GLAZBENE RECENZIJE: Malady Lane, Miroslav i Gordana Evačić, Vice Versa

MALADY LANE „NOTHING IS TO FAR ANYMORE“ (DOSTAVA ZVUKA): Vrhunski rock album pitkih pjesama

Malady Lane je mnogima možda novo ime na domaćoj glazbenoj sceni, ali poznavateljima i konzumentima klupskih koncerata je dobro poznato. Na sceni su prisutni već gotovo deset godina i jedna su od grupa kolektiva House of Pablo koja okuplja bendove sličnog zvuka koji sviraju post grunge, odnosno čvrsti rock poput grupe She loves Pablo, Muscle Tribe Of Danger And Excellence i Killed a Fox, čiji pjevač Chris Ian je i pjevač grupe Malady Lane. Za razliku od tih grupa poznatih po izrazito žestokom i energičnom rock zvuku, Malady Lane se okrenuo radiofoničnim pjesmama ispunjenih pitkim melodijama zadržavši snagu i energiju. Možda i najviše kroz doista fantastičan vokal Chrisa Iana i svih 12 pjesama koje bi mogle komotno zaživjeti na bilo kojoj radijskoj stanici širom svijeta, s obzirom na to da je kompletan materijal na engleskom jeziku te sjajnom izgovoru, zbog kojeg pjesme zvuče kao novi hitovi nekog iskusnog engleskog benda. Zanimljivo je da su u pitanju pjesme koje su nastajale posljednjih deset godina koje su napokon zaživjele i na diskografskom izdanju. Zvuče izuzetno svježe i pitko, za što je zaslužan i producent albuma Leonard Klaić, zbog čijih producentskih zahvata ti bendovi zvuče moćno i privlačno. Jedan od najboljih ovogodišnjih rock albuma i odluči li bend pokušati nešto izvan granica Hrvatske, velike su šanse da ga mnogi objeručke prihvate.

MIROSLAV I GORDANA EVAČIĆ „DAN I NOĆ“ (INTEK MUSIC): Dvojbeni glazbeni iskorak

Miroslav Evačić sam i sa suprugom Gordanom ima već 11 albuma, na kojima je ponudio svoje viđenje etno glazbe, koristeći međimurske i podravske glazbene motive spajajući ih sa suvremenim rock i blues izričajem. Novi album „Dan i noć“ iskorak je u njihovu radu jer su se odlučili odmaknuti od world music trenda i snimiti album s klasičnim rock pjesama. Na albumu je deset pjesama, iako je riječ o pet pjesama na hrvatskom i pet prepjeva na engleski jezik. Pomalo nepotreban potez. Rezultat tog iskoraka je zanimljivo ostvarenje koje otkriva neke sjajne skladateljske i glazbene zamisli, ali i dosta velike padove. Album otvara lo-fi pjesma minimalističkog glazbenog izraza koja se temelji na klasičnom rock zvuku, ali i izrazito lošoj gitari. Ostatak materijala nudi optimizam koji se najviše osjeća u vrlo pristojnim baladama pitkih melodija koje podsjećaju na opus grupe The Walkabouts, u kombinaciji s nostalgičnim zvukom domaće zabavne glazbe 70-ih, dok je vrhunac albuma obrada klasika Georgea Gershwina „Summertime“ na hrvatskom i engleskom jeziku. I dok je engleska verzija vrlo pristojna obrada u kojoj do izražaja dolazi topao i vrlo ugodan glas Gordane Evačić te odličan aranžman Miroslava, zanimljivija je verzija na međimurskom dijalektu. Ipak su njih dvoje u tom etno izrazu na domaćem terenu i to se osjeti u hrvatskoj verziji pod nazivom „Letnji den“. „Dan i noć“ je album koji ih predstavlja u novom svjetlu koje im možda ne leži najbolje, ali ih predstavlja kao jako dobre skladatelje i aranžere.

VICE VERSA „KRAKEN“ (CROATIA RECORDS): Hibrid koji ne drži vodu

Diskografska kuća Croatia Records koja je objavila album „Kraken“ izvjesnog Vice Versa još uvijek krije tko stoji iza ovog čudnog projekta. Vice Versa je odlučio spojiti heavy metal s klapskom pjesmom uz pratnju mandoline, čiji zvuk se miješa s električnim gitarama koje paraju pjesme svojim žestokim zvukom. Iako tekstovi kvalitetom odskaču od prosjeka, ovaj hibrid više zvuči kao nečija dobra zezancija, a ne kao ozbiljan glazbeni proizvod. Iako na tragu neke vrste pagan folka, odnosno folk rocka s temeljima u metalu uz korištenje glazbene baštine Dalmacije i karakteristične klapske pjesme,“Kraken“ zvuči kao spoj Siniše Vuce i Marka Perkovića Thompsona koji su se odlučili napraviti duet s pjesmom posvećenoj Dalmaciji. S druge strane, broj obožavatelja heavy metala u Dalmaciji dovoljno je velik da prihvati Vice Versu kao novog heroja jer klapska pjesma je ionako mnogima dnevni soundtrack. Pritom metal koji nudi Vice naginje više sweet metalu ili heavy metalu 80-ih, a manje današnjem zvuku metal heroja. Jedan retro štih koji zapravo zvuči loše. Poput Brkova koji su spojili punk rock s narodnjacima i pritom naišli na masovno odobravanje brojne publike. Kao zezancija možda i ima neke šanse, ali kao ozbiljan glazbeni projekt ovaj bastard je loša ideja koju bi bilo što bolje zaboraviti.

Komentiraj