Stručnjakinja na području socijalnih politika Diana Topčić Rosenberg u ponedjeljak je u emisiji N1 televizije  ‘Novi dan’  komentirala slučaj djevojčice iz Nove Gradiške te manjkavosti sustava koji dovode do ovakvih tragedija koji posljednjih godina šokiraju Hrvatsku.

Stručnjakinja naglašava da je unutar sustava zapravo svako područje socijalnih politika zapušteno. “U Hrvatskoj za koji svaki ministar kaže da je teško stanje, ne znate odakle biste krenuli jer svako područje je zapušteno i nitko se ne bavi s promjenom bar određene ciljane skupine”, kazala je.

“Kao netko tko se bavi promjenama sustava i socijalnih politika, moram reći da promjena jednog zakona ne znači ništa”, naglasila je te dodala da se promjena zakona o socijalnoj skrbi najavljuje još od 2017. godine.

Diana Topčić Rosenberg objašnjava da se unazad par godina počela promovirati podrška primarne obitelji, no kao problem je istaknula da nisu napravljeni uvjeti niti alati da to funkcionira.

“Ako kažete da izdvajate dijete iz obitelji jer nešto ne funkcionira, kako onda podržavamo tu obitelj? Postoje li usluge da se nešto mora napraviti da dobiju to dijete natrag? Kome uopće poslati te ljude? Taj dio nije riješen“, objasnila je.

“Veliki je pritisak na domove jer je trenutno 50 posto više djece u sustavu socijalne skrbi nego 2006. godine”, kazala je i objasnila koje su zapravo glavne boljke unutar sustava: “Donijeli smo zakon o udomiteljstvu za koji sam i tada tvrdila da je loš, a vodila se samo rasprava o tome trebaju li istospolni parovi biti udomitelji”.

Prilikom donošenja zakona, naglasila je, nije napravljena analiza koliko je obitelji u kojima djeca ne mogu živjeti. “Potom smo krenuli u ukidanje institucija i pokazalo se da su domovi puniji nego ikad. Nemamo mehanizme privremene skrbi za djecu koja ne mogu neko vrijeme odrastati u svojoj biološkoj obitelji”, istaknula je.

Konkretno u ovom slučaju gdje se dijete vratilo biološkoj obitelji problem je što su toj obitelji i druga djeca, a nitko ne postavlja pitanje kako će se ona nositi s ovom tragedijom.

“Godinama se zalažem da odluku o najboljem interesu djeteta treba donositi brže. Ako ne postoji mogućnost, treba donijeti odluku u najboljem interesu djeteta, ali da stvarno odlučimo postoji li šansa povratka u biološku obitelj, jesu li njihove veze takve da su važne ili je najbolja opcija posvajanje”, rekla je stručnjakinja socijalnih politika.

Objasnila je da je udomiteljstvo, za razliku od usvajanja privremena usluga na određeno vrijeme gdje se ne stvara trajni odnos između udomitelja i djeteta. No, s obzirom na to da udomiteljska populacija stari i da nema novih udomitelja išlo se u novi zakon o udomiteljsvu koji se u sustavu pravo na biološku obitelj veže isključivo uz svjetonazor.