Dana 20. siječnja 1920. godine u talijanskom gradu Riminiju, rođen je redatelj Federico Fellini, jedan od najutjecajnijih redatelja 20. stoljeća. Visok i punašan, velike šake i krupnog stasa, prosijede kose i živih očiju, snažnog glasa i dječjeg osmijeha. Rođeni komičar. Često je na telefonske pozive odgovarao promijenjenim glasom. Tek kada bi utvrdio da je s druge strane prijatelj, otkrio bi da je to on, Fellini, a ne njegova kućna pomoćnica. Dok bi snimao, znao bi sve uloge napamet i u pauzi imitirao glumce. Zabavljao se. I zabavljao druge.

Znao je biti tih, opušten, lijen, nezainteresiran, ljubazan, mio, laskav, ljut, neprijatan, uzbuđen… a ipak su ga svi voljeli – jer je sve to bio Fellini. Hrabro bi priznao da nikada ništa nije čitao, ali znao je iznenada, kada je bio raspoložen, citirati Freuda, Prousta i Pirandella.

Kada je bio umoran ili bolje reći kada bi se našao u jednom od “njegovih stanja”, Fellini, ne obavještavajući nikoga, sjeo bi u vlak i otputovao u Rimini, mjesto svog djetinjstva. Odlazio bi pod prozore starih prijatelja, bacao kamenčiće u staklo da ih obavijesti da je došao. Zagrljaji, oduševljenje i slavlje. Grupa starih dobrih prijatelja uputila bi se ka moru. Na obali, uz laganu šetnju, navirale bi uspomene.

Kada je prvi put odlazio iz Riminija, nadajući se da će u Rimu naći neki drugi svijet, nije ni slutio da će onaj koji je napustio ući u njegove filmove. Sjećanje na djetinjstvo i vrijeme provedeno u Riminiju sreli smo i u filmu “Amarcord”, koji se lako može prevesti i kao “Sjećam se” i kao “Gorko sjećanje”.