Objavljeno u Nacionalu br. 1019, 03. studeni 2017.
Nemački automobilski div Volkswagen od 2012. je u Luksemburgu stvorio gotovo neprobojnu mrežu protoka kapitala putem koje je u tu zemlju prebacio imovinu vrijednu 17 milijardi eura. Sve je istražio novinar Nacionala, s novinarima Der Spiegela u sklopu EIC suradnje
Kada je početkom 2013. Hansu Dieteru Pötschu bilo postavljeno pitanje o raznim poreznim shemama koje su preko poreznih oaza koristile velike multinacionalne kompanije, njegove riječi otkrivale su iskreni gnjev. “Želim biti potpuno jasan i reći da u Volkswagenu nismo nikada igrali na takav način”, rekao je Pötsch. U to vrijeme javnost još nije bila upoznata sa skandalom Dieselgate, u kojem je ovaj njemački proizvođač automobila napravio veliku prevaru oko emisije dizelskih plinova. Baš zato je Pötsch mogao bez straha od protupitanja čvrsto braniti stajalište o tome koliko je za tvrtku važno biti “uzoran građanin”. Taj izraz se danas u Njemačkoj koristi za tvrtke koje poštuju zakon, plaćaju poreze i pokazuju društvenu odgovornost. Drugim riječima, nema varanja na porezu.
Pötsch, trenutno predsjednik nadzornog odbora Volkswagena, sigurno je s time bio upoznat jer je 2013. bio šef financijskog odjela tvrtke te je bio odgovoran za njenu poreznu strategiju. Međutim, Pötsch je početkom 2013. zaboravio spomenuti jedan mali detalj. Od 2012. VW je u Luksemburgu, državi poznatoj po ‘’business-friendly’’ poreznom režimu, vlasnik jednog holdinga i jedne financijske tvrtke. U sljedećih nekoliko godina automobilski div iz njemačkog grada Wolfsburga je stvorio kompleksnu i gotovo neprobojnu mrežu protoka kapitala putem koje je u Luksemburg prebacio imovinu vrijednu 17 milijardi eura. Pötsch je bio šef financijskog odjela i 2014. godine, kada je VW odlučio u Luksemburgu udružiti veliki dio svojih međunarodnih holding kompanija. Te iste godine ovaj je proizvođač automobila prebacio dvadesetak svojih podružnica iz holdinga smještenog u Nizozemskoj u tvrtku Volkswagen Finance Luxemburg S.A. (VFL).
“Uzorni građani” iz Volkswagena ovako objašnjavaju razloge prelaska na luksemburški model poslovanja: “Osnivanje holding i financijskih tvrtki na porezno atraktivnim lokacijama, napravljeno je isključivo zbog financijske strategije tvrtke”, tvrde iz Volkswagena i dodaju da koraci koji su napravljeni kako bi se izbjeglo višestruko oporezivanje dividenda “nemaju nikakve veze s modelima izbjegavanja poreza putem poreznih oaza”. Ovakvo objašnjenje zvuči kao da se tvrtka željela zaštititi od “ubojitog” njemačkog poreznog zakona.
Volkswagen je ponosan na činjenicu da su samo u 2016. godini platili 3 milijarde eura poreza, ali ta je cifra, pogotovo u Njemačkoj, mogla biti puno veća.
Novinar Nacionala, s novinarima Der Spiegela i novinarskog konzorcija okupljenog oko Europske istraživačke suradnje (EIC), analizirao je desetke financijskih izvješća i drugih dokumenata. Zajedno su došli do zaključka da je Volkswagen, u kojem 20 posto upravljačkih prava drži njemačka pokrajina Donja Saska, iskoristio različite prednosti koje omogućuje vlasništvo nad holding kompanijom u Luksemburgu, odnosno da je za značajan iznos smanjio iznos plaćenog poreza. “Posebno je zabrinjavajuće kada tvrtka u kojoj država ima značajan udio vlasništva iskorištava porezni zakon Luksemburga kako bi smanjila svoje porezne obveze”, kaže Sven Giegold, stručnjak za financijska pitanja Zelene stranke u Europskom parlamentu.
VW je 2014. prebacio 20-ak svojih podružnica iz holdinga smještenog u Nizozemskoj u tvrtku Volkswagen Finance Luxemburg S.A. (VFL)
Debatu oko niskih poreznih modela za multinacionalne kompanije koje nude države poput Luksemburga nedavno su posebno zaoštrili agresivni potezi američkog internetskog giganta Amazona. Inicijativa Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) o ograničenju takve prakse za sada nije imala gotovo nikakav efekt. U Njemačkoj bi se ovaj problem mogao pojaviti u pregovorima oko nove koalicijske vlade koju kancelarka Angela Merkel pokušava sastaviti nakon izbora održanih 24. rujna ove godine. “Krajnje je vrijeme da njemačka vlada odustane od prakse kojom odbija javno objavljivati porezne podatke velikih korporacija”, kaže Giegold čija je Zelena stranka jedna od stranaka koja je u razgovorima o mogućoj koaliciji s konzervativcima Angele Merkel. U tim razgovorima sudjeluju i poslovnom svijetu skloni liberali iz stranke Slobodni demokrati (FDP) koji su u svom izbornom programu predstavili platformu o EU regulativi protiv strategija izbjegavanja poreza koje uključuju prebacivanje profita preko državnih granica.
Takvu strukturu, koja omogućuje prebacivanje profita, u Luksemburgu je stvorio i Volkswagen. Preko svog holdinga u Luksemburgu, VW oporezuje novac svojih brendova kao što su Škoda, SEAT i Bentley, ali i drugih podružnica iz Brazila, Velike Britanije, Rusije, Japana i Australije. Volkswagen Finance Luxemburg S.A. sastoji se od 26 podružnica i ima završnu bilancu od 14.8 milijardi eura. U usporedbi s tim brojkama, prilično skromno zvuče brojke zaposlenih u holdingu jer Volkswagenovo carstvo u Luksemburgu vodi samo petero stalno zaposlenih radnika. “VW i njemačka vlada moraju odgovoriti na pitanje zašto je po njemačkom poreznom zakonu dozvoljeno otvarati takve tvrtke u Luksemburgu jer je potpuno nelogično priznati da je tvrtka s pet zaposlenih dovoljna da ju se prizna kao porezni dom”, kaže porezni stručnjak Zelene stranke Sven Giegold.
Volkswagen ne vidi ništa čudno u ovoj situaciji. “Naše osoblje u tvrtkama u Luksemburgu je vrlo kvalitetno i pripremljeno je za zadatke koje su pred njih postavljeni”, tvrde u svojoj izjavi iz VW-a te nastavljaju da prema presudi Europskog suda pravde, tvrtka ne mora zapošljavati više ljudi nego što im je to zaista i potrebno. A njihova porezna struktura u Luksemburgu izgleda ovako: Od 2014. do 2016. podružnice VW-a prebacile su u Luksemburg 5,8 milijardi eura, a tamošnja je holding kompanija VFL u tom razdoblju objavila profit od 3,5 milijarde eura na koji je platila samo 1,7 milijun eura poreza što predstavlja poreznu stopu od samo 0.05 posto.
Podružnice poput SEAT-a i Škode svoj porez na dobit plaćaju u svojim matičnim državama i prebacuju samo neto profit u Luksemburg. Zbog toga VW smatra da je “ekonomski opravdano” da VFL ne plaća porez na transfer novca, a kada bi se profiti poslali u holding sa sjedištem u Njemačkoj VW bi trebao platiti dodatnih pet posto poreza na dobit i još nekoliko drugih poreza. Međutim, u proteklih nekoliko godina luksemburški holding je poslao samo mali dio profita u sjedište Volkswagena u Wolfsburg. Najmanje tri milijarde eura je ili ostalo u Luksemburgu ili je prebačeno nazad u kao zajam unutar Volkswagen grupe. Takvi kvazi-zajmovi predstavljaju drugi izvor zarade VFL holdinga o kojem ovisi nekoliko financijskih tvrtki. Jedna od njih je Volkswagen International Luxemburg koju VFL opskrbljuje novcem, a ona zatim dijeli zajmove podružnicama unutar same VW grupacije. Podružnice VW-a u Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu plaćaju kamate na te zajmove koje zatim otpisuju kako bi uštedjeli na porezu u svojim državama. Financijske tvrtke poput Volkswagen Internationala Luxemburg novac od kamata prebacuju kao dividendu na račun VFL holdinga koji na taj transfer ne plaća porez. Takav odnos zajmova unutar grupe dovodi do manjeg profita Volkswagenovih podružnica koji uglavnom završava na računu luksemburškog holdinga.
Ova struktura je posebno unosna kada dolazi do naglog rasta profita kao što se to dogodilo 2016. godine kada je Volkswagen prodao 50 posto udjela u tvrtki LeasePlan. Nakon te prodaje 1.75 milijardi eura je sjelo na račun holding tvrtke u Luksemburgu, a kao i u slučaju s dividendama, na kapitalnu dobit nije potrebno platiti porez dok god novac ostane u Luksemburgu. U Njemačkoj se na takve poslove plaća porez po stopi od pet posto što znači da bi u slučaju prodaje LeasePlana Volkswagen trebao platiti oko 25 milijuna eura poreza. U Volkswagenu tvrde da su ove sheme potpuno zakonite i da je oporezivanje njihovih tvrtki u Luksemburgu “bazirano na pravnoj regulaciji i da ništa drugo ne bi bilo dozvoljeno”. Međutim, postoje naznake da se VW koristi prednostima tzv. “poreznog rješenja” koje se odnosi na dio poreznog zakona Luksemburga po kojem je moguć dogovor s poreznim organima te zemlje, a iz VW-a tu mogućnost nisu demantirali.
Iz Volkswagena tvrde da koraci napravljeni kako bi se izbjeglo višestruko oporezivanje dividenda ‘nemaju veze s modelima izbjegavanja poreza putem poreznih oaza’
Gotovo je nemoguće utvrditi koliko je točno Volkswagen uštedio na porezu putem ovih poreznih struktura, pogotovo jer se ovim pogodnostima u Luksemburgu ne koristi samo VW. Nekoliko podružnica poput Audija, Bugattija, MAN-a i Scanije ima tvrtke u ovoj maloj europskoj državi, a i novi trendovi u transportnoj industriji vode “uzornog građanina” Volkswagena u Luksemburg. Prošle je godine tvrtka osnovala Volkswagen New Mobility Luxemburg koji okuplja holdinge i financijske investicije u svijetu “car sharinga”, elektromobilnosti i vozila bez vozača. Novi holding već je obavio prva preuzimanja, iako nema niti jednog zaposlenog. Za njegovo poslovanje trenutno se brine pet zaposlenika holdinga Volkswagen Finance Luxemburg S.A.
Volkswagenov financijski motor u Luksemburgu
Nacional je sudjelovao u novinarskom istraživanju koje trajalo nekoliko tjedana tijekom koga su otkrivene mnoge iznenađujuće informacije o tome kako je svjetski poznati proizvođač automobila Volkswagen prebacio više od 17 milijardi eura imovine u Luksemburg. Logično je da niti jedna kompanija ne otvara holding tvrtke u državama s nižom stopom oporezivanja, a da nema namjeru napraviti poreznu optimizaciju ili čak izbjeći plaćanje poreza u matičnoj državi.
Najveća korist koju Luksemburg nudi međunarodnim korporacijama su nulta stopa poreza na kapitalnu dobit i nulta stopa poreza na kamate. Osim toga u Luksemburgu ne postoji ni porez po odbitku (witholding tax), a zarada zbog nulte stope poreza na kapitalnu dobit je najočitija kod prodaje poduzeća LeasePlan Corporation N.V. iz Nizozemske. U toj je tvrtki Volkswagen bio 50% suvlasnik preko tvrtke kćeri Global Mobility Holding B.V., dok je druga polovina bila u vlasništvu njemačkog bankara Metzlera. U ožujku 2016. čitava tvrtka LeasePlan prodana je za 3,5 milijardi eura konzorciju investitora, a u godišnjem izvještaju Volkswagen Finance Luxembourg S.A. (VFL) za 2016. jasno piše, da su tim poslom ostvarili 1,75 milijarde eura prihoda u gotovom novcu, što odgovara 50% vlasništvu, ali je iz toga zbog nejasnog računovodstvenog manevra ostvareno samo 84,1 milijuna eura pozitivnog stanja u bilanci uspjeha te godine.
Istovremeno je Global Mobility Holding B.V. (GMH) iz Nizozemske, tvrtka kćer VFL-a, koja je imala 50% udjela u LeasePlanu, u 2016. godini prikazala prihod od 706 milijuna eura dividendi, čime je premašila i drugog najvećeg davatelja dividende u Luksemburgu – češku Škodu s 569 milijuna eura, a u isto vrijeme napravili su u VFL-u i gubitak od umanjenja vrijednosti za GMH u iznosu od 622 milijuna eura. Razlika između primljenih dividendi i umanjenja iznosi točno 84 milijuna eura.
VFL je u 2016. godini imao ukupno milijardu eura gubitka od umanjenja vrijednosti, koji se u računovodstvenim izvještajima često iznosi na osnovi arbitrarnih odluka. Dvije godine ranije VFL je imao i drugo veće umanjenje vrijednosti od 1,2 milijarde eura, čime su zapravo uspjeli smanjiti 5,8 milijardi eura dividenda primljenih u razdoblju od 2014. do 2016. za 2,2 milijarde eura. U odgovoru na novinarska pitanja Volkswagen je objasnio, da je riječ o ‘’prvenstveno tehničkim, takozvanim distribucijskim, vrijednosnim usklađenjima koja su bila obavezna po trgovačkom zakonu, ali su bila nebitna za porez’’.
»Ako se kasnije poništavaju umanjenja, ona se opet moraju zabilježiti kao oporezivi dohodak kao što je bio slučaj u 2016. Takvi otpisani iznosi prikazuju realni gubitak imovine,« tvrde u Volkswagenu.
S druge strane je Volkswagen AG u Luksemburgu konstruirao kompleksnu i efikasnu mašinu za stvaranje profita – osobito preko zajmova vlastitim podružnicama. VFL je osnovan 2012. godine i odmah je ta tvrtka osnovala i drugu tvrtku kćer pod nazivom Volkswagen International Luksemburg, čija svrha je bila financiranje Volkswagenovih podružnica u vlasništvu VFL-a. Iste 2012. godine Volkswagen AG izdao je beskamatni konvertibilni zapis o zajmu (ICLN), vrijednosni papir za kojeg je garantirala Volkswagenova tvrtka iz Wolfsburga, a izdan je od strane pet podružnica iz Delawarea, Kanade, Austrije, Nizozemske i – Luksemburga. Taj vrijednosti papir prema osnovnom prospektu, koji je otkriven tijekom novinarskog istraživanja, izdan je na 10 godina, a najveći ukupni iznos je 25 milijardi eura. Iako se taj papir u imenu spominje kao »beskamatni« u prospektu su jasno napisane različite verzije fiksnih ili promjenljivih kamata.
Zašto je potreban ovaj uvod? Odmah nakon osnivanja Volkswagenovih tvrtki u Luksemburgu 2012. godine VFL je primio kredit od Volkswagenove podružnice iz Nizozemske u iznosu od 1,1 milijardu eura te ih je odmah uložio u gore spomenute vrijednosne papire ICLN. Posljednjih godinama vrijednost ICLN-a koje je VFL kupio od svoje tvrtke kćeri VIL narasla je na čak 9,7 milijardi eura, a VFL je te papire u bilancama pokrivao s obaveznim dijelom povlaštenih dionica (mandatory redeemable preference share), u koje su među ostalima prenesene i milijarde eura dividendi primljenih od 26 podružnica širom svijeta. Ukratko, VFL je od 25 milijardi eura bilješka u zajmu (ICLN) sam kao tvrtka majka u njih uložio 9,7 milijardi eura, a to je jednako iznosu koji je tvrtka kćer VIL u 2016. godini uložila kroz dugoročne kredite u 26 podružnica VFL-a, kao što su Škoda, Seat i druge. Taj vrijednosni papir nije jedini izvor kredita koje je VIL davao podružnicama. Iste 2016. godine iz belgijske tvrtke Volkswagen Group Services na VIL je preneseno još 4,6 milijardi eura kratkoročnih kredita plasiranih Volkswagenovim podružnicama širom svijeta.
Međutim, u suprotnom smjeru naplaćivale su se kamate. Prema godišnjem izvještaju VIL-a za 2016. godinu tvrtka je primila 187 milijuna eura kamata. Od toga je 163 milijuna plaćala kamate za ICLN i 8,9 milijuna za kamate Volkswagen Group Services iz Bruxellesa, a imali su i 12,7 milijuna eura gubitka zbog razlika u kamatama. Prije svega su zanimljive spomenute kamate za ICLN. U osnovnom prospektu koji ima 354 stranica piše da su sva plaćanja izvršena bez poreza po odbitku osim ako zakon traži drukčije i da porez na kamate na kraju plaća vlasnik tog vrijednosnog papira. U prospektu je i jasno objašnjen način oporezivanja u različitim državama kao što su Njemačka, Nizozemska, SAD, Kanada, Austrija, Francuska, Italija, Španjolska, Velika Britanija i – Luksemburg. No, u ovoj europskoj poreznoj oazi jasno je objašnjeno da korporacijski vlasnik vrijednosnih papira koji ima prebivalište u Luksemburgu nije obavezan plaćati porez na dohodak, ni na kamate ili dobit koji je ostvaren s tim vrijednosnim papirima. Kamate na više milijardi eura kredita koje su VFL i VIL dali Volkswagenovim podružnicama širom svijeta te su podružnice – sve su povezane tvrtke u različitim jurisdikcijama – odbile od porezne osnove ili profita u svojim zemaljama kao priznati trošak, ali te kamate su se vratile nazad u Luksemburg gdje na njih očito nitko nije platio porez. Iz preopćenitih bilanci u Luksemburgu to nije potpuno jasno, ali je jasno da su u posljednje tri godine na 3,5 milijarde eura dividendi platili samo 1,7 milijuna poreza ili 0,05%.
Drugim riječima, Volkswagen je pored jako izdržljivih i prljavih dizelskih motora konstruirao i poseban financijski motor u Luksemburgu pomoću kojeg u mnogim državama širom svijeta plaća sve manje poreza.
Komentari