BOGATSTVO BUČA: ‘Naša instant heljdina zlevka i pirov kruh rade se po starinskom receptu’

Bučino ulje koje proizvodi varaždinski bračni par Andreja i Andrija Petrović jedno je od najcjenjenijih u Hrvatskoj, a u njihovoj se kušaonici mogu probati i Špancir torta s bučom, makom i čokoladom, bučin namaz, salate od buče i pira ili koštice u čokoladi

Bračni par Andreja i Andrija Petrović nisu ušli u poljoprivredu „da se obogate“. Bila im je to promjena od svakodnevne jurnjave i monotonije uredskih poslova. Sve su pomno isplanirali i uložili su cijelu svoju ušteđevinu; moglo bi se reći da su pomalo i nadobudno riskirali. Kupili su 12 hektara poljoprivrednog zemljišta u Đakovu bez prijašnjeg iskustva i osnovali u Varaždinu OPG. Od njihova životnog preokreta prošlo je 11 godina, prilikom kojih su se usredotočili na tri vodeće kulture: buču, pir i heljdu.

Od tih na sjeveru Hrvatske vrlo popularnih proizvoda pokušali su napraviti nešto unikatno i vrijedno. Prikupljajući stare recepte i procedure, spravljali su domaće delicije, kolače, ulja i namaze, a na svojoj mrežnoj stranici objavili su vlastite recepte od buće, pira i heljde. Primjerice, nude recept za svoj specijalni bučin namaz koji je dostupan kao gotovi proizvod u kušaonici OPG-a, ali i kod njihovih distributera. Tu su i recepti za salate od buče i pira, a pravi melem za oči i nepce je njihova Špancir torta, nazvana prikladno po varaždinskom Špancirfestu. Torta je promotivni proizvod koji se, kao i ostatak ponude OPG-a, „temelji na receptima ne tako davne prošlosti“ – ne peče se, a glavni sastojci su buča, mak i čokolada. Na tragu velike pažnje posvećene turizmu, bračni par se uključio i u zajednički projekt Varaždinske županije nazvan „Varaždinsko bučino ulje“, koji ujedinjuje proizvođače bučina ulja na području županije. Rezultat projekta je istoimeni geografski zaštićen i certificiran proizvod, koji Petrovići proizvode na zasebnom zemljištu u Varaždinu. Okosnica njihove proizvodnje jest biološki uzgoj, u koji iskreno vjeruju.

Bračni par Andreja i Andrija Petrović iz Varaždina cijelu je svoju ušteđevinu prije 11 godina uložio u OPG za proizvodnju buče, pira i heljde, a danas njihove proizvode imaju gotovo svi lanci zdrave hrane u Hrvatskoj. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Ekološka poljoprivreda je prilično kontrolirana, što je dobro. Prilikom takve proizvodnje moraju se poduzeti nekoliko puta snažnije mjere kako bi se osigurala čistoća proizvoda. Valja imati na umu da je poljoprivreda tvornica na otvorenom. Za primjer uzmimo jednu našu parcelu od šest hektara. Tu su dva problema: prvi je zagađenje koje dolazi iz zraka, a drugi je ono što dolazi iz tla. O zraku se ni ne mora puno govoriti. Tlo je postalo problem u zadnjih pet do osam godina. Isušivanje tla je obrnuti proces od ispiranja tla prilikom kiše. Sada su kod nas suše koje znaju trajati i po dva mjeseca, a pritom se kapilarnim usponom vlaga iz podzemlja penje i vuče sa sobom sve ono što se u prošlosti na tlu koristilo, pogotovo u bivšem državnom sistemu. Možeš raditi analize za kvalitetu tla, ali ona se već sljedeće godine može poremetiti. Klimatske promjene su nevjerojatne, čovjek uopće nije svjestan svega što se zbiva. EU je zabranio pesticide, što je dobro, ali u drugim zemljama te regulative ne postoje i čestice zagađenja nošene vjetrom šire se po cijeloj planeti“, rekla je Andreja Petrović o problemima biološke proizvodnje.

‘Pri izlasku na tržište valja znati da je domaće tržište najvažnije. Tu se najbolje testira proizvod. Nakon toga može se ići u izvoz’

Jedan je od glavnih instrumenata proboja na tržište, prema njihovim procjenama, sve popularnija kušaonica. Prvu takvu registriranu kušaonicu u Varaždinu otvorili su upravo oni. Prodajni prostor odijeljen je staklom tako da kupac koji dolazi u posjet može dobiti izravan uvid u proizvodnju i pritom se uvjeriti u sanitarne uvjete i kvalitetu. Cilj registriranih kušaonica na razini cijelog EU-a jest približavanje kupaca i proizvođača, što direktno utječe na ugljični otisak i stoga se blagotvorno odražava na okoliš. Kupac više ne odlazi u dućan po „rajčice dovezene brodom iz Južne Amerike“, već do svog lokalnog proizvođača rajčica. Sve to za sobom vuče planine papirologije zakonodavstva EU-a, na što Petrovići gledaju pozitivno jer se tako omogućuju standardiziranost tržišta i kontrola neprimjerenih pojava, a proizvođače se potiče na kvalitetniju proizvodnju.

Bučine koštice u čokoladi odlična su zdrava poslastica, a proizvode ih i pržene s crvenom paprikom, kao i u obliku energetske pločice. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Kod izlaska na tržište valja znati da je domaće tržište najvažnije. Tu se najbolje testira proizvod. Nakon toga može se ići u izvoz. O tome što se ponekad može dogoditi s izvozom svjedoče prošle dvije godine pandemije. Mi s plasmanom svojih proizvoda nemamo apsolutno nikakav problem. Nemamo nikada dovoljno sirovine za cijelu sezonu. Naši kupci prepoznaju kvalitetu i zbog toga se ni ne možemo okrenuti vanjskom tržištu. Gotovo svi lanci zdrave hrane u Hrvatskoj imaju naše proizvode. Svi naši proizvodi zasnivaju se na sirovinama koje sami proizvodimo, a svakako najznačajnija je bučino ulje. Htjeli bismo širiti proizvodnju, ali zemlja je prilično skupa, a o natječajima za zakup državnog zemljišta ni ne razmišljamo. Imamo još planova vezano uz nepoljoprivredne djelatnosti na OPG-u, kao što su turizam, ugostiteljstvo i općenito prodaja vlastitih proizvoda na drugačiji način. Između ostalog održavamo i brojne radionice na temu izazova u ekološkoj poljoprivredi, korisnosti pira i buče te ostalih bitnih tema koje su zanimljive čak i Slovencima i Austrijancima“, rekao je Andrija Petrović o tržištu i planovima.

OPG Petrović se uključio i u zajednički projekt Varaždinske županije nazvan ‘Varaždinsko bučino ulje’, koji ujedinjuje proizvođače bučina ulja na području županije. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Šećer na kraju jest činjenica da su Andreja i Andrija Petrović među prvim domaćim proizvođačima koji na temelju vlastite inovativne recepture na tržištu nude pripravke za kruh i kolače. U maloj vrećici kupcu su dostupni osnovni elementi za pripremu heljdine zlevke, muffina ili kruha, a upute o daljnjoj primjeni te mješavine otisnute su na pakiranju – slično, recimo, instant-kolačima Dolcele, samo što su izvori ovih proizvoda starinski domaći recepti u kojima nije potreban kvasac i hrvatski biološki proizvedeni sastojci. Veliki uspjeh nije im cilj, „pokušavamo, nešto ide u dobrom smjeru, ali se mora ići korak po korak“, kažu. No činjenica jest da takav pristup poljoprivrednoj proizvodnji uspijeva. Njihovo bučino ulje tako je 2020. godine osvojilo zlato u Bruxellesu i srebro u Parizu.

Pirov i bučin kruh bez kvasca uz gotovu mješavinu pripremaju se jednostavno, kao i zlevka, a mogu se servirati s bučinim namazom. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Komentiraj