EKSKLUZIVNO: JERSEY OFFSHORE: Iz porezne oaze procurila otkrića o kompaniji specijaliziranoj za pranje novca

Sve vezano uz tvrtku za financijske usluge La Hougue trebalo je ostati tajna – i više od 40 godina tako je i bilo. Tajnost je bila ključna: tvrtka nije zarađivala samo od otvaranja zaklada i tvrtki koje su se mogle koristiti za izbjegavanje poreza i pranje novca, nego je zapravo pomagala organizirati sve aspekte izbjegavanja poreza i pranja novca za svoje klijente. Njene tajne rabote pružaju ekskluzivni uvid u tamnu stranu poreznih oaza i svijeta offshorea.

La Hougue je bila specijalna operacija sa sjedištem u poreznom utočištu Jerseyju, koji ima jake administrativne veze s Ujedinjenim Kraljevstvom. Kasnije je tvrtka u Panami preimenovana u Pantrust i danas očigledno djeluje iz Paname. Usluge La Houguea uključuju skrivanje novca, krivotvorenje dokumenata, izbjegavanje poreza, ulaganje prljavog novca u regularnu ekonomiju i pronalaženje načina da klijenti svoj neprijavljeni novac i potroše.

Posebna usluga – za važne klijente i uz posebne naknade – bila je krivotvorenje dokumenata. Bivši član osoblja Wayne Weaver rekao je u snimljenom razgovoru da “kada bi šef tvrtke Richard Wigley želio postaviti stvari kako mu odgovara, u tu bi svrhu proizveo dokumente koji su mu za to potrebni. Znate, ima stare printere, stare strojeve, stari papir, stare olovke, kako bi postigao što god želi… ako bi želio iznijeti određeni stav, potvrdio bi to dokumentom. I to starim dokumentom. Znate, na papiru koji je već dugo u opticaju. To ne bi bio novi papir niti nova tinta.”.

Richard Wigley, s kojim smo stupili u kontakt preko njegovih odvjetnika, odbio je komentirati cijelu priču.

Weaver je bio Wigleyjeva desna ruka od 1998. do 2010. godine. Njihovi kasniji dosjei najbolje govore o tvrtki koju su vodili: Wigley je 2016. godine američkom sudu priznao krivotvorenje dokumenata radi izrade višemilijunskih dokumenata o zajmu, a Weaver je 2017. godine kažnjen s 57,9 milijuna američkih dolara u slučaju američke Komisije za vrijednosne papire i burzu zbog prevara na tržištu dionica po principu "pump and dump“, odnosno namamljivanja kupaca da ulažu novac u dionice određenih kompanija putem lažnih i obmanjujućih informacija. Nije bio dostupan za komentar.

Dugo skrivane aktivnosti La Houguea razotkrivene su velikim curenjem dokumenata tvrtke koji sežu i unazad nekoliko desetljeća. Medijske organizacije koje surađuju u EIC-u, uključujući Nacional, prikupile su 350.000 tajnih dokumenata tvrtke s detaljima o operacijama pranja novca. Podaci uključuju korespondenciju, prijenose novca, knjigovodstvo, rukom pisane bilješke i zapisnike sastanaka.

Curenje podataka Jersey Offshore uslijedilo je nakon Panamskih dokumenata i nedavnog EIC-ova curenja registra tvrtki iz poreznog utočišta na Bahamima. Tim istraživačkih novinara iz niza zemalja već mjesecima analizira dosjee La Hougue-Pantrust.

© 2020 RTS – Radio Télévision Suisse

 

Zviždači

Riznica tajni poreznih oaza otkrivena je samo zahvaljujući nevjerojatnim zviždačima: Tanyi Stock, kćeri dugogodišnjeg vlasnika La Houguea, i njezinu suprugu Darrinu Stocku.

Tanya je otprilike 2012. godine otkrila da je iz njezinih obiteljskih fondova kojima je upravljala tvrtka La Hougue na neobjašnjiv način nestalo mnoštvo imovine. Par je odlučio pronaći i povratiti izgubljeni novac i uslijedila je dugotrajna pravna bitka.

Tijekom tih godina Tanya i Darrin Stock otkrili su tajne dosjee La Houguea: stotine kutija uredno posloženih papirnatih dokumenata pohranjenih u neiskorištenim dvoranama za skvoš u dvorcu St. John’s, vlastelinstvu u Jerseyju koje su Tanya i Darrin dijelili s njezinim ocem. U vlastelinskoj kući također su dugi niz godina bili uredi La Houguea. Dokumenti su ostali nakon što se tvrtka 2007. godine užurbano preselila u Panamu.

Isprva su Tanya i Darrin pretraživali spise kako bi prikupili podatke za sudski postupak koji su pokrenuli. S vremenom su shvatili da spisi otkrivaju velike prijestupe i još veći problem: vlasti Jerseyja. Dogovorili su se da postanu zviždači kako bi pomogli u podizanju svijesti javnosti o poreznim oazama, posebno o Jerseyju. To je prvi put da su se ljudi koji stoje iza velikog curenja informacija o poreznim utočištima složili s time da se objave njihova imena i priče.

Rekonstrukcija kutija. PHOTO: Cecile Tran-Tien, RTS

 

P.S. Uništite nakon potpisivanja

Tvrtka se bila specijalizirala za to da ne ostavlja inkriminirajuće podatke o svojim interakcijama s klijentima. Ustaljena praksa bila je susretati se s klijentima licem u lice, primjerice u predvorjima skupih hotela, i usmeno ih savjetovati i primati daljnje upute. Glavno osoblje često je putovalo osobno se susresti s klijentima, ne ostavljajući o tome zapise. Klijentima su savjetovali da, ako je potrebno, koriste komunikacije koje se ne mogu pratiti, poput anonimnih adresa e-pošte.

S jednim potencijalnim klijentom “dogovoreno je da ne vode nikakvu korespondenciju, nego da se sastanu u Europi ili u SAD-u, kako se pruži prilika”. Sastanak se naposljetku dogodio u hotelu Hilton u Chicagu, a Wigley je doletio iz Chicaga posebno za tu priliku.

Jedanaest načina pranja novca

Dokumenti otkrivaju da su La Hougue i Pantrust svojim klijentima nudili široki spektar usluga. Prvo, postoje metode potajnog premještanja novca u inozemstvo, gdje ga porezna tijela, predstavnici zakona ili bivše supruge ne mogu pronaći.

Jedan otkrivajući dokument, naslovljen „Sažetak dostupnih metoda za omogućavanje premještanja imovine u inozemstvo“ (DOKUMENT 3), na jednoj stranici opisuje svaku od 11 metoda zametanja traga novca. Šef La Houguea Richard Wigley poslao ga je klijentu uz upozorenje: “Naravno da se brinem da bilo koji od ovih papira ne bi došao u pogrešne ruke, zato ih pažljivo čuvajte.”

Drugi niz tehnika omogućavao je da skriveni novac bude anonimno uložen natrag u legalne ekonomske tokove: kupnjom dionica i imovine i posudbom novca drugima (uključujući klijente koji anonimno posuđuju vlastiti novac).

Razne metode imale su nekoliko „slojeva“ – recimo, transfer novca kroz niz poreznih oaza i naizgled nepovezanih tvrtki s imenima poput Kraken Investments i Danehill Trading – čime je državnim vlastima otežano detektiranje i praćenje novca. Bilo je i „lažnih unosa“ u financijskim evidencijama (kako ih nazivaju zaposlenici tvrtke) i brojnih prijenosa novca koji su lažno evidentirani kao „otplaćeni zajam“, iako nije bilo zajmodavca ili dokumenta o zajmu. Wigleyjev sin James napisao je e-poruku kolegi iz tvrtke 11. ožujka 2008. godine: “Kada objavljujete lažne unose s prikazanim plaćenim iznosima, pobrinite se da se uključi prošireni narativ u kojem se navodi da stvarno nije plaćen itd.”

Odabrani klijenti

La Hougue i Pantrust pazili su na to da prihvaćaju samo one nove klijente koje bi uputili postojeći klijenti ili druge osobe od povjerenja. Od svojih početaka, kako je napisao Wigley, La Hougue je bila “mala trust tvrtka, vođena na vrlo visokoj razini povjerljivosti, a sve klijente dovodili su postojeći poznati kontakti”.

John W. Dick. PHOTO: EIC

 

Odlazak iz Jerseyja u noći

Prvih 25 godina La Hougue je djelovao u Jerseyju bez ikakvih značajnih problema s uspavanim vlastima Jerseyja. Bivši član osoblja Wayne Weaver našalio se zbog nedostatka nadzora nad tvrtkom koji je trebala provoditi Komisija za financijske usluge Jerseyja (JFSC). “Bila je to najbolja stvar”, rekao je u snimljenom razgovoru 2014. godine, “dobili smo u to vrijeme pismo ženske osobe iz JFSC-a… u osnovi je rekla ‘sjajno, hvala puno, volimo to, znate, sve dobro’ , nismo imali nikakvih problema s JFSC-om.”

Početkom 2000-ih Wigley je napisao: „U slučaju da utvrdimo da je Jersey neprihvatljivo mjesto za pružanje usluga, da se pojavi nešto što bi narušilo našu sposobnost pružanja usluga, tada možemo svoje poslovanje premjestiti na Britanske Djevičanske otoke.” Tako su osnovali tvrtku kćer na Britanskim Djevičanskim otocima u slučaju da to postane „nužno“.

Prednosti te opcije da na Britanskim Djevičanskim otocima osnuju tvrtku izložio je u rukom napisanom dopisu:

• a) La Hougue, ako ga napadnu, neće posjeduje nikakvu imovinu

• b) La Hougue će imati minimalnu arhivu dokumentacije

• c) Napadač će imati poteškoća u pronalaženju imovine

• d) Stvoren je dodatni obrambeni zid.

Kao što se ispostavilo, La Hougue se krajem 2007. godine odlučio preseliti u Panamu (zadržavajući tvrtku na Britanskim Djevičanskim otocima). Nakon 24 godine provedene u Jerseyju, osoblje La Houguea u subotu navečer raščistilo je svoj ured u St. Heliersu i otišlo. No otišli su s većinom bez svojih dokumenata koji su bili zaboravljeni sve dok ih zviždači nisu otkrili. Pantrust je nekoliko godina nastavio s radom u Jerseyju putem tvrtke Tribute “koja je u stvari bila zadužena za prebacivanje poslova u Panamu”.

Nekoliko godina prije nego što su podaci i dokumenti iz Panamskih dokumenata dospjeli u javnost i medije, dok je još uvijek imao sjedište u Jerseyju, Wigley se obratio odvjetničkom uredu Mossack Fonseca sa sjedištem u Panami s objašnjenima kako treba obavljati poslove po njegovim standardima. Napisao je pismo 5. travnja 2006. godine, savjetujući suradnika o najboljem mjestu za offshore usluge u Panami. Wigley je posjetio Mossack Fonsecu u Panami i prezirno napisao da oni “sve rade po pravilima”. Umjesto toga, preporučio je panamskog odvjetnika: “On ima puno pragmatičniji način postupanja i, vjerujem, bit će čovjek koji će vam pomoći.”

St. Johns Manor. PHOTO: Franz Wild, TBIJ

 

Početkom 2008. Wigley je stigao u Panamu. Pisao je klijentu o “mnogim prednostima” njegove nove baze. „S obzirom na nedavne nemire u Lihtenštajnu, rastuće nepovjerenje u sva europska pitanja i sve agresivniju poreznu politiku mnogih njihovih vlada, uključujući stalnu spremnost na razmjenu podataka, cijelo vrijeme željeli smo premjestiti svoje poslovanje u Panamu kako bi se održala najviša razina povjerljivosti, što se sada vidi da je bilo i opravdano.”

Ali Wigley se nije nadao da su panamski regulatori stroži od onih liberalnih iz Jerseyja. Sedam godina nakon što se La Hougue preselio u Panamu – djelujući pod imenom Pantrust, ali s mnogim istim ključnim osobljem i klijentima – tvrtku je istražio nadzornik banaka u Panami. Njegovo izvješće o Pantrustu iz 2015. godine je i popis sumnjiva poslovanja koje je tvrtka godinama obavljala. Izvještaj je zaključio da Pantrust International “posao obavlja na štetan način, štetan za javni interes, njegove klijente i na štetu dobrog imena financijskog centra smještenog u ovoj jurisdikciji.”

To je uključivalo “zajmove”, gdje “nije postojala dokumentacija koja potvrđuje postojanje ugovora o zajmu”. Zajmovi nisu imali utvrđenu kamatu ni povrat kapitala, a postojali su i dokumenti koji su nazvani “dummyaccount”. “To su samo unosi u računovodstvene knjige”, navodi se u izvješću. Kompaniji je oduzeta dozvola za rad u Panami.

Tada je ključno osoblje Pantrusta, poput Richarda Wigleyja i njegova sina Jamesa Wigleyja, ostalo u Panami. Čini se da su koristili Wigleyjev rezervni plan: Komisija za financijske usluge Britanskih Djevičanskih otoka u kolovozu 2020. godine potvrdila je da postoji tvrtka pod nazivom La Hougue Trustees Limited koja još uvijek ima dozvolu za obavljanje financijskih poslova.

Nakon što je La Hougue napustio Jersey, Komisija za financijske usluge Jerseyja pomogla je tvrtki da naknadno analizira dokumentaciju koja je trebali biti riješena nakon njihova odlaska. La Hougue “ljubazno je Komisiji pružio” popis tvrtki i zaklada kojima je upravljao iz Jerseyja i obavijestio Komisiju da će “svi bankovni računi klijenata koji se vode u banci Barclays u Jerseyju (oko 1000 računa) biti zatvoreni, a salda prebačena u banku HSBC u Panami.”

No zamjenik direktora Komisije iz Jerseyja uvjeravao je Wigleyja da – kao što je to bio slučaj u prethodne 24 godine – on “ne želi znati koji su klijenti povezani” pa čak ni “identitet pojedinih klijenata.”

Prema tvrdnjama britanskog poreznog pravosuđa, Jersey je “među najgorim poreznim oazama” u državi.



DOKUMENTI



U svim dokumentima Wigley i njegovo osoblje referiraju se na klijente isključivo navodeći četveroznamenkaste brojeve koje su im dodijelili. Bankovni računi i bankovne transakcije klijenata koriste iste te brojeve.

Wigley je klijentu napisao: “Poseban naglasak stavljamo na povjerljivost, svim našim klijentima dodijeljeni su brojevi računa, a sve se stvari pažljivo rješavaju kako bi se onemogućilo odavanje informacija trećim stranama.”


Pismo od 14. lipnja 2006. u kojem se, čini se, raspravlja o krivotvorenim dokumentima, ima oznaku “POVJERLJIVO – NE SMIJE SE ČUVATI”. Pismo završava s “P.S. Uništite ovo nakon potpisivanja”. Mnogi bi klijenti i unatoč curenju podataka ostali nepoznati da nije pronađena i proračunska tablica tvrtke iz travnja 2014. koja otkriva imena iza brojeva klijenata.

Tvrtka ne može funkcionirati bez internih datoteka u kojima je zabilježeno što je dogovoreno za svakog klijenta i koji se novac kamo premješta. Upravo ti interni zapisi čine „La Hougue files“.


Neki posebni klijenti dobili bi dodatnu zaštitu bilježenjem tuđih imena, čak i na internim evidencijama La Houguea, kao legalnih vlasnika njihovih offshore tvrtki i trustova.

Konačno, veliki dio usluga koje nudi La Hougue / Pantrust uključivao je metode kojima se klijentima omogućuje potajno trošenje skrivenog novca. Anonimno bi se, korištenjem inozemnog novca, kupovale kuće na povoljnim lokacijama poput središnjeg Londona, a zatim bi trust platio obnovu kuća, njihovo uređenje i pokrivanje svih računa. Klijentima su se isporučivale kreditne kartice kojima se nije moglo ući u trag, plaćali odmori i putovanja. Drugim klijentima plaćane su inozemne „konzultantske naknade“ – što je bio česti La Hougueov trik – a oni bi zapravo primali vlastiti novac s računa u inozemstvu.


Mnoge od ovih preporuka dolazili su od tajnog vlasnika tvrtke Johna W Dicka koji je imao “niz privatnih aranžmana s klijentima La Houguea”, pri čemu je dobivao “postotak naknade za pribavljeni novac” , a u nekim slučajevima i udio u “aranžmanima zbog porezne uštede”.

Tvrtka La Hougue osnovana je 1984. godine, kada su četiri američka poduzetnika predvođena Dickom odlučila osnovati privatnu tvrtku “koja će pružiti najvišu moguću razinu povjerljivosti i sigurnosti”, napisao je Wigley u srpnju 1991. “Zbog način na koji je La Hougue ustrojen”, nastavio je, “bilo je moguće raditi stvari koje Barclay Trust i druge tvrtke ne bi ni uzeli u obzir”.


Početno osoblje La Houguea, uključujući Wigleyja i njegovu dugogodišnju zamjenicu Jenny Rimeur, preselilo se iz Barclay Trusta (dijela banke Barclays), gdje je Dick bio Wigleyjev klijent. Dick je više od 30 godina držao u tajnosti da je suvlasnik u Le Hougueu, čak i vlastitoj obitelji.

U pismu koje su EIC-u poslali njegovi odvjetnici, John Dick je porekao da je vlasnik La Houguea. Za “ozbiljnu, orkestriranu i sofisticiranu prijevaru” La Houguea okrivio je Richarda Wigleyja i rekao da “o njima nije znao dok nisu otkrivene Wigleyjeve aktivnosti”..

Tvrtka je imala nekoliko stotina klijenata za svoje posebne usluge. Dolaze iz 25 zemalja, većinom iz Velike Britanije, SAD-a, Kanade i Europe, a neki su čak iz Rusije, Kenije i Južne Afrike.

Wigley je redovito govorio klijentima da La Hougue ne pruža porezne ili investicijske usluge. Natjerao ih je da popune upitnik u kojem je pisalo: „Zadovoljan sam što djelujem u skladu sa zakonom (i) podnosio sam i podnijet ću sve porezne prijave“, da sredstva nisu došla od kriminalnih radnji i „potvrđujem da nisam tražio nikakav investicijski ili porezni savjet od La Houguea.”

No klijentu je u pismu s naslovom “STROGO POVJERLJIVO” objasnio da “trebam ili bih trebao proniknuti u zamršenost vaših poreznih problema”. Wigley je drugom klijentu napisao: “Mrzim plaćati porez”. Uvjeravao je klijenta da su “mogućnosti (za ‘značajnu uštedu poreza’) brojne i različite.”

Komentiraj