U povodu prošlotjedne objave proračuna za sljedeću, superizbornu 2024. godinu, razgovarali smo s Borisom Lalovcem, jednim od ekonomskih stručnjaka oporbenog SDP-a, aktualnim potpredsjednikom saborskog Odbora za financije i proračun, kao i bivšim ministrom financija u vladi Zorana Milanovića. Naglasivši da je najavljeni proračun „superizborni“ i dvostruko veći nego kada je premijer Andrej Plenković preuzeo mandat, Lalovac se u razgovoru za Nacional osvrnuo i na činjenicu da je nakon uvođenja eura u hrvatski monetarni sustav 1. siječnja ove godine, HNB dobio naputak Europske središnje banke da komercijalnim bankama dominantno u stranom vlasništvu mora plaćati tzv. prekonoćni depozit po stopi od četiri posto za položeni novac. Prije uvođenja eura HNB za položenih 10 milijardi eura obavezne pričuve, bankama nije ništa plaćao jer je kamatna stopa za tu obaveznu pričuvu banaka bila nula posto. Boris Lalovac diplomirao je na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu Sveučilišta u Splitu, a magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu iz područja ekonomskih znanosti, fiskalne politike i korporativnih financija. U svojoj profesionalnoj karijeri bio je i predsjednik nadzornih odbora HABOR-a i FINA-e, a dok je radio u privatnom sektoru, bio je direktor Sektora financija, računovodstva i izvještavanja Raiffeisen Leasinga. Ni ovoga puta Boris Lalovac nije želio govoriti o pripremama SDP-a za sljedeće izbore, naglašavajući da osobno ne sudjeluje ni u kakvim koalicijskim pregovorima jer nije član nijednog stranačkog tijela koje o tome odlučuje. Niti je član Predsjedništva SDP-a niti Glavnog odbora stranke.

NACIONAL: Izjavili ste da je proračun za sljedeću godinu napuhan i „superizborni“ kakav Hrvatska još nije vidjela. Na čemu temeljite tu svoju ocjenu?

Taj proračun omogućava premijeru Plenkoviću da biračima i raznim socijalnim skupinama dijeli darove, a manje je važno što će biti poslije toga. S druge strane, cijene će nastaviti rasti, ali samo u manjem postotku i sporijim tempom.

NACIONAL: Može li se taj proračun tumačiti i u kontekstu drevne izreke još iz doba antičke Grčke: „Bojim se Danajaca i kad darove nose“?

Nažalost, iznimno brojne socijalne skupine u Hrvatskoj vezane su za sredstva iz proračuna. Dakle, onda su i vezane za te potencijalne „darove“ iz proračuna. Bilo kakvo povećanje prihoda, pa i ono od 50 eura, u doba ove visoke inflacije koja je među najvišima u euro području, ljudima puno znači. Vlada je najavila super bogati proračun, koji dosad nije viđen u hrvatskim javnim financijama. Rashodi idu na iznos od oko 33 milijarde eura. To je preko 100 posto više nego što je bilo u vrijeme kada je Plenković preuzeo mandat. Tada su proračunski rashodi realizirani na razini od 16 milijardi eura, a za iduću godinu je to skočilo na oko 33 milijarde eura. Za toliko se nije povećao standard građana koji koriste novac iz proračuna.

NACIONAL: Kad je riječ o javnim financijama, HDZ je u relativno povoljnoj situaciji u ovo predizborno vrijeme. Koliki će to biti problem SDP-u kao najvećoj oporbenoj stranci i, napokon, problem cjelokupnoj oporbi?

Sigurno su makroekonomski pokazatelji povoljni za danas vladajući HDZ, koji upravlja državom s nikad punijim proračunom. To sigurno daje veće manevarske mogućnosti i premijeru da bude darežljiviji u izbornoj godini nego što je dosad bio. Međutim, iako nikad nismo imali veći proračun, 80 posto građana i dalje ocjenjuje da zemlja ide u pogrešnom smjeru. To isto tako pokazuje da raspodjela tog proračunskog novca ne pomaže puno najugroženijim građanima, koji su i najviše pogođeni ovom visokom inflacijom.

NACIONAL: Zvuči pomalo apsurdno, ali što je stopa inflacije viša to se omjer javnog duga u BDP-u smanjuje. Tako premijer Plenković već i najavljuje da će javni dug pasti ispod 60 posto BDP-a definiranih kriterijima iz Maastrichta za europodručje. Znači da će se i zahvaljujući novim poskupljenjima građanima, premijer Plenković moći pohvaliti da je smanjio javni dug države.

Tako je samo na prvi pogled. Ako govorimo samo o udjelu tog duga u BDP-u, onda će se on zahvaljujući visokoj inflaciji smanjivati, ali će i dalje nominalno rasti. Dakle, javni dug će i dalje rasti zbog novih zaduženja. I svih prethodnih godina imali smo deficite kao i financiranja izvanproračunskih fondova. Zatim smo imali i brojne druge financijske intervencije države kao posljedicu pandemije covida, uključujući sve posljedične mjere financirane tim povodom. Činjenica je da imamo apsurdnu situaciju u kojoj udio javnog duga u BDP-u pada, a s druge strane raste udio kamata u ukupnim rashodima proračuna. Zato već sada ta nova zaduženja plaćamo oko četiri posto na kamatama, a to je nepovoljno s obzirom na investicijski rejting, niski deficit i nisku razinu udjela javnog duga. Drugim riječima, ne postoji pozitivna korelacija između plaćanja kamata na dug i ostalih pozitivnih parametara. Skuplje se zadužujemo zbog rasta kamatnih stopa Europske središnje banke da bi se suzbila inflacija. Kamate se ne plaćaju više samo u Hrvatskoj nego i u drugim zemljama. Tako da imamo pad udjela javnog duga u BDP-u, ali rast udjela kamata u tom istom javnom dugu.

NACIONAL: Zašto taj rast kamata nije dobar? Zar nas guverner HNB-a Boris Vujčić nije uvjeravao da će najveća dobit od uvođenja eura kao nacionalne valute u Hrvatskoj biti pad, a ne rast kamatnih stopa za zaduživanja?

U zadnje dvije godine država se nije previše zaduživala na financijskom tržištu, nego se financirala putem inflacije. Tako je ovaj proračun zapravo i inflacijski proračun. Hrvatska je umjesto zaduživanja na tržištima koristila inflaciju kao mehanizam za financiranje svojih rashoda. Naglasio bih da državi, odnosno, njenom proračunu, inflacija pogoduje sve dok ne preraste u hiperinflaciju. Država pliva na inflaciji, kao i cijelo gospodarstvo kroz velike prihode. Pritom su uvijek gubitnici radnici i umirovljenici. Siromašniji troše i 100 posto svog dohotka na prehrambene artikle s najvišim stopama inflacije, dakle, najvećim rastom cijena. Tako je puno veći negativni utjecaj inflacije na standard građana za siromašnije zemlje Europe, a Hrvatska je jedna od siromašnijih država, nego je to slučaj s tim utjecajem na standard građana razvijenih država zapadne Europe. To pokazuje i struktura potrošnje prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

‘Hrvatska je umjesto zaduživanja na tržištima koristila inflaciju kao mehanizam za financiranje svojih rashoda’, kaže saborski zastupnik SDP-a Boris Lalovac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Što govore ti podaci Državnog zavoda za statistiku?

Podaci govore da što je država siromašnija, njeni građani odvajaju veći dio dohotka za hranu i režije. Dok u Hrvatskoj građani 30 posto svojih prihoda prosječno troše na hranu, a među najsiromašnijim skupinama stanovništva taj se postotak penje i na preko 60 posto, u zemljama zapadne Europe prosječni postotak potrošnje za hranu dvostruko je niži. Kreće se od 15 do 18 posto.

NACIONAL: Nacional ima uvid u jedno ozbiljno znanstveno istraživanje kojim je i numerički dokazano da je stopa inflacije za 10 posto najsiromašnijeg dijela stanovništva čak 10 posto veća od inflacije za najbogatije građane s obzirom na njihove potrošačke košarice. To je istraživanje i empirijski dokazalo da je inflacija za najbogatije bila 10 posto, a za najsiromašnije 20 posto, dakle, za najsiromašnije dvostruko veća.

Iako se prosječna inflacija u Hrvatskoj sada spustila ispod dvoznamenkastih brojeva, ta je inflacija za siromašnije čak i realno veća od ovih brojki koje ste naveli. U toj inflaciji najvećim dijelom sudjeluje hrana. Cijene osnovnih prehrambenih proizvoda rasle su preko 50 posto. Naglasio bih da je, primjerice, cijena krumpira porasla 130 posto. Slično je bilo i s drugim artiklima, npr. kruh je poskupio oko 65 %, jaja 59 %, riba 61 %, šećer 75 %, mlijeko 45 %, piletina 28 %, voće 34 %, povrće 43 %, svinjetina 32 %. To su artikli koje većina građana konzumira. Posljedice inflacije za građane su puno veće nego što to pokazuje statistički podatak o prosječnoj inflaciji čijim se padom Vlada hvali. S druge strane, i kada prosječna stopa inflacije pada, ne znači da padaju i cijene osnovnih artikala za život. Cijene nastavljaju rasti samo u manjem postotku i slabijim tempom. Drugim riječima, padom prosječne stope inflacije ne rješavamo se i porasta cijena osnovnih životnih potrepština.

NACIONAL: Kakav je odnos inflacije u Hrvatskoj u odnosu na prosjek Europske unije?

Prosjek temeljne inflacije u Hrvatskoj dvostruko je veći od tog prosjeka u Europskoj uniji. Kada poraste cijena namirnica 50 ili 60 posto, a Vlada objašnjava da je prosječna inflacija pala na osam ili sedam posto, građani to ne osjećaju. Potrošnja kućanstava u Hrvatskoj i Njemačkoj pokazuje da mjerenje inflacije općim prosjekom nije usporedivo. Ta inflacija mjerena potrošačkim košaricama u Hrvatskoj veća je nego u zapadnoeuropskim zemljama. Kada je riječ o temeljnoj inflaciji, onoj koja je ušla u sve pore društva, ona je u Hrvatskoj duplo veća nego u eurozoni. Borba s inflacijom sigurno će se nastaviti još minimalno sljedeće dvije godine.

NACIONAL: Taj će problem, dakle, ostati unatoč najavljenoj predizbornoj darežljivosti premijera Plenkovića i njegove vlade?

Vlada koristi brojne uplate građana i onda ih redistribuira. Navest ću i primjer i što se pritom događa. Država je smanjila PDV za neke osnovne prehrambene artikle na pet posto. Umjesto da se cijene tih osnovnih artikala kao što su što su kruh, brašno, voće, povrće, ulje smanji, imali smo povećanje cijena tih proizvoda 50 posto. Porezna uprava napravila je analizu učinaka smanjenja PDV-a na pet posto, odnosno, odricanja prihoda države u korist građana, koji pak nisu to osjetili na svojim novčanicima jer je oko tri milijarde kuna otišlo trgovcima. Onda je država uvela porez na ekstra profit i trgovci su vratili samo 10 posto toga profita u proračun.

NACIONAL: Kako to objašnjavate?

Analiza koju je napravila Porezna uprava pokazala je kako je država ostavila na tržištu te tri milijarde kuna, a dobila relativno malo kroz oporezivanje ekstraprofita. To znači da je tom redistribucijom bilo više ostavljeno gospodarstvu nego građanima kao potrošačima. Mislim da je trebalo više ići u oporezivanje ovih nabujalih prihoda od inflacije, nego smanjivanje stope PDV-a. Ova inflacija nazvana je i „inflacijom pohlepe“. Neki su dobro iskoristili mjere Vlade za svoje ekstraprofite. Premijer Plenković više puta ih je pozivao na solidarnost, ali oni su se oglušili na njegove pozive i nisu pokazali solidarnost s građanima. Kada se podvuče crta pod bilancu za 2022. godinu, koju je objavila FINA, vide se povijesno visoke razine profita kao nikad prije. Da je tome tako, govore i uplate poreza na dobit od oko 18 milijardi kuna ove godine. U vrijeme naše, SDP-ove vlade, taj iznos bio je pet do šest milijardi kuna. Danas je s osnove poreza na dobit u proračun uplaćeno triput više, a sve to zbog visoke inflacije. Građani to osjećaju kroz vrlo visoke cijene. Nostalgija vas uhvati kada se prisjetite koliko ste nekad plaćali kruh. Nekada ste štrucu kruha plaćali šest do sedam kuna, a danas je ta cijena od 10 do 12 kuna.

NACIONAL: Profitira li država na toj visokoj cijeni kruha?

Profitira. Zato i govorim da je ovo bila „inflacija pohlepe“. Vlada je mogla snažnije ići prema onim poduzetnicima koji su sudjelovali u toj „inflaciji pohlepe“ i osigurati povoljniju redistribuciju prema građanima. Ne postoji nitko drugi na tržištu tko može djelovati na redistribuciju inflatornih priljeva osim države. U inflacijskim vremenima Vlada mora snažno djelovati na preraspodjelu inflacije kako se s druge strane ne bi proširio jaz siromaštva među građanima. Drugih instrumenata nema.

NACIONAL: Tko je najgore prošao u ovoj inflaciji?

Sigurno su to umirovljenici. Zašto? Zato što su njihove mirovine indeksirane po manjoj stopi nego što je bila stopa inflacije. S druge strane, oni i najviše troše na hranu, a cijene hrane su rasle preko 50 posto. Njihove su mirovine usklađivane ispod stope inflacije jer se mirovine usklađuju po formuli koja se sastoji od prosječnog rasta bruto plaća i stope inflacije u omjeru 70 i 30 posto. Ovih 70 posto ide na trenutačno povoljniji faktor. Mi u SDP-u tražili smo da mirovine rastu po povoljnijem faktoru 100 posto. Tako ako je inflacija rasla po višoj stopi od rasta bruto plaća, a što je trenutačno slučaj, tražili smo da i mirovine rastu 100 posto sukladno rastu stope inflacije. Nažalost, Vlada nije promijenila formulu za obračun mirovina. To ne govorimo samo mi iz SDP-a, nego i umirovljeničke udruge, kao i drugi zastupnički klubovi u Saboru.

NACIONAL: Kako se trenutna situacija reflektira na odnose javnog i državnog sektora s jedne i privatnog sektora s druge strane?

U Hrvatskoj je ukupno zaposleno 1,6 milijuna ljudi, a od toga je u državnom i javnom sektoru oko 300.000 zaposlenih. Taj broj je i veći ubroje li se u to i jedinice lokalne samouprave i javna poduzeća. Vjerojatno dolazimo do cifre od preko 400.000 zaposlenih u tom sektoru. Kada se premijer hvali visokom zaposlenošću, treba imati na umu da imamo preko 150.000 stranih radnika. Dio ljudi u državnom i javnom sektoru dobio je povećanja plaća što vidimo i kroz postojeći proračun, ali što je sa zaostajanjem plaća u privatnom sektoru? U određenim granama je i kod njih došlo do povećanja plaća. Međutim, njihove prosječne plaće i dalje su dosta niske. Na to bi trebale odgovoriti i strane multinacionalne kompanije: zašto u njihovim kompanijama u drugim državama diljem EU-a zaposlenici imaju veće plaće nego u Hrvatskoj? S druge strane, i premijer je javno pokazivao da su porezna opterećenja u tim zemljama veća nego u Hrvatskoj. Ne smije se smetnuti s uma ni činjenica da 50 posto građana jedva dosegne plaću od 1000 eura. S druge strane, prosječna neto plaća je oko 1150 eura, a i medijalna plaća je oko 1000 eura.

NACIONAL: Kako je, po vama, Plenkovićeva vlada riješila problem nelikvidnosti u nekadašnjoj najvećoj hrvatskoj kompaniji Agrokoru Ivice Todorića? Visoki kazneni sud osporio je krunski dokaz, financijsko vještačenje Ismeta Kamala iz KPMG-a koji uopće nije imao licencu sudskog vještaka, a angažirao ga je DORH. Dobije li, s druge strane, Ivica Todorić arbitražu u Washingtonu, procjenjuje da bi ga hrvatska država – odnosno, svi građani – trebala obeštetiti sa sedam milijardi eura.

Teško mi je komentirati sudske odluke. Nisam pravnik pa ne poznajem tu materiju. Radi se o privatnoj tužbi pa mi je teško išta reći i o toj financijskoj procjeni. Međutim, činjenica je da priča oko naše najveće kompanije još nije završena. Koliko god premijer Plenković govorio da je u Fortenovi, kompaniji nastaloj iz posrnulog Agrokora, situacija stabilna, još uvijek predstoji i vlasničko restrukturiranje. Pokušavali su u kompaniju ući razni Arapi, pa se govorilo o ulasku u vlasničku strukturu i mirovinskih fondova, pa ni to nije uspjelo. Sad se pojavljuje bivši vlasnik gospodin Ivica Todorić sa svojim potraživanjima vlasništva kroz arbitražu. Drugim riječima, još uvijek nemamo stabilnu vlasničku strukturu, a s druge strane, čujem da su i kod njih kamate na izvore financiranja čak duplo veće nego što su bile u vrijeme gospodina Todorića, a tad su bile oko devet posto. To se i tada pokazalo neodrživim.

NACIONAL: Što nije riješeno transformacijom Agrokora u Fortenova grupu?

Nakon Agrokora u Fortenovi nisu riješene dvije bitne stvari. Nisu riješeni izvori financiranja, a nije riješena ni vlasnička struktura. Ukratko, slučaj Agrokora nije riješen unatoč osnivanju njegova nasljednika Fortenova grupe. Ako se država danas zadužuje po kamatnoj stopi od četiri posto, a prema pisanju medija Fortenova po stopi od 18 posto, dok građani na svoje depozite dobivaju kamatu oko 1,5 posto, onda to objašnjava i zaostale probleme Agrokora. Pogledajte samo u kojim se disproporcijama nalaze građani prema cijeni kapitala u Hrvatskoj.

NACIONAL: Što možemo očekivati od HNB-a nakon što je euro postao i hrvatska valuta pa smo sada i izravno pod krovom Europske središnje banke u Frankfurtu? Više nije moguće ni teoretski voditi vlastitu monetarnu politiku. Čuje li se uopće glas guvernera Borisa Vujčića na sastancima ECB-a u Frankfurtu?

Ne znam koliko se čuje glas hrvatskog guvernera u Frankfurtu, ali mislim da Boris Vujčić tamo ima dobre kontakte i ugled među kolegama. Jako je dugo u HNB-u i te kontakte ima već dulji niz godina. S druge strane, želio bih naglasiti da je do 1. siječnja 2023. godine HNB koristio stope obvezne pričuve za povlačenje viška likvidnosti novca iz banaka. Na tih 10 milijardi eura HNB je komercijalnim bankama plaćao stopu obvezne pričuve od nula posto. Drugim riječima, HNB nije ništa plaćao za taj položeni novac komercijalnih banaka pa su banke bile navođene plasirati sredstva građanima i gospodarstvu. Sada više to ne moraju jer im se više isplati svoja sredstva držati u trezorima HNB-a.

NACIONAL: Što se promijenilo nakon 1. siječnja ove godine uvođenjem eura?

Nakon uvođenja eura kao nacionalne valute, Europska središnja banka rekla je da HNB više ne može koristiti instrument obvezne pričuve, nego instrument prekonoćnog depozita, pa za taj položeni novac komercijalnih banaka mora isplaćivati trenutnu kamatu od četiri posto. Zato će HNB sada poslovnim bankama morati isplatiti samo na ime te promjene od 350 do 400 milijuna eura. To je apsurdna situacija.

NACIONAL: Dok komercijalne banke građanima na depozite nude kamate od 1,5 posto, iste te banke od države za položeni novac u HNB-u dobivaju četiri posto. Drugim riječima, komercijalnim bankama u 90-postotnom stranom vlasništvu više se isplati polagati novac u HNB za prekonoćni depozit, nego nuditi kredite građanima i gospodarstvu?

Tako je. Zato su pojedine vlade, poput talijanske i slovenske, krenule u oporezivanje ekstradobiti koju su njihove narodne banke morale isplaćivati komercijalnim bankama. Doduše, zbog toga je reagirala Europska komisija, a sada ne znam u kojem su statusu Slovenija i Italija povodom toga. Tu ekstradobit poslovnim bankama prouzročila je monetarna vlast u Europskoj središnjoj banci u Frankfurtu. Hrvatska vlada se oglušila i nije uvela porez na tu ekstradobit banaka, ali ne znam ni kakve su informacije dobili iz Bruxellesa.