta iz kojega bi se mogla jednoga dana izroditi čak i dobra glazba i sasvim pristojne pjesme. Možda bi bilo bolje da je te snimke zadržao za sebe i pričekao da sazru s njim.

Komentiraj