DOSSIER: KAKO PRESTATI PUŠITI: Svaki peti Hrvat uspije se otrgnuti od cigarete

Objavljeno u Nacionalu br. 426, 2004-01-13

U Hrvatskoj puši svaki treći Hrvat, a polovica ih želi prestati; godišnje ih od posljedica pušenja umre 27 tisuća, a da bi se riješili svog opasnog poroka koriste sredstva u rasponu od biljnih pripravaka, akupunkture, grupne terapije i gole snage volje do skupih lijekova

Prošlo je gotovo 20 godina otkako je popušio zadnju cigaretu. Ipak, i dan danas sanja kako je pali i uvlači prvi dim punim plućima. Ovo iskustvo zajedničko je većini bivših strastvenih pušača i tek je jedan od simptoma psihološke ovisnosti o cigareti, ali toliko učestalog da je dobio i posebno ime: nikotinski snovi. Nikotinski snovi, dakle, mogu potrajati desetljećima nakon što su nestali svi simptomi fizičke ovisnosti o nikotinu. Oni dovoljno jasno potvrđuju činjenicu da su ljudi koji su prestali pušiti poput liječenih alkoholičara ? uvijek u napasti da se vrate staroj navici.

“Simptome metaboličke ovisnosti moguće je, barem u početku, ublažiti medikamentima poput nikotinskih flastera, žvakaćih guma ili preparata Zyban koji se pokazao vrlo dobrom terapijom kod osobito teških pušača”, rekao je primarij Ivan Čučević, specijalist za plućne bolesti. Terapija Zybanom pokazala se u svijetu iznimno uspješnom. Iako nije sasvim jasno na koji način, lijek djeluje na kemikalije u mozgu i tako smanjuje želju za cigaretom.

“No terapija odvikavanja od pušenja mora biti multidisciplinarna. Samo medikamentima neće se postići osobit uspjeh jer cigarete, uz fizičku, izazivaju i psihičku ovisnost koje se pušači moraju osloboditi sami ili uz pomoć psihologa. Osobno mislim kako je sklonost prema ovisnosti o pušenju također nasljedna. Neki puše povremeno i nikad se ne navuku na to, dok je drugima dovoljno da zapale jednu cigaretu i odmah su ovisnici”, rekao je Čučević u čiju ordinaciju za plućne bolesti često dolaze pacijenti koji trpe posljedice pušenja.

Statistike tvrde kako u Hrvatskoj puši svaki treći stanovnik, a od posljedica pušenja godišnje umire čak 27 tisuća hrvatskih građana. Prema posljednjim europskim istraživanjima, pak, više od 50 posto pušača željelo bi prestati pušiti. Neki od njih to još nisu probali, a među onima koji ipak jesu manje od 20 posto možda će i uspjeti.

Donošenje odluke o prestanku pušenja nekome tko nije ovisnik može se činiti tek pitanjem dovoljno čvrste volje. Istina, dovoljno čvrsta volja nuždan je preduvjet bez kojeg je najbolje i ne upuštati se u jalove pokušaje za vrijeme kojih pušač, ali i njegova najbliža okolina, trpe uslijed apstinencijske krize i svih njezinih manifestacija. Farmakološki odgovor na te probleme mogao bi biti Zyban jer lijek je obično uspješan u 25 posto slučajeva već kod prvog pokušaja odvikavanja. No bočica od 30 tableta, a potrebno je piti dvije dnevno, stoji 52 Eura. Terapija, osim toga, počinje tjedan ili dva prije prestanka pušenja i traje još najmanje sedam ili čak 12 tjedana nakon što ovisnik ugasi zadnju cigaretu. U najboljem slučaju, dakle, potrebno je nabaviti barem četiri bočice od 30 ili dvije od 60 tableta Zybana za osmotjednu terapiju i izdvojiti, ne računajući pregled kod specijalista koji vam jedini može prepisati Zyban, oko 200 Eura za pothvat odvikavanja od cigarete. Postoje, srećom, i jeftinije iako ne tako ugodne metode.

Intenzivna želja za pušenjem najjača je u početku procesa odvikavanja. Svaki put kad se pojavi traje tri do pet minuta koje treba preživjeti, a tu žudnju najlakše je zatomiti ? tuširanjem. Kritičnih pet minuta moguće je provesti i u šetnji, uz lagane vježbe opuštanja ili neki hobi dovoljno zanimljiv da okupira i pažnju, a ne samo ruke. Kad su okolnosti takve da nije moguće otrčati pod tuš, savjetuje se brojanje od 100 prema nuli, grickanje koštica suncokreta ili buče, pa konačno i odgađanje uzimanja cigarete najmanje na pet minuta.

Približno polovica ovisnika o nikotinu postane razdražljiva kad prestane pušiti, a u prvih nekoliko dana to se nimalo ugodno raspoloženje demonstrira u svom najgorem obliku. Utješno je misliti kako će ovaj simptom nestati nakon tri do četiri tjedna, a u međuvremenu se savjetuje upozoriti obitelj, prijatelje i kolege na poslu o mogućim nepredvidljivim promjenama raspoloženja uslijed odvikavanja. Treba pokušati izbjegavati konfliktne situacije, a tamo gdje to nije moguće, naprosto popustiti.

Nemir je sljedeći simptom. Čak 60 posto pušača ne zna što bi sa sobom kad prestanu pušiti. Zato im se preporučuje da za prvi tjedan odvikavanja naprave raspored popunjen razmjerno ugodnim, kreativnim aktivnostima zahvaljujući kojima će vrijeme brže prolaziti. Jednako visok postotak nikotinskih ovisnika tijekom prvog mjeseca odvikavanja osjeća depresiju i tjeskobu. Najbolji način da se pobijedi tuga jest da se nagradi kakvim sitnim luksuzom za novac ušteđen na cigaretama.

Više od polovice ovisnika žali se i na poteškoće s koncentracijom, no to srećom ne traje dulje od prvih nekoliko tjedana. Preporučljivo je za to vrijeme probleme s koncentracijom rješavati lizanjem lizalice jer prema nekim ispitivanjima lizanje, čini se, pomaže ljudima da se bolje koncentriraju. Tko je zabrinut zbog viška kilograma pribjeći može lizalici bez šećera.

Debljanje je i inače razlog zbog kojeg je mnogim pušačima teško odlučiti se na prestanak pušenja. Gojaznost, zaključit će oni najzagriženiji, za srce i krvožilni sustav ne može biti ništa manje opterećenje od pušenja. Nije uputno istodobno se odvikavati od pušenja i držati strogu dijetu. Obilan doručak je, zapravo, obvezan, a savjetuje se četiri do šest manjih obroka dnevno. Treba izbjegavati meso i bilo kakvu tešku i masnu hranu te jesti što više povrća i voća. Program laganih vježbi pomoći će održavanju tjelesne težine nakon što prođe apstinencijska kriza, a tko je uspio prestati pušiti, bez sumnje će uspjeti držati se i dijete jednom kad postane sigurnim nepušačem.

I ma koliko se pušenje moglo smatrati manjim zlom od nekih drugih poroka, a što je čest argument strastvenih pušača, ovisnost o cigareti nije ništa lakše izlječiva. Bivšim pušačima u tom je smislu možda i bitno teže jer društveno je još uvijek, usprkos žestokoj propagandi protiv pušenja, prihvatljivije zapaliti cigaretu negoli zaviriti u čašicu. Fizička ovisnost o nikotinu prolazi nakon tri tjedna do mjesec dana. Ono što stvara pravi problem svakom pušaču koji odluči prestati zapravo je psihička i socijalna ovisnost o malim ritualima vezanima uz uživanje u dimu.

“Cigareta mi je najviše nedostajala uz jutarnju kavu, a imam i lošu naviku da kad izađem iz studija obvezno zapalim cigaretu kako bih odahnula nakon što smo završili emisiju”, kaže HTV-ova urednica i novinarka Hloverka Novak?Srzić koja je, kao strastveni pušač, pokušavala prestati više puta.

“Prvi put prije četiri godine kad sam operirala glasnice. Tada sam izdržala šest mjeseci, ali zbog stresa na poslu i činjenice da tamo gotovo svi puše popustila sam u svojoj odluci. Najprije sam to skrivala od obitelji jer me bilo stid i pušila bih dvije, tri cigarete dnevno, no ubrzo sam se vratila na staru normu od kutiju do dvije dnevno”, prisjeća se televizijska novinarka karakteristično dubokog i hrapavog glasa, a koja se cigarete ponovno pokušala odreći prije nešto više od godinu dana kad je pohađala školu nepušenja kod “Andrije Štampara”.

“Nisam zapalila gotovo dva mjeseca, no onda mi je Đurđa Adlešić, deset minuta prije početka, otkazala gostovanje u emisiji ‘TV dvoboj’. I to je bilo to. Kasnije sam joj rekla kako je smatram odgovornom za to što sam ponovno propušila”, u šali je zaključila Hloverka Novak?Srzić koja će sebe opisati kao ‘težak slučaj’ i priznaje da o ponovnom prestanku pušenja razmišlja svaki ponedjeljak.

“Svakom pacijentu koji bi želio prestati pušiti savjetovat ću da se na odvikavanje od cigarete odluči bez fige u džepu. Iako to ne bi trebalo obeshrabriti, svaki je neuspjeli pokušaj odvikavanja od pušenja razočaranje koje, priznali si to ili ne, obeshrabruje. Zato bi svaki pušač, prije no što odluči prestati, trebao provesti barem mjesec ili dva pripremajući se za takvu odluku, ispitujući motive koji su ga nagnali na to da se ostavi cigarete i jesu li oni dovoljno snažni da izdrže kušnju. Najčešći motiv osoba koje su se iz prvog pokušaja uspjele riješiti ovisnosti o cigaretama jest strah od smrti jednom kad se već razbole”, rekao je Čučević.

Iskustva Zagrebačke škole nepušenja u proteklih 10 godina to potvrđuju. Najčešći motiv za odvikavanje od pušenja su zdravstvene poteškoće i želja za dobrim zdravljem, a najbrojniji među polaznicima su muškarci oko 45. godine koji su pušili bar dvije kutije dnevno i već počeli pobolijevati zbog toga. Riječ je o osobama s 30-godišnjim pušačkim stažem koji su počeli pušiti vrlo mladi, već sa 14 ili 15 godina.

“Pušač sam postao 1975. u zatvoru u Staroj Gradiški gdje sam služio jednogodišnju kaznu zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću. Doduše, već sam kao gimnazijalac i student tu i tamo zapalio po koju cigaretu, ali vrlo rijetko i to tako da nisam uvlačio dim”, o počecima svog nekadašnjeg uživanja nikotina govori Stjepan Mesić koji je propušio uz svoje političke istomišljenike, jer od kuće su većini njih u zatvor redovito slali duhan. U tim okolnostima pušiti su počeli gotovo svi u Staroj Gradiški zatvoreni sudionici Hrvatskog proljeća.

“Pušio sam kutiju, kutiju i pol dnevno, ali gotovo nikad kod kuće. Supruga je, naime, zbog djece i unuka protestirala protiv cigareta u kući i ja sam to poštovao. Uvjeravanjima supruge nekako sam ipak odolijevao i nastavio pušiti izvan kuće, sve dok me prije pet i pol godina i najmlađi unuk nije počeo upozoravati da ne bih smio pušiti. Tada sam odlučio da je dosta i jednostavno prestao”, iskustva su hrvatskog predsjednika.

“Ti si mama ćuk?ćuk, to mi je Lovro ponavljao svaki put kad bih zapalila upirući kažiprstom u smjeru sljepoočice”, motive zbog kojih već dvije godine nije zapalila objašnjava HTV-ova voditeljica Danijela Trbović?Vlajki.

“Zadnju sam kutiju s guštom popušila 31. prosinca 2001. Tada još nisam znala da sam trudna. Kad se Lovro rodio, počela sam razmišljati o tome kako ću mu jednog dana objasniti zašto ne bi trebao pušiti. S cigaretom koja će mi visjeti iz usta?” o svojim dvojbama povjerila se jedna od najpopularnijih HTV-ovih voditeljica. Djeca često slijede roditeljski primjer čemu je dokaz to što je čak 91 posto polaznika Zagrebačke škole nepušenja u posljednjih deset godina izjavilo da dolaze iz obitelji u kojima su roditelji bili pušači, a 69 posto polaznika reklo je kako su i njihova djeca pušači.

Zanemariti, naravno, ne treba ni financijske motive, a jednom kad je popunjena lista motiva, pušači odlučni ustrajati na putu da postanu nepušači suočit će se sa sljedećom preprekom: ne postoje dva ista pušača pa prema tome ne postoji ni univerzalna metoda koja bi im pomogla da se ostave pušenja.

Najlakše se, zapravo, nositi s fizičkom ovisnošću o nikotinu. Po prestanku pušenja njezini se simptomi smanjuju i postupno nestaju, a tegobe je uvijek moguće olakšati nekim od nikotinskih pomagala. No nikotin djeluje i kao artificijelni moderator ponašanja i stoga izaziva i psihičku ovisnost. Upravo se zbog toga tek mali broj pušača uspije osloboditi te navike već pri prvom pokušaju. Većina polaznika Zagrebačke škole nepušenja na odvikavanje je došla nakon tri ili četiri neuspješna pokušaja da se odviknu od cigareta. Razlog zbog kojeg su ponovno zapalili uglavnom je, kako navode, razdražljivost, konfliktne situacije, gubitak samokontrole.

Psihički ovisan pušač puši i kada je napet, deprimiran, ljut, usamljen, kad se susretne s nekim problemom, kad je pod stresom, kad mu je dosadno ? ukratko, u svakoj situaciji. Zbog toga cigarete postaju sastavni dio ustaljenih navika kojih se iznimno teško riješiti. Većina škola za nepušenje u Hrvatskoj svojim polaznicima stoga nude i test koji bi trebao otkriti koji su tip pušača, odnosno služi li im pušenje kao stimulans ili puše zato da bi zaposlili ruke. Neki pak cigaretu doživljavaju kao nagradu, a mnogi se uz cigaretu pokušavaju riješiti napetosti. Ovisnici o nikotinu, pak, puše makinalno. Iz navike.

“Bitno je razlučiti; prestanak pušenja nije događaj nego proces koji traje i u kojem neki napreduju brže, neki sporije. Pušačima zapravo nije teško prestati pušiti nego opstati kao nepušači. Ipak, jednom kad im to uspije, ubrzo će shvatiti da je život bez cigareta najisplativiji i najjeftiniji model ulaganja u zdravlje”, kaže primarij Veljko Đorđević, jedan od voditelja Zagrebačke škole nepušenja. Mnoge zdravstvene tegobe izazvane pušenjem prestaju, naime, s prestankom pušenja i time odluka o odvikavanju ujedno predstavlja i najuspješniju zdravstvenu intervenciju. Nekima se važnijom možda čini spoznaja o tome kako pušenje više nije društveni trend. Učenici šestog razreda jedne zagrebačke osnovne škole na pitanje ’Što ćete učiniti ako vas ponude cigaretom?’ uglavnom su odabirali odgovor ‘neljubazno odbiti’, uvjereni kako ne mogu pogriješiti.

POMAGALA KOD PRESTANKA PUŠENJA

NIKOTINSKA POMAGALA
Nikotin, premda visoko toksičan, nije opasan ako ga se ne konzumira preko pluća. U tom slučaju može pomoći strastvenim pušačima da si olakšaju fizičke simptome ovisnosti prvih tjedana odvikavanja od pušenja.

Nikotinska guma za žvakanje
Nikotinsku gumu za žvakanje izumio je švedski znanstvenik Ove Ferno ‘60-ih, da bi pomogao mornarima na podmornicama koji, naravno, nisu smjeli pušiti. Ima dvije jačine: od dva i četiri miligrama, ovisno o stupnju nikotinske ovisnosti. Žvače se tako da se zagrize u žvakaću gumu i zatim se ona stavi u džep između zubi i obraza i tamo drži 15-ak minuta, nakon čega se ponovno zagrize, ali tri puta, i ponovno spremi pod obraz.

Nikotinski flasteri
Nikotinske flastere u našim ljekarnama treba naručiti, a postoje tri jačine: pet, deset i 15 miligrama. Neki flasteri su za primjenu 24 sata i oni su idealni za sprečavanje jutarnje želje za cigaretom, ali se pretpostavlja da izazivaju nikotinske snove. Druga vrsta flastera dozirana je za 16 sati primjene ili tzv. budni dio dana.

Nikotinski sprej za nos
Za ovo je pomagalo potreban recept liječnika i prilično ga je teško nabaviti.

Nikotinski inhalator
Izgleda poput olovke s usnikom u koju se stavlja umetak od deset miligrama nikotina. Uvlačenjem se nikotinske pare miješaju s mentolom i apsorbiraju kroz usta i grlo u tijelo. Riječ je o relativno novijem sredstvu za pomoć u liječenju ovisnosti o cigaretama i koristan je za one koji ne znaju što bi s rukama ili naprosto moraju nešto imati u ustima.

BEZNIKOTINSKA POMAGALA
Što vrijedi za sva ostala pomagala kod prestanka pušenja, vrijedi i za ona bez nikotina – neće djelovati bez jake motivacije i čvrste volje da se ustraje u odluci o nepušenju

Glukoza
Istraživanja su još u tijeku, ali već sad postoje neki dokazi da uzimanje tableta glukoze u redovnim razmacima tijekom dana doista može pomoći prestanku pušenja

Kuhana zob
Kuhana zob koristi se već dugo u Indiji kao jedna od metoda liječenja ovisnosti o opijumu.
Recept za zdrav doručak: – suho voće (grožđice i/ili smokve) namočiti preko noći u malo vode – zobene mekinje namočiti u vodi i nakon što omekšaju (pola sata do sat vremena), ocijediti ih i pomiješati sa suhim voćem i vodom u kojoj je voće stajalo – dodati svježe voće (bananu, grožđe) – mljeveni bademi – žlica meda

Nikonon čaj
Čaj je razvijen u Prirodoslovnom društvu “Ljekovita biljka” u Zagrebu, a služi zapravo samo za čišćenje organizma

Biljne cigarete
Smatraju se korisnima jer omogućuju pušenje bez uzimanja nikotina, no u tijelo se i dalje unosi katran i ugljični monoksid.

Biorezonancija
Elektromagnetsko polje čovjeka ili elektromagnetska ovojnica visoke frekvencije nalazi se, kako je to znanost dokazala u protekla tri desetljeća, oko svakog živog bića. Dok stanice zdravog organizma čovjeka emitiraju valove određene frekvencije, kad je organizam bolestan frekvencija tih valova je izmijenjena zbog čega dolazi do patoloških promjena elektromagnetske ovojnice, kao i kod pušenja. Vratiti organizam u zdravo stanje moguće je samo primjenom jednakih valova visoke frekvencije koji će normalizirati elektromagnetsku ovojnicu

Akupunktura
Osnovi pristup je tretiranje akupunkturnih točaka koje, preko neuronskih veza, do mozga prenose poruke. Većina točaka za liječenje ovisnosti nalazi se na uhu stoga što se na uškama nalazi mreža mikro-nervnih vlakana koja završavaju, ili prolaze, u kori mozga, što daje pristup centralnom nervnom sustavu.

Grupne terapije
Zagrebačka škola nepušenja od 1988. je mjesto na kojem, uz pomoć stručnjaka različitih medicinskih specijalnosti, pušači uče kako se boriti protiv svoje ovisnosti. Škola nudi program odvikavanja koji se odvija uzastopno pet dana u večernjim satima i to u dvosatnim terminima. Tu svaki polaznik dobiva individualne upute o detoksikaciji organizma, prehrani koja ne potiče pušenje i debljanje te savjete kako savladati fizičke i psihičke teškoće tijekom odvikavanja. Nakon završetka programa, polaznici mjesec dana jednom tjedno dolaze u “senzibilnu grupu” podrške, a oni koji prilikom odvikavanja osjećaju određene zdravstvene tegobe upućuju se na dijagnostičke preglede za ocjenjivanje zdravstvenog stanja. Cijena škole nepušenja jednaka je jednomjesečnom izdatku za cigarete: 300 kuna, a prijave se primaju na telefon: 0800-2000-37

TERAPIJA LIJEKOVIMA
Medikamenti mogu olakšati odvikavanje teškim ovisnicima, ali samo uz strogi liječnički nadzor. Ne treba očekivati da se ovisnost o pušenju može izliječiti tabletama, ma kako učinkovite bile.

Zyban
Zyban je jedini medikament koji se koristi kao terapija za odvikavanje od pušenja. Lijek nije registriran u Hrvatskoj i moguće je naručiti ga samo uz privatan liječnički recept i to samo u jednoj zagrebačkoj ljekarni. U ljekarni “Frebel” na Dolcu 9 kažu kako Zyban nabavljaju s njemačkog tržišta. Bočica od 30 tableta stoji 52 eura, 60 komada treba platiti 86 eura, a pakiranje od 100 tableta stoji 130 eura. Terapija Zybanom provodi se pod strogim liječničkim nadzorom, počinje tjedan ili dva prije prestanka pušenja i nastavlja se sedam do 12 tjedana nakon prestanka ili onoliko dugo koliko liječnik preporuči.

JOŠ NEKI TRIKOVI

Tijekom odvikavanja od pušenja treba piti velike količine vode te izbjegavati gazirana pića, čajeve koji sadrže tein, pića koja sadrže kofein te alkohol koji je, kao i kava, čest “okidač” želje za cigaretom.

Organizam u tom razdoblju ne treba dodatno zapošljavati prerađivanjem teške hrane, a obilni doručak koji nikako ne bi trebalo preskakati trebao bi uključivati voće, cjelovite žitarice i namirnice bogate proteinima.

Preporučuje se i više puta dnevno konzumirati namirnice bogate vitaminima skupine B, poput nemasnog mlijeka i jogurta, banana, plodova mora, cjelovitih žitarica i zelenog graška.

Unos hrane najbolje je razdijeliti na četiri do šest jednakih, laganih obroka tijekom dana.

Među namirnicama koje mogu pomoći odvikavanju su špinat, grožđice, lišće repe, smokve, radič, bademi.

Među namirnicama koje mogu odmoći su crveno meso, jetra, iznutrice, pšenične klice, suha leća, piletina, jaja, sirevi, kikiriki, šljive, suhe šljive, brusnice.

Komentiraj

Source:Melisa Skender, Marina Biluš