EKSKLUZIVNO: Miroslav Škoro otjeran je iz visoke politike zbog osebujnog ‘peglanja’ stranačke kartice i teškog sukoba interesa

Donedavni predsjednik Domovinskog pokreta pristao je odstupiti nakon što se otkrilo da je stranačku karticu dao na korištenje svojoj bliskoj suradnici Nikolini Brajković, kojoj su stranačkim novcem kupljeni brojni pokloni i nakon što je stranci sumnjivo prodana Škorina graševina

Miroslav Škoro, donedavni predsjednik Domovinskog pokreta, morao je odstupiti s funkcije predsjednika te stranke zbog svojega još uvijek ne posve razjašnjenog odnosa s bliskom suradnicom Nikolinom Brajković. Ona je nova fatalna plavokosa bliska suradnica na hrvatskoj političkoj sceni. Podrijetlom je iz Betine, ima 25 godina, a Škoro je upravo zbog tog odnosa ugrozio funkcioniranje cijele stranke i doveo u pitanje i svoju osobnu reputaciju i vjerodostojnost stranke.

Taj odnos već ga je koštao funkcije predsjednika Domovinskog pokreta, a lako je moguće da će ga koštati i funkcije potpredsjednika Sabora.

Kulminacija tog odnosa gotovo se podudarila s vremenom kad se Škoro predstavljao javnosti kao najbolji kandidat za gradonačelnika Zagreba i kad je prozivao platformu Možemo! zbog netransparentnog financiranja.

O atraktivnoj plavuši Nikolini Brajković, od koje je Škoro stariji 34 godine, malo se zna. Potječe iz relativno imućne obitelji iz Betine s otoka Murtera, koja između ostalog iznajmljuje apartmane. Prema navodima na njenom LinkedIn profilu, studij je završila na privatnom zagrebačkom sveučilištu Vern (od 2014. do 2018.) i nakon toga je tzv. masters degree na temu međunarodnog marketinga stekla na Sveučilištu Coventry u Engleskoj (2018.-2019.), a potom je od 2016. do 2018. radila kao asistentica lokalnog šefa turističke zajednice u Betini. U veljači ove godine izabrana je za članicu Nacionalne zaklade Domovinskog pokreta.

Nikolina Brajković, koja je početkom ove godine promovirana u članicu Zaklade Domovinskog pokreta, često se pojavljivala na službenim i neslužbenim stranačkim događanjima rame uz rame s Miroslavom Škorom pa je tako između ostalog bila s njim na pressici ispred Dinama, na berbi grožđa, ali i u Petrinji. PHOTO: Marko Prpic/PIXSELL, Ivica Galovic/PIXSELL, Sanjin Strukic/PIXSELL

U Domovinskom pokretu bila je i formalno zaposlena. Potom ju je Škoro povukao za sobom u Sabor, gdje figurira kao njegova osobna asistentica, ali pro bono. Plaća je Domovinski pokret, gdje je prema tvrdnjama više izvora iz vrha te stranke Škoro bio ovlaštena osoba za zastupanje.

Posljednjih nekoliko mjeseci samo su Miroslav Škoro i Nikolina Brajković imali pristup službenim bankovnim karticama Domovinskog pokreta, kao i uvid u stanje na stranačkom računu.

A to se u najmanju ruku nije pokazalo kao najsretnija kombinacija. Jer se naknadno otkrilo da su njih dvoje novac s računa stranke trošili bez adekvatne kontrole. Štoviše, Škorina bliska suradnica dobila je više poklona, neke i skupocjene, poput jedne luksuzne narukvice renomiranog svjetskog proizvođača – a sve to platio je Domovinski pokret.

Štoviše, ponašanje Miroslava Škore ozbiljno je prijetilo odvesti poslovno funkcioniranje Domovinskog pokreta u zonu čistog kriminala, odnosno pronevjere novca. Upravo zbog tih je razloga morao otići s mjesta predsjednika stranke, nakon što ga je Mario Radić suočio s tim činjenicama. Potvrdilo je to Nacionalu više izvora bliskih vrhu Domovinskog pokreta, a Nacional sada dodatno otkriva koje su to sve okolnosti zbog kojih Škoro nije morao samo hitno i nenadano napustiti mjesto predsjednika stranke nego se i povući iz javnosti.

Vrh Domovinskog pokreta bio je suočen s pritiskom članova stranke koji su se žalili na ponašanje Škore i Nikoline Brajković već više tjedana. Ali je situacija sve više izmicala kontroli. Izvor iz vrha te stranka o tomu je za Nacional rekao: „Došlo je praktički do toga da je Nikolina Brajković postala osoba kojoj su se trebali polagati računi kada su članovi stranke odlazili na službena putovanja. Bez njenog odobrenja praktički nitko nije mogao na službeni put. A paradoks je u tomu da se znatan dio proračunskih naknada koje se stranci uplaćuju na ime stečenih saborskih ili vijećničkih mandata na lokalnim razinama tiče upravo naknada za političko djelovanje, koje je u najužoj vezi s putovanjima po terenu. Pa se počelo ispostavljati da oni koji su svojim izbornim rezultatima taj novac stranci i osigurali sada za svoj politički rad na terenu trebaju dobiti odobrenje od Škorine bliske suradnice. Nije to bila normalna situacija.“

Da je u sve to bila upletena još jedna osoba iz stranke, ženska, Nacional je doznao još prije tjedan dana, ali u stranci su ime te suradnice držali u strogoj tajnosti. Međutim, njezin je identitet, zajedno s fotografijama, Nacionalu sredinom proteklog tjedna, kao i njen specifičan odnos sa Škorom, otkrio i izvor koji nije član Domovinskog pokreta, ali s njima ima do te mjere izgrađene odnose da su mu bile poznate relacije između Škore i te njegove suradnice, za koju je i otkrio da se zove Nikolina Brajković. Nacionalu je ustupio njezine fotografije kao i fotografiju sa Škorom.

Nikolina Brajković bila je i zaposlena u Domovinskom pokretu, a na njezinu LinkedIn profilu stoji da je završila Vern i sveučilište Coventry u Engleskoj, a bila je i asistentica direktora TZ-a Betine. PHOTO: Marko Prpic/PIXSELL, Screenshot

Nakon što smo prije tjedan dana već otkrili da je vrh stranke na čelu s Mariom Radićem pritisnuo Škoru jer je mjesecima uzurpirao stranačke financije, do te mjere da pristup financijskim podacima nije imala ni osoba zadužena za knjigovodstvo stranke, zbog čega je ta osoba prijetila otkazivanjem suradnje jer nije željela snositi odgovornost ako dođe do problema s Poreznom upravom, Nacional je sada doznao da je situacija za Škoru i za stranku puno ozbiljnija od onog što bi se moglo nazvati čistom uzurpacijom financijskih ovlasti.

Naime, dva upućena izvora potvrdila su Nacionalu da je Škoro posljednjih nekoliko mjeseci počeo koristiti stranku kao bankomat za osobno profitiranje, a jedan od načina na koji je to napravio bio je da je stranci prodao – vlastito vino. Škoro se, naime, već godinama bavi proizvodnjom vlastitog vina pod brendom Vina Škoro, a jedna od najpoznatijih sorti njegova je graševina.

To da je vino prodao stranci za članove njegove stranke možda ne bi bio toliki problem da vino nije, po svemu sudeći, preplaćeno, ali i da je barem – isporučeno. Međutim, Škoro je od stranke, kako su potvrdila čak dva izvora, uzeo novac za velike količine vina koje nikad nije isporučio i za koje se ne zna hoće li ga ikada isporučiti, posebno nakon završetka njihove suradnje.

Jedan od izvora upućenih u detalje ovih transakcija za Nacional je opisao što se zapravo dogodilo i koliki su razmjeri ove nevjerojatne situacije o kojoj javnost nije ništa znala, a koja se događala u jeku kampanje za gradonačelnika Zagreba: „Počelo je to negdje krajem travnja. Škoro je napravio transakciju prema kojoj je prodao 5200 boca svog vina Domovinskom pokretu. Međutim, od tih 5200 boca isporučio je samo 1200 boca, a 4000 boca naprosto nedostaje i nikad ih nije isporučio. Što je najgore, boce je prodavao po cijeni od nekih 10 eura, to jest po maloprodajnoj cijeni, iako je riječ o velikoj količini temeljem koje je vino trebalo biti prodano po veleprodajnoj cijeni.“

 

‘Otkrili smo da su kupovani brojni pokloni Škorinoj bliskoj suradnici. Između ostalog, jedna skupocjena narukvica. Na račun stranke, naravno’, potvrdio je izvor blizak vrhu Domovinskog pokreta

 

Kako doznaje Nacional, ukupna cifra koju je Škoro zaračunao stranci iznosila je oko 52 tisuće eura ili blizu 400 tisuća kuna, točnije 390 tisuća kuna. Međutim, kako je isporučio samo 1200 boca, što bi iznosilo 12 tisuća eura ili oko 90 tisuća kuna, ispada da je Škoro stranku oštetio za čak 40 tisuća eura ili 300 tisuća kuna. To je iznos koji pokriva umalo osamnaest njegovih saborskih plaća.

Škori bliski izvori na spomen te sporne teme plasirali su u tjednik Express tvrdnje da je stranka Škori nedugo nakon ostavke vratila milijun kuna koje je stranci posudio uoči izbora. To je lako moguće bio prigodni manevar za pokušaj opravdavanja Škorina neprimjerenog ponašanja.

Nacionalov izvor blizak vodstvu Domovinskog pokreta tvrdi: „Škoro je u to vrijeme u stranci bio jedina odgovorna osoba za poslovanje. Osim te transakcije s vinom, otkrili smo da su kupovani skupocjeni pokloni njegovoj bliskoj suradnici. Između ostalog, jedna skupocjena narukvica. Na račun stranke, naravno.“

Na pitanje kako to da računovodstvo to nije odmah primijetilo, taj izvor kaže: “Računovodstvo nije primijetilo jer su službenu karticu stranke imali samo Škoro i ta njegova suradnica. Nitko osim njih nije imao ni izvode s računa. Njih dvoje sve je držalo za sebe. Dakle, Škoro je zbog privatnih odnosa doveo financijsko funkcioniranje stranke na rub kriminala.“

Upravo zbog tih okolnosti cijela ova situacija postat će za Škoru još dramatičnija. Stranka će, naime, morati izvršiti neku vrstu prijave nepravilnosti protiv Škore kako i sama ne bi došla na metu istrage Porezne uprave i snosila posljedice. Prije svega, kako tvrde izvori, vodstvo stranke hitno će od Škore tražiti da im isporuči preostale neisporučene boce vina.

Isti izvor iz vrha Domovinskog pokreta navodi kako je te Škorine mutne poslove otkrila i interna revizija stranke. Jedan od izvora tvrdi:

„Ti su ljudi radeći svoj redovni posao odmah uvidjeli razmjere problema i sada se to na razini stranke sve počelo rješavati, a prvi korak je bila Škorina ostavka, na koju je primoran. Nevjerojatno je da ispada kako je cijelu svoju političku karijeru riskirao radi vina. Međutim, za nas je ta priča sada završena.“

Na pitanje što to točno znači i hoće li Škoro morati snositi još neke konzekvence, taj izvor kaže: „Škoro nakon svega ovog ne može ostati ni u Saboru. Sad je posve jasno da će morati izletjeti van.“ Iz ovog je evidentno da se vodstvo Domovinskog pokreta, suočeno s tim teškim saznanjima, situaciju odlučilo rješavati – korak po korak. Najprije su pritisnuli Škoru, suočili ga s činjenicama i natjerali da sam podnese neopozivu ostavku, a potom krenuli u saniranje posljedica, ali i u potpuno ograđivanje od Škore i njegova nerazumnog i iracionalnog ponašanja, kojim je i sebe i stranku doveo u zonu kriminala ili, u najboljem slučaju, teškog financijskog prekršaja.


POSLOVNE TRANSAKCIJE MIROSLAVA ŠKORE: Zbog politike je izgubio velik dio prihoda od koncerata, morao se riješiti udjela u tvrtki i parkinga u Zajčevoj

Nacional je u rujnu 2019., u vrijeme kad se Škoro kandidirao za predsjednika Republike, na naslovnici objavio članak s naslovom „Škoro će ako pobijedi na izborima gubiti dva milijuna kuna godišnje“.

Taj izračun u najvećem se dijelu odnosio na prihode od bavljenja glazbom, ponajviše koncerata, koje bi Škoro izgubio. Iako nije postao predsjednik Republike, Škoro je u međuvremenu postao predsjednik Domovinskog pokreta i odustao od bavljenja glazbom pa se teza koju je tada iznio Nacional zapravo obistinila. Međutim, prihodi od bavljenja glazbom nisu bili jedini Škorini prihodi.

Škorine su se privatne poslovne aktivnosti odvijale preko tvrtke Campus, koju je prvenstveno za nakladničke djelatnosti osnovao 2012. sa suprugom Kim Ann, koja je i zakonska zastupnica zaposlena u tvrtki. Riječ je o tvrtki u koju je prenio sva svoja glazbena prava i prihode koje tim putem ostvaruje. Drugim riječima, ta tvrtka se brine o njegovu glazbenom katalogu, ali i o naplati prihoda koji mu pripadaju po toj osnovi.

Prije otprilike osam godina Škoro je preko te tvrtke iz stečajne mase tvrtke Orfej kupio i katalog te posrnule diskografske kuće. Riječ je o nekih sedam tisuća snimki, albuma raznih izvođača i videomaterijala na koje on polaže dominantna autorska prava. Taj portfelj plaćen je oko 2,3 milijuna kuna, a prema onome što su Škori bliske osobe izjavile 2019., na temelju njihova reproduciranja godišnje se može ostvariti prihod od oko 200 tisuća kuna.

Na čelu Orfeja Škoro je bio koncem devedesetih, kada je on bio u sustavu HRT-a i dio glazbene proizvodnje javne televizijske kuće. Za njegova mandata, na prijelazu iz 1997. u 1998., on je tu tvrtku izdvojio u samostalno društvo s ograničenom odgovornošću i napustio je 1999. Među ostalima, u tom vremenu tvrtka je izdavala albume Petra Graše i Olivera Dragojevića. Bilo je to vrijeme turbulencija u Croatia Recordsu.

Nikolina Brajković pojavila se 30. svibnja ove godine, na dan izbora za gradonačelnika Zagreba, u društvu Miroslava Škore i njegove supruge Kim Ann na njihovu izbornom mjestu u Gračanima. PHOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

Prihodi njegove sadašnje tvrtke Campus po javno dostupnim podacima 2019. bili su u rastu: od 1,3 milijuna kuna 2013. do dvostruko višeg iznosa 2017. Škoro je u tvrtki koju zastupa njegova supruga prikazivao dobit koja je, ovisno o poslovnoj godini, dosezala do 400 tisuća kuna godišnje. To je ovisilo o strukturi njegovih ulaganja.

Upravo preko Campusa 2015. pokrenuo je proizvodnju vina. Prvo je kupio jedan vinograd u Mitrovcu, a potom još jedan, te ukupno ima zasađenih trinaest tisuća trsova. Zatim je radio na brendiranju vinske robne marke, koja je opet vezana za njegovo ime – Vina Škoro. On ga i osobno prodaje, a godišnje je dostigao proizvodnju od dvadeset tisuća butelja. Za tu proizvodnju morao je i kupovati grožđe. Primjerice, 2018. godine kupio je pet tona crnog grožđa. Za taj dio Škorina poslovanja brinuli su se, barem je tako bilo 2019., jedna zaposlena enologinja te zaposlenik koji je u Mitrovcu vodio brigu o vinariji i vinogradima. U tvrtki je 2019. imao zaposlenu još jednu osobu, koja je bila zadužena za prodaju, te dvojicu građevinskih radnika.

S Brankom Žibratom Škoro je bio suvlasnik tvrtke MB kvadrat, koja se bavila izgradnjom, održavanjem i iznajmljivanjem skladišnog prostora.

Campus je u više navrata toj tvrtki davao posudbe. Poslovni model je bio sljedeći: nakon što bi Campus posudio novac MB kvadratu, ta tvrtka kupila bi zemljište, zatim po potrebi podigla kredit da izgradi skladište poznatim klijentima. MB kvadrat je bio opterećen kreditima, ali Škori bliski izvori tvrdili su 2019. da ih vraća na vrijeme te da bi za desetak godina trebala u vlasništvu imati oko tri tisuće četvornih metara skladišnog prostora, kao i da ima potencijal zarađivati do milijun kuna godišnje nakon što otplati kredite.

Ostatak prihoda od autorskih prava i koncerata Škoro je investirao i tako pokušavao zaštititi akumulirani kapital. Smatrao je da je to jednostavnije nego štedjeti. Sebe je doživljavao i kao tzv. developera, koji sudjeluje u manjim nekretninskim projektima. Primjerice, u takvim transakcijama kupio je pa preprodao jedno skladište, apartman na moru i slično. On je to prijateljima opisivao kao sitniju trgovinu.

 

‘Ukupna cifra koju je škoro zaračunao stranci za 5200 butelja vina iznosila je oko 52 tisuće eura ili blizu 400 tisuća kuna, ali od toga je isporučio samo 1200 boca u vrijednosti 12 tisuća eura ili 90 tisuća kuna’

 

Međutim, Škoro je imao i drugih investicija, koje se nisu mogle tako okarakterizirati. Prije nekih osam godina investirao je u tvrtku Omega Software, u kojoj je imao pet posto udjela.

Kad je uložio u tu tvrtku, ona je imala prihod od 14 milijuna kuna, a 2018. prihod joj je dosegao 60 milijuna kuna. U njoj je 2019. bilo zaposleno nešto manje od stotinu inženjera s FER-a. Dotad je tvrtka zadržavala dobit i investirala u gradnju zgrade, a između ostalog proizvodila je LED rasvjetu te provodila razne vrste testiranja, umrežavanja i upravljanja povezanim stvarima, odnosno ono što se u poslovnom žargonu naziva internet of things. U vrijeme kada je Škoro investirao u tu tvrtku, njen temeljni posao bili su DMS sustavi, odnosno upravljanje dokumentima unutar većih poslovnih sustava. Škoro je 2019. još uvijek čekao prvu zaradu od poslovanja te tvrtke, koja je odradila više poslova za državnu upravu, ali i Grad Zagreb, pa su se u dijelu poslovne zajednice pojavile tvrdnje da je Škoro tome pridonio zbog svojih navodno odličnih odnosa sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem.

Nakon ulaska u politiku, Škoro se riješio udjela u toj tvrtki, ali ne i udjela u parkiralištu preko puta bolnice Merkur u Zagrebu, na kojem je naplaćivao najskuplji sat parkinga u gradu. Da je Škoro suvlasnik te tvrtke koja ima parking otkrio je usred njegove predsjedničke kampanje upravo Nacional, a Škoro se tek nakon toga i nakon što su ga zbog toga počeli prozivati u medijima riješio i tih udjela.


Škorina vina u maloprodaji stoje oko 70 kuna pa izgleda da je stranci prodao 5200 butelja bez popusta

Kao vrijedni vinar i vlasnik vinograda Miroslav Škoro novinarima se predstavio još 2019., u vrijeme kad je bio u kampanji za predsjedničke izbore. Tada je, između ostalog, najavio da će te godine proizvodnju vina s 20.000 litara podići na 30.000 te je izjavio:

„Meni je olakotna okolnost što mi ovo nije primarna djelatnost. U tom smislu sam blagoslovljen i toga nema puno jer to koliko ja napravim jedna ozbiljnija ekipa može popiti za godinu dana. No činjenica je da mi živimo u državi u kojoj se baš ne štiti previše domaći proizvođač. Ovdje se može dobiti 3-4 kune za kilogram grožđa, a čini mi se da sve ono što ulažem kroz godinu u mjere agrotehničke zaštite i drugo ne možete vratiti kroz godinu.“

Rekao je i da bi vino rado poklonio ostalim predsjedničkim kandidatima: „Običaj je nekome pokloniti ono što imaš. Ja mogu pokloniti i vino i pjesmu.“

Na pitanje novinara Jutarnjeg lista koje bi vino poklonio tadašnjoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, odgovorio je:

„Na žalost, proizvodim samo graševinu i ne znam koje su preferencije gospođe Grabar-Kitarović kada je u pitanju vino, ali moje je vino napravljeno tako da ga mogu piti i cure i dečki. Mislim da bi bilo dobro za sve protukandidate.“

Škoro, inače doktor ekonomskih znanosti i inženjer građevine, kupio je vinograd u Mitrovcu kod Kutjeva prije nekoliko godina i odmah sa svojim vinima pobijedio na Festivalu graševine 2016. godine, u konkurenciji mladih graševina. To je vino inače za njega kreirao poznati vinar Vlado Krauthaker, ali ubrzo nakon toga su se razišli. Kako je objavio portal vinskeprice.com, svoju prvu graševinu Miroslav je buteljirao i ukrasio etiketama mlade osječke dizajnerice Mirjam Milas tek nekoliko tjedana nakon velikog uspjeha u Kutjevu, a vina je držao u podrumu obitelji Adžić u središtu Kutjeva.

Miroslav Škoro sa sestrom Vesnom Vučemilović prošle godine na berbi grožđa u svom vinogradu kod Kutjeva, gdje je i tijekom predsjedničke kampanja 2019. godine pozvao novinare. PHOTO: Ivica Galovic/PIXSELL

Maloprodajna cijena Škorine graševine, prema podacima portala plavakamenica.hr, bila je 70 kuna. Što bi značilo da je Škoro stranci vino prodavao po toj istoj cijeni. Čak i da se prihvati opravdanje da je stranci vino u tako ogromnoj količini bilo potrebno zbog raznih domjenaka ili za potrebe poslovnih poklona, nema nikakve poslovne ni trgovačke logike da bi stranka kupovala čak 5200 boca vina po maloprodajnoj cijeni jer bi u bilo kojem dućanu na tu količinu dobila popust, a kamoli da je vino išla kupovati izravno od proizvođača.

Cijene Škorinog vina, međutim, variraju više i niže od cijene po kojoj je vino prodao stranci. Na stranici trgovine Vrutak istaknuta je maloprodajna cijena butelje vina (0,75 litara) pod nazivom Graševina Škoro ZOI 2019. od 64,98 kuna, to jest 86,64 po litri. Po istoj cijeni prodavao se i Pinot sivi Škoro, dok je za butelju Rose Škoro istaknuta cijena od 79,98 kuna.

Na stranici promili.hr istaknuta je pak cijena butelje Škorinog vina Graševina od 85 kuna, uz sljedeći tekst:

„Graševina Miroslava Škore šampion je ovogodišnjeg kutjevačkog Festivala graševine. Prvo pa muško, rekao bi narod. Naime, riječ je o prvoj berbi graševine iz vinograda sa 6000 loza u Mitrovcu otkako ga je Škoro kupio od tamošnje obitelji Mikinac. Vino je za Škoru napravio poznati vinar Vlado Krauthaker.“

Komentiraj