“Cigla” Filipa Šovagovića idući petak premijerno u Gavelli

Autor:

Nova predstava zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle, “Cigla”, koju po tekstu Filipa Šovagovića premijerno u petak 10. svibnja postavlja Krešimir Dolenčić bit će, po redateljevim riječima, vremensko putovanje koje prijelomnu godinu 1991. koristi kao metaforu za suočavanje s teretom nasljeđa prošlosti, u komadu koji je ujedno i kazališno istraživanje u pokušaju osvajanja novih prostora glumačke suigre.

Praizvedena 1998. u Splitu, “Cigla” je drama o raspadu sustava, obitelji i pojedinca ispisana kao svojevrsna kronologija događanja u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine.

“U vrijeme kada je napisana i praizvedena, ‘Cigla’ je bila jedan svježi tekst o ratu i poraću”, rekao je Dolenčić najavljujući predstavu na konferenciji za novinare u petak u Gavelli. No, u godini 2019., godina 1991., koja je “svima je nama nekakav međaš, nešto s čime se suočavamo svaki dan”, postala je “gotovo kao neka metafora života; danas uzbune i mobilizacije postoje u nekom drugom obliku – danas smo pucanjem, mobilizacijama, uzbunama i ratovima opterećeni na jedan drugačiji način”, dodao je redatelj.

Gavellina produkcija neće biti predstava koja će “nešto sažimati, polemizirati ili podcrtavati”, već je to jedno kazališno propitivanje “što kad više nema nikakvog međaša za kojeg bi se netko uhvatio” koje publiku vodi na svevremensko putovanje u kojemu ta prijelomna godina u svijesti svih Hrvata služi kao poticaj za pokušaj suočavanja s teretom povijesnoga naslijeđa koji jednako muči i generacije koje su bile odrasle tada, i one koje su stasale u međuvremenu.

Šovagovićev je tekst svevremenski, pa se proces rada na predstavi, polazeći od izvornoga predloška, pretvorio i u potragu za odgovorom na pitanje “zašto glumac uopće izlazi na pozornicu, što tamo treba raditi, kome se obraća i čemu sve to skupa”, napomenuo je nadalje redatelj. “Gavella nam je dala zanimljiv impuls da se zapitamo oko kazališta danas, da promišljamo neke stvari u sebi i da možda otkrijemo neke nove”, kazao je Dolenčić.

Ideja je tog propitivanja “da publika uđe u suigru s glumcima, da postane ravnopravan igrač glumaca”, dodao je.

U središtu priče su četvorica braće Ciglenečki. Njih igraju Filip Križan (Cigla), Ranko Zidarić (Levi), Enes Vejzović (Adam) i Ivan Grčić (Stanko). Igraju još Tena Nemet Brankov (Đana), Ivana Bolanča (Elvira) i Đorđe Kukuljica (Picek).

Četvorica braće iz priče samo pokušavaju preživjeti unutar svojih malih svjetova koje grade na toj splavi u nekom nedefiniranom prostoru, u neprestanom polju straha u kojemu se živi, rekao je nadalje Dolenčić. “Ta braća žive na nekom mjestu koje i jest i nije Zagreb, oni postoje u nekom svemiru i pokušavaju svijet učiniti ljepšim i boljim. Njihova mala zajednica uspješno funkcionira sve dok ne krene erozija i dok se ne dogodi prava mobilizacija”, dodao je.

Iako pritom nije posve moguće pobjeći od političke dimenzije pitanja “na kojoj smo strani”, to nije ključno pitanje toga komada, napomenuo je nadalje redatelj: “Pitanje nije jesmo li lijevo ili desno, nego što se promijenilo – i što se promijenilo na bolje. To uopće nije pitanje strana. To se 2019. više nitko ne mora pitati, ova predstava nije o tome, niti je Šovagović o tome pisao”, rekao je.

Šovagović je kazao kako mu je iznimno drago što njegov tekst postavlja upravo Dolenčić, koji ga je prije dvadeset godina i doveo u Gavellu, te što je na predstavi okupljen tim glumaca koji obuhvaćaju čitav dijapazon generacija ansambla toga teatra.

Tekst problematizira neke od ključnih neuralgičnih točaka hrvatskih devedesetih, rekao je, ali gledajući predstavu, gledatelji će shvatiti da se “neke stvari nisu mogle dogoditi niti 1991. niti 1998., da se neke stvari ipak događaju danas”, rekao je.

Ravnatelj Gavelle Dražen Ferenčina istaknuo je kako je riječ o dosad četvrtoj produkciji tog “svestranog člana Gavellina umjetničkog ansambla, pisca, glumca i redatelja” u matičnome kazalištu. Nakon što su mu u Gavelli već uprizoreni komadi “Ptičice”, “Ilijada 2001. ” i “Tesla Anonimus”, po prvi puta u Zagrebu sad je tu i “Cigla”, kazao je Ferenčina.

Iako je mjestom radnje, duhom i specifičnim humorom smještena na zagrebačku periferiju, “Cigla” do sad nije postavljena u Zagrebu, napomenuo je. Nakon više od 20 godina od praizvedbe, konačno je našla put i do Zagreba.

Dramaturg je Dubravko Mihanović, scenografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, kostime osmišljava Tea Bašić, glazbu Ivan Josip Skender. Zvuk oblikuje Branko Puceković, a svjetlo Zdravko Stolnik.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.