nacional

Država skriva pedofilsku aferu

Objavljeno u Nacionalu br. 473, 2004-12-07

‘Plakao sam dok me tata prcao, osjetio sam mokro i tvrdo u guzi i išla mi je krv. Tata je poslije stavio šećer na guzu, tata i kum su prcali i bracu, mama i strikan su gledali kad ga je tata prcao, kum se popišao u deku, po krevetu, po mojoj mami i kumi’, svjedočio je sedmogodišnji dječak u Centru za socijalnu skrb u Sisku, no zločincima ne prijeti kazneni progon

Pedofilske orgije kakve su se dogodile u Sisku pokazale su svu slabost hrvatskog pravosuđa i dokazale da zakon opet ide na ruku zlostavljačima, a ne žrtvi. Početkom godine sisački Centar za socijalnu skrb dobio je anonimnu dojavu da su dva dječaka u dobi od sedam i četiri godine u jednoj obitelji zlostavljani emocionalno i fizički zbog čega su bila oduzeta roditeljima i povjerena na brigu udomiteljima, a s njima se u istu kuću isprva bila sklonila i njihova majka. “Mama je zločesta”, znao je reći mlađi dječak, a ni jedan od njih nije se rastužio ili pitao za nju nakon što se odlučila vratiti svom nasilnom suprugu. Zapravo, bojali su se da bi mogla doći zajedno s ocem i vratiti ih u pakao iz kojeg su se izvukli.

SVJEDOČENJE 7-GODIŠNJAKA ‘Tata to meni radi na čupavom krevetu; ja ležim na trbuhu, a tada mi to radi u guzu – tata me prca’ REGRESIJA MLAĐEG BRATA Nakon što su oduzeti nasilnim roditeljima, mlađi je brat vršio nuždu posvuda po stanu i bojao se odraslih muškaraca SUTKINJA LANA PETO-KUJUNDŽIĆ ‘U jednom ili dva saslušanja preko videoveze dijete će se slobodnije osjećati nego da ga ispituju u policiji’Mlađi je brat prva četiri mjeseca kod udomitelja urinirao u gaće, obavljao nuždu svuda po kući i povremeno skrivao hranu. Obitelj u kojoj je privremeno boravio primijetila je da se dječak boji muškaraca, a u igri često glumi mrtvaca. Stariji je pak brat bio sklon agresiji i samoozljeđivanju, a krajem ljeta udomiteljica je otkrila da seksualno napastuje mlađeg brata. “Prcao me tata i oni su se prcali, davili su me rukom, boljelo me 80 dana još nakon toga. Tata to meni radi na čupavom krevetu, ja ležim na trbuhu, a tata mi to radi u guzu ? tata me prca. Mene to jako boli. Plakao sam dok me tata prcao, osjetio sam mokro i tvrdo u guzi i išla mi je krv. Tata je poslije stavio šećer na guzu, tata i kum su prcali i bracu, mama i strikan su gledali kad ga je tata prcao, kum se popišao u deku, po krevetu, po mojoj mami i kumi. Bijelo je pišao. I drugi su pišali bijelo”, ispričao je sedmogodišnjak udomiteljici koja ga je potom odmah odvela u Centar za socijalnu skrb u Sisku, odakle su djecu uputili u Polikliniku za zlostavljanu djecu grada Zagreba gdje su psiholog i psihijatar dali identičan nalaz o nedvojbenim indikacijama da su dječake seksualno zlostavljali roditelji i njihovi poznanici.

Djelatnica Centra za socijalnu skrb u Sisku zadužena za taj slučaj nije, međutim, bila tog mišljenja. Prema navodima izvora u čiju pouzdanost ne treba sumnjati, usprkos želji da ostane anoniman, ta je socijalna radnica udomiteljici, koja je prijavila sumnju na seksualno zlostavljanje, pred svjedocima objasnila kako nema načina da se te sumnje i potvrde. Objasnila joj je kako će na koncu ona biti proglašena ludom, a seksualno zlostavljanje biti odbačeno kao dio optužbe za zlostavljanje i zanemarivanje djece.

Slučaj je htio da baš nekako u vrijeme kad se to događalo, odnosno ubrzo nakon toga, ista socijalna radnica bude prebačena na drugi odjel Centra. Ravnateljica Centra u Sisku Mirna Marčec objašnjava to koincidencijom. U kratkom telefonskom razgovoru objasnila je kako su slučajevi nasilja u obitelji uvijek iznimno delikatni i podjednako stresni za socijalnog radnika koji se njima bavi pa tako premještaj djelatnice u drugi odjel ne treba dovoditi ni u kakvu vezu s konkretnim slučajem. Ona je jednostavno bila premorena i stoga više nije bila u stanju obavljati posao koji je radila punih deset godina. Nije istina, osim toga tvrdi ravnateljica, da je njezina djelatnica razgovarala s udomiteljicom dječaka na taj način. Termini premještaja i razgovora “kojeg nije bilo” slučajno su se poklopili jer se baš tada s porodiljnog dopusta vratila žena kojoj su sad prepušteni poslovi u obitelji zlostavljane djece. Ravnateljica nije propustila spomenuti kako je udomiteljica svojim ponašanjem itekako prekršila pravila prema kojima je trebala tek smjestiti djecu u svoju kuću i slijediti upute Centra, a ne upuštati se u aktivnosti za koje nije dovoljno stručna. Takav je pristup, da udomitelji nesretne djece koja su spašena od obitelji zlostavljača naprosto uzmu novac za to što su im osigurali privremeni krov nad glavom a dalje nije njihova briga, zanimljiv i čini se uobičajen. Jer pokazati brigu može biti opasno o čemu svjedoči i slučaj nesretne žene kojoj je ovo prvo, a vjerojatno i posljednje udomiteljsko iskustvo.

Uobičajeno je i to da svaki novinarski upit o takvom slučaju bude dočekan moraliziranjem kako te stvari ne treba iznositi u javnost jer valja zaštiti djecu. Kako se to djeca štite šutnjom o strahotama koje su preživjela nitko nam nije objasnio, baš kao što nam nitko nije objasnio ni kako bi se raspitivanje o metodama rada državnih službi koje bi ih trebale zaštititi moglo negativno odraziti na sigurnost djece.

Djeca su u međuvremenu otišla iz kuće udomitelja i prebačena u jedan od domova za napuštenu djecu. Tamo čekaju kraj istrage koja bi, prema optimističnim najavama, trebala završiti do kraja 2004. Sljedeće godine, u tom slučaju, roditelji bi se trebali naći pred sudom.

Budući da ne vjerujemo kako time na bilo koji način ugrožavamo djecu, objavit ćemo i tajne informacije sudskog procesa koji je, dakako, tajan. Ukratko, nakon nalaza Poliklinike, Državno odvjetništvo, točnije Božica Cvijetko koja je tamo zadužena za sudske slučajeve maloljetnih osoba, usmeno je intervenirala da se u optužnicu stavi samo prijava za emotivno i fizičko zlostavljanje, a prijava za seksualno zlostavljanje izostavi, i to usprkos nalazu Poliklinike iz Zagreba ili možda baš zbog njega. Otvoreni rat između državne odvjetnice i Poliklinike traje, naime, još od slučaja Zlatka Anzulovića Goldyja, optuženog za seksualno zlostavljanje svoje trogodišnje kćeri, nakon prijave Centra za socijalnu skrb u Zadru. Sumnje da je dijete seksualno zlostavljano potvrdio je zatim i nalaz Poliklinike, no sudska vještakinja Jadranka Zorić u svom ih je nalazu odbacila. Gordana Buljan-Flander, ravnateljica Poliklinike, nije to mogla otrpjeti šutke, a slučaj Anzulović silno je uzrujao državnu odvjetnicu Cvijetko, koja je prije nekoliko mjeseci sa suzama u očima Nacionalovim reporterima pričala kako Poliklinika zlostavlja Državno odvjetništvo, te kako je Gordana Buljan-Flander želi uništiti.

Podatak o tome kako je usmenom intervencijom državna odvjetnica Cvijetko naredila Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku da odbaci optužbu za seksualno zlostavljanje iznijela je za saborskom govornicom SDP-ova zastupnica Milanka Opačić, izravno prozivajući državnu odvjetnicu zbog nesavjesna obavljanja posla. Isto tako Božica Cvijetko svojom je odlukom odbacila sudskog vještaka kojeg je predložilo Županijsko odvjetništvo u Sisku i imenovala vještaka kojeg je ona htjela, priopćila je Milanka Opačić glavnom Državnom odvjetniku Mladenu Bajiću u Saboru ne spominjući ime vještaka koji je voljom Božice Cvijetko trebao preispitati nalaz Poliklinike. Slučajno ili namjerno, kako je doznao Nacional, riječ je ponovno o Jadranki Zorić.

Jadranka Zorić klinički je psiholog, a profesionalnu karijeru počela je u jednom od zagrebačkih dječjih vrtića da bi potom prešla na dječji odjel Psihijatrijske bolnice Jankomir, koji je u međuvremenu ukinut. Sudskim vještačenjem počela se baviti prije nešto manje od deset godina. Dopredsjednica je Hrvatskog psihološkog društva i pročelnica sekcije za forenzičnu psihologiju na čijim se web stranicama navodi i to da se ispitivanje djeteta za potrebe suda provodi samo kad je to nužno. Ipak, nakon što je već vještačila u slučaju dvojice dječaka iz Siska, Jadranka Zorić predložila je, kako tvrde Nacionalovi izvori iz Županijskog suda u Sisku, još jedan forenzički pregled starijeg brata kako bi preispitala kvalifikaciju krivičnog djela seksualnog zlostavljanja.

Upitana hoće li se u tom predmetu ponoviti slučaj Anzulović, forenzičarka Zorić vidno se uzrujala i pozvala se, nije teško pogoditi, na tajnost takvih slučajeva pa stoga nije mogla dati izjavu. Prema posljednjim informacijama kojima raspolaže Nacional, Jadranka Zorić u međuvremenu je ipak odustala od ponovnog forenzičkog ispitivanja.

Naime, izmjenama Zakona o sudovima za mladež uobičajena metoda saslušavanja djece po desetak i više puta trebala se svesti na jedno do dva ispitivanja snimana tehničkim uređajima, i to, kako je svojedobno izjavila Lana Petö-Kujundžić, sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda, ne bez razloga.

“Ne smijemo ih 20-ak i više puta ispitati o istoj stvari jer će se zbuniti, preplašiti i na koncu ništa nećemo postići. U jednom ili dva saslušanja preko video veze dijete će se osjećati slobodnije nego da ga se više puta ispituje u policiji, te da se još mora pred sudskim vijećem i roditeljima suočiti s optuženikom”, objasnila je sutkinja Lana Petö-Kujundžić. Tu tezu potvrđuje i mlađi od dvojice zlostavljanih dječaka koji je već prilikom drugog ispitivanja u Poliklinici, nakon što je prvi put ispričao da su ga otac i stric u alkoholiziranom stanju davili dok je majka to gledala, da su ga otac i stric “prcali” u guzu, a i mama ga je “prcala”, te da je bio prisiljen gledati kako kum spolno opći s njegovom majkom i kako mu otac siluje starijeg brata, dakle nakon što je sve to jednom već ispričao udomiteljici, razgovor na tu temu nekoliko puta pokušao prekinuti. Dječak koji je nedavno proslavio četvrti rođendan ne strahuje, međutim, samo od majke i oca nego se ponekad boji i brata koji ga je isto davio i neprimjereno se seksualno prema njemu ponašao.

Dječake iz Siska branit će Županijsko državno odvjetništvo pod komandom odvjetnice Cvijetko jer tako je propisano zakonom budući da malodobna djeca ne mogu birati tko će ih zastupati pred sudom. Djevojčica Anzulović i danas je, nakon više od godinu dana, u domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj. Ocu je zabranjeno da je posjećuje nakon što ju je prilikom jednog posjeta neovlašteno odveo iz doma. Majka, inače ovisnik o drogi, posjećuje je svaki drugi utorak ili dva puta mjesečno. Premda je iz optužnice izbačeno krivično djelo seksualnog zlostavljanja, Anzuloviću se još uvijek sudi za zanemarivanje djeteta, a djevojčica će najvjerojatnije ostati u domu za nezbrinutu djecu. Upravo ta činjenica kida srce državne odvjetnice koja ističe kako bi u slučaju pogrešne procjene i osude roditelja djeca mogla ostati siročad.

Iza tajnosti koja bi ih trebala zaštititi krije se drama dvojice dječaka iz Siska. Ispada na koncu kako je tajnost kojom se djeca navodno štite zapravo paravan iza kojeg se vode osobne i statusne bitke za fotelju.

Komentiraj